Nastavlja se problem oko prosvjete

Nakon početnog šoka kako su prosvjetni sindikati izigrali svoje članove i ostale djelatnike u prosvjeti, učenici su se vratili u škole, a djelatnici na posao. Ali ostao je gorčina u svima nama kako su vlast i sindikati pokazali svoju sposobnost da dodatno ponize prosvjetne djelatnike, a i sve nas građane. A pri tome su pokrenuli kako mi se čini lavinu štrajka drugih djelatnosti vezanih uz javne službe.

Jedino što je u ovome možda dobro da su prosvjetni radnici pokazali jedinstvo sa roditeljima učenika jedinstvo u nečemu. Složnost za borbu za dostojanstvo i borbu. Koja na žalost uz loše vodstvo sindikata je na kraju krivi rezultat i da nije to ono što su tražili i očekivali. Na žalost, izazvali su i dodatni revolt kod svih i da se tu mora nešto mijenjati. Kako na vlasti, tako i u sindikatima i inim akterima.

Na žalost, ponovo se pokazalo da su svi djelatnici u prosvjeti izigrani. Jer svaka vlada može povući taj dogovor oko povećanja koeficijenta ili ga promijeniti. Tako da se ova odluka i dogovor može jednog dana promijeniti, tako da zbog toga sumnjam da je ova borba kroz štrajk je bila uspješna. Te da će se ta priča oko plača prosvjetnih radnika još nastaviti i biti puno priče oko toga u narednom razdoblju. Jer problem obrazovanja i prosvjete nije riješen.

Ovaj dogovor sindikata i vlasti je bio samo gašenje vatre. Jer problem je dublji i treba ga tako i rješavati. Jer u prosvjeti i obrazovanju nisu samo plače problem, već i te navodne silne reforme obrazovanja i školstva koje se prebrzo počinju, a još brže završavaju. I nikako da se konačno dovede red po tom pitanju. Da se to jednom zauvijek riješi.

Drago mi je i to što su i sami članovi sindikata prosvjete shvatili koliko su loši njihovi sindikalne vođe loše i da su se odlučili da napuste taj sindikat. Ovo je i znak da se i sam taj sindikat prosvjete treba mijenjati, maknuti trenutne vođe sindikata i postaviti neke nove. Koji nisu toliko istrošeni, koji možda imaju neke nove ideje. Novu energiju i koji nisu toliko korumpirani ili kako se već izraziti. Žao mi je ne nastavnog i tehničkog osoblja, koji su najviše izigrani u ovom štrajku. I što su tako iskorišteni za tu borbu, koja će se morati jednog dana ponoviti. Jer kako sam malo prije napisao, ovaj dogovor se može promijeniti.

Jedino mi je žao djece i učenika, preko koji se je najviše prelomio ovaj štrajk. Jer ona nisu kriva što se već desetljećima sustavno uništava obrazovanje i prosvjeta. Ali mi je drago da su se djeca vratila u školu. Da bar ne budu toliko na gubitku zbog nas odraslih, koji nismo u stanju se dogovoriti oko mnogih stvari koje se djece tiče. Nadam se da će ta ista djeca i učenici naučiti nešto od ovog štrajka. I da kad porastu ne će raditi iste pogreške koje mi odrasli sada činimo. I da će se odvažiti da pokrenu promijene koje mi stariji nismo u stanju sprovesti. Da bi nekoj drugoj djeci bilo bolje.

Znam da vam se ove riječi koje pišem čine kao isfurana priča, koju ste već čuli. Ali pišem ih iz razloga što se slažem sa mnogim stavovima koje iznose drugi. I kroz ove retke koje sam napisao pokušavam napisati to da se slažem sa tim stavovima. A i izraziti svoje neko mišljenje oko ovih problema o kojima sam pisao u ovom tekstu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Štrajk gotov

Danas popodne na presici u Banskim dvorima u Zagrebu vrli premijer sa čelnicima sindikata je objavio da su postigli dogovor oko povećanja plača prosvjetnih radnika. Što mi je drago, ali to nije ono za što su se sindikalci borili. Ne mogu se oteti dojmu da je tu nešto drugo po srijedi.

Danas konačno da se se sindikati prosvjetnih djelatnika dogovorili sa vladom Lijepe naše oko navodnih koeficijenta. Što mi je pomalo drago da su se dogovorili konačno, da se više toliko ne muči djecu. I da djeca ne gube još više od školske godine.

Ali, moram priznati da nisam zadovoljan tim rješenjem i da su prosvjetni radnici izigrani od strane sindikalnih vođa i vlade Lijepe naše. Da su svi oni izigrali prosvjedne djelatnike. A i ne nastavno osoblje koje radi u prosvjeti.

Kroz svo to vrijeme štrajka su tražili odmah u komadu povećanje koeficijenta za 6,11 posto. A na kraju su dobili manje. Što je znak da su svi djelatnici u prosvjeti, ma koju funkciju radili osramoćeni i dodatno poniženi. Ovime su još jednom političari na vlasti pokazali koliko im je stalo do obrazovanja.

Ovo je sramota nad sramotama, dno dna. Lijepo je da su ponudili to što su ponudili, ali što garantira da će se to i ispuniti i ostvariti. Jer znamo kakvi su političari na vlasti. Ne ću koristiti te jadne riječi, jer nisu zavrijedili da ih trošim na njih. Nisu zavrijedili da ih se njima imenuje.

Danas smo doživjeli žalosni i jadan dan, kada je ponovo ponižena prosvjeta i obrazovanje. Danas je dan žalosti.

Moram priznati da nisam zadovoljan ovim rješenjem. I izražavam ogorčenje i sumnju u taj dogovor. Posebno da će biti ispunjen i ostvaren. Jer ne zna se što budućnost donosi. Te da će biti još puno priče oko toga. Jer tome nije kraj. Štrajk je propao, prosvjetni radnici su izdani i izigrani.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Advent

O varaždinskom smeću ću još pisati, ali ne danas. Danas je nedjelja, pa ne želim ovaj dan kvariti politikom. Kako sebi, tako i vama čitaocima. Ali mogu samo napisati to da se je nakon priloga o RTL-ovoj emisiji „Potraga” dobio i nastavak u tome da se je gradonačelnik Varaždina odlučio na neke čudne tužbe prema nekim svojim sugrađanima.

Da, pošto je nedjelja navečer, ne bih pisao puno o politici. Nekako nedjelju volim proživjeti u nekom miru. Jer nedjelja je za dan odmora od svega i svačega. Dan posvećen sebi i obitelji. A o navodnoj tužbi gradonačelnika Varaždina ću pokušati napisati tijekom tjedna.

Danas je za vjernike katoličke vjere počeo advent, dani priprema za Božić i proslavu Božića. Meni jednom od najljepših praznika, kada se prisjećamo rođendana Isusa. Slavimo Isusov rođendan. Dan kada provodimo sa svojom obitelji i kitimo božićnu jelku. Dan kada obilazimo crkve i gledamo jaslice koje su uredili po crkvama. A dan kasnije obilazimo i ostalu rodbinu.

Pišem i ovaj tekst kao vjernik laik, jer nisam baš teološki dobro potkovani. I sve što znam o vjeri je kao laik, koji nije baš aktivni vjernik katolik. I kako ne odlazim u crkvu redovito, tako sam pomalo dosta zaboravio o nekim pojmovima vjere. Priznajem da mi je to grijeh. I trebao bih početi obnavljati svoje znanje u vjeru i vjeru općenito. Jer u ovo svo vrijeme u kojem nisam išao na mise i bio aktivniji vjernik, primijetio sam da bez vjere ne mogu i da čovjek bez vjere je nitko. Teško je živjeti bez vjere.

Zbog razočarenja u neke svećenike i ponašanja svećenika prije mnogo godina sam polako prestao odlaziti na mise. Razočarali su me ti razni skandali vezani uz katoličku crkvu. Oko financija, pedofilije i sličnih problema. I još uvijek sam time razočarani. Ali nisam želio da izgubim vjeru u Boga i Sveto pismo. Ako i pišem što loše ili govorim, onda je to protiv pojedinih klerika i svećenika u katoličkoj crkvi i ostalih ljudi. Ne mogu podnijeti da neki ljudi u javnosti propovijedaju jednu stvar, a kad nisu u javnosti onda ne žive to što govore.

Ali dosta o toj temi, nije mi želja da danas pišem o tome, to je tema za jedan drugi post. Ali želim napisati to da je počelo vrijeme u kojem se pripremamo za Božić, dan kada se sjećamo rođendana Isusa. Koji je došao među nas da bi nam svojim životom i riječima pokazao put kojim da kročimo kroz život. Da nam svojim životom i iskupljenjem pokaže kako da lakše živimo u ovom današnjem surovom svijetu.

I nakon 2 000 godina, njegove riječi i život, Isusove riječi i život ima onu snagu života koje se i danas mogu primijeniti. Jer njegove riječi i život i sve što nam je ostavio u nasljeđe su nešto što ne može izgubiti na vjerodostojnosti. I vrijedit će i u vječnosti, dok god je ljudi i svijeta.

Stoga se veselim ovim danima i blagdanu, jer donosi nam novi nadu u život, dane provedenih sa svojom obitelji. I želim vam da ih lijepo provedete.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Varaždinsko smeće i bale

Jučer je u RTL-ovoj emisiji „Potraga” bio prikazan prilog o Varaždinskim mutnim poslovima oko smeća, bala i tako dalje. Varaždin već jedno 15 godina muku muči sa balama, smećem i njihovim zbrinjavanje. Ova tema je postala toliko mutna, komplicirana i zakukuljena, da čovjeku od same pomisli na nju postane mučno do krajnjih granica ludila.

Od kada sam pogledao prilog na RTL-u o mutnim poslovima oko smeća i tužbama sa kojima se grad Varaždin suočava zadnjih nekoliko godina smišljam i razmišljam kako i što da napišem nešto o toj temi. I nikako da pronađem prave riječi za tu temu i odakle da počnem. A da ne pišem koliko mi je postala mučna ta tema.

Problem sa smećem počinje prije nekih 15 godina, ako sam dobro shvatio i koliko se sjećam. Nakon što je zatvorena deponije u Gornjem Knegincu, grad je sa tadašnjom vladajućom garniturom odlučio se na privremeno rješavanje smeća u obliku baliranje na lokaciji u Brezju u blizini grada. Dok ne nađu trajno rješenje. Ali to se nikada nije dogodilo. I s vremenom su te bale postale ekološka bomba i katastrofa za sam grad i njegovu blizinu. Razne vladajuće garniture su pokušale riješiti ta problem sa državnim garniturama u međuvremenu. A sve je čak završilo i na sudu i donesene razne presude, a neka sudska ročišta se još odvijaju. I u međuvremenu su nastale tolike zavrzlame oko svega toga da ne znam tko bi to mogao da riješi i razriješi.

Prošle godine negdje na ljeto je stupio na snagu neki novi zakon o zbrinjavanje otpada u i iz kućanstva. Nakon koje su računi građanima skočili u jednom trenutku i više od sto posto. Meni je u sedmom mjesecu bio račun za smeće oko 42 kuna, da bi mi u desetom mjesecu skočio čak negdje na 110 kuna. Da bi do danas se smanjio na oko 65 kuna jedno vrijeme, da bi se zadnjih mjeseci vrtio oko 85 kuna. A bacam u smeće samo plastiku koju ne mogu prodati, te papir. Ostalo zbrinjavam na drugačije načine. Vjerujem da je slično i sa drugim građanima i njihovim računima. A da bi odvoz smeća bio takav kakav i jeste.

Nakon nekih dodatnih problema, u negdje u desetom mjesecu prošle godine nekim mojim sugrađanima je dozlogrdilo i otvorili su na jednoj društvenoj mreži profil „Varaždinsko smeće” u kojoj trenutno ima oko 3 850 članova. U kojoj se raspravlja o varaždinskom smeću i nudi razna rješenja, na koja se je gradska vlast sa poduzećem „Čistoćom” oglušila. Također je bilo organizirano i nekoliko prosvjeda zbog nastalog problema oko smeća i plaćanja računa.

Ovaj problem sa smećem nije jednini. U ovih godinu dana otkriveni su i mnogi drugi mutni problemi u gradu. A u sve su upleteni neki pojedinci u trenutnoj i aktualnoj gradskoj vlasti, protiv kojih se vode nekoliko sudskih procesa. O kojima su govorili i u prilogu kojeg sam spomenuo na početku ovog posta. Ova tema je toliko zakukuljena i komplicirana da ju je teško opisati u jednom postu. Tako da ću pokušati još pisati o ovoj temi u idućim postovima. A u ovom sam samo u glavnini pokušao opisati problem grada Varaždina oko smeća i ostalog što ga muči. Naravno, tu je i problem oko neke kupovine i zamjene zemljišta i da ne pišem o mnogim drugim temama.

Moram priznati, od kada je sadašnja garnitura došla na vlast, grad Varaždin doslovce polako propada u smislu gospodarstva. A i u ostalim pitanjima. Što me jako žalosti, jer grad Varaždin nije zaslužio ovakvo propadanje. Nije zaslužio da ga pojedinci u vlasti uništavaju i potkradaju. Jer građani Varaždina su vrijedni i dobri ljudi, koji nisu zaslužili da budu taoci nekih pojedinaca u gradskoj vlasti.

Nadam se da ću i u idućim postovima još pisati o ovoj temi, jer ima puno toga što bi se moglo pisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Bahata i jadna

Mislio sam malo komentirati ovu sadašnju vlast i njezin odnos prema sadašnjem štrajku prosvjetnih radnika. Ali nakon kratkog razmišljanja zaključio sam da nema smisla. Jer toliko mi je mučno postalo od toga, da radije ne bih komentirao vladu i njezino ponašanje. Nema smisla se živcirati zbog njih, jer toliko je ova vlada bahata i jadna da nema smisla trošiti riječi na njih.

Da, toliko je naša vlada bahata i jadna i pogubljena u vremenu i prostoru, da ne postoje riječima kojima bih to opisao. I sve se više pitam je li njihovo psihičko stanje u normali ili se je negdje pogubilo usput u njihovom radu i postojanju. Ovim riječima ne želim nikoga vrijeđati ili povrijediti. Ali ne znam drugačije kako bih opisao stanje uma ove vlade i vlasti.

Da imaju malo pameti, ovo bi već odavno bilo riješeno na obostrano zadovoljstvo. Ali očigledno je da nema pameti i da se je vrla vlada i vlast pogubila negdje usput u svom radu zadnjih nekoliko godina koliko su na vlasti. Svakim danom i odugovlačenje rješavanje problema, ova vlada nas sve više vuče na dno rupe bez dna. I iz koje se ne ćemo tako lako izvući.

Ovo je samo još jedan dokaz nesposobnosti vlade i vlasti, i jedino rješenje vidim u tome da odstupi i da raspiše izbore i prepusti vlast onima koji su u stanju da riješe ovu nastalu situaciju. Jer ljudima je postalo nemoguće živjeti pod ovakvom vlasti. Ali radije dosta o tome, te bih se volio posvetiti malo i drugim temama. Sa nadom da će se uskoro riješiti ova nastala situacije. I dalje ću podržati prosvjetne radnike u štrajku, a i sve ostale koji ima se pridruže.

Moja potraga za nekim novi poslom. Molbe se i dalje šalju. Nakon što sam bio pozvani na neke razgovore, oni su ili prošli kako su prošli ili su mi otkazani. Ne ulazim u te razloge otkazivanja razgovora za posao. Jer znam da će se već pojaviti već neka firma koja će mi pružiti priliku da se i kroz rad dokažem, a ne samo kroz razgovor za posao.samo treba biti strpljiv i uporan u slanju molbi i već će se negdje zalomiti posao.

A u međuvremenu ću i dalje tražiti načina da se i sam zaposlim i da pokušam obaviti još neko doškolovanje i prekvalifikaciju. Jer u današnje vrijeme stalno moraš ulagati u sebe i svoje znanje ako želiš opstati na tržištu rada i negdje se zaposliti. Nadam se da ću uskoro naći rješenje i kako platiti neko dodatno školovanje, jer financije su jako teške, i svaka lipa je važna. Ali to je sasvim druga priča.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Hrvatska mora bolje

Danas se je na glavnom trgu u našem vrlom glavnom gradu održao prosvjed „Hrvatska mora bolje” u organizaciji sindikata naših dragih prosvjetnih radnika. Kojeg ćemo još dugo pamtiti. Jer ovo je bio kako prosvjed za pravo i dostojanstvo prosvjetnih radnika, tako i za sve ostale građane Lijepe naše, ma gdje god radili.

Pratio sam putem medija razboj događaja. Jer na žalost nisam mogao da im se pridružim fizički, zbog nekih privatnih problema koji su mi se pojavili. Ali ovaj prosvjed u potpunosti podržavam. Jer ovim prosvjedom prosvjetni radnici pokazuju kako se mora boriti za svoja prava. Drago mi je da su im se pridružili i ostali sindikati i građani Lijepe naše. To pokazuje koliko zajedno možemo zajedno biti jači. Koliko zajedništvo može biti djelotvorno.

Ali na žalost ovaj prosvjed nikako da dopre do glava u vladi Lijepe naše. Oni i dalje trube po svojem. Žive u nekom svojem svijetu. I to pokazuje da moraju odstupiti sa vlasti. I prepustiti je nekome tko će znati riješiti probleme građana. Jer nisu samo u pitanju prosvjetni radnici, tu su i djelatnici u zdravstvu, carini, policiji, mi obični građani koji muku mučimo kod privatnih poslodavaca. Svi smo u istoj gabuli. Da nas podcjenjuju i omalovažavaju. Posebno ova trenutna vlast, kako u Banskim dvorima, tako i u Saboru. A niti su prijašnje vlasti bile puno bolje, jer i one su krive za trenutno stanje u Lijepoj našoj.

Došlo je vrijeme da se svi podignemo i krenemo u rušenje ove vlasti. Koja je pokazala nepoštivanje svih nas. I koja se sa omalovažavanjem odnosi prema nama. I samo nadam se vidite i znate kako su se do sada ponašali. Guše nas sa porezima, davanjima. I razno raznim zakonima. Samo da nas što bolje tlače.

Slažem se i sa time da ministrica Divljak nije dorasla funkciji koju obnaša. Što je pokazala svojim radom u dotičnom ministarstvu. Jer da joj je stalo do prosvjetnih djelatnika, onda bi se na vrijeme potrudila da ponudi dostojno rješenje za djelatnike u prosvjeti. Slažem se da samo dobri i zadovoljni prosvjetni radnici i djelatnici mogu iznijeti sve reforme koje imaju u planu. Zapravo, prava reforma školstva je ulaganje u sve djelatnike u prosvjeti, ma na kojem god radnom mjestu radili. Prava reforma u školstvu se provodi i na ulaganju u djecu i njihov odgoj i obrazovanje. A ne tamo neka škola za život.

Stoga bi najbolje rješenje bilo da ministrica Divljak i kompletna ostala vlada na čelu sa premijerom podnese ostavku i raspiše izbore. Jer su pokazali sa dosadašnjim radom da nisu sposobni da se nose sa trenutnom situacijom u državi. Stoga je najbolje rješenje za trenutno stanje u državi novi izbori. Da pokušamo na njima izabrati neke nove ljude i dati šansu nekim drugim ljudima da pokušaju izvući našu državu iz banane. Ali pri tome nastaje novi problem, a taj jest da nemaš baš koga izabrati. Jer se samo izmjenjuju jedni te isti ljudi. Ili sam možda u krivu. A to sami procijenite.

Hrvatska mora bolje, Hrvatska može bolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Štrajk i hobiji

Nakon nekoliko dana ponovo sam se uhvatio čitanje knjige. I dalje čitam knjigu „Vrhunski putevi čovječanstva”. Što mi je drago, jer sam ponovo uvidio koliko mi nedostaje druženje sa knjigom. A i izrada goblena polako napreduje, mada usporeno.

Drago mi je što ovaj štrajk prosvjetnih radnika dobiva sve veću podršku ostalih sindikata. I što su uvidjeli ostali sindikati da ovo nije borba samo prosvjetnih radnika za bolje uvjete rada u prosvjeti, već i borba za bolje uvjete rada u drugim djelatnostima. A koliki će uspjeh ostvariti, vrijeme će pokazati. Jedino mi je žao što se sve ovo prelama preko djece, učenika u školama. Koja će najviše ispaštati.

Nakon nekoliko dana, ponovo sam se uhvatio čitanja knjige „Vrhunski putevi čovječanstva”. I ponovo uvidio koliko je lijepo druženje sa knjigom. I da je knjiga najbolji prijatelj čovjeku. Jedan od najboljih prijatelja, koji čovjeka ne će iznevjeriti. I koja će ga svojim sadržajem obogatiti čitatelja jednim predivnim iskustvom i znanjem.

Jedna od stvari koja me impresionira u ovoj knjizi „Vrhunski putevi čovječanstva” jest kako su ljudi u prošlosti doživljavali svijet oko sebe. Koliko su bili lakomisleni i praznovjerni u znanju. Što zapravo i ne bi smjelo biti čudno s obzirom koje su znanje imali. S obzirom na uvjete stjecanja znanja imali u svoje vrijeme. Zanimljivo mi je čitati kako su dolazili do nekih rješenja i kako su dolazili do znanja. I kako se to znanje razvijalo od početka nastanka ljudi i prvih civilizacija do danas. I to znanje se i dalje razvija u današnje vrijeme.

Uz čitanje knjige polako radim neki novi goblen. Sa motivom nekih makova u vazi. Meni predivan motiv. I kako stvari stoje, ne žurim ga se raditi. Jer ima vremena ga raditi i napraviti. Moram priznati da uživam u tom hobiju, jer stvaram jedno malo umjetničko djelo, koje će jednog dana krasiti zid u mojem domu. Jer goblene radim za svoju dušu i za sebe, da ispunim svoju umjetničku stranu. Pošto baš nemam ruku za slikanje motiva na papiru ili drugom mediju, ova izrada goblena mi je najbliže što se mogu približiti slikarstvu.

Već jedno mjesec dana pokušavam da započnem se baviti i heklanjem. I nikako da se primim tog posla učenja. Jer nikad to nisam radio. Tako da se nadam da ću uskoro započeti sa tim učenjem. Pomoću kratkih video uradaka sa mreža svih mreža. Pošto nemam nikoga koga bih zamolio da mi pokaže, moram pribjeći ovoj mjeri. A razlog zašto bih krenuo se baviti i tim heklanjem jest da proširim svoje hobije u izradi ručnih radova. Jer me nešto vuće k tome, što riječima ne mogu da opišem.

Srećom da postoji mreža svih mreža, gdje se mogu pronaći mnogi savjeti kako se početi baviti nekim hobijem. Pa tamo možeš pronaći savjete kako nešto raditi i započeti raditi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost