Mudroslovna Tereza 2. dio

Mudroslovnu Terezu sam pokušao čitati prije nekoliko godina. Ali na žalost zbog tematike ubrzo sam odustao od čitanja. Ponajviše zbog erotske teme. A sada je sve drugačije. Nekako sam je lakše počeo čitati. I drugačije je čitam. Ne znam što se je u međuvremenu promijenilo, ali nakon što sam pročitao prve stranice ove knjige, nekako mi se knjiga čini dosta zanimljivom. I ne znam na kraju zašto je prije već nakon nekoliko stranica prekinuo sa njezinim čitanjem. Možda je razlog u tome što sam se razvio u čitanju knjiga, što sam nekako razvio iskustvo čitanja. A da o užitku čitanja ne pišem.

Svatko od nas ima neko svoje područje i tematiku koja ga zanima u čitanju. Bilo da su u pitanju neki romani iz književnosti ili neke znanstvene discipline. Pa čak i čitanje romana iz književnosti nije isto. Ipak se razlikuje nekakav povijesni roman od SF romana. Ja osobno nekako najviše trenutno volim čitati povijesne romane, te znanstvenu fantastiku. Ali rado ću pročitati i neki ljubavni roman. Nekako mi ova „Mudroslovna Tereza” je dobro došla, kao neki prijelom u čitanju romana povijesne tematike. A i kao poticaj da vidim koliko su dobri romani iz područja teologije i filozofije. Jer volio bih da malo proširim repertoar čitanja.

A što se tiče same knjige i onog što sam pročitao, radnja romana je u doba 18. stoljeća. I glavni lik je djevojka, žena koja opisuje svoj život. Te odgoj koji je dobivala od svećenika, i susretima sa raskalašenosti u erotici i seksu, koji su isprepleteni sa teologijom, vjerom i filozofijom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Mudroslovna Tereza

Nakon dugo vremena, mislim da se radi o periodu od oko 6 mjeseci, konačno se ponovo uhvatio čitanja. I moram priznati da mi je nedostajalo. I osjećam se kao da sam bio u jednom mračnom razdoblju. Za koje se nadam da je iza mene. Prijateljstvo i druženje sa knjigom mi je nedostajalo. To predivno prijateljstvo, koje se ne da riječima opisati. I jedno od najljepših prijateljstva koje se može ostvariti u životu čovjeka. Jer knjiga čovjeku može pružiti stvarno nešto posebno.

Za povratak čitanju romana i knjiga odlučih se za „Mudroslovna Tereza”. Knjiga koja već godinama stoji na polici nekog ormara u dnevnoj sobi. Knjiga koja me već dugo mami i zove da je uzmem u ruke i da je pročitam. I cijelo ovo vrijeme sam se odupirao tome. Ne znam baš zašto. Možda je stvar u tome što je ova knjiga dosta vezana uz erotiku i religiju i filozofiju. Meni malo teža tema za čitanje. I konačno sam ovaj vikend popustio i uhvatio se pokušaja čitanja ove knjige. Prema do sada pročitanom, predgovoru i uvodu, baš i donosi i odnosi se na prije spomenute teme. Teme koje su me malo prestrašile. Jer nekako imam dojam da nisam od obih čitatelja, trenutno, koji se mogu nositi sa ovim temama.

Ali opet me nešto vuče da je ipak pročitam. I pokušam razumjeti. Jer do sada se još nisam susreo sa ovim tipom knjiga. Pa ne znam što da očekujem. Unatoč početnim strahovima, na kraju ću je možda uspjeti pročitati i uživati u njoj. A i ostati mi u lijepom sjećanju. A kad je pročitam, nadam se da ću uspjeti napisati neki osvrt na nju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Antifašizam

Danas u Lijepoj našoj slavimo antifašizam. Dan kada se je prije 77 godina osnovao prvi odred ljudi koji su se odvažili suprotstaviti fašizmu. I krenuli u borbu za oslobođenjem od njega. Nisam protiv toga da se toga prisjećamo. Zapravo podržavam ovakvu jednu obljetnicu u kojoj odajemo počast tim hrabrim ljudima koji su se odvažili suprotstaviti jednom takvom užasnom režimu, koji nije ništa lijepo donio svijetu. Već sramotu i jad. Uništenje mnogih nedužnih ljudi, koji su samo željeli da mirno žive.

Ne želim pisati da su bili partizani ili komunisti. Možda su neki od njih bili sve to. Možda neki od njih nisu bili sve to, te se samo željeli suprotstaviti tom režimu. Već pišem iz kuta da su to bili ljudi koji su se odvažili da se suprotstave jednom užasnom režimu. Koji je donio toliko zla u našoj povijesti, da se nikad od tog zla i sramote ne ćemo oporaviti. I isprati svoju nedužnost sa naše savjesti.

Niti to pokušavamo danas. Zapravo, nekako mi se čini da ponovo želimo ojačati tu sramotu i dati tom užasnom režimu da se ponovo pojavi i nastavi. Jer kako protumačiti sve te događaje i ljude koji još uvijek slave i oživljavaju u današnje vrijeme taj režim. Koriste pozdrave tog užasnog režima. Što današnja vlast, a i one prijašnje ne žele da osude taj režim, te ljude. I ne žele da taj režim ostave u sramoti prošlosti. Već dopuštaju da i dalje postoji u glavama pojedinaca i skupina ljudi koji nam ne dopuštaju da jednom zauvijek raščistimo sa tim režimom i ostavimo ga u prošlosti. Te da se okrenemo sadašnjosti i budućnosti. Zar nas taj užasni režim i događaji vezani uz njega nisu ništa naučili???

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ovrha djeteta

Danas me je uznemirila vijest o ovrsi nedužnog djeteta, malog Cesarea. Da sam skoro puko od bijesa. I još uvijek se ne mogu smiriti. A ovih dana me je i uznemirila i vijest o pretučenoj djevojci u Zadru. A da ne pišem i o ostalim stvarima koje se događaju u Hrvatskoj.

Ali najviše me je uhvatio bijes o ovoj ovrsi nedužnog djeteta, koji će sigurno imati teške posljedice i traume ovih događaja koji su se danas dogodili, a i svi prijašnji događaji također. Ne znam što me je više uznemirilo, to što su ovršili dijete, što je policija sa stotinjak policajaca i ne znam koliko auta navalila na nedužno dijete, a dok ovog manijaka su pustili da se slobodno kreće gradom. I da je skoro ubio mladu djevojku. Ili sudstvo, koje je dopustilo da se jedna takva stvar se dogodi nedužnom djetetu. Ili roditelji, koji se prema djetetu ponašaju kao da nije ljudsko biće. Ili taj ludi čovjek iz Italije, koji nije dostojan da se naziva ocem i da odvodi dijete na ovakav način od majke.

Što god da je, danas smo bili svjedoci konačnoj propasti sudstva, prava u Hrvatskoj. Hrvatske uopće. Nikad me do sada nije bilo sram da živim u ovakvoj državi. Nikad se nisam jadnije osjećao. Da živim u državi, u kojoj policija trenira strogoću nad nedužnim djetetom, dok sudstvo i ostale institucije dozvoljavaju da se odvijaju takve ružne scene nad nedužnim djetetom. Dok se dopušta da jedan takav kreten istuče nedužnu mladu djevojku. A da ne pišem o o ostalim ružnim sličnim događajima koji su se dogodile zadnjih mjeseci i godina u Hrvatskoj.

I onda se svi čude zašto ljudi odlaze iz Hrvatske. Kako i ne bi, kad se događaju ovakve ružne scene u Hrvatskoj, kada politiku i društvo nije briga za ovakvo stanje u državi. Koja je opterećena sa prošlosti, ustaštvom, partizanima i mnogim drugim stvarima. Slažem se sa onima koji tvrde da su to jedni od glavnih razloga što ljudi napuštaju Hrvatsku. I ja bih je napustio da mogu. Ali ne želim i ne mogu.

I svi ti događaji me potiču da se trgnem i da pokušam nešto uraditi. Ali ne znam što i kako. Boli me što ljudi ne žele da se trgnu i podignu svoj glas protiv svega toga. A ako se trgnu, onda su te borbe za neke referendume ili što li već, onda su te borbe da budu gore nego li je postignut standard. I kako onda pokušati nešto u ovakvoj društvenoj atmosferi. Bore se za nerođene, a na žive zaboravljaju. A baš za te žive bi se najviše trebali boriti. Jer ako živima osiguramo bolju današnjicu, onda će i nerođenima biti bolje. Znan da će me zbog ovog mnogi osuditi, ali tako ja razmišljam. I takav je moj stav. Koliko sam u pravu ili krivu prosudite sami. I to će biti vaše mišljenje, a ja ću ostati pri svojemu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Repka

Ovih dana je počelo nogometno prvenstvo u nogometu u Rusiji. I time je počelo novo ludilo oko nastupa Hrvatske reprezentacije na ovom mundialu. Jučer je konačno nastupila i naša repka. I nakon što smo svi živjeli u brizi oko tog nastupa i da li će pobijediti ili ne, naši nogometaši su uspjeli pobijediti. Nadam se da su tom pobjedom prekinuli ono prokletstvo koje je trajalo godinama, u kojem nikako nisu mogli pobijediti prvu utakmicu na prvenstvo. A jesu li ili ne, pokazat će utakmice koje slijede. Nekako ne volim da se diže ta neka euforija oko tog navodnog prokletstva i da ćemo sada lakše. I razvijanju raznih analiza ili slično. Više volim da idemo iz utakmice u utakmicu, da se za svaku utakmicu pripremamo što je najbolje moguće. Da idemo korak po korak.

Nisam neki ljubitelj nogometa, a i sporta uopće. Nekako mi je praćenje nogometa zgadilo ponašanje jednog vrlog gospodina, koji je na nekoj čelnoj poziciji Dinama. I koji je nedavno ne pravomoćno osuđen u nekom sudskom procesu. I zbog njega sam dosta zamrzio praćenje nogometa posebno. Mada se trudim da nekako pratim rezultate nekih utakmica i sportova. Ali nekako u zadnje vrijeme me ponovo nešto vuče da počnem pratiti sport. Jer pomalo uviđam koliko propuštam. Ipak nije tako loše u njemu.

Možda me je odvuklo od praćenja sporta prevelika profesionalizacija sporta, posebno nogometa. Dok su neki drugi sportovi previše zanemareni. Da sportaši žive na rubu egzistencije. A i odvuklo me je od sporta i ona čar i želja da se čovjekom bavi sportom iz nekog gušta i ljubavi prema sportu i postizanju sportskih rezultata. Te rješavanju nekih zdravstvenih problema.

Ali unatoč svemu, ipak što god bilo, nismo svi isti. Neke sport zanima, neke ne. Jer ipak nije sve u sportu i sportskom duhu. Znam, znam sport može da ojača čovjeka, ne samo fizički, već i psihički. Može da izgradi čovjeka. Ali vjerujem i nadam se da i mnoge druge stvari mogu da isto tako čovjeka izgraditi. Možda sam u krivu, ali to je samo moje skromno mišljenje, sa kojim se drugi ne moraju složiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Stjecanje znanja

Ovih dana nekako dosta sam posvećen usavršavanju nekog novog znanja. Neki dan sam se učio kako pripremiti neku tikvicu koju sam uzgoji si na vrtu. I na kraju je ispalo jestivo. I nisam imao nekih zdravstvenih problema nakon toga. Ali unatoč svemu ipak ću morati da usavršim to znanje u pripremi tih tikvica. A i u ostatku kulinarstva. Jer kako sam polako počeo da svake godine sve više povrća uzgajam, tako se polako počinje javljati i potreba da se odvažim i krenem u kulinarske vode i da se naučim pripremati ta neka jela od povrća. Jer ipak će to povrće morati netko i da pojede. A u ovom slučaju to sam ja. A možda i sestra ako navrati u Varaždin.

Danas sam bio na nekoj radionici kako pisati životopis. I tu sam došao do nekih novih informacija o tome kako pisati molbu i životopis za posao. Pošto sam prisiljen da tražim novi posao, moram malo i dovesti u red taj svoj životopis. A i potaknulo me je i to da u Europass-u počnem pisati novi životopis. Da i taj oblik pisanja životopisa se naučim koristiti. Jer to je u današnje vrijeme dobro znati.

Nedavno sam silom prilika si morao nabaviti i neki novi kompjuter, mislim da je to neki oblik tableta. I kako je došao sa najnovijom inačicom Windowsa, konačno da se i taj operativni sustav naučim koristiti. A i da ga koristim. A i preko njega koristiti neke društvene mreže i aplikacije. Mada se još uvijek mučim oko toga da savladam kako sve to koristiti, ipak se nadam da ću uspjeti i to savladati. Jer ne će biti naodmet znati koristiti te aplikacije i nikad ne znaš gdje će ti poslužiti.

Na žalost, zbog lošeg vremena zadnjih dana, ne mogu se posvetiti vrtu koliko bih želio. Zbog čega sam žalostan. Jer ne mogu se posvetiti se njemu onoliko koliko želim. A hvala bogu ima i previše posla na njemu. A i učiti se i vidjeti kako uzgojiti neko povrće, cvijeće ili što li već. A zadnjih dana sam počeo da si kod kuće uzgojim neke sadnice neke tikvice. I sve su mi skoro niknule. I sve su mi veće. Tako da je samo pitanje dana kada ću ih morati presaditi na vrt i da vidim kako će ovaj način mi pomoći da iz sjemena uzgojim neko povrće ili što li već. I u vrtu ima uvijek nešto novo za naučiti kako uzgajati, što ti ne uspijeva i tako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Gotov je

Danas je konačno gotov taj stari prijenosni kompjuter. Ali je i dalje u katastrofalnom stanju. I ipak si moram nabaviti neki novi. Za prvu silu imam jednu opciju. Koju ću idućih dana pokušati ostvariti. A za nešto bolje moram srediti financije. Jer danas ne možeš više bez IT tehnologije. Barem ja koji sam postao ovisan o njoj. A i mrežom svih mreža. Dobro, jednim dobrim dijelom sam postao ovisan o njoj. Ali, ipak bez nje ne možeš danas funkcionirati. Jer ipak neki poslovi, kako privatni, tako i poslovni, moraš biti ovisan o njoj.

Ima ljudi koji bježe od nje. I tu su u pravu. I lijepo je kada ne moraš u svemu ovisiti o njoj. I ne zavidim tim ljudima koji bježe od njih. A meni je užasno bilo ovih dana bez kompjutera. I nisam znao kuda bih sa sobom. Ali sam bar pokušao da se odmorim od nje. I pokušam se malo odviknuti od nje. I bilo je teško. Ali uspio sam nekako izdržati.

Na vrtu ima posla na pretek. I dalje se hrvam sa korovom i njegovim čupanjem. A danas me je neugodno iznenadio jedan posjetitelj među krumpirom. Od kojeg sam se užasavao cijelo vrijeme. A to je krumpirova zlatica. Primijetio sam i uništio prve dvije bube. Ne volim ubijati životinje, ma koje god da su u pitanju. Ali njih sam sa užitkom uništio, jer ako želim uživati u krumpiru moram je uništavati. Tako da mi ovo ljeto slijedi borba sa tom zlaticom. A kako će ta borba i bitka završiti, vidjet ćemo.

Ali barem me je prva tikvica obradovala. Naime, ovih dana je dozrela prva tikvica. I sutra slijedi pokušaj njezine pripreme. A uskoro će i ostale nadam se dozreti. Pa ću i ove godine uživati u konzumiranju tih proizvoda. A i samo je pitanje dana kada ću i prvi paradajz pobrati. A i papriku i feferon. Tako da uskoro mi polako slijede i prve berbe u tim proizvodima. Samo još moram da vidim kako najbolje spremiti feferone i čili papriku. Jer i oni će valjda uskoro krenuti sa prvim plodovima. A ovih dana mi je i neka vrsta bundeve počela nicati. Naime, prije jedno desetak dana sam si nabavio neko sjeme bundeve zucca. I konačno je ovih dana počela nicati mi iz mojeg primitivnog klijališta. Pa jedva čekam da vidim kako će i koliko izrasti. A i kako nju pripremati. Tako da ove godine ću se morati početi više učiti kuhati.

Jedna od lijepih stvari bavljenja vrtom i uzgojem povrća jest u tome da ću se morati učiti polako sve više i u pripremi tih plodova i kuhanju. Što je dobro, jer bar mi ne će biti dosadno. I naći ču si neku novu zanimaciju. A i neku temu za pisanje ovog bloga. Jer ću pokušati da i o tim mojim kuharskim doživljajima i avanturama pisati ovdje. Još bi bilo ljepše da si nađem jednu vrtlaricu sa kojom bih mogao dijeliti tu ljubav prema vrtlarstvu, uzgoju povrća i njegovoj pripremi. I na tome bih morao dobrano da poradim. Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. I svojim vratolomijama i vragolijama mi pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost