Još neki razlog…

U prošlom postu sam pisao malo o razmišljanju da udomim jednu predivnu macu, žuto bijele boje. A i da imam akvarij sa nekim ribicama. Te da se bojim, s obzirom na karakter maca, da će mi napraviti neku štetu sa tim akvarijom i ribicama dok me nema kod kuće. I to je još jedan od razloga zašto još nisam spreman da udomim tu macu. To što me dobar dio dana nema kod kuće i što tu macu ne bih imao pod kontrolom.

Naime, zadnjih mjeseci kako sam se pokušao odlučiti o udomljavanju te mace, malo sam preko mreže svih mreža informirati o macama i njihovoj brizi i držanju u stanu. I jedna od informacija na koju sam naišao jest ta da mace znaju biti uporne i maštovite u postizanju svog cilja. Da nađu neko riješenje kako da dođu do neke stvari. I taj je razlog zašto sam odgodio udomiti macu. Barem jedan od razloga. Nije mi toliki problem briga oko nje i u nabavljanju hrane i ostalih potrepština za nju. Ali to što imaju takav karakter (ako to smijem tako napisati) me je pomalo odbilo od udomljavanja.

A drugi je razlog taj, što me tijekom dana, posebno radnog dana nema većim djelom kod kuće, zbog poslovnih obaveza, a i nekih privatnih obaveza. Te bi zbog toga bila sama i ne bi bila pod kontrolom. A prema mojem skromnom sudu, ipak mace moraju biti pod nekom kontrolom. Mada znaju biti samostalne i slično. Ali opet, ipak se moraš sa macama baviti i pokušati ih koliko toliko odgojiti da ti ne rade nered po kući. Ako je to uopće moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Mace

Što sam stariji to više volim životinje. I to više mi je želja da imam još nekoliko kućnih ljubimaca. Kako sam već možda pisao u nekim prijašnjim tekstovima na ovom blogu, zadnjih skoro godinu dana imam jedan akvarij u kojem imam 5 ribica. Pisao sam već kako muku mučim da ga bolje smjestim u svom dnevnom boravku. Jer sam u ovih godinu dana postao zaljubljenik u akvaristiku. I ne želim se odreći ovog lijepog hobija. Mada sam još uvijek početnik u akvaristici i držanju ribica, moram još puno toga naučiti. Što se nadam da će s vremenom biti još i veće.

Naravno, ribice nisu moje jedine omiljene životinje. Već dugo si želim nabaviti i jednu malu mačku i o njoj se brinuti. Ne znam što je to u mačkama da me nešto vuče k njima. I da ih jako volim. Možda ta njihova umiljatost, možda taj njihov karakter. Ali što god da je u pitanju, mačke su jedne od mojih omiljenih životinja. I sve mi je veća želja da imam jednu macu koja bi mi pravila društvo u mom životu.

I zadnjih nekoliko mjeseci sam bio dosta opsjednut idejom da udomim jednu žuto bijelu macu. Koja je trenutno kod jedne moje članice obitelji. Ali kako vrijeme ide i kako sam malo razmišljao i istraživao o držanju maca, na kraju sam odustao od njezina udomljavanje. A i odgodio. Jer je dosta divlja maca. A i prema onom što sam pročitao o mačkama, shvatio sam da su dosta maštovite životinje u postizanju svog cilja. A kako imam taj akvarij sa ribicama, vjerujem da bi ta maca mogla mi napraviti neku štetu sa tim akvarijem. A ja bih želio da i taj akvarij zadržim, a opet da imam tu neku macu za kućnog ljubimca. Ali kako ne možeš da imaš ovce i novce, i nakon dosta premišljanja, odlučio sam da za sada odgodim da imam tu macu kod kuće. Jer trenutna situacija nije baš prava da imam i tu macu za ljubimca. Pa ću pričekati još neko vrijeme sa nekim udomljavanjem mace. Dok mi se ne stvore bolji životni uvjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Nikako uskladiti

Već dva tjedna pokušavam da za vikend odem malo negdje fotkati, ali nikako da nađem vremena za to. Uvijek neka radna subota. Te će mi i ove godine propasti prilika da snimim neku fotku zimi. Što mi je žao, ali opet tješim se da će biti druge prilike. I biti će ih. Ipak posao mi je važniji. Jer od nečeg se mora živjeti.

Dosta je teško uskladiti vrijeme za hobije kada imaš previše poslovnih i privatnih obaveza. Ne znam za vas, ali barem meni jeste. I ne žalim se zbog toga. Ne želim se žaliti, već mi je žao toga što nikako da uskladim slobodno vrijeme i obaveze. I što nikako ne mogu da uskladim sve te obaveze, ma koliko god se trudio. I što se više trudim, to mi više sve bježi. Možda bih trebao da se prestanem truditi oko toga kako uskladiti, već se opustiti da sve dođe na svoje mjesto, pa će se naći vremena za sve moje obaveze.

Večeras nemam baš neke inspiracije za pisanje posta za ovaj blog. Ali ipak želja za pisanjem je jaka. Od kada sam počeo pisati blog na jednom drugom blog servisu, nekako sam zavolio pisanje postova za blog. I ne mogu bez toga. Toliko se je zavuklo to pisanje pod moju kožu, da uvijek moram nešto napisati. Mada ovaj post nije baš ono o čemu bih želio pisati i posvetiti ovaj blog, ali ipak moram napisati nekoliko riječi i rečenica.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Digitalni idiot

Trenutno posjedujem neki stari foto aparat Olympus. Star je nešto više od 10 godina i to je neki digitalni foto aparat poput onih nekih starih idiota, kako smo ih nekad znali zvati. Ako se dobro sjećam. I sa njime sam dosta ograničeni u snimanju fotografija. Ne kažem da je to loš foto aparat, i sa njime se mogu snimiti dosta dobre fotografije. Samo ih treba znati snimiti. A za to je potrebno iskustvo, koje se ne stječe lako. I ne želim se žaliti na njega, ali želja mi je da krenem na neku višu razinu fotografije, a sa ovim aparatom to nisam trenutno u stanju.

Tako da već više od godinu dana razmišljam i planiram kako da dođem do boljeg foto aparata. I cijelo vrijeme istražujem sve moguće opcije. Ali još nije se pojavilo riješenje. Jedino što sam u ovo vrijeme uspio se odlučiti koji bih novi foto aparat kupio, i za sada je odluka pala na Nikon, ali još ne znam točno koji model bih kupio. Trenutno najviše moju pažnju zaokuplja model D 3400. A da li ću ga kupiti, definitivna odluka će pasti nadam se u idućih nekoliko tjedna i mjeseci. Kada si dovedem u red neke financije.

Jedna od želja mi je da se počnem baviti i noćnom fotografijom. Naime, prije nekih gotovo dvije godine bio sam prisutan na jednoj radionici noćne fotografije. I to me je toliko fasciniralo da sam ostao iznenađen, da me je motiviralo da si što prije nabavim novi foto aparat. Također mi je želja da nastavim sa usavršavanjem i ulične fotografije, posebno snimanja performera tijekom festivala uličnih šetaća, koji se odvija u Varaždinu krajem ljeta svake godine. A i u ostalim mjestima u kojima se odvija neka manifestacija na ulici. A za ostale motive fotografije, još ću razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Grad u kojem anđeli spavaju

Živim u prekrasnom gradu Varaždinu, gradu baroka, cvijeća, mladih, bicikala i anđela koji u njemu spavaju. Ovaj anđeo je snimljeni na poznatom varaždinskom groblju na jednom nadgrobnom spomeniku. A fotografija iz prijašnjeg posta je snimljena u gradu iza Franjevačke crkve. I djelo je jednog varaždinskoga umjetnika i muzeja anđela.

Zadnjih nekoliko godina u Varaždinu se razvija brend anđela koji u gradu spavaju. Što mi se jako sviđa, jer kad vidim ovaj svoj grad, imam dojam ponekad da stvarno u njemu i anđeli spavaju. I za kojim sam ponekad tragao sa svojim foto aparatom. Jer anđeli su predivna stvorenja koja nas čuvaju na svakom koraku. I koja ponekad osjećam u svojoj blizini. I nadam se da ću ih više uskoro još pronaći da ih pokušam snimiti.

Varaždin je također i grad bicikala. Jer gotova nema varaždinca koji se bar malo ne provoza tijekom godine biciklom. A i dosta varaždinca biciklom ide na posao i obavlja svoje životne obaveze. A i grad je pun mladih, koji dolaze u grad da pohađaju razne srednje škole i studenata, koji pokušavaju završiti neki od varaždinskih fakulteta. A predivno cvijeće krasi njegove ulice i balkone.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Anđeli

Pisao sam u prošlom postu da je jedan od mojih hobija i fotografija. U današnjem postu bih želio da vam pokažem jednu od fotografija koju sam snimio jednom prilikom prije nekoliko godina. A prikazuje Anđelinjak u Varaždinu. I koji je smješten iza zida Franjevačke crkve.

Jedna od mojih omiljenih tema je snimanje ulične fotografije, posebno u vrijeme Špancirfesta, koji se odvija krajem kolovoza u Varaždinu. Ali volim i u ostalo vrijeme da snimim koju fotografiju, ako mi se motiv svidi. Na žalost, nemam neki vrhunski foto aparat, već neki jednostavni, kako ga ja volim zvati idiot digitalni aparat. Tako da sam dosta ograničeni u snimanju fotografija. Ali već nekoliko mjeseci, možda i godinu dana razmišljam i planiram da si kupim novi foto aparat, poput onih koji imaju foto reporteri. Ali na žalost nikako da se stvori prilika da krenem u tu avanturu oko kupnje novog aparata. Jer uvijek se pojavi neki razlog zbog kojeg moram odgoditi kupnju. Ali nadam se da će se ove godine ukazati prilika da se upustim u ovu avanturu.

Znam već otprilike od kojeg proizvođača bih kupio taj novi aparat. Samo moram uhvatiti priliku da se odvažim na tu neku kupnju. A što se tiče fotografije, ona mi je jedna od najdražih aktivnosti. Na žalost nisam uspio do sada puno šaljem fotografije na neke natječaje, jer još uvijek nisam baš spreman na to. Ponajviše zbog tehničkih razloga. Ali nadam se da će biti prilike i po tom pitanju. Do sada sam nekoliko puta izlagao neke fotografije na skupnim izložbama foto kluba. Jer sam i član foto kluba “Varaždin”.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

 

Fotografija

Još jedan od mojih hobija, koji sam zadnju godinu dana dosta zapostavio, jest fotografija. Ljubav prema fotografije valjda sam naslijedio od pokojnog oca, koji se je isto bavio tim istim hobijem. I od malena sam pomalo učio od njega. Ali tek sada u zrelijoj dobi i nakon smrti oca sam počeo polako da se bavim tim hobijem.

I od oca sam naslijedio nekoliko starih foto aparata, a i jedna digitalni foto aparat. Sa kojim sam polako počeo da učim se iznova o fotografiji. Ali taj foto aparat nije nije neki posebni. I stari je negdje malo više od 10 godina. Tako da na žalost zbog njegove starosti sam dosta ograničeni. Ali ipak uspijevam snimiti sa njime neke koliko toliko dobre fotografije. I kako izgleda, nekako mi ide dobro ulična fotografija. Posebno mi je omiljena tema snimanje performera na Špancir festu, koji se odvija svake godine krajem mjeseca kolovoza.

Kako sam malo prije napisao, zadnjih godinu dana sam na žalost zapustio taj hobi zbog poslovnih i privatnih obaveza. A i kako sam se prošle godine uspio konačno zaposliti na duže vrijeme, te kako sam počeo da rješavati neke zaostale probleme, ponadao sam se da ću krajem prošle godine da ču uspjeti da krenem u nabavku nekog novog foto aparata. Ali kako su ponovo počele neki financijski i zdravstveni problemi, morao sam odgoditi kupnju na ovu godinu. I nadam se da ću konačno uspjeti u tom naumu. Jer stvarno bih volio ponovo se počnem baviti ovim lijepim hobijem. A da li ću uspjeti, pokazat će vrijeme. Jer ima još nekih problema koje prije toga moram nekako riješiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost