Pokušaj dobivanja paprike iz sjemena

Kako mi ovo ludo vrijeme vani dopušta, tako polako sve više boravim u vrtu i pomalo sve više radova obavljam. Za sada samo pokušavam nadoknaditi neko izgubljeno vrijeme koje kroz ovu blagu zimu nisam iskoristio. I to u poslovima oko čišćenja ispod oraha i sličnim mjestima.

Mada je već ožujak, njime je došlo polako za neku prvu ovosezonsku sadnju u vrtu, ipak ću još sačekati sa prvom sadnjom povrća. Zbog mogućnosti pojavljivanja mraza. Pa u međuvremenu polako ipak nastojim da nadoknadim neke poslove koje za vrijeme ove blage zime nisam uspio uraditi zbog bolesti i nekih obaveza. Uglavnom čišćenja vrta od zaostalog i otpalog lišća i ostalog bilja. Te usput razmišljanja oko planova oko radova i sadnje koje bih želio ove godine da uradim u vrtu.

Ali ipak se pomalo sadi u vrtu. To što je još uvijek mogućnost pojave mraza u prirodi, to ne znači da se ne može saditi neke biljke. Nakon što sam na jesen prošle godine presadio neke lješnjake, jorgovane i nekih šipka na novo mjesto, sada sam se odvažio za presađivanje ruža na novo mjesto. Jedan od razloga jest u tome što su već nekoliko desetljeća na ovom mjestu, pa nekako imam dojam da neke ruže više se ne razvijaju onako kao nekad. Pa sam se odvažio da im promijenim mjesto, sa nadom da će im to odgovarati. A i iz razloga što se već poduže vrijeme planiram popraviti ogradu uz koju se nalaze, pa želeći da ih sačuvam i spasim od tih radova, odvažio sam se da ih presadim. Jer radovi oko postavljanja nove ograde ne će biti baš ugodni za ruže. Pa ih je bolje maknuti na vrijeme. Da kad dođe vrijeme za popravak ograde, lakše se krene na tu avanturu.

Ovih dana odvažio sam se na jedan pokus. Naime, kako sam uspio doći do neke crvene paprike, odvažio sam se da pokušam njezine sjemenke da posadim u neke manje jogurtove čaše. Da vidim da li će što niknuti od tog sjemena. I da ako mi što od toga uspije, da ih pokušam na proljeće, tamo negdje oko Uskrsa ili kasnije da ih posadim u vrt da tako pokušam uzgojiti nešto paprike. A također i sa paradajzom isto ću pokušati. Da vidim da li još sve to funkcionira i koliki će mi uspjeh biti. Mada sam možda morao da u sve to ranije krenem, ali ipak se nadam da sam na vrijeme posijao to sjeme. I da će mi bar nešto i nekoliko stabljika izrasti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Prvi radovi u vrtu

Ovih prijašnjih dana stvarno je bilo prelijepo vani. Gotovo predivno proljetno vrijeme. I to proljetno vrijeme me je toliko privuklo van, da sam počeo prošli tjedan polako da radim neke prve proljetne radove u vrtu. I moram priznati da sam jedva dočekao da se proljepša vani, pa da mogu uživati u radovima na zemlji i sa predivnim biljaka koje se u njemu nalaze.

Ovih prvih dana sam uglavnom pokušavao da nadoknadim neke radove u vrtu koje kroz kasnu jesen i zimu nisam stigao obaviti. Zbog razno raznih razloga. I moram priznati da sam uživao u radu na zemlji i osjećati miris zemlje nakon ove čudne zime. Na jesen sam uspio presaditi još neke lješnjake, a i jorgovane i ruže. I kako je vani sve toplije sve više su počele da ove biljke puštaju pupoljke i pokazuju prve znakove da su se primile za sada na svom novom mjestu. Te sam ih malo obrezao da ne idu toliko u širinu.

Prošle godine sam iz čiste zanimacije negdje u jesen odrezao si neku granu od zlatne kiše i tu šibu sam jednostavno porinuo u zemlju na jednom mjestu. I koliko sam primijetio ovih dana, izgleda da se je ta šiba primila i da bi moglo biti od nje nešto. Da bi se mogla primiti. Što bih jako volio jer ta zlatna kiša mi se jako sviđa kao grm.

Kako je ovih dana bilo dosta lijepo proljetno vrijeme, počele su mi narcise davati prve cvjetove. Mada ni tulipani ne zaostaju puno. Mada će tulipani još sačekati sa cvjetovima. Ali uskoro će i oni procvasti i malo mi uljepšati boravak na vrtu. A i barem ću imati odnijeti svojim pokojnima na grob malo cvijeća. Još kad bih imao neku voljenu osobu kojoj bih mogao podariti koji od ovih prelijepih cvjetova, bilo bi mi još ljepše.

Ovih dana sam se odvažio na još jedan mali eksperiment. Nekako sam uspio doći do jedne crvene paprike. I odvažio sam se da one sjemenke koje sam našao u njoj, polako sadim u one neke male jogurtove čaše te sjemenke. Da vidim da li će iz toga što niknuti. I ako nikne i kada dovoljno izrastu te biljke, odnijeti ću ih na vrt i tamo pokušati uzgojiti koju crvenu papriku. I ako bude kakvog uspjeha, sve zavisi od vremena, idućih godina ću nastaviti sa ovom praksom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Zvonar crkve Notre-Dame 2. dio

Napokon sam uspio dovršiti sa čitanjem ove knjige o zvonaru crkve Notre-Dame. I na žalost nema sretan završetak. Većina glavnih likova tragično završava u smrti. Na kraju arhiđakon crkve progoni mladu ciganku u koju je zaljubljen i predaje je inkviziciji koja je proglasi krivom i nakon potrage i proganjanja uspijeva objesiti. Nakon čega zvonar Quasimodo tog istog arhiđakona baca sa jednog zvonika crkve u smrt, kao osvetu za smrt ciganke. A sam Quasimodo valjda počini samoubojstvo, jer su njegove kosti pronašli uz kosti mlade ciganke koju je neizmjerno volio. Mada i ostali likovi isto nisu prošli puno bolje.

Moram još jednom priznati da mi nije žao što sam čitao ovu knjigu i iz razloga što autor knjige pokušava dočarati svijet u doba inkvizicije i načina na koji je inkvizicija djelovala u 15 stoljeću. Kako su mučenjem izvukli iz nevinih ljudi priznanje za nešto što nikad nisu bili krivi. Ponajviše kako su neki svećenici se odnosili prema Ciganima tog doba. Te kako je jedan arhiđakon preko inkvizicije se osvetio ciganki koja je odbila njegovu ljubav i poslao je na vješala i smrt, da bi mu se to vratilo nedugo nakon toga time što je isto bio poslan u smrt od svog prijatelja.

Knjiga mi je draga jer je još jedan opis života svećenika u doba inkvizicije i njihove iskvarenosti i zabluda. Te se neki od njih koristili za privatne obračune sa neistomišljenicima. I iskrivljavanju vjere u Boga. I pokušaj da se opiše život ljudi u doba inkvizicije. Mada je autor izokrenuo i krivo prikazao neke informacije. Ali ipak nije toliko pogriješio da stvori jedno legendarno i klasično djelo francuske i svjetske književnosti.

Ovo je samo pokušaj da napiše svoje mišljenje o ovom djelu i romanu, kojeg se isplati pročitati, ne samo zato što je klasik književnosti, već i zato što opisuje jedan dio prošlosti pod utjecajem inkvizicije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Zvonar crkve Notre-Dame

Knjiga „Zvonar crkve Notre-Dame” je klasik francuske i svjetske književnosti, autora Vicotora Hugoa. Priča je to o ljubavi, vjeri, praznovjerju i inkviziciji u lavnom gradu Francuske, Parizu.

Priča počinje sa izvedbom jednog misterija, početkom 1482 godine. I koja se nastavlja oko filozofa i pisca misterija, te njegove prisilne ženidbe za ciganku, da bi se spasio od smrti. Te ljubavi jednog svećenika prema toj ciganki, koja nastupa po pariškim trgovima sa jednom kozom, kao pripadnica egipatskog naroda u Parizu (kako su ih tada zvali). Gdje je zapaža jedan arhiđakon i koji se zaljubi u tu predivnu ciganku, koja na žalost bude proglašena vješticom i na kraju, nakon progona i bježanja bude obješena.

Priča je i to o jednom siročetu kojeg majka ostavlja u crkvi Notre-Dame i koji postaje s vremenom zvonar te crkve. Priča je to o siročetu kojeg na žalost život nije mazio i koji odrasta kao rugoba sa grbom. I koji se isto zaljubljuje u prelijepu ciganku i koji je pokušava obraniti od inkvizicije i spasiti od vješala. Ali na kraju ne uspijeva.

Roman je pun opisa Pariza krajem 15 stoljeća, te shvaćanja života tadašnjeg vremena. Kada su svećenici pokušavali se baviti alkemijom i sličnim znanostima. Životu pod inkvizicijom tadašnjeg vremena. Koja je pod mukama izvlačila priznanja o djelima koje ti jadnici koji su se našli pod inkvizicijom nisu nikad počinili. I vrijedi se zbog tih stvari pročitati ovaj roman, pun ljubavi, grijeha, inkvizicije i borbe za život u tadašnje vrijeme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Put na mjesec

Još jedna predivna priča znanstvene fantastike i pionira istog žanra Julesa Verna. Ovo je priča o pripadnicima jednog američkog udruženja topova, kojima nakon jednog rata u Americi u drugoj polovici 19 stoljeća pada na pamet jedan eksperiment iz čiste dosade.

Pripadnicima topničkog udruženja nakon rata sjevera i juga u Americi ponestaje inspiracije za daljnji razvoj topništva. Jednog dana predsjedniku tog udruženja javlja se ideja da naprave jedan eksperiment. Eksperiment u kojem će poslati tane na mjesec. Što oduševi mnoge članove tog udruženja, pa i šire zajednice. Te kreću u realizaciju tog eksperimenta. Tijekom kojeg se odluče da usput pošalju i delegaciju na mjesec da ga istraži i uspostavi kontakt sa građanima mjeseca. Eksperiment djelomično uspije delegacija se vrača na Zemlju.

Naravno ovo je samo mašta pionira znanstvene fantastike Julesa Verna. U kojem opisuje o mogućem putovanju ljudi na prirodni satelit Zemlje Mjesec. Te o avanturama glavnih junaka koji su doživjeli za vrijeme priprema za ovaj eksperiment i putovanju na mjesec. Priča je zanimljiva zbog ideja koje se javljaju tijekom priprema i napetih događaja koji se pri tome javljaju. Naravno, pri čitanju ne smije se smetnuti sa uma da je ova priča samo plod mašte autora i da je roman djelo pionira na znanstvene fantastike Julesa Verna.

Toliko od mene u ovom postu. čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Put u središte zemlje

Nakon uživanja u knjizi o džungli, prošli tjedan sam počeo da čitam knjigu Julesa Verna „Put u zemljište zemlje”. Klasik svjetske književnosti. Ovo je priča o junacima koji su krenuli na put u zemljište zemlje i proživjeli mnogobrojne avanture.

Nakon uživanja knjige i priče o legendarnom Mogliju koji je odrastao u džungli među divljim životinjama, mala promjena teme knjige. „Put u središte zemlje je priča o Otu Lidenbrock i njegovom nećaku koji jednom prilikom dolaze u posjed tajanstvene poruke jednog znanstvenika iz prošlosti, koji je navodno proputovao put u središte zemlje. Te se nakon nekoliko dana odvaže i oni na taj put. Na kojem dožive mnoge avanture, susreću se sa mnogim pojavama i ostacima životinja i biljaka iz povijesti zemlje.

Naravno ovo je samo znanstvena fantastika, u kojoj jednostavno morate uživati. Priča koju jednostavno morate pročitati. Priča je to o geologiji, paleontologiji i sličnim znanostima. A i plod mašte jednog autora, da postoji prolaz u dubinu zemlje. Uzbudljiva je priča o dvojici znanstvenika željnih avanture i novog znanja. O odnosu profesora i njegovog nećaka, i odvažnom islanđaninu, koji ih prati na tom putovanju.

Naravno, ovo je samo znanstvena fantastika i to ne treba smetnuti sa uma. Jer put u središte zemlje koji se spominje u ovoj knjizi zapravo je nemoguć. I samo je plod mašte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Knjiga o džungli

Ovih dana sam konačno pročitao knjigu o džungli. Autora R. Kipling. Predivna knjiga koju svi moraju pročitati. O mladom junaku Mogliju i njegovim prijateljima životinjama u džungli koji ga spašavaju od zloglasnog tigra da ga ne pojede.

Knjiga počinje danom kada ga tigar otima od ljudi i odvodi u džunglu u Indiji. I odvodi na vijeće životinja sa željom da od njih da se njime nahrani. Ali vijeće životinja u sastavu od vukova, medvjeda i pume ga otkupljuju (da se tako izrazim) od tigra darujući mu jednog mrtvog bivola. I vukovi u suradnji sa pumom i medvjedom ga odgajaju i uče o zakonima džungle. A mladi Mogli izraste u jakog mladića koji se osvećuje tigru i pomaže životinjama u džungli. Da bi na kraju se vratio svojoj zajednici. A kako se je sve odvijalo i završilo pročitajte u knjizi.

Također u knjizi se nalaze i priče o Riki-tiki-taviju, te priče o lovu na slonove i još neke priče koje se isplati pročitati, jer priča se odvija o odnosu životinja i ljudi. O njihovom prijateljstvu, pohlepi, bahatosti i praznovjerju ljudi. Ljudi koji na kraju moraju bježati od životinja, zbog lošeg odnosa prema životinjama i prirodi. Priča je i o prirodi koja na kraju ipak pobjeđuje i pokazuje kako ne tolerira bahatost, praznovjerje i primitivnost ljudi. I da je uvijek jača i pravednija od zakona ljudi. I zbog toga je se mora pročitati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti