Kriza i Garfild

Uvijek dođe vrijeme kada zapadneš u malu spisateljsku krizu. Pa tako je i kod mene. Od svih silnih tema za pisanje koje ti se pojave, ne znaš kako pretočiti u pisanu riječ. Ali opet nekako smogne se snage i napišeš nešto. A opet ima dana kada jednostavno ne stigneš napisati ono što želiš. I misli nestanu, pa si opet na početku. I pitaš se da li ima smisla sve to. Ovih dana se dosta pitam, ima li smisla uopće pisati za ovaj blog? I da li da prekineš i posvetiš se drugim stvarima. Ali opet, toliko mi se je to svo pisanje zavuklo pod kožu, da ne mogu bez toga. Jednostavno moram napisati nekoliko redaka teksta za ovaj blog. A koliko su dobri, sami procijenite.

Kako su došli ovi lijepi dani vani, sve više sam u tom vrtu. I koliko se silno trudio, ipak zaostajem u nekim radovima. Već su neki posadili nešto, a ja još uvijek pripremam dio vrta na kojem bih posadio nešto. Ali ipak sam pri kraju, i ako bude dobro vrijeme idući tjedan, možda polako krenem u sadnju. Jer već je i vrijeme. A još do kraja nisam sve pokosi, a ni oko ruža baš počupao korov. Ali nadam se da ću uspjeti polako nadoknaditi sve to. Jer ipak me taj rad na zemlji i obrađivanju nekako opušta i izvlači iz mene sav taj umor koji me drži, svu tu nervozu i stres nakon posla. Ne znam što je to u toj zemlji da ima tako dobar učinak na čovjeka. Da iz njega izvuče svu negativnu energiju koja se nakupi u njemu. I nakon što sat dva tri boravi u vrtu osjeća se bolje.

Još kada imaš neku životinju pored sebe, kao što imam svog novog prijatelja mačka Garfilda, užitak je još bolji i ljepši. Nedavno sam čitao neki članak o mačkama, kako znaju pozitivno djelovati na čovjeka. Posebno njihovo predenje. I nakon malo razmišljanja i druženja sa Garfildom, na kraju sam uvidio da ima istine u tome. I da mačke znaju čovjeku pomoći sa svojom pojavom pored njega i druženja sa njime.

Garfild je jedan žuto bijeli mačak, koji se je rodio prošlo ljeto. A njegova mama je bila odbačena u dvorište moje bake kao nepoželjno mače. I uspjela ga je na nekako othraniti i pomoći mu da se oporavi. I prošle godine je omacila nekoliko mačića. Koji na kraju ne znam gdje su završili. A ovaj žuto bijeli mačak je ostao. I polako sam se počeo sa njime zbližavati. Te smo u ovih zadnjih nekoliko tjedna postali prijatelji na vrtu. I nekako imam dojam da mu se je svidjelo to druženje na vrtu sa mnom. Čak je i ona počeo pomagati mi u nekim radovima. Onako kako mace znaju. I uvijek je negdje pored mene u blizini. I svojim vragolijama me zna razveseliti. Jer je pravi mali vragolan. Koji me istinski zna nasmijati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s