Kriza i Garfild

Uvijek dođe vrijeme kada zapadneš u malu spisateljsku krizu. Pa tako je i kod mene. Od svih silnih tema za pisanje koje ti se pojave, ne znaš kako pretočiti u pisanu riječ. Ali opet nekako smogne se snage i napišeš nešto. A opet ima dana kada jednostavno ne stigneš napisati ono što želiš. I misli nestanu, pa si opet na početku. I pitaš se da li ima smisla sve to. Ovih dana se dosta pitam, ima li smisla uopće pisati za ovaj blog? I da li da prekineš i posvetiš se drugim stvarima. Ali opet, toliko mi se je to svo pisanje zavuklo pod kožu, da ne mogu bez toga. Jednostavno moram napisati nekoliko redaka teksta za ovaj blog. A koliko su dobri, sami procijenite.

Kako su došli ovi lijepi dani vani, sve više sam u tom vrtu. I koliko se silno trudio, ipak zaostajem u nekim radovima. Već su neki posadili nešto, a ja još uvijek pripremam dio vrta na kojem bih posadio nešto. Ali ipak sam pri kraju, i ako bude dobro vrijeme idući tjedan, možda polako krenem u sadnju. Jer već je i vrijeme. A još do kraja nisam sve pokosi, a ni oko ruža baš počupao korov. Ali nadam se da ću uspjeti polako nadoknaditi sve to. Jer ipak me taj rad na zemlji i obrađivanju nekako opušta i izvlači iz mene sav taj umor koji me drži, svu tu nervozu i stres nakon posla. Ne znam što je to u toj zemlji da ima tako dobar učinak na čovjeka. Da iz njega izvuče svu negativnu energiju koja se nakupi u njemu. I nakon što sat dva tri boravi u vrtu osjeća se bolje.

Još kada imaš neku životinju pored sebe, kao što imam svog novog prijatelja mačka Garfilda, užitak je još bolji i ljepši. Nedavno sam čitao neki članak o mačkama, kako znaju pozitivno djelovati na čovjeka. Posebno njihovo predenje. I nakon malo razmišljanja i druženja sa Garfildom, na kraju sam uvidio da ima istine u tome. I da mačke znaju čovjeku pomoći sa svojom pojavom pored njega i druženja sa njime.

Garfild je jedan žuto bijeli mačak, koji se je rodio prošlo ljeto. A njegova mama je bila odbačena u dvorište moje bake kao nepoželjno mače. I uspjela ga je na nekako othraniti i pomoći mu da se oporavi. I prošle godine je omacila nekoliko mačića. Koji na kraju ne znam gdje su završili. A ovaj žuto bijeli mačak je ostao. I polako sam se počeo sa njime zbližavati. Te smo u ovih zadnjih nekoliko tjedna postali prijatelji na vrtu. I nekako imam dojam da mu se je svidjelo to druženje na vrtu sa mnom. Čak je i ona počeo pomagati mi u nekim radovima. Onako kako mace znaju. I uvijek je negdje pored mene u blizini. I svojim vragolijama me zna razveseliti. Jer je pravi mali vragolan. Koji me istinski zna nasmijati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Opuštajući radovi i druženje

Uz sve obaveze koje imam u zadnje vrijeme dosta sam okupiran ovim svojim mačkom Garfildom. I svaki dan me dočeka kada dođem na vrt. I svaki put me nekom svojom vragolijom nasmije ili iznenadi. Danas nije baš želio da jede iz one posude u koju mu stavljam hranu. Mali vražičak je nanjušio da ju nisam oprao. Pa valjda nije želio da jede iz prljave posude. Mali gospodin se je umislio. Jer je nisam oprao. Pa se valjda ljutio. A možda je bio i sit, jer je negdje dobio hranu. Tko bi ga znao.

Ali ipak i dalje se družimo. I pomaže mi oko štihanja greda. I danas je opet kopao po onom dijelu koji sam već obradio. Tako da smo stvarno postali vrtlarski par koji uživa u ovim lijepim i vrućim danima na vrtu. Čak me tjera da se u pauzama igram sa njime i da se malo odmorim od posla u vrtu. I vidi se još da je zaigrani i traži pažnju od mene. Ponekad se malo naljuti pa ode nekud, pa se vrati i opet mi pravi društvo. Imati macu za društvo je predivno iskustvo. Koje me opušta i tjera umor od mene. Kao i ova obrada vrta.

Znam da sam vam već dosadan sa ovom mačkom i vrtom. Ali trenutno mi je pisanje o ovim temama najinteresantnija tema. Posebno ovo druženje sa Garfildom. Druženje koje tjera neku tjeskobu i depresiju od mene. I pomaže mi da se malo opustim i odmorim. Jer zadnjih dana me dosta drži taj neki umor od svega. A i samo obrađivanje vrta također. Jer nekako imam dojam da zemlja iz mene izvlači taj umor i depresiju i tjeskobu. I što ne znam kako da objasnim. Izgleda da nešto takvo izvlači iz čovjeka sve ono negativno. I tjera ga da ne bude toliko umoran i tjeskoban. I opušta ga.

A i ono što voliš raditi nekako te opušta. A i to druženje sa mačkom isto. I stvarno ima neke istine u tome da mačke utječu pozitivno na čovjeka. A i ribice u akvariju. A za ostale životinje ne znam. Jer nemam neko iskustvo sa njima, kao sa ovom mačkom i ribicama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Vampirska akademija

Znam, znam da sam pisao na svojim blogovima da ne ću pisati o nadnaravnom i ovaj puta o tome ne ću pisati u ovom tekstu. Već o knjizi čija se radnja odvija u svijetu vampira. Jer i kroz likove vampira se može ispričati jedna lijepa i dobra priča. Jer vampiri su samo plod ljudske mašte. A ne neka stvarnost. Jer da vampiri postoje u stvarnosti, ljudskog roda odavno ne bi postojalo. I nestalo bi nekom matematičkom progresijom ili kako se već to zove.

Radnja ovih knjiga odvija se oko tinajdžerice Rose Hataway. Ona se školuje u vampirskoj akademiji da postane vampirska čuvarica i tjelohranitelj svojoj prijateljici Lissi. Tijekom školovanja zaljubi se u svog učitelja i tjelohranitelja Dimitrija Belikova. Sa kojim doživi svoju prvu ljubav. Tijekom tog serijala Rosa Hataway doživljava niz avantura. I rat protiv strigoja, neprijatelja vampira u ovom romanu. Te razne sukobe sa svojim učiteljima i prijateljima. Te na kraju ipak uspije da položi završni ispit i školovanje. A i da njezina prijateljica postane vladarica vampirskog svijeta.

Autorica je Rachell Mend. Napisala je tri serije knjiga s elementima nadnaravnog, a “Vampirska akademija ” je njezin prvi uradak za mlade. Njezini se romani redovito nalaze na top ljestvicama New York Timesa. Richelle Mead je autor bestselera urbanih fantasy knjiga za odrasle i tinejdžere. Rođena je u Michiganu, a sada živi u Seattleu, Washington, gdje trenutno radi na tri serije knjiga: Georgina Kincaid, Tamno Swan, i Vampire Academy.

Ovaj roman je serijal knjiga, koji su me oduševile svojom radnjom. Mada je ovaj roman namijenjen tinajdžerima i mladima, ipak se vrijedi ga pročitati. Priča je to o ljubavi, borbi za bolje sutra, mladenačkim ljubavima i sukobima sa okolinom. Vrijeme odrastanja i prijelaz u svijet odraslih. Suočavanje sa stvarnosti i ratom. Pa sam i u ovom serijalu romana uživao.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Volontiranje

Prije nekoliko godina otvorila se socijalna samoposluga ovdje u Varaždinu. I, na žalost, bio sam neko vrijeme njezin korisnik. Jer sam bio nekoliko godina bezposlen, pa sam bio prisiljeni da budem korisnik i socijalne pomoći. I nakon nekoliko posjeta toj samoposluzi sam se odvažio da im se pridružim. Ponajviše iz razloga da im pomognem u radu. Jer sam uvidio da je sve više korisnika ove samoposluge. Jednostavno ne mogu da opišem razlog zašto sam se odvažio da im se pridružim. Možda iz razloga što sam se želio odužiti društvu na pomoći, te da i ja nekako pridonesem radu toj lijepoj inicijativi. Koja je na kraju dobro zaživjela. Ali i dalje se susreće u problemima u svom radu.

Nisam počeo volontirati iz neke koristi i nikad mi to nije bio cilj. Ali nakon nekog vremena sam počelo mi se to volontiranje vračati time što sam od nepoznatih ljudi dobio pomoć u trenucima kada se nisam nadao. Nisu bile to velike pomoći. Već neke skromne pomoći, poput prijevoza nazad kući nakon obavljenog razgovora za posao ili slično. A na kraju mi je to pomoglo da se trgnem iz neke depresije i zatvorenosti. I na kraju sam uspio da dobijem i posao, nakon nekoliko godina nezaposlenosti. I evo već otprilike oko godinu i pol imam posao. Mada sam u međuvremenu promijenio tri firme. Ali sretan sam da imam posao.

Ali žao mi je da od kada sam se zaposlio, na žalost, zbog pomanjkanja vremena smanjim to volontiranje. Što mi jako nedostaje, jer sam tijekom tih sati i dana provedenih u toj socijalnoj samoposluzi upoznao neke dobre ljude. Sa kojima se susrećem u gradu. I moram priznati da mi nedostaje to volontiranje. To društvo koje se je našlo u ideji da pomogne drugima. Onima kojima je to i potrebno.

I moram priznati da sam iz tog volontiranja shvatio koliko je lijepo i dobro kad ti se na dobro vrati dobrim. Kada pomažući potrebitima i sam dobiješ pomoć, kada nisi se ni najmanje nadao pomoći. Dobro, bilo je i loših trenutaka, ali o njima ne želim pisati u ovom tekstu. Već samo da podijelim onu dobru stranu volontiranja i pomaganja ljudima u potrebi. Jer nikad ne znaš kada će i tebi biti potrebna slična pomoć.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Garfild

Pisao sam u prijašnjim tekstovima o jednom žuto – bijelom mačku, koji mi pravi društvo na vrtu. Ne znam kojeg je spola, jer kod maca je to teško utvrditi. Barem meni. Ali meni to nije važno. Glavno mi je da sam u njemu našao jedno lijepo društvo. I da mi pravi društvo. Jer pomalo mi je dosadno na vrtu. A susjede ne vidim svaki dan.

Zadnjih nekoliko dana sam objavio na jednoj društvenoj mreži njegove fotografije sa vrta, kako se zabavlja sa mnom i ponekad mi pomaže u nekim radovima. I dalje mi pomaže, onako kako mačke znaju. Zanimljivo mi je bilo ovih dana ga gledati kada sam štihao nešto na vrtu, kako se zabavlja sa tom zemljom. Čak i sa zanimanjem proučava neke gliste koje su se pojavile na tom komadu obrađene zemlje. A i neki dan sam nešto grabljao i on je u to vrijeme isto mi pomagao. I to se je jednoj susjedi jako svidjelo, da se je morala nasmijati tome kako je taj mačak skakao oko tih grablja i trave koju sam sakupio. Lijepo je bilo vidjeti tog mačka u akciji. Jer stvarno zna me u nekim situacijama nasmijati.

Malo sam skrenuo s teme. Naime, kako mi je sestra isto na toj društvenoj mreži i vidjela je te neke fotografije. I pokazala ih je mojim nećakinjama (njezinim kćerkama) i mlađa nećakinja je rekla da ju podsjeća na “Garfielda”, onog poznatog mačka iz istoimenog crtića. I to mi je dalo ideju da tom mačku dam ime po tom mačku iz tog crtića. Samo što sam u imenu izostavio ono slovo “e”. I tako je dobio ime. I nadam se da će tako ostati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Malo o kućnim ljubimcima

Pisao sam da se u slobodno vrijeme bavim pomalo akvaristikom. I da imam jedan manji akvarij sa nekoliko ribica. Zadnjih tjedna se dosta mučim sa filterom, i nekako imam dojam da mi ne radi dobro. Zapravo i dalje radi i filtrira vodu, ali ne pušta one mjehurić koje bi trebao. I nikako da otkrijem u čemu je problem. Tako da sam dosta očajan po tom pitanju. A primijetio sam zadnjih dva tjedna da ima dosta otpada na dnu ispod kamenčića. Možda je problem u tome. I nikako da nađem vremena da ovaj akvarij dobro očistim od te prljavštine i da iznova krenem. A kao posljedica toga je ta da sam ovaj zadnji vikend izgubio jednu ribicu. Koja je valjda umrla zbog toga. Što mi je žao. Ako čita koji akvarista ovaj post, molimo bih ga za savjet. Možda ovaj vikend konačno i to uradim. Jer sam preko tjedna dosta zauzet poslovnim i privatnim poslovima.

Pojavio se i novi ljubimac u mojem skromnom životu. A to je jedan prekrasan žuto bijeli mačak. Koji živi kod bake. I pravi mi društvo na vrtu, kojeg pokušavam nekako održavati zadnjih godina. I dosta sam se zbližio sa ovim mačkom. I zadnjih dana sam ga počeo sve više hraniti, jer mi ga je žao. A i zato što sam ga dosta zavolio, jer uvijek kada dođem na vrt i baki sa nekim posebnim veseljem me dočeka. Kao da osjeća da volim i obožavam mačke. Jer mačke su jedne od mojih omiljenih životinja. Ne znam što me je toliko privuklo k njima, ta njihova umiljatost ili ta njihova posebna ljepota ili nešto drugo. Ali što god da je u pitanju, mačke su nešto posebno i jednostavno ih moraš voljeti.

Čovjek koji ne voli životinje nije čovjek. Ne znam kako ljudi ne mogu voljeti neku od vrsta životinja. Nikada nisam razumio ljude koji su se nasilno odnosili prema životinjama. Jer i ona su živa bića, kao i mi ljudi. Znam da se mi ljudi ne možemo uspoređivati sa životinjama. Ali ne znam kako možeš biti čovjek ako ne voliš neku od životinja. Jer ako ne voliš životinje ne možeš voljeti ljude, ako si nasilan prema životinjama, onda si nasilan i prema ljudima. Nekako te ljubav i briga za životinje ne čini čovjekom. Jer smatram da ako nisi u stanju voljeti životinje, kao kućne ljubimce, onda ne možeš voljeti i ljude. Nekako te ljubav prema životinji čini boljim i prema ljudima. Ovo je samo moje skromno mišljenje koje se ne mora slagati sa vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Šah i mahjong

Unazad nekih desetak dana sam ponovo počeo da igram neke igrice. Ovaj puta preko mobitela. Ma koliko god sam protivnik mnogih igrica na mobitelu ili kompjuteru, ipak sam podlegao dvjema igricama. Prva je mahjong, a druga je šah. Ne volim baš ostale igrice jer smatram da su samo gubljenje vremena. A i za ove smatram da su isto gubljenje vremena. Jer postoji i bolje provedeno vrijeme od gubljenja vremena. A opet nekako su i dobre za opuštanje. Ne sve, ali meni su ove dvije igrice odlična i volim ih igrati.

Volim ih igrati, jer me opuštaju. Šah sam oduvijek volio kao igru, ali nikad je nisam imao prilike da je igram. Pa sam sada se odvažio da ju instaliram na mobitel, sa nadom da će mi pomoći da se naučim bolje igrati tu igricu. Jer oduvijek mi je bila želja da je naučim igrati. Ali nikad nije bilo prilike. Ali nikad nije ni kasno da počnete učiti igrati neku igru. Šah mi je uvijek bio nekako zanimljiva igra, i ne mogu objasniti što je to zanimljivo u toj igri. Možda razvijanje taktike ili nešto drugo. I to mi je uvijek bio misterij. Uvijek sam bio zadivljen ljudima koji su ga znali igrati. I nikad nisam shvatio taj svijet šahista. I nadam se da ću jednog dana uspjeti shvatiti taj misterij. A i naučiti igrati tu igru.

Mahjong je igra u kojoj moraš spojiti neke pločice sa sličicama. I koliko sam shvatio dolazi iz Kine. Ta igra mi je jedna odlična igra. Slična dominu. I te pločice su postavljene u neki piramidalni ili sličan oblik. I moraš spariti te sličice dok cijelu piramidu ne razrušiš do kraja. I kad to postigneš pobjednik si. Mahjong ima u raznim motivima igre, poput nekog puta kroz neki dio Kine i kada na jednom nivou spariš sve pločice, ideš na drugi nivo. To je samo jedan od načina igre, jer postoje i drugi oblici. Predivna mi je to igra, jer pomalo te tjera da razvijaš svoju memoriju, jer moraš memoriju dosta koristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost