Nakon nekih skoro godinu dana pauziranja, danas sam ponovo volontirao u socijalno samoposluzi u Varaždinu. Naime, već nekih 5 godina u Varaždinu postoji socijalna samoposluga koja raznim namirnicama pomaže svoje sugrađane u potrebi. Ponajprije i ponajviše socijalne slučajeve. Kojih ima i previše u gradu. Ponajviše u prehrambenim namirnicama, a i u kozmetici. A i u ostalim potrebama ako im zatreba. U odjeći i obući, te namještaju i slično.
Kako opet imam dosta slobodnog vremena, odlučih se da se ponovo aktiviram i pomognem im koliko mogu. Ponajviše u slaganju namirnica na police nakon sakupljanja, a i ako ih vidim u trgovini u kojoj kupujem nastojim nešto kupiti i dati volonterima koji taj dan sakupljaju. I moram priznati da mi je bilo drago, jer sam im pomogao barem malo, jer lijepo je biti na taj način od pomoći onima kojima je najteže. I kojih je svaki dan sve više. Na žalost.
A i zna se lijepo društvo naći tamo, družiti se sa ljudima koji isto dijele želju da pomognu onima kojima je najpotrebnije. I biti dio ekipe i društva koji dijele isto mišljenje i želju, da budu od pomoći drugima. A i da pomognu onima kojima je pomoć zaista potrebna.
Mada ima onih koji ne znaju cijeniti tu pomoć, i ne žele pomoći tim ljudima, ali ipak se nađu dobri ljudi kojima nije teško pomoći. I zbog tih dobrih ljudi koji vole i znaju pomoć mi je drago pomoći. I samo još veći poticaj da i ja pomognem koliko mogu. Jer ti isti ljudi imaju veliko srce i ljubav prema onima koji su u potrebi. I koji znaju koliko je to potrebno. I to rade sa puno ljubavi i veseljem. Kao i ja. A i znam kako je tim ljudima u potrebi, jer i ja sam bio jedan od njih do nedavno. I nadam se da ne ću više biti jedan od njih. Već jedan od onih koji će im pomoći onoliko koliko mogu sa svojim znanjem i mogućnostima.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Crna svjetlosti
