Nevrijeme

Večeras sjedim pred kompjuterom i razmišljam što da napišem u ovaj tekst. Vani nevrijeme ima svoje manevre. I osjećam se dosta zabrinuto. Jer nakon nevremena slijedi šok od toga što je napravilo tijekom svog divljanja. Srećom nemam auto, pa sam tu malo mirniji. Ali brinem se što će napraviti na vrtu. Jer i tuča je padala. Nakon ovako sparnog popodneva i sunca koje je pržilo, bilo je i za očekivati da će biti nevrijeme.

Od kada pratim malo vrijeme i meteorologiju, primijetio sam da pred kišu i nevrijeme sunce nekako posebno prži. Tako da po njemu već pomalo mogu predvidjeti da će kiša i nevrijeme biti. Ima i još nekih znakova o dolasku nevremena, ali nikako da ih zapamtim. Ali vjerujem da ću s vremenom i to savladati. Ima nešto i u oblacima koji dolaze i koji nam mogu pokazati da li će biti kiše ili nešto loše. Ali još nisam zapamtio njihov izgled.

Nevrijeme se na kraju ipak polako smirilo nad Varaždinom. I otišlo dalje. Da pokaže svoju moć. A i da napravi nered štetu dalje. A koliku je štetu napravilo u Varaždinu vidjet ću ujutro i tijekom dana. Jedino mi je žao što danas nisam uspio da u vrtu posadim krumpir. Da ga ova kiša dobro zalije. Jer kiša je najbolja za zalijevanje vrta. I odlična je za biljke. Posebno ako si nešto posadio. Barem tako ja tako mislim i ljudi koji se bave uzgojem bilja govore.

Dosta pišem o zbrkanim temama. I nikako da se odlučim i počnem pisati o nekoj određenoj temi. Još uvijek se tražim u i oko tih tema. Jer previše toga ima što me interesira. A premalo vremena za pisanje o nekoj temi i istraživati o nekoj temi. A i imam dojam da previše ljudi piše o nekoj temi, pa je tu konkurencija velika. I treba puno truda da se probiješ u ovoj blogerskoj zajednici. Ali vjerujem da ću se konačno naći u nekoj temi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Praznik rada

Danas slavimo praznik rada. Jedini dan u godini koji je posvečen radu. Na žalost taj rad i se jako srozao zadnjih godina. Radnici rade za minimalac i sretni su da ga dobiju. I taj isti minimalac nije ima dovoljan ni za preživljavanje, a kamo li za nešto više. Radnik je postao potlačeni ili ostao potlačeni. Nekako mi se čini da od kada je počela borba za bolje uvjete rada nije se ništa puno promijenilo. Radnici su i dalje se muče i ne vide nikakvu budućnost u radu. Barem imam ja takav dojam.

Ne znam dali da vam izrazim čestitku za ovaj praznik rada. Jer kada vidim položaj radnika i uvjete rada i ostalog što ide uz to, nekako mi nije do slavlja i čestitanja. Jer i sam sam radnik u jednom skladištu. I vidim koliko je taj rad potlačeni. I koliko je nervoze među kolegama i kolegicama. Pa mi zato nekako sve to poznato.

Ali ipak, na kraju bih vam poželio da ostatak ovog dana provedete u miru sa svojim najbližima. I uživate u odmoru, koliko vam je to moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost