Prošli tjedan u ponedjeljak predvečer oko pauze na poslu uhvatila me je neka bol u predjelu pupka. Koja nije bila tako strašna da ne odradim smjenu do kraja. Ali na kraju mi nije dala da zaspim kako treba. I oko 3 sata u noći sam otišao do bolnice na hitni prijam. Prvo misleći da mi se je pokvario neki namaz od sira, kojeg sam pojeo za pauzu. Ali na kraju kada me je doktor pregledao, rekao je da to pupčani bruh. Koji je tada, da se tako izrazim, eskalirao. I morao sam ostati u bolnici da hitno idem pod nož.
I tako ostao sam u bolnici, te me tijekom utorka pripremili za operaciju, koju sam imao negdje popodne. Jer se baš ne sjećam točno vrijeme kada su me odvezli na operaciju i vratio se sa operacije u sobu. A i sve se je tako nekako odvijalo da nisam mogao sve povezivati u jednu smislenu misao. I tako sam preživio operaciju i oporavljao se od operacije. Te se tijekom srijede uspio koliko toliko oporaviti, da bi me predvečer uhvatilo povraćanje. I povratio u nekoliko navrata neku tamnu tekućinu. Što sam prijavio sestrama i doktoru, koji je odredio mi se uvede kroz nos do želuca neka sonda. Sa kojom sam paradirao do petka kada su mi je izvadili, jer su neki nalazi bili puno bolji. Te sam tijekom subote polako počeo i jesti.
A cijelo vrijeme sam imao muku sa stolicom, koju nikako da dobijem. Da sam skoro bio sa sestrama i doktorima na rubu svađe, jer u tih nekoliko dana nisam ništa konkretno jeo. Pa nisam znao odakle da imam stolicu. Ali kako sam u subotu počeo jesti, tako se je do večeri i stolica pojavila. Mada nije bila bog zna što, ali ipak dovoljna. Te kako je kroz vikend mi bilo sve bolje, u ponedjeljak sam tijekom popodneva došao kući. Gdje nastavljam svoje liječenje, kroz kućnu njegu i odlaske na kontrole.
To je ukratko priča koju sam prošao u zadnjih tjedan dana u vezi bruha na pupku. Znam da ima i težih bolesti i operacija, ali i ovoje bilo dosta neugodno iskustvo i dovoljno da mi napravi pakleni tjedan i boravak u bolnici. Jer moglo je biti i puno gore. Jer su mi doktori rekli da ako ne idem pod nož odmah mogu i bez crijeva ostati. Tako da sam sretan nakon ovog iskustva da sam puno bolje. A oporavak će s vremenom doći.
Ali ima jedna stvar koja me je ovom prilikom jako zaboljela i uvrijedila. A to je što me je sadašnji poslodavac doslovce optužio da sam mu zatajio da sam bolestan. Na što sam mu rekao da nije istina, jer da sam krajem svibnja bio na nekom sistematskom pregledu i da tom prilikom nisu mi ništa našli po pitanju bruha i da me doktori nisu upozorili da imam bruh. Mada je već i tada bilo prisutno ispupčenje. A kako mi doktori nisu tada ništa rekli ja nisam imao razliku da dižem neku paniku. Tako da sada ovih dana umjesto da se posvetim ovom oporavku i liječenju od operacije, još se moram i sa sadašnjim poslodavcem hrvati, koji kako izgleda da mi daje otkaz pod bolovanjem. Jer sam završio na bolovanju od bolesti koju nisam ni znao da ću imati ovih dana. I od doktora nisam imao nikakvo upozorenje da ću morati na operaciju bruha na pupku.
Te mi slijedi kako sada stvari stoje svađa sa sadašnjim poslodavcem oko otkaza i ostalih prava koja bi mi kako izgleda mogla biti povrijeđena. A i time pokazuje ovaj poslodavac da nije mu više za vjerovati i da nema smisla imati bilo kakvu poslovnu i inu suradnju. Te mi slijedi daljnja borba oko svega toga. Baš mi se je ovih tjedna lijepa kaša zakuhala u životu. Oprostite što je ovaj post dosta zbrkan i tekst i priča nisu najbolji, ali još sam pod utjecajem svih ovih događaja koji su se zbili zadnjih desetak dana.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Crna svjetlost
