Sluge palih Bogova

Nikakoda se naviknem i natjeram da redovito objavljujem postove na ovomblogu. Koliko god se trudio, uvijek na kraju po kleknem. Možda bi setrebao manje truditi, pa bi bilo puno bolje.

Na početku svakog dana si kažem da danas moram napisati tekst. Ali na kraju dan prođe u rješavanju obaveza i uvijek mi nešto se ispriječi, pa na kraju ne napišem nikakav tekst. Ali ipak dođu dani kada si to ne kažem i ipak na kraju napišem neki tekst za ovaj blog. Jednostavno bi morao odustati od toga da si to kažem i potrudim se da ipak napišem neki tekst. Tako je i danas bilo. I evo nadam se da ću uspjeti napisati nešto u ovih nekoliko rečenica.

Nakon nekoliko mjeseci ponovo sam počeo da čitam. Prva koja mi je došla pod ruku jest jedna od onih koje su mi donijele moje nećakinje sa svojim roditeljima. Ime joj je „Sluge palih Bogova”, autora Thomas H. Knight. Ovo je krimi roman o jednom serijskom ubojici koji ubija žene na ritualan način, da bi uz pomoć neke knjige i magije vratio nekog Boga na zemlju. Policija ispočetka tapka na mjestu i nikako da otkrije tko stoji iza tih ubojica. Ali jednog dana višem inspektoru koji predvodi tim koji lovi ubojicu javljaju se dvojica prijatelja koji su povezani sa jednom od žrtava ubojice i policija konačno počinje napredovati.

 

Ovaj krimić je do sada jedan od najboljih koje sam do sada čitao. Od samog početka drži te u napetosti i pun je zapleta. I vjerujem daće tako i biti do kraja knjige, jer sam tek negdje na polovici knjige. Da do kraja će me držati u nekoj napetosti. Zanimljiva mije zamisao da se i iskoristi i jedan poznati serijski ubojica iz Londona, pod imenom Jack Trbosjek.

Naime,radnja romana je smještena u današnji London. U kojem se pojavljuje ponovo serijski ubojica koji ubija poput Jacka Trbosjeka. Ali sa time da sadašnji ubojica ubijanjem žena želi vratiti u život jednog palog Boga. A o kojem je Bogu pitanje i kakva je povezanost Jacka Trbosjeka i ovog romana, najbolje je da pročitate u knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Isprika i posjeta

Na početku ovog posta želio bih se svima koji su čitali nekoliko zadnjih mojih postova na ovom blogu ispričati što sam imao jezične i pravopisne greške. I što nisu mogli pročitati moje postove onako kako treba.

Naime,zadnjih jedno mjesec dana, koristim jedan novi uređivač na ovom blogu. Kojeg se možda i vi uočili. A ime mu je Gutenberg. Prije nekih mjesec dana sam primijetio na svojoj upravljačkoj ploči ovu ponudu i odvažio sam se ga početi koristiti. I naravno još ga učim koristiti. Koliko sam pogriješio u tome vrijeme će pokazati. A i poveo sam se za time da u slobodno vrijeme pokušam naučiti koristiti te neke vještine u korištenju tih nekih programa. Sa željom da usavršim svoje znanje iz područja informatike i korištenja te informatičke tehnologije. Kako programski tako i hardverski.

Kako smo odavno ušli u korištenje te informatičke tehnologije, tako se je i pojavila potreba za neprestanim učenjem sa svim tim novim tehnologijama. I na žalost tu nikad ne ćemo doći na zelenu granu,jer gotovo svakodnevno se pojavi nešto novo što treba naučiti i savladati. Tako je i kod mene. Pa su greške moguće.

Prošao je i ovaj blagdan Svih svetih. Kao i prošlih godina, i ove godine su me ugodno iznenadile posjetom moje jedine i najdraže nećakinje Jelena i Nikolina sa svojim dolaskom. Naravno sa svojim roditeljima. Običaj je među nama da za ovaj blagdan obavezno dođu. I nadam se da će se to i nastaviti. Lijepo su me iznenadile koliko su narasle, koliko su sazrele. Kad ne vidiš nekog člana obitelji godinu dana uživo i jedino se čuješ sa njime preko telefona, tek onda shvatiš i uvidiš koliko se je promijenio.

Zahvalan sam Bogu na ovakvim susretima, jer su oni rijetki. Nisam neki veliki vjernik, a po najmanje praktični vjernik. Ali trudim se biti zahvalan Bogu na ovakvim susretima. A i na mnogo čemu drugome.

Ujedno su me moje drage nećakinje obradovale jednom hrpom knjiga za čitanje. Tako da sad imam što za čitati. A i ja sam njima sam podario nekoliko knjiga za lektiru. A i nekim priručnicima za školu i za koje se nadam da će im koristiti. A ja se nadam da kako ću pročitati koju knjigu uspjeti napisati neki osvrt na nju i objaviti ga ovdje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Krivo shvaćanje

Kako sam pisao prije, moja potraga za poslom se nastavlja dalje. Tako sam i danas bio na nekom razgovoru. Na kojem sam bio odmah odbijeni, ali i ponuđeno mi je neko drugo radno mjesto. Pa su mi rekli da razmislim o tome, naravno ako im uprava dopusti novo zapošljavanje u tom odjelu firme.

Kako i dalje moram tražiti posao, tako i dalje šaljem molbe. Te sam prije jedno tri tjedna poslao neku molbu u neku lokalnu firmu koja se bavi proizvodnjom odjevnih predmeta. I tako su me pozvali na razgovor za posao. I odmah me odbili za to radno mjesto. Ali i ponudili mi neko drugo radno mjesto. Pa su mi dali priliku da razmislim, dok im uprava ne dopusti zapošljavanje. Ali i ovaj puta su me iznenadili izjavom da sam osoba sa invaliditetom. Što ja nisam naravno. A to su pretpostavili iz razloga zato što sam radio u poduzeću u kojem su bili zaposleni i invalidi. Tako da sam ostao dosta iznenađeni.

Nikako da shvatim zašto poneki ljudi odmah pomisle da sam invalid, ako sam sa njima radio. Ako radiš sa ljudima koji imaju neki oblik invalidnosti ili slično, to ne mora značiti da si i ti odmah invalid. Tako da sam nakon ovog dosta ogorčen time. Naime, prije jedno desetak godina sam radio u jednoj zaštitnoj radionici u kojoj su zaposleni većinom osobe sa invalidnošću. Kako one ne mogu raditi i obavljati sve poslove, moraju zaposliti i zdrave osobe koje će obaviti te poslove umjesto njih i biti im podrška i pomoć u svakodnevnom obavljanju poslova.

Ovoje samo još jedan primjer diskriminacije sa kojom se moram suočavati u traženju poslova. Ako smijem upotrijebiti tu riječ. Jer gotovo uvijek na razgovoru za posao se suočim sa time. Ili sam prestari ili zbog nekog prijašnjeg posla krivo me procijene ili nešto sasvim treće. Tako da se pitam dokle ću se suočavati sa ovakvim stvarima.Jer skoro uvijek nađu neki razlog da me krivo procijene.

I nakon ovog razgovora za posao se ne čudim da poslodavci ne mogu naći nove radnike i da ljudi bježe iz ove države, jer kad se susretnu sa ovakvim čudnim stavovima poslodavca, pobjegnu glavom bez obzira. A što se mene tiče, moja potraga za poslom ide dalje. Sa nadom da ću ipak na kraju naći neki posao uskoro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Tužni blagdan

Sjedim i večeras pred kompjuterom i razmišljam o čemu da pišem u ovom postu. Na žalost, ne čitam trenutno nikakvu knjigu. Na mreži svih mreža uobičajene novosti. Nema baš ništa zanimljivo. Politika, najava nevremena na obali, problemi u gospodarstvu i tako dalje. Unatoč što je vikend na mreži svih mreža ništa novo.

Jutros se malo prošao tržnicom u mom predivnom Varaždinu i sve je u znaku idućeg blagdana Svih svetih. Tržnica je puna cvijeća povodom tog blagdana. Multiflora od 20 do 30 kuna, krizanteme od 5 do 8 kuna, a ostalo je cvijeće otprilike tu negdje po cijeni. Vi koji ste vjernici ili držite do ovog blagdana pretpostavljam da znate sve o ovom blagdanu. Za ovaj blagdan obilazimo groblja i grobove svojih najbližih. Pa ću i ja obići grobove svojih bližnjih.

Nažalost ni ove godine ne ću biti u mogućnosti da odem na grob svom jedinom i najdražem nećaku. Koji je umro prije dvije godine od posljedica trovanja salmonelom. I zbog toga mi je žao, jer jako mi nedostaje. Njegovu dječjom zaigranosti i onu njegovu nevinost ništa mi ne će nadomjestiti. Kada su mi roditelji umrli, a i još neki članovi obitelji nisam plakao, jer znam da su oni proživjeli svoj život i ostvarili nešto u svom životu. Ali kad je moj nećak umro,na njegovom sprovodu sam plakao kao kišna godina. I još uvijek plačem. Jer on nije zavrijedio da ode na početku svog života. Za nikim nisam toliko plakao kao za svojim nećakom.

Ali dosta o tužnim temama. Pisao sam malo prije da mi nedostaje čitanje.I to je istina. Nakon zadnje pročitane knjige pomalo sam se zasitio čitanja. Ali sada nakon nekoliko tjedana ponovo sam se za želio čitanja. I među knjigama koje imam kod kuće sam u potrazi za nekom novom knjigom. Kako sam na žalost u jednoj maloj financijskoj krizi,ne mogu si priuštiti članarinu u gradskoj knjižnici. Pa se moram nekako snalaziti sa ovim knjigama koje imam kod kuće. S jedne strane to je i dobro, barem ću pročitati te knjige koje imam kod kuće. Da uzalud ne stoje na polici.

Nekako ne volim pisati duge tekstove. A opet volim pisati. Od kada sam počeo čitati, postao sam strastveni zaljubljenik u pisanu riječ. I ne mogu vam opisati koliko su mi predivne te riječi napisane na komadu papira. U te predivne knjige koje te odvedu u jedan poseban svijet knjiga, mašte, priča i svijeta koji u stvarnosti ne postoje. I ta stvarnost te ispuni onim što ponekad ne možeš naći u stvarnom svijetu. Žao mi je da prije nisam to shvatio, ali drago mi je da sam sada to shvatio. I volio bih da i vi to možete shvatiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Ovisnost pušenje

Na pisanje ovog posta potaknula me je jedna blogerica sa drugog blog servisa. I u kojem je navela za mene porazne podatke, da sve mlađe osobe počnu pušiti. Već potkraj osnovne škole. I od većine koja je probala, njih jedno 10 posto nastavi pušiti.

Da,na žalost sve više djece i sve mlađa djeca počinju pušiti. Itime unose 4 000 vrste otrova, a najpoznatiji je nikotin, koji stvaraovisnost. Ovo je za mene strašan podatak. Od kojeg sam ostao bezriječi. I na žalost ti otrovi truju pluća pušaća. I ti otroviuzrokuju najgoru bolest, a ona se zove rak. A da o ostalim bolestimane spominjem.

Žalosnoje da je ta ovisnost o cigareti uhvatila tolike razmjere. I sve višemeđu mladima, koji već pod kraj osnovne škole počinju pušiti.Žalosno je vidjeti mlade osobe sa cigaretom u ruci i da tako mladiveć truju svoja pluća i tijelo. Da od najranije dobi su pokleknuliovoj ovisnosti. Nažalost još nisam čuo za neki program kojim bi se potaknulo mladeda ne pokleknu toj ovisnosti. I pitam se da li postoji? Sumnjam dapostoji zbog pohlepe duhanske industrije za kapitalom.

Ija sam na žalost pušač. Na sreću nisam počeo pušiti umladenačkoj dobi pušiti. Već u dosta zreloj dobi. Prije jednodeset godina, nakon smrti oca. Na žalost, više se ne sjećam pravograzloga koji me je potaknuo na tu žalosnu aktivnost. Možda nekaradoznalost, možda taj šok nakon smrti oca, jer njegovom smrti mise je život izokrenuo. Ali što god da je bilo, možda je ta smrtoca bila okidač za tu ovisnost. I od tada se nikako nisam mogaosnaći dovoljno snage da prestanem sa tom ružnom navikom. Bilo jenekoliko pokušaja, ali uvijek sam pokleknuo.

Ovaovisnost o cigareti je moja jedina ovisnost. Nikada nisam imaopotrebu da probam bilo koju vrstu droge. Nisam ni alkoholičar.Istina je da popijem ponekad u društvu neko piće, i na tome se zasada moja potreba za alkoholom zadržava. Ne naganjam žene niti samženskar. Tako da jedino je ta ovisnost u cigareti moja jedinaovisnost. I za koju se nadam da ću se jednog dana uspjetiosloboditi.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost

Nepopularni potezi

Nakon onog probnog rada početkom tjedna i njegovog odustajanja, polako sam došao k sebi. Kako je taj poslodavac rekao da navratim jedan dan da mi da nešto novaca, jučer sam navratio u upravu firme. I kao i obično nije ga bilo. I nije ni uopće dao neki nalog nekoj svojoj djelatnici upute kako da to riješi sa mnom. I na žalost morao sam se odlučiti za jedan nepopularan potez, a to je da sam ga prijavio inspekciji. Koja je zaprimila moju prijavu. I sad čekam na rezultate.

Nažalost, još uvijek neki poslodavci nisu naučili lekciju kako seodnositi prema radnicima. Posebno sada u ovo vrijeme kada mladi istari bježe glavom bez obzira iz ove zemlje zbog ponašanjaposlodavaca prema radnicima. Pitam se da li će ikada naučiti. Madačitam u medijima da si neki poslodavci konačno shvatili da ovakvimplaćama ne će zadržati i pridobiti radnike, pa su odlučili se napovećanje plača. Nada se da je to konačno neki prvi znak premaboljem odnosu prema radnicima. Jer već je odavno je to trebalouraditi. Ne čekajući da politika i vlada naprave nešto po tompitanju. Jer ni vlada ni politika ne će to nikada uraditi.

Naravno,nije samo odnos poslodavaca prema radniku razlog zašto ljudi bježeiz ove države. Već i opće stanje društva i politike. Društva ipolitike koja je još uvijek zapela u nekoj prošlosti. I iz koje nenamjerava se tako brzo i lako izvući. A da ne pišem i o nekimdrugim temama. Kao što su korupcija, odnos prema ženama i takodalje. Takoda me ne čudi kada vidim o kojim temama se raspravlja u društvu,kako ne postoji volje da se raščisti sa prošlosti, i ne postojivolja da se povijest ostavi povijesti, neprestano izmišljanjekojekakvih afera, da ljudi bježe od toga, jer im je dosta.

Da,na žalost tako je to u ovoj državi. I dok ne raščistimo sa timekao društvo, nema nam budućnosti. Ako je uopće imamo i ako onauopće postoji? Što se i ja također pitam. I to bi se svi trebalipitati.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost

Kad ne ide, onda ne ide

Ovih dana sam pokušao da radim neki posao, ali nakon dva dana probnog rada, na žalost morao sam odustati. Jednostavno nije išlo. Ne zato što sam izbirljivi oko posla, već zbog problema sa zdravljem.

Prošli tjedan sam se javio na neki natječaj za posao, misleći da ću ga moći raditi. Fizički mislim. Ali kako sam počeo počeli su mi neki problemi oko mjesta gdje sam bio operirani prije skoro godinu dana. I prije su mi se javljali ti bolovi i grčevi. Ali ne u tolikoj mjeri i jačini. Tako da sam na žalost morao odustati od tog posla, jer više nisam mogao izdržati. Sad ili je stvar u pretjerivanju na poslu, ili krivom radu, ili u promjeni vremena, ili sam nešto krivo pojeo to zasada ne mogu znati. Ali ostaje mi gorčina nakon ovoga, jer to mi stvarno nije trebalo.

Nisam od onih ljudi koji su izbirljivi što se posla tiče i volim raditi i trudim se raditi. Jer da sam izbirljiv što se posla tiče, onda ne bih radio na poslovima sortiranja komunalnog otpada (onog koje bacate u kante u svojim kućama). Ali valjda ima jednostavno poslova koji više nisu za mene. Pogotovo nakon operacije žući. Koja je izgleda ostavila neke posljedice na moje zdravlje. Ne shvatite ovo kao neke moje jadikovke. Jer to i ne činim.

I tako na žalost moja potraga za poslom ide dalje. Sa nadom da će se pojaviti neki drugi posao. Koji ne će tako neslavno završiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Crna svjetlost nas okružuje

UMJETNOST KOMUNIKACIJE

GOVORNIČKA AKADEMIJA DEMOSTEN

TIMSKI DUH

Dobrodošli na "Timski duh" gde ćemo obrađivati teme iz oblasti poslovne filozofije i radne etike. Nebitno da li ste na početku karijere ili ste već godinama u poslu, ovaj sajt vam može pomoći da unapredite svoj rad, poslovni put i dođete do željenog uspeha.

The Book Rumors

Read all about it!

Media Blog 5+

Mišljenja, stavovi i činjenice o raznim temama

krvavi leptir

Priče i glasne misli...

Amricijus

Stars can't shine without darkness

Freelance Zarada

upwork za pocetnike, upwork poslovi, payoneer placanje, skrill kartica, rad od kuce

al-Iksir

... rising up to the place, where body, mind and soul are in harmony

Samra Muminović

LIFE COACHING | MINDFULNESS | MOTIVATION | SUCCESS

Stare slike

ali kako se svet spreminja

Studio Martina & Natura

Centar fitoaromaterapije | Zdravlje uz pomoć prirode

Planet Chimp

Do kad majmun?

Naranča blog

Informacija & transformacija

Maštarium

Za život pun mašte i kreativnosti

%d bloggers like this: