Još o razgovorima za posao

Moja potraga za novim poslom ide polako dalje. Gotovo ne prođe tjedan a da odem na dva tri razgovora za posao. Ali na žalost dalje od razgovora za posao ne ide. I sve se završava na tim razgovorima za posao. Uglavnom. Neke sam morao i odbiti, jer na žalost nisam u stanju da odem na posao, jer nemam prijevoz do njih, jer su predaleko, a i nema autobusna linije do tog poduzeća.

Da, moja se potraga za novim poslom se nastavlja. I na žalost se sve završava na tim razgovorima za posao. I nikako da probijem taj razgovor za posao i da me zaposle. Na jednom sam možda mogao i dobiti taj posao. Ali na žalost morao sam ga odbiti, jer nemam prijevoz do njih. Jer su toliko udaljeni od mene i na takvom položaju da bi pješice predaleko bilo odlaziti na posao. Pa sam morao odustati od tog posla. Nisam toliko izbirljivi oko posla. Ali kako na žalost nemam prijevoz (bicikl ili auto), osuđen sam na odlazak na posao pješice. Pa moram odbijati neke poslove. A autobusne linije ne voze do tih nekih poduzeća.

Inače, nisam izbirljivi što se posla tiče i prihvatio bih svaki posao. Ali kako sam osuđeni na pješačenje, dok ne popravim si bicikl, sa kojim bih išao na posao. A i ne nađem neka sredstva sa kojim bih si nabavio neki makar polovni auto, da bih bio mobilniji. I da mogu sa njime odlaziti i u udaljenija mjesta na posao. Jer se na autobusne linije ne mogu pouzdati. A također i na prijevoz kolege iz poduzeća. Jer imam loše iskustvo sa time. Ne kažem da su svi kolege loši, jer su većina njih odgovorni i ne kasne ili slično. I rado bi mi izašli u susret. Ali kako sam napisao imam jedno loše iskustvo oko toga. Naime, u jednom od prijašnjih poduzeća sam koristio usluge jednog kolege oko prijevoza. I na žalost nekoliko puta sam zbog kašnjenja tog kolege i ja kasnio i skoro zbog toga ostao bez posla. A to mi nije odgovaralo, da zbog toga ostanem bez posla, koji mi je stvarno potreban. Kao i svima ostalima.

Na žalost, tako je to, da se ne možeš pouzdati u kolege oko toga. I zbog toga ostale kolege koji su odgovorni ispaštaju ni krivi ni dužni. Stoga više volim da sam odem na posao, jer tako barem znam da ću na vrijeme stići na posao. Ako i zakasnim na posao, barem znam da sam si sam kriv ako zbog kašnjenja na posao ostanem bez posla. A i ne volim biti ovisan o kolegi oko prijevoza. I rado bih i ja druge volio povesti dio puta na posao. Jer znam kako je to kad nemaš prijevoz do posla. Stoga sam voljan pomoći. Mada i tu zna biti problema. Naime, u jednoj od prijašnjih poslova, dok sam još imao auto, znao sam povesti neke kolege na posao. I pri tom prijevozu jedan kolega mi je radio probleme. Da smo mi ostali koji smo se zajedno vozili na posao bili dosta na posao bili dosta ljuti na njega. I čak su ga kolege morale pobrati na red zbog toga. Ali ništa nije pomoglo. Ali hvala bogu, kako je ta firma propala, uspio sam se riješiti tog kolege.

A što se moje potrage za novim poslom, i prošli tjedan sam bio na nekim razgovorima za posao. I rekli su da će mi do kraja tjedna javiti odluku. Ali na žalost na kraju nisu mi se javili i zbog toga mi je žao. Jer ne znam zašto se nisu odlučili za mene. Stoga ne mogu poraditi na tome da u buduće ispravim pogrešku. Ali ne žalim se zbog toga, jer još uvijek se nadam da će mi se negdje zalomiti i dobiti ću neki posao u nekoj firmi.

I sutra idem na neke razgovore. Što mi je drago, jer sam pozvani barem na razgovor, sa nadom da će me zaposliti. I što mi je pružena prilika da se i kod tih poslodavaca pokušam izboriti za posao i predstaviti. A i upoznati te potencijalne poslodavce. Da saznam što očekuju od radnika, te da se pokušam dokazati kroz razgovor da me zaposle. A koliko ću uspjeti, pokazat će razgovor.

I danas sam bio na još jednom volontiranju u socijalnoj samoposluzi. Što mi je bilo drago, jer sam tako pokušao pomoći ljudima u potrebi i u radu te udruge koja se bavi sa pomaganjem ljudima i korisnicima u potrebi. Jer znam koliko je teško kada moraš da budeš ovisan o jednoj takvoj potrebi i poteškoći. A i zato što sam ponovo bio sa ljudima koji vole pomoći ljudima u potrebi i znaju koliko znači biti od koristi i pomoći ljudima u potrebi. Posebno mi je bilo danas drago vidjeti nekoliko mladih ljudi koji su isto pomagali u slaganju namirnica. I u pripremi te samoposluge za podjelu sutra i idućih dana. Što ih stariji potiču na jednu takvu akciju. Da budu od pomoći ljudima u potrebi. Da budu socijalno osjetljiviji. Da ih potiču na humanost.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Učenje heklanja

Pisao sam zadnjih nekoliko tjedana da je jedan od mojih hobija i izrada goblena. I mogu priznati da mi je izrada goblena strast, kojom se bavim već jedno 15 godina sa prekidima. I već nekoliko mjeseci razmišljam da počnem se baviti i heklanjem. Sa još jednom predivnom zanimacijom. I da sa njome pokušam izrađivati neka zanimljiva djela.

Da, znam da sam vam već dosadan sa tim hvalisanjem kako već godinama se bavim sa izradom goblena. Koja je prešla u strast. Ali kako ti kompleti goblena dosta koštaju i znaju biti skupi, zadnjih nekoliko mjeseci sam se počeo baviti sa razmišljanjem da se okušam i u heklanju. A i štrikanju. I prije nekoliko mjeseci sam si nabavio neko klupko vune. Koje sam konačno prije nekoliko dana počeo da motam u neku lopticu. I na kraju je ispalo nekoliko njih, jer mi se je to klupko vune svako malo petljalo. Pa sam morao da prekidam nit, da bih mogao od petljati klupko. I konačno danas pokušao raditi prve korake u učenju heklanja.

Osim što sam zadnjih nekoliko dana motao to klupko vune, na You Tube sam našao nekoliko video uratka u kojima neke vrle gospođe prikazuju kako početi heklati i tako pokušaju kroz te uratke da nauče zainteresirane kako početi heklati. I vrlo su zanimljivi ti spotovi. I polako sam ih počeo proučavati kako se započinje heklati. I moram priznati da prvi pokušaji nisu baš uspješni i morao sam ih parati i rastepsti i početi iznova. Što znači da ću se dosta namučiti da steknem neke prve vještine u heklanju. Da se dosta namučim u vježbanju heklanja, jer izgleda dosta komplicirano.

Da, izgleda komplicirano. Ali ako budem uporan u vježbanju, vjerujem da ću se na kraju smijati tome kako sam mislio da je komplicirano. I kako sam bio nespretan. Ionako, svaki je početak težak, ali ako si ustrajan, možeš to i naučiti. Tko želi nešto, taj i postigne nešto. Samo treba viti uporan u toj želji i uspjet će u tome.

Kako nemam nikoga tko bi mi uživo pokazao i pokušao me naučiti u heklanju, moram pribjeći tome da se učim preko Interneta i You Tube-a. I tako se pokušati naučiti u nečemu. Bogu hvala na toj društvenoj mreži i mreži svih mreža, jer ne znam kako bih se drugačije pokušao naučiti toj vještini. Ako i vi želite nešto naučiti, pokušajte preko tih nekih društvenih mreža naći video uratke i nekako se preko njih naučiti nešto. A ja ću još pokušati vidjeti koliko je dobro se tako pokušati naučiti heklanju. Jer sve ovo je nešto novo za mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Pali anđeli

Danas sam konačno pročitao još jednu knjigu. Onu iz serijala palih anđela autorice Lauren Kate „Kušnja”. Predivan roman o ljubavi i kušnji između Luce i Danijela. Priča koja završava žalosno. Kroz roman Luce i Danijel prolaze kroz kušnju ljubavi, u kojoj Danijel nešto skriva od Luce. I Luce na kraju odlazi od njega da pronađe sama odgovore koje joj Danijel ne želi odgovoriti.

Na žalost, ovo je drugi dio knjige iz serijala autorice Lauren Kate palih anđela. Pišem na žalost, jer je prije došao u moje ruke, nego prvi dio. Nikad nije dobro početi čitati serijal knjiga od neke sredine ili kraja, jer time pogubite nit radnje. I zbog toga nikad nije pametno početi čitati od sredine serijala knjige. Tako mi je na žalost, pogubljena nit radnje, za koju se nadam da ću nekako nadoknaditi kada mi dođe u ruke prvi dio knjige.

Ali bez obzira na to, knjiga, to jest roman je odličan i vrijedan pažnje i čitanja. Roman u kojem Luce i Danijel prolaze kroz kušnju ljubavi i u kojoj cijelo vrijeme Luce osjeća da joj Danijel nešto skriva. I na kraju Luce sama odluči potražiti odgovore na postavljena pitanja i koja cijelo vrijeme vise nad njihovom ljubavi. Zbog problema koje imaju, Luce je prisiljena na preporuku Danijela se sakriti u jednu školu, za vrijeme primirja u ratu anđela i demona, dok se neke stvari ne raščiste. I kroz taj boravak u toj školi Luce stječe nove prijatelje i nauči saznaje neka nova znanja, koja joj pomognu otkivati neke odgovore u tom ratu i ljubavi između nje i Danijela. I nakon jedne bitke Luce odlazi u potragu u prošlost da bi pronašla odgovore.

I na kraju nije mi žao što sam pročitao taj roman, koji priča o ljubavi jednog palog anđela i mlade djevojke koja već stoljećima prolazi kroz smrt, da bi na kraju opet uskrsnula u novom životu i ponovo upoznala ljubav sa anđelom. Roman opisuje ljubav kolika je moguća ljubav između anđela i demona i ljudi koji ne pripadaju ni demonima ni anđelima. Već su sasvim obični ljudi. Ta vječna potraga za ljubavi i oko koje se sve vrti u životu. I baš zbog toga sam uživao u romanu.

Kako je završila moje druženje sa ovim romanom o anđelima, demonima i ljudima, polako sam prešao i na novi roman. Roman pod naslovom „Sultanova miljenica”, autorice Jane Johhnson. Radnja romana smještena je u 17. stoljeće u Maroko. A radi se o Engleskinji koja je u dvojbi a promijeni vjeru i tako izbjegne smaknuće. To je ukratko priča ovog romana. I koja tek mora da mi kroz svoju radnju otkrije koliko zanimljiv ovaj roman. Što jedva čekam da otkrijem, jer zvuči kao odličan roman. I koji već prema ovom sažetku privlači te da pročitaš roman i otkriješ kako se radnja zapliče i raspetljava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Gobleni i heklanje

Nakon što sam završio onaj goblen sa motivom makova u vazi, ovih dana osjećam neku prazninu u svom životu i slobodnom vremenu. Jer kako sam završio sa druženjem tim goblenom, novoga si još nisam uspio nabaviti. A sa učenjem heklanjem nikako da počnem. Zapravo još sam u fazi potrage sa video uradcima preko kojih se može naučiti heklati.

Da, nedostaje mi ta izrada goblena. Kako su gobleni dosta skupi, cijena im se kreće od nekih 50 kuna pa na više. Sve zavisi od kompleta, da li se kupuje samo tkanina sa već naslikanim motivom bez konca ili se kupuje tkanina sa motivom i koncem. Jer se oboje može naći na tržištu. Ja obično kupujem u zadnje vrijeme samo tu neku tkaninu sa već naslikanim motivom bez konca za goblen. Jer postoje različiti konci. Konci za šivanje, konci za heklanje, konci za goblen i tako dalje. Pa je potrebno obratiti pažnju pri kupovini konca. Prodavačice već znaju kakav je konac najbolji za što.

Kako sam malo prije napisao, ja kupujem samo tkaninu sa motivom bez konca. Jer kako se bavim već godinama izradom goblena, ostalo mi je dosta konca nakon izrade. Pa ga nastojim nekako iskoristiti u izradi drugih goblena. Da ih nekako iskoristim. A kad mi ponestane, onda si nabavim novi konac, koliko mi je potrebno u daljnjoj izradi. Jer kod ovih goblenskih kompleta u kojima dobijete i konac, proizvođači znaju dati i previše konca. Pa ostane višak nakon završetka izrade. Koji dobro dođe i kod izrade takvih goblenskih kompleta u kojima se ne dobije konac. Ili se taj konac može iskoristiti u nekom drugom ručnom radu.

A što se tiče heklanja, još uvijek sam u potrazi za nekim video uradcima u kojima se može naučiti kako heklati. Koliko sam primijetio, na You Tube ima se može naći takvi uradci u kojima se može naučiti heklati. I za sada ih proučavam sa nadom da će mi pomoći oko učenja. I nekako ću preko njih za sada pokušati da naučim se heklati. Pošto nemam nikoga tko bi mi pokazao kako to raditi. Ne tražim samo preko You Tuba, već i preko nekih drugih web stranica. Te se nadam da ću jedan dan početi i praktički učiti. I to sa nekom vunom koju sam si nabavio u jednoj trgovini u kojoj se može kupiti razni konac, vuna za štrikanje, gumbi i sličan materijal. A i u tim trgovinama se može kupiti kompleti goblena za izradu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Goblen, heklanje i knjige

Danas sam nakon nekoliko mjeseci rada dovršio još jedan goblen sa motivom „Makovi u vazi”. Nakon nekoliko mjeseci druženja sa tim goblenom uhvatila me je neko čudno zadovoljstvo, a opet žalost, jer je naše druženje završilo. A i ovih dana sam počeo da uživam u novoj knjizi, nakon što sam završio sa uživanjem u onom ljubavnom romanu o kojem sam pisao u prijašnjem postu.

Konačno, da dođe i taj dan, da konačno završim sa izradom još jednog goblena, koji će se priključiti mojoj kolekciji goblena koje imam. I koja je tijekom godina izrade goblena i bavljenja izrade goblena postala poprilično velika. Da već pomalo nemam prostora na zidovima svog stana gdje bih stavio neki novi goblen. Ali nadam se da ću uspjeti nekako riješiti taj problem.

Kao i obično, i nakon ovog goblena uhvatilo me zadovoljstvo i ponos što sam uspio da izradim još jedan goblen, sa predivnim motivom makova. Nemam mi ljepšeg zadovoljstva i ponosa kada nešto izradiš svojim rukama. Nakon nekoliko mjeseci muke i truda u njegovoj izradi. A pomalo me je uhvatila i žalost, jer sada nemam novi goblen koji bih izrađivao. Jer ovaj hobi je dosta skupi (ako se tako smijem izraziti). Za svaki novi goblen treba izdvojiti podosta novaca. Sve zavisi od veličine goblena, te što sve dolazi sa njime. Pri tome mislim na konce, igla i slično. Ali ako se nešto voli, uvijek se nađu neka sredstva sa kojim se može financirati novi projekt.

Sada kada sam konačno dovršio ovaj goblen, nadam se da ću imati vremena da polako počnem sa učenjem heklanja i štrikanja. Jer i tu vještinu bih volio da savladam. I polako počnem sa nekom izradom nekih predmeta od konca i vune. Poput šalova, kapa, vesti, stolnjaka i što se sve tim načinom može izraditi. Jer ima nešto lijepo u toj izradi tih vesti, šalova i ostalog što ne znam i ne mogu da se riječima može izraziti. A koliko će biti uspjeha u tome, vrijeme će pokazati, te prvi pokušaji u potezima heklanja i štrikanja.

Također sam neki dan konačno uspio da pročitam knjigu „Praporci u snijegu”. Ljubavni roman o dvoje poslovnih ljudi koji se upoznaju na jednom projektu koji zajedno pokušaju ostvariti. Klijent koji pokušava spasiti obiteljski posao, te agentica koja se bavi nekom vrstom marketinga i spašavanja poduzeća od propasti ili im dati neki novi zamah u poslovanju. I naravno pri tom radu na projektu oni se zbliže i zaljube, te ostvare ljubavnu avanturu koja završava ne samo spašavanjem obiteljskog posla, već i ponudom za brak. Jedan zanimljivi happy end. Znam da nije lijepo da vam pomalo otkrijem završetak priče, ali ipak se nadam da će vam biti dovoljno da se odvažite pročitati ovaj ljubavni roman.

Kako sam završio sa čitanjem ove prije navedene knjige, počeo sam da čitam neku knjigu iz serijala palih anđela autorice Lauren Kate. Naslov romana je „Kušnja”. Na žalost, nije prva knjiga iz tog serijala, ali opet sretan sam da je knjiga došla u moje ruke. Nije baš dobro da se neki serijal počinje čitati negdje od sredine. Jer time gubiš kontinuitet serijala. Ali opet sretan sam da vidim jeli serijal dobar ili ne.

Prema ovim prvim pročitanim stranicama, knjiga je odlična. I pridobila me je da je pročitam do kraja. A i da pokušam nekako doći do prvog djela tog serijala. A radnja ovog romana odvija se oko jednog anđela, koji se bori u nekom ratu. I koji je zaštitnik jedne mlade djevojke. Koja se je našla silom prilika između zaraćenih strana. I mora se skloniti u jednu tajnu školu, da bi preživjela. Te se mora ponovo navikavati na novu sredinu i pronalaziti nove prijatelje. Uz koje saznaje neke nove tajne i znanja. I usput pomalo spoznaje samu sebe i svoju prošlost. I to baš tu knjigu čini zanimljivom za čitanje. I baš ta priča čitaoca tjera da čita dalje i dalje, da konačno sazna kako se završava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Potraga ide dalje, a i čitanje također

I dalje uživam u knjizi „Praporci u snijegu” koju ću ovih dana i završiti. A koju ću dalje knjigu i roman čitati, o tome ću još pisati. A i još pokušati malo osvrnuti na ovu sadašnji knjigu. A usput se i dalje bavim potragom za nekim novim poslom. Kojeg još nisam našao. I za koji se nadam da ću uskoro pronaći. Samo je pitanje vremena kada će se neki posao zalomiti.

Ovaj trenutni roman koji čitam je odličan. I jedva čekam da ga pročitam do kraja. I polako nazirem kako će završiti. Biti će to sretan završetak, kako je i u većini ljubavnih romana. A već imam nekoliko knjiga u pripremi koje moram pročitati, a koju ću čitati još ću pisati o njoj. Zahvaljujući mojoj sestri došao sam do nekih 15 knjiga koje želim pročitati. I koje mi je priskrbila moja sestra. Zahvaljujući njoj svake godine dobijem nekoliko odličnih knjiga koje sa užitkom čitam. I da nema nje, mislim moje sestre, ne znam što bih čitao. Jer još uvijek nisam riješio problem oko članstva u knjižnici. Ali i za to se nadam da će se jednog dana riješiti. Samo moram da prije toga riješim financije i vrijeme koje bih posvetio čitanju.

Usput i dalje sam u potrazi sa nekim dobrim poslom, na kojem bih ostao dovoljno dugo, da riješim neke financijske probleme. Pa da mogu polako da prijeđem na osnivanje svoje neke firme kojom bih riješio pitanje posla i zaposlenosti. Jer život bez posla nije život, već mučenje od života. A kako će se odvijati osnivanje vlastite firme nadam se da ću pisati jednog dana.

Kako su prošli božićni i novogodišnji praznici, tako su se pojačali natječaji za posao. U kojem mnoge firme traže radnike. Preko tih praznika malo tko se želi baviti poslovima oko zapošljavanja. Jer ipak za praznike nitko se ne želi time baviti. Svi većinom žele da se posvete tim praznicima. A da ne pišem o poslovima oko zatvaranja poslovne godine i sličnim poslovnim problemima.

I tako polako sve više šaljem molbe na te natječaje. Na nekim razgovorima sam već bio. Neke poslove sam morao odbiti, jer nisam u stanju doći do tih poduzeća zbog prijevoza. Koji mi je najveći problem. Jer nemam auto sa kojim bih mogao ići na posao. A bicikli koje imam su u očajnom stanju i potrebna ima je poštena restauracija. Za koje se nadam da ću jednog dana uspjeti osposobiti. Samo treba naći način financiranja popravka. Imam već nekog tko će mi pomoći u tome. Samo treba prije toga neke druge probleme riješiti.

Ovih dana sam poslao dosta molbi i neke od tih firmi su me zvale već na prve razgovore za posao. I ako dobro odigram nadam se da ću uspjet ću da nađem negdje posao. Jedan je u nekom skladištu, a drugi neki pomoćni radnik i domar u jednom. Za ovaj drugi nisam siguran da bi moglo biti nešto. Ali u skladištu se nadam da bi moglo biti. Samo se nadam da ne će se pojaviti neki problem. Za koji se nadam da se ne će pojaviti.

Moram priznati da se osjećam podijeljeno oko te potrage za novim poslom. Dijelom sam optimističan, a dijelom sam pesimističan. Optimizam me drži jer me firme zovu na razgovor. I vjerujem da je samo pitanje vremena kada će se zalomiti neki posao. A opet pesimizam me najviše drži zbog toga tih nekih uvjeta koje traže firme i još nekih drugih problem, koji nisu baš za javnost.

Ali što god da je u pitanju, ipak ne treba očajavati, već sa odlučnosti se uhvatiti u koštac sa tim problemima koji se pri tome javljaju. I sa nekom odlučnosti i pameti pristupiti toj potrazi poslu. I biti pametan pri tome. Ako to išta znači.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Praporci u snijegu

Nakon uživanja čitanja romana hrvatskog autora, u ruke mi je došla knjiga pod naslovom „Praporci u snijegu”, autorice Sarah Morgan, britanske spisateljice ljubavnih romana i ženskih fikcija. Prvi dojmovi romana su odlični. Ljubavni roman o Kayli, poslovnoj ženi koja upoznaje jednog klijenta i zaljubi se u njega.

Roman „Praporci u snijegu” je priča o Kayli, mladoj poslovnoj ženi koja se bavi spašavanjem firmi u propadanju i njihovoj prezentaciji u javnosti. Jednog dana uoči Božićnih blagdana upoznaje Jacksona O Neala, koji se obraća njezinoj firmi oko spašavanja Snježnog kristala. Kayla prihvaća posao i odlazi u Vermont da se upozna sa firmom i obitelji O Neal, da bi mogla pripremiti ponudu za spas i prezentaciju firme. Ali pri tome se zaljubi u Jacksona i tu počinju problemi. A tijekom boravka u Snježnom kristalu pomalo upoznaje i Jacksonovu obitelj, nakon prvih problema kod upoznavanja. Kayla od silnih problema ne voli Božić i božićno vrijeme, i svom silom nastoji da izbjegne te dane i preskoči ih. Ali pri tome nema baš uspjeha.

To je ukratko sadržaj ovog predivnog ljubavnog romana, koji se isplati pročitati. Unatoč što je Božić već prošao, to ne mora biti prepreka da se ne pročita ova knjiga. Koja odlično opisuje kroz koje prolaze glavni likovi, kako se polako sprijateljuju i zaljubljuju. Te upoznavaju sa poslovnim i privatnim problemima, a i obitelji.

Mada nisam baš neki ljubitelj ljubavnih romana, ovaj roman je jedan u nizu ljubavnih romana koji me je zadivio i jednostavno vuče da ga čitam dalje i svojom radnjom me jednostavno tjera da čitam roman do kraja. Najviše me privlači lik Kayle i njezine želje da svom silom preskoči božićne praznike. U mladosti je voljela te praznike, ali zbog obiteljskih problema, zamrzila je blagdane i svom silom ih želi nekako preskočiti i da što prije prođu. Te me baš zanima kako će na kraju završiti taj roman, kako će Kayla preživjeti te praznike u Snježnom kristalu? Da li će na kraju ponovo naći smisla u Božiću i ljubavi? A odgovore možete pronaći u romanu, kojeg vam preporučujem da ga pročitate.

Pomalo se poistovjećujem sa Kaylom, jer u zadnje vrijeme i meni teško padaju božićni praznici, zbog gubitka obitelji, te zbog toga su mi ti praznici najteži, jer ih provodim sam, bez voljenih osoba. I u nemogućnosti da posjetim neke članove obitelji koje bih volio da posjetim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost