Idemo dalje

Što se posla tiče, nisam izbirljiv. I nikad nisam bio izbirljiv. I ne bojim se fizičkog rada. Ali neke granice postoje, neka pristojnost i kolegijalnost postoji. Da nisam želio raditi sadašnji posao, a radio sam kao pomoćnik u skladištu na zaprimanju robe iz proizvodnje, ne bih ga se prihvatio. Unatoč tome što sam nedugo prije prihvaćanja tog posla bio operirani zbog problema sa žučnim kamencom. I nije bio to loš posao. I mogao bih ga dalje raditi, da nisu postojali neki problemi koji se nisu željeli ispraviti, da nije bio jedan kolega koji je doslovce bezobrazan i teško sa njime raditi. I unatoč molbama, kako upućene njemu, tako i drugima, stvar se nije popravljala. I na kraju ipak čovjek više to ne može izdržati pa na kraju odustaje od tog posla. Ovime se ne želim opravdavati. A i ja sam griješio u radu, ali na kraju više nisam mogao izdržati.

I tako, nakon što još riješim neke obaveze i papirologiju, uskoro sam ponovo bez posla. Ali ne gubim nadu. Jer vjerujem da će se uskoro pojaviti novi posao. I ovaj sada bivši posao sam našao vrlo brzo, nakon jedno tri tjedna nakon što sam napustio jedan prijašnji posao. Samo se moram strpjeti i uporno slati molbe. I odlaziti na razgovor za posao. Prve molbe su već poslane. I nadam se da će uskoro biti i pozivi za razgovor za posao.

Osim što već tražim posao, dosta razmišljam i o pokretanju svog posla. Razmišljam o nekoj mogućnosti samozapošljavanja. Te pomalo istražujem mogućnosti, pokušavam doći do nekih informacija o pokretanju svog vlastitog posla. Ali najveći problem trenutno je početni kapital, te poslovi kojima bi se bavio u toj svojoj firmi. Ideja ima nekih, ali još moram dosta istražiti o svim mogućnostima. Razmisliti o svim mogućnostima. Jer ta odluka nije laka. I ne treba se zaletjeti u nešto za što nisi možda još spreman.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Odluka je pala

Na kraju odluka je ipak pala. Danas sam nakon nekoliko dana razmišljanja ipak odustao od potpisivanja novog ugovora sa sadašnjim poslodavcem. Ovu odluku sam donio teško. Jer danas ostati bez posla i pronaći novi posao nije lako. Dati otkaz u današnje vrijeme je luksuz. Barem ja tako mislim. A opet ostati raditi u firmi za ovakvu malu plaču opet nije rješenje. Jer u današnje vrijeme svaka kuna i lipa se dobro važe. I dobro je došla.

Donio sam ovu odluku dosta teško. Jer nije lako biti bez posla. To sam shvatio prijašnjih godina, kada sam bio nekoliko godina bez posla i korisnik socijalne naknade. I znam koliko je teško tako živjeti. A opet, raditi za tako malo plaču opet nije lako. I to znam iz vlastitog iskustva. Tako da sam teška srca se odlučio na takvo što.

A opet više nisam mogao preći nekih stvari u toj firmi. Tako da mi sada slijedi naporna potraga za drugim poslom. Ali opet ne gubim nadu, jer znam da ću upornim slanjem molbi doprijeti do neke prilike za drugim poslom. Jer prilika se skriva iza nekog kutka. I samo je pitanje trenutka kada će se prilika stvoriti.

Također razmišljam i o pokretanju nekog vlastitog posla. Ali i tu je potrebno dosta pažljiv biti i ne zalijetati se. Jer ako nemaš neki dobar poslovni plan ili ideju, lako možeš zaći u velike probleme. Ali, problem mi je doći do početnog kapitala. Nekog poticaja, koji bi mi pomogao da nekako pokrenem posao. Ideju što bih mogao raditi imam, ali je moram nekako još razraditi. Ali o svemu tome moram još dobro razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Promjena ili ne???

Nekako u zadnje vrijeme inspiraciju za pisanje tema i tekstova za svoje blogove dobivam uglavnom navečer. Imam dojam da je u zadnje vrijeme večer najbolje doba kada mi ide pisanje. Mada i ovaj puta ne znam što ću sve napisati u ovom tekstu. Ali nadam se da će ispasti nešto dobro od njega i da čete ga pročitati.

Sutra je novi radni tjedan. I sve je bliži dan kada mi istječe ugovor u sadašnjoj firmi u kojoj radim. Trenutno radim kao skladištar u jednoj varaždinskoj firmi. Ne ću navoditi njezino ime, jer mi nisu platili propagandnu poruku. I kako vrijeme ide, a pogotovo nakon dobivanja plače prošli tjedan, nekako sve više naginjem k tome da ne potpišem novi ugovor. Jer plača je uvijek nekako ista, a posao sve naporniji. Kako fizički, tako i psihički. A da ne pišem o nekim međuljudskim odnosima. I sve to pomalo me tjera da napustim ovaj posao.

Znam da nije pametno da pišem o poslu u firmi, jer bi mogao da pročita ovaj tekst i moj poslodavac. Ali riskirati ću. Sa nadom da ga ne će pročitati. Nikad nije pametno pisati o poslu i firmi u kojoj radiš, jer poslodavac može tko zna kako shvatiti napisani tekst. I onda se moraš suočiti sa posljedicama. Koje znaju biti svakakve.

Ovaj posao skaldištara i nije tako loš, nemam se na njega što žaliti. Ali plača nije nikakva, i zbog nje ne znam jeli vrijedan truda. A i neke kolege na poslu su takve kakve i jesu. I sa kojima nije baš najbolje raditi. I koji se nisu baš spremni mijenjati. A o ostalom da ne pišem. I bolje je da ne pišem, jer samo će mi živci još više stradati.

O odlasku negdje u inozemstvu ne razmišljam. Mada bih tamo možda bolje prošao što se posla tiče. Ali ušao sam u neku fazu života u kojoj mi je drag moj rodni grad. U mladosti sam maštao da odem negdje u Ameriku da radim. Bio sam njome zadivljen. Ali sada, kada sam u nekoj srednjoj dobi, nekako mi je ipak drag ovaj rodni grad i kraj u kojem sam odrastao. Mada nije ono što smo očekivali prije jedno 25 godina i više. Ali ipak ne znam što bih napisao.

Ali što god da je u pitanju, izgleda da je opet došlo vrijeme za neke promijene u poslovnom okruženju. I mnoge opcije su u pitanju. Čak i ona opcija za otvaranje vlastitog posla. Ali što god da bude, nadam se da će na kraju ispasti dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

O pisanju bloga

Osim ovog bloga kojeg pišem, pišem još jedan blog pod istim imenom. A nalazi se na web adresi:

http://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

U ovih skoro dvije godine pisanje ovih blogova mi je pružilo jedno lijepo iskustvo. Preko njih, a posebno putem ovog starog bloga upoznao sam divne ljude, sa kojima sam izmijenio puno lijepih iskustava. Mada ih nikad u stvarnom životu nisam nikad upoznao, ali sam preko njihovih blogova i komentiranje, kako njhovih, tako i mojih postova, stekao da su divni ljudi.

Na žalost, bilo je i loših iskustava, ali o njima ne bih puno. Naravno, ne možeš izbjeći da se pojavi neki genijalac ili više njih koji će ti zagorčiti blogerski život. Ali uglavnom mi je pisanje bloga jedno lijepo iskustvo. I donijelo mi je jedno lijepo iskustvo. A da ne pišem i o tome da me potiče na razvijanje kreativnosti. Jer bez kreativnosti i razvijanja kreativnosti, ne može se pisati blog.

Također, pisanje bloga me potiče i na pismeno izražavanje. Ponekad mi se čini da se bolje izražavam pisanjem, nego govorom. Nekako izgleda da sam se za sada našao u tom pisanju raznih tekstova za blog. Ne želim pisati loše o ostalim oblicima bloga, ali ovakav način pisanja i održavanja bloga mi je nekako puno bolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Potraži me na fejsu

Prije jedno mjesec dana sam se odvažio i na Facebook-u pokrenuo stranicu posvećenu mojem pisanju blogova. A i hobijima sa kojima se pokušavam baviti. Za sada samo pišem o blogovima i obradi vrta. Pošto sam ovdje za sada dosta ograničeni sa memorijom ovog bloga, na žalost nisam u stanju objavljivati i fotografije. Pa sam se odvažio da pokrenem tu stranicu na fejsu, da tamo objavljujem fotografije. Ako ste voljni i željni možete je potražiti na Facebook-u, pod nazivom “Crna svjetlost”. I aktivirati se tamo i pokušati pogledati fotografije.

I dalje je u moje slobodno vrijeme glavna aktivnost vrt i sve oko njega. Ovaj tjedan sam uspio da posadim tikvice, patlidžane, brokulu, cvjetaću i neku biljku koju zovu vegeta. A i još neke rog paprike. Sa nadom da će mi uspjeti uzgoj tih biljaka. A prije jedno dva tjedna sam posadio i krumpir. I koji je polako počeo da izlazi van ovih dana. Jedino što mi taj peršinov list nekako jadno izgleda. I imam dojam da sa njime baš ne ću imati uspjeha. Ali još ću vidjeti.

A glavni problem mi je ovih dana taj korov, koji neumoljivo raste i raste. I što ga bolje čupam iz zemlje, to bolje raste. I kao da vodim uzaludnu bitku sa njime. Te ozbiljno razmišljam da potražim neko drugo riješenje za njega, a da ne moram ga trovati sa onim otrovima. Jer želim da izbjegnem korištenje tih raznih pesticida ili kako se već zovu, da ne trujem si zemlju sa njime. Jer želim da uzgajam na vrtu to povrće što bolje ekološki. Jedino što koristim neko umjetno gnojivo, sa kojim pokušavam pomoći biljkama u njihovom rastu i životu. Znam da to nije baš sretna okolnost, ali dok ne smislim drugo riješenje, nema mi druge.

Kako vrijeme ide i što se više bavim sa tim vrtom, sve više razmišljam da počnem sa nekim većim uzgojem biljaka. I da si pokušam pokrenuti neki posao sa njima. Tako da sam i u potrazi za nekim rješenjem kako da to i ostvarim. Jer mi se sve više sviđa rad na uzgoju povrća. I nekako me to opušta. Nadam se da ću uspjeti i u tome.

Moj prijatelj mačak Garfild i dalje mi pomaže u vrtu. Danas sam mu napravio malo iznenađenje i tuširanje. Naime, kako sam zalijevao neke grede sa povrćem, dosta mi se je motao oko nogu. I kada je bio nepažljiv, samo sam ga počeo zalijevati vodom iz kante. I pobjegao je sa vrta kao munja. I nije se više usudio vratiti na vrt. Tako da sam mu time malo i vratio za sve nepodopštine koje mi je uradio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ah ta kiša i obaveze

Danas nije moj dan. Danas zbog kiše nisam išao na vrt. Što mi je pomalo žao, jer nisam mogao si nešto uraditi na vrtu. A i vidjeti mog prijatelja mačka Garfilda. Koji je isto valjda žalostan. Barem mi tako kaže baka, sa kojom živi. Jer mi je pričala da kad me nema, da me samo čeka i da je dosta povučeni. Jer se nema sa kime poigrati i da ga ja malo mazim. Jer jako se voli maziti sa mnom i zabavljati.

A što se tiče vrta, s druge strane mi je drago da je pala kiša, jer zemlja je opet vapila za njom. A i kiša najbolje zalije posađene biljke. Tako da mi je drago zbog toga. A opet, danas sam si želio posijati neke sjemenke dinje, na koje sam naišao u nekoj trgovini. Sa željom da vidim da li će mi uspjeti uzgoj. Znam da sam ranije morao to posijati. Ali jednostavno zbog nekih briga i obaveza, što zbog posla, što zbog privatnih obaveza, ove godine jednostavno ne stižem. Tako da sam u razmišljanju da si na vrtu s vremenom pokušam napraviti neko klijalište ili postavim neki staklenik, gdje bih ranije pokušao uzgojiti iz sjemena neke biljke za sadnju u vrtu. Ali još ću vidjeti o svemu tome, posebno kupnja staklenika. Jer je to malo veća investicija.

Ali, unatoč kiši, barem sam se malo odmorio i radio si reda po kući. Uspio sam malo nekim gnojivom neke nove palme pognojiti. Da im tako pokušam pomoći oko daljnjeg razvoja. Jer i biljke moraju jesti i piti, kao i mi ljudi. Nadam se da ih nisam previše pognojio. Da, još uvijek ih imam. I polako rastu. I nadam se da će sada još bolje rasti. Jer želja mi je sa njima pokušati pokrenuti neki poslić i dodatnu zaradu. Ali o tom možda nekom drugom prilikom.

A i uspio sam malo i ribicama u akvariju očistiti filter i promijeniti nešto vode. Mada ću još jednom tijekom tjedna to pokušati uraditi, jer još im bolje treba to neko kamenje i dno očistiti. Imam dojam da su dosta narasle od kada sam ih nabavio. Jer su nekako veće. I sve češće im moram čistiti akvarij. Moram priznati da me i te ribice dosta vesele i potiču da sam bolje volje, jer me svako jutro isprate na posao, a kad dođem kući vesele se mojoj pojavi. Jer znaju da ću ih nahraniti i da ne će biti same. Lijepo je imati neku životinju u kući, koja se veseli tvojem društvu. I koja ti pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Zašto sam krenuo u vrtlarstvo?

Zadnjih dana ponovo sam dosta čitao o navodnom uvozu nekog voća i povrća iz uvoza sumnjive kvalitete. A i o tome kako su na varaždinskoj tržnici, po tko zna koji puta dijelili neke certifikate domaćim uzgajivačima o kvaliteti domaćih proizvoda. Kao razlog da se nama kupcima na tržnici time pokuša potvrditi kako su ti proizvodi kvalitetniji od uvoznih. Hvale je vrijedna ova akcija. Jer su ipak kvalitetniji od uvoznih. Što potvrđuju razne analize uvoznih proizvoda. Ne samo povrća i voća, već i mesa. Jer zadnjih nekoliko godina se je dosta pisalo u medijima o lošoj kvaliteti proizvoda iz uvoza.

Možda su ti članci i napuhani i pretjerani. Ali ipak, ima i istine u tome. Ali ipak se je u meni pojavila sumnja u kvalitetu tih proizvoda iz uvoza, ovdje mislim na povrće i voće. Jer o tome i pišem u ovom tekstu. I nakon razmišljanja, sve više se javlja u meni poticaj da na ovom komadu zemlje koji sam naslijedio prije nekoliko godina, počnem sa nekim vlastiti uzgojem povrća i voća. I nisam samo ostao na pričama i razmišljanjima. Prošle godine sam napokon krenuo skromno u prvi uzgoj vlastitog povrća. A i nekog voća. A ove godine sam se odvažio i polako ču početi da više uzgajam povrće. Do sada sam posadio krumpir, nešto paradajza, paprike, čilija, feferona i peršinovog lista. A kako bude novaca još ću nekog povrća posaditi. Ipak tek je početak ovogodišnje sezone. I naravno ovo je samo za sada za vlastite potrebe. Jer ipak još moram obnoviti znanje oko uzgoja tog nekog povrća. A da ne pišem i potpuno se opremiti sa vrtlarskim alatom.

Naime, sve što radim na vrtu, posuđujem od neke rodbine. Mada se ne bune ništa oko toga za sada. Ali ipak morati ću si nabaviti taj alat, jer ne mogu da stalno posuđujem. Znam da će biti teško, ali ipak ne dopuštam da me to obeshrabri. A i priče oko toga da je uzgojiti krumpir dosta teško zbog krumpirove zlatice. Ali ipak ću pokušati, jer ako ne pokušam, ne ću nikad znati da li sam mogao uspjeti ili ne. Samo lijenčine pričaju ove priće.

A i moram priznati da me taj boravak u vrtu opušta i smiruje. A i dosta podiže neki moral. Jer nakon što sam posadio i uspio uzgojiti, te nešto napraviti na vrtu, osjećam se puno bolje. Smirenije. Ima nešto u obradi te zemlje i uzgoja biljaka što čovjeka ispuni i iz njega iscrpi svu negativnu energiju koja mu se nakupi tijekom dana na poslu i odnosu sa ljudima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost