Famozni pupčani bruh

Prošli tjedan u ponedjeljak predvečer oko pauze na poslu uhvatila me je neka bol u predjelu pupka. Koja nije bila tako strašna da ne odradim smjenu do kraja. Ali na kraju mi nije dala da zaspim kako treba. I oko 3 sata u noći sam otišao do bolnice na hitni prijam. Prvo misleći da mi se je pokvario neki namaz od sira, kojeg sam pojeo za pauzu. Ali na kraju kada me je doktor pregledao, rekao je da to pupčani bruh. Koji je tada, da se tako izrazim, eskalirao. I morao sam ostati u bolnici da hitno idem pod nož.

I tako ostao sam u bolnici, te me tijekom utorka pripremili za operaciju, koju sam imao negdje popodne. Jer se baš ne sjećam točno vrijeme kada su me odvezli na operaciju i vratio se sa operacije u sobu. A i sve se je tako nekako odvijalo da nisam mogao sve povezivati u jednu smislenu misao. I tako sam preživio operaciju i oporavljao se od operacije. Te se tijekom srijede uspio koliko toliko oporaviti, da bi me predvečer uhvatilo povraćanje. I povratio u nekoliko navrata neku tamnu tekućinu. Što sam prijavio sestrama i doktoru, koji je odredio mi se uvede kroz nos do želuca neka sonda. Sa kojom sam paradirao do petka kada su mi je izvadili, jer su neki nalazi bili puno bolji. Te sam tijekom subote polako počeo i jesti.

A cijelo vrijeme sam imao muku sa stolicom, koju nikako da dobijem. Da sam skoro bio sa sestrama i doktorima na rubu svađe, jer u tih nekoliko dana nisam ništa konkretno jeo. Pa nisam znao odakle da imam stolicu. Ali kako sam u subotu počeo jesti, tako se je do večeri i stolica pojavila. Mada nije bila bog zna što, ali ipak dovoljna. Te kako je kroz vikend mi bilo sve bolje, u ponedjeljak sam tijekom popodneva došao kući. Gdje nastavljam svoje liječenje, kroz kućnu njegu i odlaske na kontrole.

To je ukratko priča koju sam prošao u zadnjih tjedan dana u vezi bruha na pupku. Znam da ima i težih bolesti i operacija, ali i ovoje bilo dosta neugodno iskustvo i dovoljno da mi napravi pakleni tjedan i boravak u bolnici. Jer moglo je biti i puno gore. Jer su mi doktori rekli da ako ne idem pod nož odmah mogu i bez crijeva ostati. Tako da sam sretan nakon ovog iskustva da sam puno bolje. A oporavak će s vremenom doći.

Ali ima jedna stvar koja me je ovom prilikom jako zaboljela i uvrijedila. A to je što me je sadašnji poslodavac doslovce optužio da sam mu zatajio da sam bolestan. Na što sam mu rekao da nije istina, jer da sam krajem svibnja bio na nekom sistematskom pregledu i da tom prilikom nisu mi ništa našli po pitanju bruha i da me doktori nisu upozorili da imam bruh. Mada je već i tada bilo prisutno ispupčenje. A kako mi doktori nisu tada ništa rekli ja nisam imao razliku da dižem neku paniku. Tako da sada ovih dana umjesto da se posvetim ovom oporavku i liječenju od operacije, još se moram i sa sadašnjim poslodavcem hrvati, koji kako izgleda da mi daje otkaz pod bolovanjem. Jer sam završio na bolovanju od bolesti koju nisam ni znao da ću imati ovih dana. I od doktora nisam imao nikakvo upozorenje da ću morati na operaciju bruha na pupku.

Te mi slijedi kako sada stvari stoje svađa sa sadašnjim poslodavcem oko otkaza i ostalih prava koja bi mi kako izgleda mogla biti povrijeđena. A i time pokazuje ovaj poslodavac da nije mu više za vjerovati i da nema smisla imati bilo kakvu poslovnu i inu suradnju. Te mi slijedi daljnja borba oko svega toga. Baš mi se je ovih tjedna lijepa kaša zakuhala u životu. Oprostite što je ovaj post dosta zbrkan i tekst i priča nisu najbolji, ali još sam pod utjecajem svih ovih događaja koji su se zbili zadnjih desetak dana.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Honorarni posao

Moram malo ovaj post uzurpirati za jedan oglas i molbu. Naime, već sam u prijašnjim postovima pisao da sam se zaposli u jednoj firmi na puno radno vrijeme. Ali kako plaća ne će mi biti baš velika, već ću biti sretan da dobijem minimalac, prisiljen sam da tražim neki dodatni honorarni posao.

Kako sam pisao u prijašnjim postovima, nakon dužeg vremena sam se uspio zaposliti u jednoj firmi na puno radno vrijeme. Zbog čega sam sretan, jer danas je dobiti posao kao osvojiti zgoditak na lutriji. Ali kako stvari stoje, raditi ću za minimalac. Što mi je nedostatno u ovo vrijeme za pokrivanje životnih troškova i financija. Pa sam prisiljen da razmislim o traženju još nekog dodatnog honorarnog posla na pola radnog vremena. Da mogu riješiti financije.

I sami znate kako su nam loše financije. Ni ja nisam pošteđen toga. Stoga sam prisiljen da pokušam ovih dana si pronaći neki dodatni honorarni lakši posao. U vidu rada od kuće, a može i u nekom poduzeću. Imam položene tečajeve za operatera na računalu, a i za web i grafički dizajn. Stoga tražim neki posao koji bih mogao u nešto slično raditi u sklopu tih zanimanja. Ili neki slični posao kojih bih mogao raditi. Otvoren sam za sve opcije. Stoga ukoliko imate neki prijedlog za posao ili ponudu, molim vas da mi dostavite ponudu o posu na adresu elektronske pošte: tvz.majnaric@gmail.com . Pa ću razmotriti ponudu. Prednost honorarnog posla je na području Varaždina, pošto živim u tom gradu, a i nisam u stanju da idem raditi negdje dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Ljubavni romani

Ovih dana sam počeo da čitam neke ljubavne romane, koji su se prodavali prije mnogo godina u sklopu časopisa „Story”. Pišem prodavali su se prije mnogo godina, jer ne znam da li se još uvijek prodavaju u sklopu ovog ili sličnih časopisa. Naime, nisam baš ljubitelj toga da kupujem takvu vrstu romana u sklopu takvih časopisa. A i ne kupujem takve časopise, jer me ne interesiraju.

Prije mnogo godina, kada je još moja majka bila živa i zdrava, kupovala je taj časopis. Ne znam i ne sjećam se koji je bio razlog, ali koliko se sjećam znala ih je kupovati. Ti časopisi su na kraju završili u nekom smeću i otpadu za časopise, novine i slične materijale od papira. A ovih nekoliko ljubavnih romana ostali su sačuvani. Pa sam ih odlučio da ih pokušam pročitati da vidim kakvi su to romani. Ponajviše u nedostatku ideja koje knjige da dalje čitam. A i dok se ne odlučim koje ću knjige dalje čitati i koju tematiku knjiga. Zapravo tematika knjiga je i dalje dosta ista, povijest, trileri, SF i slično. A i razmišljam da se okušam u čitanju tematike iz područja filozofije, koja me nekako zadnjih dana i tjedna dosta privlači i nekako mi se čini misterioznom i zanimljivom.

I tako ovih dana čitam neki ljubavni roman. I moram priznati da me nije baš nekako impresionirao. Da nije nekako interesantan. Ti ljubavni romani mi se čine nekako šund literatura. Naravno neki od vas se ne će složiti sa mnom. Ali ja imam takav dojam. I nikada nisam cijenio takvu vrstu romana. Ne kažem da su posve bezvezni. I možda ih ne bi trebalo potpuno odbaciti. Onaj kome se sviđaju takvi romani, neka ih čita. I od mene ne će doživjeti osudu zbog toga.

Kao što sam možda pisao u prijašnjim postovima, svatko ima svoju omiljenu tematiku romana koju voli čitati. Kako sam malo prije napisao, mene osobno ne zanimaju ti ljubavni romani. Ali u nedostatku ideja koju knjigu dalje čitati, odvažio sam se da ih pročitam. I da bar tako malo vidim kakvi su to romani. A i dobro će mi to doći da se odmorim od romana na koje sam navikao čitati. I koje voli čitati. Ponekad je dobro napraviti takav prekid u čitanju. A i čitati uopće. Da malo napravimo odmak i odmor od čitanja, da sa nekim novim žarom nastavimo sa daljnjim čitanjem knjiga i romana.

Malo prije sam napisao da me zadnjih dana i tjedna pomalo privlači ideja da pokušam čitati neke knjige iz područja filozofije. Da pokušam uvesti u svoj hobi čitanja neko novo područje čitanja. I da malo istražim to područje, koje mi se čini pomalo mistično i zanimljivo. Nekako kao da ima neke mistike u toj filozofiji. Filozofija je jedna od najstarijih znanosti koje čovječanstvo i civilizacija poznaje i zna. Filozofija je dio civilizacije, i od kada postoji civilizacija i čovječanstvo nastoji pronaći kroz jednu takvu znanost odgovore na neka životna i ina pitanja. I još uvijek ih nastoji pronaći. A koliko ih je uspjela, sami procijenite.

A meni predstoji pronalaženje nekih knjiga od kojih ću pokušati krenuti. A u međuvremenu ću pokušati preživjeti uz te neke ljubavne romane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Sve se vrača, sve se plača

Da, tako je to sa poslom. Tako je to sa ljudima sa kojima si okružen na poslu. I sa time se moraš nositi kako znaš i umiješ. Nitko nije rekao da je život i posao lagan. Život je takav kakav i jeste. I moramo se truditi da ga proživimo kako znamo i umijemo.

Živjeti moramo, život je jedna velika borba sa svakodnevnim problemima. Kako sa sobom tako i sa drugima. Vječita borba za opstanak i okrutnom svijetu koji nas okružuje. Netko će imati više uspjeha, netko manje. Ali ono što je važno da se borimo i ne predamo očaju i jadu. Najlakše je jadikovati i prigovarati. Prepustiti se jadu i očaju. Ali u tome nije rješenje. To nije život. To je mučenje i vegetiranje u životu. Koje ne donosi nikakve rezultate.

Treba se boriti i biti uporan i s vremenom će doći neki rezultati. I ja sam uporno slao molbe i išao na intervjue za posao. I nakon mjeseci borbe sa vjetrenjačama konačno je uspjelo da dobijem neki posao. Dobio priliku da se negdje pokušam dokazati na poslu, mada znam da koliko god da ću se truditi, nikad ne će biti dovoljno priznato i plaćeno. Ali to me ne treba brinuti, jer znam da će se i tim kritičarima prije ili poslije vratiti za sve grijehe koje su uradili i sustići će ih neka kletva koja će im zagorčiti život. A tada ne bih želio biti u njihovoj koži i blizini.

A također nije dobro činiti drugima zlo, jer nikad ne znaš kada će ti se vratiti istom mjerom. Možda čak i puno gore nego što si ti drugima uradio. Stoga je dobro da ne činiš zlo drugima, te da svojim ponašanjem drugima pokazuješ da nisi na njihovom nivou. A to što su oni jadni, to je njihov problem, a ne tvoj. Ti živiš svoj život, a ne tuđi. Nitko ne će živjeti tvoj život, već ga sam moraš proživjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Ljudi su takvi kakvi i jesu

I tako ovih dana sam polako počeo raditi i sav sam u znaku tog posla i prilagodbe života tom novom poslu. I to je najljepša stvar koja mi se je dogodila ovih tjedna. U ovih nekoliko zadnjih poslova pokušavam svjedočiti nekim događajima koje sam proživio zadnjih mjeseci u svom životu.

Nisam od onih koji jadikuju oko svake sitnice i problema. Nema smisla da se prepustim očaju i jadu. Koji me može dovesti do ludila, depresije i inih stvari. Istina je da sam zadnjih mjeseci dio dosta depresivan. I ta nezaposlenost me je dovodila do očaja i ludila. Ali nastojao sam da se ne prepustim tome. I uvijek sam gajio nadu da će se već negdje zalomiti i dobiti neki posao negdje već. Samo sam trebao biti uporan u slanju molbi i odlasku na intervjue za posao. I to se je ostvarilo.

Nije me sram raditi posao čistača, i nije sramota raditi taj posao. Kao i svaki drugi posao. Dok god da ga se pokušava i trudi raditi što je bolje moguće. I nastojati kritike ne uzimati k srcu, bilo da su pozitivne ili negativne. Kritike od strane kolega i poslodavca su normalna stvar u svakom poduzeću. Također i trač partije. Uvijek treba da se držiš na distanci od njih. Mada će ih uvijek biti svih vrsta. Jer ljudi su prokleti. Nisu svi, ali su takvi. Ima i onih dobrih ljudi i kolega koji su ti spremni ti pomoći i sa njima treba njegovati kolegijalnost. A one zajedljive treba izbjegavati i biti suzdržan prema njima.

Ispočetka je sve sjajno i bajno sa kolegama na poslu. Ali kako vrijeme odmiče, polako se svi razotkrivaju u svom ponašanju, karakteru i inim stvarima. Te se tako polako pokazuje sa kime možeš bolje surađivati, a tko su pravi gnjavatori na poslu. Neki će te na lijep način upozoriti na pogreške i dati ti savjet. Dok neki drugi će uvijek vrebati priliku da ti smjeste neki problem i uživati u tvojim pogreškama. Nikad ne treba drugima uzeti za grijeh neku pogrešku i veseliti se tuđoj nevolji na poslu. Jer i ti si mogao biti na tom mjestu kolege ili se je sve to tebi moglo dogoditi. Stoga je dobro da uvijek ostaneš miran na to. I da sam izvučeš lekciju iz toga, da se i tebi be dogodi ista stvar.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Sretan zbog posla

Sretan sam da sam dobio posao prije jedno desetak dana. Dobiti danas posao je poput osvajanje jack pota na lutriji. Jer unatoč odlasku ljudi u inozemstvo još uvijek je teško pridobiti budućeg poslodavca da te zaposli. Kao što sam pisao uvijek postoji neki razlog da te ne zaposli. Dijelom zbog konkurencije, dijelom zbog izbirljivosti poslodavca.

Da, presretan sam da sam se zaposlio i da me je sadašnji poslodavac zaposlio i pružio mi priliku da se dokažem na ovom poslu. I na tome sam zahvalan. Sad mi predstoje dani i tjedni dokazivanja na poslu da me poslodavac zadrži što dulje na poslu. I da mu ne pružim priliku da mi da otkaz. Ta mogućnost će uvijek visjeti mi nad glavom, jer uvijek postoji neka mogućnost koja će me možda koštati posla u ovoj sadašnjoj firmi. I na to moram paziti cijelo vrijeme i biti oprezan.

Posao nije tako težak. Od svih poslova koje sam do sada radio ovo je najlakši posao koji radim. Radim u nekom servisu za čišćenje. I trenutno radim na čišćenju nekog pogona u okolici grada. Jedino što je naporno to što se tijekom radnog vremena dosta i puno na hodam. Jer pogon je veliki. A i dosta odgovoran. Ali vjerujem da ću se naviknuti na to. Jer ipak ovi mjeseci bez posla ostavili su traga na meni. Fizički sam se dosta zapustio. I sada treba da se ponovo naviknem na posao i steknem neku kondiciju, rutinu na poslu. Ali to će doći s vremenom i radom na poslu.

A i u privatno vrijeme isto, jer sada moram sve polako prilagođavati tom poslu. Sve svoje privatne obaveze prilagođavati poslu. Da mi odlazak na posao i boravak i rad na poslu ne trpe. Ne bi mi trebalo da već nakon dva tjedna dobijem otkaz. Jer to bi mi bio udarac, od kojeg ne znam kako bih se oporavio. I to je još jedan razlog za borbu za opstanku na ovom sadašnjem poslu, dok ne vidim što ću i kako dalje. A i životni troškovi me isto na to prisiljavaju. Kako i sve vas ostale.

Bez zadnjeg posla sam ostao jer sam bio na bolovanju. Naime, nakon nekih desetak dana, najvjerojatnije na poslu, sam pokupio neku bakteriju. Jer sam radio sa nekim sirovim mesom. Unatoč mjerama opreza, na žalost pokupio sam tu bakteriju i morao sam prisilno na bolovanje od zahtjeva doktora i nekog zakona koji je to zahtijevao. Baš kada sam se oporavio i zatvorio bolovanje, banuo mi je u kuću neki gospodin sa nekog zavoda za zdravstvo i rekao mi je da sam pokupio tu neku bakteriju i pokazao neki nalaz u kojem se je to moglo vidjeti. Te kada je čuo gdje radim rekao mi je da na žalost ne smijem sa tom bakterijom na posao. I da moram nazad na bolovanje. I o tome sam obavijestio poslodavca, ali to ga nije spriječilo da mi da otkaz po isteku ugovora za posao. I tako sam ostao na žalost bez tog posla.

Pišem ove retke prvenstveno da kroz te riječi svjedočim što sam sve proživljavao i sa čime sve se suočavao zadnjih osam-devet mjeseci svog života. Ove riječi i retke nemojte shvatiti kao neko žalovanje, već kao svjedočenje kroz što prolazim. Da podijelim iskustvo sa svima vama. Jer ne želim šutiti, nemam mi smisla držati sve to u sebi. Jer to me može psihički dosta uništiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Osam mjeseci

Bio sam bez posla oko osam mjeseci. Osam dugim i teških mjeseci. Osam mjeseci borbe sa poslodavcima da me zaposle. Osam mučnih mjeseci borbe sa svakodnevnim problemima oko plaćanja računa i ostalim problemima koje donosi nezaposlenost.

Bilo mi je teško ovih osam mjeseci, ali nisam se želio žaliti i jadati. Jer to nije bilo rješenje. Nosio sam tu muku i borbu u samom sebi. Borbu za opstanak na životu. Jer to nije bio život. To je bilo vegetiranje života, življenje kome. Bilo mi je mučno gledati i slušati kako drugi rade, a ja moram voditi uzaludnu borbu sa poslodavcima da im dokažem da sam dovoljno dobar kandidat da me zaposle. Ali ništa nije pomagalo. Što god govorio na intervjuima nije davalo rezultata. Uvijek su drugima pružali priliku da se dokažu kroz rad, a ja ostao gubitnik. Ali konačno prije jedno desetak dana pružili su mi ovi sadašnji poslodavci priliku da se pokušam dokazati kroz rad. Te mi sada slijedi borba kroz dokazivanje da mogu raditi ovaj posao. Za koju se nadam da ću uspjeti dobiti.

Teško mi je bilo slušati neke moje poznanike i prijatelje kako se muče na poslu, a ja sam bez posla. Mučno mi je bilo to slušati. I to me je izjedalo i činilo svakim danom sve jadnijim. I to je ostavilo traga na meni. Jer sada moram se ponovo navikavati na novi posao i ponovo na radne obaveze. Ostavilo je to traga na meni psihički i fizički, jer sam počeo gubiti nadu. Fizički sam dosta se zapustio, jer nisam radio. I sada ponovo se moram navikavati na rad, da ponovo prilagođavam sve prema novom poslu. Fizički sam dosta propao jer nisam radio i sad moram ponovo stjecati kondiciju, fizički ojačati. Da steknem neku rutinu u životu, kako privatno tako i poslovno.

Ni jedan posao nije lagan, ni u jednom poduzeću nije lako raditi. Odgovornost prema poslu, nositi se sa prohtjevima poslodavcima, truditi se da radiš kako treba i da što bolje odradiš svoj dio posla. Nositi se sa kritikama kolega na poslu, nositi se sa kritikama poslodavca. Kako onim dobrima, tako i onim lošima. Tračanjima kolega na poslu. Nositi se sa time da li ćeš dobro raditi i odraditi svoj dio posla, da poslodavcu ne pružiš priliku da ti da otkaz. A i ako dobro odradiš svoj dio posla, još uvijek nemaš garancije da ćeš ostati na poslu, jer uvijek postoji netko ili nešto što če ti podmetnuti otkaz. Pritisci sa svih strana da radiš kako treba, da ne pogriješiš u nečemu ili tko zna kakav ini pritisak koji će te razoriti.

U ovih osam mjeseci bilo je prilika u kojima sam skoro dobio posao, ali iznenada nakon nekoliko dana su mi javili da me ipak ne će zaposliti. Što se je dogodilo da su se predomislili, nikad nisam saznao. I to je dosta bilo uznemiravajuće, jer to je bilo poigravanje sa mnom nije bilo lijepo. Poigravanje u takvim slučajevima sa kandidatima za posao je stvarno žalosno i jadno od tog i tih poslodavaca. Nemam riječi kojima bih opisao tog poslodavcima, ne znam kojim riječima bih opisao tog poslodavca. I nije vrijedno uopće trošiti riječi na tog poslodavca, jer će ga jednog dana možda pogoditi neka kletva koja će ga uzdrmati, nadam se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost