Malo o djelima Janka Matka

Nakon nekoliko tjedana druženja sa Jankom Matkom, danas sam polako počeo da čitam neka sabrana djela hrvatskog pisca Vladimira Nazora. Legende hrvatske književnosti.

Znam da ne mogu trpati u isti koš ova dva pisca, koja su pisali dvama različita stila. Ali ipak su po meni dali svoj prinos hrvatskoj književnosti. I šteta je što su Janka Matka povjesničari hrvatske književnosti marginalizirali. I dali Janku Matku svoje mjesto u hrvatskoj književnosti. Jer Janko Matko je svojim karakterističnim pisanjem o povijesti hrvatske i ljubavi između plemstva i seljaka, građana i plemića obilježio dio povijesti hrvatske književnosti.

Janko Matko je na svojstven način pisao o ljubavi, koja je glavna tema njegovih djela. Odličnim stilom opisao je sav prijezir plemstva prema seljaku i građaninu. Svu rastrošnost hrvatskog plemstva, te njegovom iskorištavanju hrvatskog seljaka. Hrvatskog seljaka koji neizmjerno ljubi hrvatsku zemlju, od koje živi i na kojoj živi. Hrvatskom seljaku koji je znao cijeniti moć zemlje i od koje se nije odvajao. I kojoj je posvetio sav svoj život i trud, a zemlja mu je znala uzvratiti svojim bogatim plodom. Dok plemstvo to nije znalo cijeniti.

Unatoč pomanjkanju obrazovanja, hrvatski seljak je znao biti mudar i pravedan, ali i okrutan. Znao je prave vrijednosti hrvatske zemlje, ljubavi prema bližnjemu i vjernosti u Boga. I po tome cijenim seljaka, jer ipak treba svu tu mudrost i ljubav i moć zemlje steći i cijeniti. Od zemlje živjeti, i na zemlji živjeti.

I zbog tog pisanja o tim temama u svojim romanima, Janko Matko je stekao zavidno mjesto u hrvatskoj književnosti. I, na žalost, zbog toga ga nisu prepoznali povjesničari hrvatske književnosti kao odličnog pisca. Što bi trebalo ispraviti, a hoćemo li to doživjeti to je drugo pitanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Moć zemlje

Ovih dana sam pročitao još jednu knjigu od Janka Matka, pod naslovom „Moć zemlje”. Roman je o ljubavi plemkinje i seljaka. O ljubavi seljaka prema zemlji i njezinoj moći kojom osvaja svakog tko zna voljeti zemlju i prema njoj se odnositi sa dužnim poštovanjem i ljubavi.

Vera plemenita Jurčević je kćer pemenitaša Matije Jurčevića. Ohola je i gorda prema seljaku, voli jahanje kroz polja i vinograde. I nije joj žao ako nanese štetu usjevima seljaka. Jednog dana jašući tako kroz imanja upoznaje seljaka Juru Krnčevića, mladog seljaka. Te joj se jednom tom prilikom odbija maknuti sa puta. Kako je Vera bila ohola, odluči se osvetiti tom mladom seljaku, što i uspijeva. Ali mladi Jura uspijeva joj se osvetiti jednom prilikom sačekavši ju u šumi očita joj lekciju.

Nakon tog zadnjeg susreta ne prestaju misliti jedno o drugome. I u nekoliko susreta počinju polako osjećati međusobnu ljubav. Vera se počinje mijenjati, a i Jura također. Jednog dana Vera uspijeva se naći sa Jurom i izrazi mu ljubavi i zaprosi ga. I nakon nekoliko tjedna sklapaju brak. Na sablazan Verine obitelji. Koja ju se odriče. Jura veru nauči o ljubavi i moći zemlje, te se Vera mijenja i postaje prava seljanka. Ali njihova ljubav naprasno je prekinuta nesretnom smrti Jure i Vera počinje borbu za sina jedinca, te zemlju koju je naslijedila kako od obitelji, tako i od muža.

Roman opisuje kako se iz ljubavi ljudi mogu promijeniti, kolika je ljubav seljaka prema zemlji. Koliku moć ima zemlja prema seljaku, koji ju zna cijeniti. Mada rad na zemlji traži puno napora, ali zemlja zna uzvratiti seljaku sa obiljem plodova. Samo ako se čovjek prema zemlji odnosi sa dužnim poštovanjem.

Roman opisuje kroz ovaj predivan mladi par koliku moć ima zemlja nad čovjekom i seljakom. I sve se vrti oko te moći zemlje koju ona ima. Rad kroz zemlju i na zemlji zna biti gorak, ali kruh još slađi, ako se na zemlji radi onako kako zemlja traži od seljaka.

Roman ponovo opisuje svu gordost plemstva, svu gordost roditelja prema kćeri. Koja je iz ljubavi prema seljaku Juri je spreman se odreći plemstva, da bi bila uz svog muža, kojeg obožava. I koji ju ući koliku moć ima zemlja. Što do kraja života i Vera shvaća i ne bi više se mijenjala za ništa na svijetu.

Iz privatnog iskustva mi je poznata ta moć zemlje koja zna okupirati čovjeka, jer i sam obrađujem jedan mali komad vrta. Taj miris obrađivanja zemlje je neopisiv. Ti sami plodovi koje sam sam uzgojio su najslađi plodovi. Mada je bio gorak put do njihovog uzoja. Stoga se nadam da donekle poznajem tu moć zemlje o kojoj se priča u tom romanu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

O razlikama u ljubavi i plemstvu

Ovih dana sam počeo da čitam zadnju knjigu koju imam kod kuće od Janka Matka pod naslovom „Moć zemlje”. Knjiga govori o Veri pl. Jurić i njezinoj obitelji, te o seljacima Kereminca i seljačkoj obitelji Josipa Krnečić. To je roman o seljaku i vlastelinki.

Još uvijek sam na početku knjige. Ali prema ovome što sam pročitao radi se o ljubavi vlastelinke Vere i seljaka Jure. I ponovo autor piše o zabranjenoj ljubavi između seljaka i vlastelinstva. Jer autor Janko Matko u svojim djelima piše uglavnom o tim ljubavima između plemstva i seljaka. Jer ljubav je neiscrpna tema za romane. Posebno o ljubavi između seljaka i vlastelinstva, plemstva. Te opisuje o tom jazu i razlici između plemstva i malih ljudi, građana i seljaka. O seljačkoj ljubavi prema zemlji, te o iskorištavanju plemstva te iste zemlje i seljaka za neke svoje prohtjeve i održavanju rastrošnosti.

Moram priznati da su mi se svidjela ta djela i romani u kojima je autor pisao o tim ljubavima plemstva i seljaka i građana. O tom nepremostivom jazu između tih dviju skupina ljudi. O jazu kojeg su nekako podjednako podržavali stariji pripadnici tih skupina ljudi. O međusobnom prijeziru, kojeg se je moglo riješiti i osloboditi, samo da je postojala volja da se konačno taj jaz premosti. Jer čovjek je čovjek , bez obzira da li pripada plemstvu, seljaku ili građanima.

Jer ljubav je ljubav i ona pogađa svakog čovjeka, ma kojem god staležu pripao. Isto je i sa bolestima i smrti. Jer ljubav ne poznaje razlike među ljudima, bilo da pripadaju nekom staležu ili običnom seljaku. I kada te ljubav pogodi, nema ti spasa. Moraš se sa njom nositi kako znaš i umiješ. Jer ljubav je ljubav, nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi. I od nje ne treba bježati, već je naučiti prihvatiti i nositi se sa njom. Živjeti sa njom i njegovati je kao uzvišeni osjećaj.

Kao što sam već napisao, ljubav je predivna tema za pisanje nekog romana. A vjerujem i zahvalna tema za pisanje, jer sa njome možeš puno toga izreći. Ako ljubav ne doživiš, ne možeš je razumjeti. Ljubav moraš proživjeti i doživjeti da bi je mogao razumijeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Svjetlo ugaslih očiju

Nemam baš volje da o istoj knjizi pišem dva puta. Ali u zadnja dva posta sam uradio iznimku. Nadam se da su vam bili zanimljivi.

Ali moram biti iskren da me je ova knjiga „Dragulji i strasti” dosta impresionirala. I da je jedna od najboljih djela hrvatskog književnika Janka Matka. Dok knjiga „Svjetlo ugaslih očiju” mi nije bila baš najbolja. I sa nekom mukom sam je čitao. Ali opet nekako je bila čitljiva.

Radnja ovog romana odvija se oko obitelji Brezičić. Tomislav Brezičić vrača se iz vojske. I zaljubi se u siromašnu Janu. Sa kojom se ženi, unatoč prigovorima obitelji, te pritiscima da se oženi sa nekom imućnijom ženom. Tomislavova obitelj čini sve da ga spriječi u toj ženidbi, ali na kraju ipak popušta. Te Tomislav i Jana imaju lijep život, koji ih obdari sa mnogo djece. Ali dožive tragediju da im se jedan od mlađih sinova Dragomir razboli i nakon bolesti ostane slijep. I svim zagovorima i molitvama i zavjetima majke Jane, dijete ipak ostaje slijepo. Ali u toj nesreći ipak uspije završiti neke škole i završiti zanat.

Ali Dragomiru srce ne miruje. I željan je da se jednog dana i on oženi. Ali uporno doživljava razočarenja. Ali ipak na kraju pronalazi konačno jednu djevojku i sa njom osnuje obitelj.

Roman odlično opisuje gordost jedne obitelji, pohlepu seljaka za zemljom. Jaz među bogatijim i siromašnijim seljacima. Pretjerana molitva s jedne strane, dok sa druge strane korištenje copranja i magije u svakodnevnom životu. Te prijezir zdravih ljudi prema slijepom čovjeku i nerazumijevanju potreba slijepog čovjeka. Te samo prividna briga braće i sestara prema slijepome, a opet sram od te iste slijepe osobe.

Roman lijepo opisuje i borbu slijepog Dragomira za boljim životom, praštanje braći zbog njihove gordosti i njihovog nerazumijevanja. Te upornom strpljenju u potrazi za voljenom osobom. I praštanje djevojkama na njihovom upornom odbijanju Dragomira samo zato što je slijep.

Čitajući o tom odnosu djevojaka prema slijepom Dragomiru čovjek shvaća kako su većina djevojaka spremne vidjeti samo manu Dragomira, a to je sljepoća, dok njegove vrline ne vide. Njegovu ljubav prema majci i ocu, te praštanju braći na njihovoj gordosti. A i upornoj borbi za životom i spremnosti pomoći najpotrebitijima, te njegovoj vjeri u Boga.

Teško je bilo čitati sve te borbe koje su se odvijale u Dragomiru kroz život, kako se bori sa prijezirom ljudi oko sebe, te sumnje u vjeru i Boga. Trpljenju koje je prolazio kroz ponižavanje djevojaka koje nisu bile spremne prihvate Dragomira takvim kakav i jest. Ali ipak na kraju Dragomir pronalazi svoj mir i sreću.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dragulji i strasti 2. dio

Moje uživanje u čitanju romana se dalje nastavlja. Ovih dana sam dovršio sa čitanjem zanimljivog romana „Dragulji i strasti”, autora Janka Matka. Romana u kojem se opisuje strast za draguljima i biserima, svu zaluđenost pojedinaca za draguljima. Zaluđenost jedne grofice za svojom ogrlicom od bisera.

Pradjed grofa Herbera dolazi na podli način u posjed biserne ogrlice, koja je bila u vlasništvu Katarine Zrinski. Njegova supruga ostavlja oporuku u kojoj ostavlja svojoj kćeri tu bisernu ogrlicu. I koja je dužna na dan vjenčanja dati je svojoj kćeri ili snahi. I tako na kraju u posjed dolazi i grofica Regina Herber. Koja je postala opsjednuta ogrlicom. Jednog dana grofica Regina Herber primjećuje da joj ogrlica počinje blijediti. Te sa obitelji dolazi u Šibenik, gdje pronalaze ribara Ratka Petričić. Te ga angažiraju da im pomogne u vraćanju sjaja biserima. S vremenom Ratko Petričić se upoznaje sa grofičinom starijom kćeri Ana Marijom. Te se zaljube. Grofica Herber odlučila je da se Ana Marija mora udati za jednog kneza, ali Ana Marija ga ne voli i uporno se suprotstavlja majčinoj i očevoj želji. Kako njezini roditelji ne žele oglušuju za želje svoje kćeri, Ana Marija bježi sa Ratkom Petričić i potajno se udaje za njega. Što zgrozi njezine roditelja. Kako prema oporuci prabake grofa Herbera, grofica mora predati na dan vjenčanja ogrlicu kćeri, grofica se odluči na očajan potez. Otruje svoju kćer i njezinu dadilju.

Na samrti Ana Marija u svojoj oporuci tu ogrlicu ostavlja svom mužu i obavezuje ga da kroz sudski proces i borbu oduzme grofici Herber ogrlicu. I na taj način je kazni. Naime, grofica Herber je opsjednuta sa ogrlicom i na sve načine pokušava osporiti kako oporuku prabake grofa Herbera, tako i oporuku kćeri.

Roman opisuje svu ludost i zaluđenost i opsjednutost grofice Herber. Da je spremna čak da ubije i svoju kćer, samo da tu bisernu ogrlicu zadrži za sebe. Roman opisuje kroz svoju priču koliko je grofica opsjednuta tom ogrlicom, da graniči za ludosti. Čak pokazuje koliko je zagrizla u ludost. Da joj je ogrlica draža od sreće njezinih kćeri.

Također kroz roman se opisuje i opsjednutost draguljima ostalih likova, koji su spremni na sve da dođu do dragulja, pa čak zagristi i u nemoral i ludost. Te neki od te ludosti i opsjednutosti tragično pogibaju.

Zbog tih zanimljivi priča i opisa glavnih i sporednih likova zanimljivo je čitati knjigu. I kroz nju se upoznati sa jadom i opsesijom draguljima, te na što su sve spremni uraditi pojedini likovi iz romana.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dragulji i strasti

Ovih dana sam pročitao knjigu „Dragulji i strasti” autora Janka Matka. To je knjiga o ljubavi dvoje mladih, strasti i opsjednutosti grofice sa biserima, strasti prema dijamantima, spletkama, opsjednutosti.

Radnja knjige se odvija oko obitelji groga Herber i njegove supruge Regine i njihovih kćeri. U prošlosti pradjed gorafa Herbera oduzima Katarini Zrinski ogrlicu bisera. Te ih njegova žena oporučno ostavlja svojim kćerima, pod uvjetom da ih mora ostaviti u nasljedstvo svojoj kćeri ili snahi. Grofica Regina Herber primjećuje kako njezini biseri polako gube sjaj i sa suprugom i kćerima dolazi u Šibenik, gdje upoznaju ribara Ranka Petričića. Ranko im pomaže u vraćanju sjaja biserima pomoću bisernica. Pri tome se zaljubi sa najstarijom kćeri Ana Marijom koja se je trebala zaručiti za kneza. Ali Ana Marija ne voli kneza i zaljubi se u Ratka i bježi od obitelji, te se udaje za Ratka. Što šokira njenu obitelj. Posebno njezinu majku koja je trebala predati kćeri ogrlicu sa biserima. Što ona odbija, jer je se ne želi odvojiti od ogrlice. Te nastane sudska borba za ogrlicu. U tijeku koje grofica Regina otruje svoju trudnu kćer i njezinu odgajateljicu. Ali na samrti kćer oporučno ostavlja ogrlicu suprugu pod uvjetom da nastavi borbu i oduzme majci ogrlicu.

To je ukratko sadržaj romana. U kojom se usporedo opisuje i opsjednutost nekih zagrebačkih ljepotica za dijamantima. Knjiga je puna zapleta, strasti i opsjednutosti grofice za biserima, te za dijamantima pojedinih zagrebačkih ljepoticama. Autor kroz roman opisuje svu opsjednutost, začaranost grofice sa biserima, koja ne preza ni za ubojstvom svoje kćeri, samo da ogrlica bisera ostane kod nje. Grofica ne bira sredstva za opstrukciju sudskog procesa. Grofičina opsjednutost biserima graniči sa ludilom, pa čak se i može smatrati ludilom.

Ljubav Ratka i Ana Marije je iskrena, strastvena, puna zapreka. Koja jednostavno bude prekinuta smrću Ana Marije. Što izaziva ogorčenje stanovnika Šibenika i okolice. Koji staju uz zaljubljeni par. I odaju im počast. A Ratko je nakon smrti supruge prisiljen bježati iz rodnog kraja u Ameriku odakle nastavlja borbu.

Autor u romanu opisuje svu jad i bijedu, te opsjednutost dijamantima tadašnjeg plemstva, koji ne bira sredstva da zadovolji svoju opsjednutost za dijamantima. I zbog tih opisa vrijedno je pročitati ovaj roman, da se kroz njega pokuša shvatiti svu ludost i opsjednutost dijamantima.

Zadivljen sam opisom autora kako je kroz priče u romanu opisao svu opsjednutost dijamantima i biserima, kako te plemenite stvari uništavaju živote pojedinaca i obitelji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Đelo Jusić

Danas nas je napustila još jedna legenda hrvatske glazbene scene, Đelo Jusić. Dubrovački skladatelj, dirigent i gitarist. Iza kojeg je ostao golemi opus, a njegova djela su izvodili najveći domaći izvođači.

U 81. godini života napustio nas je Đelo Jusić, veliki hrvatski i dubrovački skladatelj, gitarist, aranžer i dirigent. Skladati je počeo šezdesetih godina prošlog stoljeća. Te osnovao legendarne „Dubrovačke trubadure”. Njegove pjesme izvodili su poznati domaći izvođači, Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić samo su jedi od njih.

Tijekom Domovinskog rata neprestano je boravio u Dubrovniku. Te je dobio mnogobrojne nagrade za svoje djelovanje na području glazbe. Kao dirigent Đelo Jusić je nastupao na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a njegov skladateljski rad proteže se i na orkestralnu, vokalno-instrumentalnu, scensku i televizijsku glazbu.

Meni osobno je poznat po pjesmama koje su izvodili „Dubrovački trubaduri”. Samo jedan dan, La musica di notte, Dalmatinski lero su samo neke od njegovih djela. Djela koja je riječima teško opisati. Tako jednostavna, tako maestralna, tako predivna da čovjek kada ih čuje mora ostati bez riječi kada ih čuje i jednostavno se prepustiti slušanju i upijati te predivne stihove i melodije, da ga svojim notama i riječima dirnu u najdublje kutke srca.

Hvala ti gosparu Đelo Jusić na tvojem predivnom opusu. Opusu kojim si nas zadužio i na kojem ti se nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti. Počivaj nam u miru gosparu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti