O pisanju bloga

Osim ovog bloga kojeg pišem, pišem još jedan blog pod istim imenom. A nalazi se na web adresi:

http://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

U ovih skoro dvije godine pisanje ovih blogova mi je pružilo jedno lijepo iskustvo. Preko njih, a posebno putem ovog starog bloga upoznao sam divne ljude, sa kojima sam izmijenio puno lijepih iskustava. Mada ih nikad u stvarnom životu nisam nikad upoznao, ali sam preko njihovih blogova i komentiranje, kako njhovih, tako i mojih postova, stekao da su divni ljudi.

Na žalost, bilo je i loših iskustava, ali o njima ne bih puno. Naravno, ne možeš izbjeći da se pojavi neki genijalac ili više njih koji će ti zagorčiti blogerski život. Ali uglavnom mi je pisanje bloga jedno lijepo iskustvo. I donijelo mi je jedno lijepo iskustvo. A da ne pišem i o tome da me potiče na razvijanje kreativnosti. Jer bez kreativnosti i razvijanja kreativnosti, ne može se pisati blog.

Također, pisanje bloga me potiče i na pismeno izražavanje. Ponekad mi se čini da se bolje izražavam pisanjem, nego govorom. Nekako izgleda da sam se za sada našao u tom pisanju raznih tekstova za blog. Ne želim pisati loše o ostalim oblicima bloga, ali ovakav način pisanja i održavanja bloga mi je nekako puno bolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Potraži me na fejsu

Prije jedno mjesec dana sam se odvažio i na Facebook-u pokrenuo stranicu posvećenu mojem pisanju blogova. A i hobijima sa kojima se pokušavam baviti. Za sada samo pišem o blogovima i obradi vrta. Pošto sam ovdje za sada dosta ograničeni sa memorijom ovog bloga, na žalost nisam u stanju objavljivati i fotografije. Pa sam se odvažio da pokrenem tu stranicu na fejsu, da tamo objavljujem fotografije. Ako ste voljni i željni možete je potražiti na Facebook-u, pod nazivom “Crna svjetlost”. I aktivirati se tamo i pokušati pogledati fotografije.

I dalje je u moje slobodno vrijeme glavna aktivnost vrt i sve oko njega. Ovaj tjedan sam uspio da posadim tikvice, patlidžane, brokulu, cvjetaću i neku biljku koju zovu vegeta. A i još neke rog paprike. Sa nadom da će mi uspjeti uzgoj tih biljaka. A prije jedno dva tjedna sam posadio i krumpir. I koji je polako počeo da izlazi van ovih dana. Jedino što mi taj peršinov list nekako jadno izgleda. I imam dojam da sa njime baš ne ću imati uspjeha. Ali još ću vidjeti.

A glavni problem mi je ovih dana taj korov, koji neumoljivo raste i raste. I što ga bolje čupam iz zemlje, to bolje raste. I kao da vodim uzaludnu bitku sa njime. Te ozbiljno razmišljam da potražim neko drugo riješenje za njega, a da ne moram ga trovati sa onim otrovima. Jer želim da izbjegnem korištenje tih raznih pesticida ili kako se već zovu, da ne trujem si zemlju sa njime. Jer želim da uzgajam na vrtu to povrće što bolje ekološki. Jedino što koristim neko umjetno gnojivo, sa kojim pokušavam pomoći biljkama u njihovom rastu i životu. Znam da to nije baš sretna okolnost, ali dok ne smislim drugo riješenje, nema mi druge.

Kako vrijeme ide i što se više bavim sa tim vrtom, sve više razmišljam da počnem sa nekim većim uzgojem biljaka. I da si pokušam pokrenuti neki posao sa njima. Tako da sam i u potrazi za nekim rješenjem kako da to i ostvarim. Jer mi se sve više sviđa rad na uzgoju povrća. I nekako me to opušta. Nadam se da ću uspjeti i u tome.

Moj prijatelj mačak Garfild i dalje mi pomaže u vrtu. Danas sam mu napravio malo iznenađenje i tuširanje. Naime, kako sam zalijevao neke grede sa povrćem, dosta mi se je motao oko nogu. I kada je bio nepažljiv, samo sam ga počeo zalijevati vodom iz kante. I pobjegao je sa vrta kao munja. I nije se više usudio vratiti na vrt. Tako da sam mu time malo i vratio za sve nepodopštine koje mi je uradio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ah ta kiša i obaveze

Danas nije moj dan. Danas zbog kiše nisam išao na vrt. Što mi je pomalo žao, jer nisam mogao si nešto uraditi na vrtu. A i vidjeti mog prijatelja mačka Garfilda. Koji je isto valjda žalostan. Barem mi tako kaže baka, sa kojom živi. Jer mi je pričala da kad me nema, da me samo čeka i da je dosta povučeni. Jer se nema sa kime poigrati i da ga ja malo mazim. Jer jako se voli maziti sa mnom i zabavljati.

A što se tiče vrta, s druge strane mi je drago da je pala kiša, jer zemlja je opet vapila za njom. A i kiša najbolje zalije posađene biljke. Tako da mi je drago zbog toga. A opet, danas sam si želio posijati neke sjemenke dinje, na koje sam naišao u nekoj trgovini. Sa željom da vidim da li će mi uspjeti uzgoj. Znam da sam ranije morao to posijati. Ali jednostavno zbog nekih briga i obaveza, što zbog posla, što zbog privatnih obaveza, ove godine jednostavno ne stižem. Tako da sam u razmišljanju da si na vrtu s vremenom pokušam napraviti neko klijalište ili postavim neki staklenik, gdje bih ranije pokušao uzgojiti iz sjemena neke biljke za sadnju u vrtu. Ali još ću vidjeti o svemu tome, posebno kupnja staklenika. Jer je to malo veća investicija.

Ali, unatoč kiši, barem sam se malo odmorio i radio si reda po kući. Uspio sam malo nekim gnojivom neke nove palme pognojiti. Da im tako pokušam pomoći oko daljnjeg razvoja. Jer i biljke moraju jesti i piti, kao i mi ljudi. Nadam se da ih nisam previše pognojio. Da, još uvijek ih imam. I polako rastu. I nadam se da će sada još bolje rasti. Jer želja mi je sa njima pokušati pokrenuti neki poslić i dodatnu zaradu. Ali o tom možda nekom drugom prilikom.

A i uspio sam malo i ribicama u akvariju očistiti filter i promijeniti nešto vode. Mada ću još jednom tijekom tjedna to pokušati uraditi, jer još im bolje treba to neko kamenje i dno očistiti. Imam dojam da su dosta narasle od kada sam ih nabavio. Jer su nekako veće. I sve češće im moram čistiti akvarij. Moram priznati da me i te ribice dosta vesele i potiču da sam bolje volje, jer me svako jutro isprate na posao, a kad dođem kući vesele se mojoj pojavi. Jer znaju da ću ih nahraniti i da ne će biti same. Lijepo je imati neku životinju u kući, koja se veseli tvojem društvu. I koja ti pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Zašto sam krenuo u vrtlarstvo?

Zadnjih dana ponovo sam dosta čitao o navodnom uvozu nekog voća i povrća iz uvoza sumnjive kvalitete. A i o tome kako su na varaždinskoj tržnici, po tko zna koji puta dijelili neke certifikate domaćim uzgajivačima o kvaliteti domaćih proizvoda. Kao razlog da se nama kupcima na tržnici time pokuša potvrditi kako su ti proizvodi kvalitetniji od uvoznih. Hvale je vrijedna ova akcija. Jer su ipak kvalitetniji od uvoznih. Što potvrđuju razne analize uvoznih proizvoda. Ne samo povrća i voća, već i mesa. Jer zadnjih nekoliko godina se je dosta pisalo u medijima o lošoj kvaliteti proizvoda iz uvoza.

Možda su ti članci i napuhani i pretjerani. Ali ipak, ima i istine u tome. Ali ipak se je u meni pojavila sumnja u kvalitetu tih proizvoda iz uvoza, ovdje mislim na povrće i voće. Jer o tome i pišem u ovom tekstu. I nakon razmišljanja, sve više se javlja u meni poticaj da na ovom komadu zemlje koji sam naslijedio prije nekoliko godina, počnem sa nekim vlastiti uzgojem povrća i voća. I nisam samo ostao na pričama i razmišljanjima. Prošle godine sam napokon krenuo skromno u prvi uzgoj vlastitog povrća. A i nekog voća. A ove godine sam se odvažio i polako ču početi da više uzgajam povrće. Do sada sam posadio krumpir, nešto paradajza, paprike, čilija, feferona i peršinovog lista. A kako bude novaca još ću nekog povrća posaditi. Ipak tek je početak ovogodišnje sezone. I naravno ovo je samo za sada za vlastite potrebe. Jer ipak još moram obnoviti znanje oko uzgoja tog nekog povrća. A da ne pišem i potpuno se opremiti sa vrtlarskim alatom.

Naime, sve što radim na vrtu, posuđujem od neke rodbine. Mada se ne bune ništa oko toga za sada. Ali ipak morati ću si nabaviti taj alat, jer ne mogu da stalno posuđujem. Znam da će biti teško, ali ipak ne dopuštam da me to obeshrabri. A i priče oko toga da je uzgojiti krumpir dosta teško zbog krumpirove zlatice. Ali ipak ću pokušati, jer ako ne pokušam, ne ću nikad znati da li sam mogao uspjeti ili ne. Samo lijenčine pričaju ove priće.

A i moram priznati da me taj boravak u vrtu opušta i smiruje. A i dosta podiže neki moral. Jer nakon što sam posadio i uspio uzgojiti, te nešto napraviti na vrtu, osjećam se puno bolje. Smirenije. Ima nešto u obradi te zemlje i uzgoja biljaka što čovjeka ispuni i iz njega iscrpi svu negativnu energiju koja mu se nakupi tijekom dana na poslu i odnosu sa ljudima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Nevrijeme

Večeras sjedim pred kompjuterom i razmišljam što da napišem u ovaj tekst. Vani nevrijeme ima svoje manevre. I osjećam se dosta zabrinuto. Jer nakon nevremena slijedi šok od toga što je napravilo tijekom svog divljanja. Srećom nemam auto, pa sam tu malo mirniji. Ali brinem se što će napraviti na vrtu. Jer i tuča je padala. Nakon ovako sparnog popodneva i sunca koje je pržilo, bilo je i za očekivati da će biti nevrijeme.

Od kada pratim malo vrijeme i meteorologiju, primijetio sam da pred kišu i nevrijeme sunce nekako posebno prži. Tako da po njemu već pomalo mogu predvidjeti da će kiša i nevrijeme biti. Ima i još nekih znakova o dolasku nevremena, ali nikako da ih zapamtim. Ali vjerujem da ću s vremenom i to savladati. Ima nešto i u oblacima koji dolaze i koji nam mogu pokazati da li će biti kiše ili nešto loše. Ali još nisam zapamtio njihov izgled.

Nevrijeme se na kraju ipak polako smirilo nad Varaždinom. I otišlo dalje. Da pokaže svoju moć. A i da napravi nered štetu dalje. A koliku je štetu napravilo u Varaždinu vidjet ću ujutro i tijekom dana. Jedino mi je žao što danas nisam uspio da u vrtu posadim krumpir. Da ga ova kiša dobro zalije. Jer kiša je najbolja za zalijevanje vrta. I odlična je za biljke. Posebno ako si nešto posadio. Barem tako ja tako mislim i ljudi koji se bave uzgojem bilja govore.

Dosta pišem o zbrkanim temama. I nikako da se odlučim i počnem pisati o nekoj određenoj temi. Još uvijek se tražim u i oko tih tema. Jer previše toga ima što me interesira. A premalo vremena za pisanje o nekoj temi i istraživati o nekoj temi. A i imam dojam da previše ljudi piše o nekoj temi, pa je tu konkurencija velika. I treba puno truda da se probiješ u ovoj blogerskoj zajednici. Ali vjerujem da ću se konačno naći u nekoj temi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Praznik rada

Danas slavimo praznik rada. Jedini dan u godini koji je posvečen radu. Na žalost taj rad i se jako srozao zadnjih godina. Radnici rade za minimalac i sretni su da ga dobiju. I taj isti minimalac nije ima dovoljan ni za preživljavanje, a kamo li za nešto više. Radnik je postao potlačeni ili ostao potlačeni. Nekako mi se čini da od kada je počela borba za bolje uvjete rada nije se ništa puno promijenilo. Radnici su i dalje se muče i ne vide nikakvu budućnost u radu. Barem imam ja takav dojam.

Ne znam dali da vam izrazim čestitku za ovaj praznik rada. Jer kada vidim položaj radnika i uvjete rada i ostalog što ide uz to, nekako mi nije do slavlja i čestitanja. Jer i sam sam radnik u jednom skladištu. I vidim koliko je taj rad potlačeni. I koliko je nervoze među kolegama i kolegicama. Pa mi zato nekako sve to poznato.

Ali ipak, na kraju bih vam poželio da ostatak ovog dana provedete u miru sa svojim najbližima. I uživate u odmoru, koliko vam je to moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Kriza i Garfild

Uvijek dođe vrijeme kada zapadneš u malu spisateljsku krizu. Pa tako je i kod mene. Od svih silnih tema za pisanje koje ti se pojave, ne znaš kako pretočiti u pisanu riječ. Ali opet nekako smogne se snage i napišeš nešto. A opet ima dana kada jednostavno ne stigneš napisati ono što želiš. I misli nestanu, pa si opet na početku. I pitaš se da li ima smisla sve to. Ovih dana se dosta pitam, ima li smisla uopće pisati za ovaj blog? I da li da prekineš i posvetiš se drugim stvarima. Ali opet, toliko mi se je to svo pisanje zavuklo pod kožu, da ne mogu bez toga. Jednostavno moram napisati nekoliko redaka teksta za ovaj blog. A koliko su dobri, sami procijenite.

Kako su došli ovi lijepi dani vani, sve više sam u tom vrtu. I koliko se silno trudio, ipak zaostajem u nekim radovima. Već su neki posadili nešto, a ja još uvijek pripremam dio vrta na kojem bih posadio nešto. Ali ipak sam pri kraju, i ako bude dobro vrijeme idući tjedan, možda polako krenem u sadnju. Jer već je i vrijeme. A još do kraja nisam sve pokosi, a ni oko ruža baš počupao korov. Ali nadam se da ću uspjeti polako nadoknaditi sve to. Jer ipak me taj rad na zemlji i obrađivanju nekako opušta i izvlači iz mene sav taj umor koji me drži, svu tu nervozu i stres nakon posla. Ne znam što je to u toj zemlji da ima tako dobar učinak na čovjeka. Da iz njega izvuče svu negativnu energiju koja se nakupi u njemu. I nakon što sat dva tri boravi u vrtu osjeća se bolje.

Još kada imaš neku životinju pored sebe, kao što imam svog novog prijatelja mačka Garfilda, užitak je još bolji i ljepši. Nedavno sam čitao neki članak o mačkama, kako znaju pozitivno djelovati na čovjeka. Posebno njihovo predenje. I nakon malo razmišljanja i druženja sa Garfildom, na kraju sam uvidio da ima istine u tome. I da mačke znaju čovjeku pomoći sa svojom pojavom pored njega i druženja sa njime.

Garfild je jedan žuto bijeli mačak, koji se je rodio prošlo ljeto. A njegova mama je bila odbačena u dvorište moje bake kao nepoželjno mače. I uspjela ga je na nekako othraniti i pomoći mu da se oporavi. I prošle godine je omacila nekoliko mačića. Koji na kraju ne znam gdje su završili. A ovaj žuto bijeli mačak je ostao. I polako sam se počeo sa njime zbližavati. Te smo u ovih zadnjih nekoliko tjedna postali prijatelji na vrtu. I nekako imam dojam da mu se je svidjelo to druženje na vrtu sa mnom. Čak je i ona počeo pomagati mi u nekim radovima. Onako kako mace znaju. I uvijek je negdje pored mene u blizini. I svojim vragolijama me zna razveseliti. Jer je pravi mali vragolan. Koji me istinski zna nasmijati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Crna svjetlost nas okružuje

Studio Martina & Natura

Centar fitoaromaterapije | Zdravlje uz pomoć prirode

Planet Chimp

Do kad majmun?

Naranča blog

Informacija & transformacija

Maštarium

Za život pun mašte i kreativnosti

VAL TRČI - Val's Running Universe

O trčanju, skroz subjektivno!

Anja kuha

Anja kuha

Reformacijski pastoralno-obrazovni centar - Zagreb

Crkvena, pastoralna, teološka, obrazovna i kulturna ustanova

Kružna ekonomija

otpad, reciklaža, sekundarne sirovine, nusproizvodi

Centrifugal Performer

By Milica Ilic

PiTCHW!SE

svet društvenih igara

La messland

" Najodvažnija stvar još uvijek je misliti svojom glavom. Naglas. "

Zagrljajnost

Alisa u zemlji čuda. Kraljica srca. Zec. Šeširdžija. Sve u jednom. Od svih izmišljenih stvari najviše volim sebe. Ove sezone nosi se zagrljaj.

%d bloggers like this: