Uzaludan trud

Pisao sam u prošlim postovima kako sam se počeo baviti ponovo vrtlarstvom. I još uvijek se bavim tim predivnim hobijem. Hobijem koji me ispunjava. Da ne pišem koliko me rad sa zemljom i biljkama uveseljava, odmara duševno i fizički. Te ispunjava i slobodno vrijeme. A i izvlači iz stana, da ne budem toliko u zatvorenom prostoru. Da bar dio dana provedem u nekom obliku prirode.

Još uvijek sam na početku stvaranja svog malog raja na tom komadu zemlje. Jer nakon dosta godina zapuštanja tog komada zemlje, potrebno je puno truda i vremena da ga se dovede u neki red. Ali s obzirom kako je izgledao prije nekoliko godina, već je na dobrom putu i početku da pokušam ostvariti taj san, stvaranja komadić svog raja na zemlji.

Na žalost ove godine nemam baš uspjeha. Jer ova kiša koje je bilo previše u zadnjih skoro dva mjeseca, dobrano mi je uništila urod. Peronospora mi je paradajz uništila. Unatoč tome što sam ga pokušao nekim sredstvom zaštititi. A i zbog te kiše, pojavili su se neki puževi golači. Koji su mu pojeli veći dio ostalog povrća. Tako da sam žalostan što mi je trud oko pokušaja uzgoja propao urod. Ali se nadam da ću uspjeti barem nešto pokušati spasiti od tog nekog povrća.

Ali ipak se pokušavam ne predati, već polako ići dalje. Jer nikad ne reci nikad. I nakon pada uvijek se treba dići jači i krenuti dalje. Tako da se nadam da ću idućih dana pokušati sa novim sadnicama da nadoknadim propali urod. Ovih dana pomalo istražujem na mreži svih mreža kako se razmnožavaju ruže putem reznica. Naime, želja mi je da ove postojeće ruže na vrtu pokušam nekako spasiti od propadanja. A i da ih nekako razmnožim. Jer ruže su kraljice vrta. Koje svojom ljepotom oplemenjuju vrt. A i daju mu neku posebnu ljepotu i čar.

Naravno, kako još uvijek nemam svoj alat, već ga posuđujem od bake (po majčinoj strani) koja je još uvijek živa, morati ću idućih mjeseci nekako da smognem snage i načina da si nabavim neku malu kućicu. Te krenuti polako u nabavku svog alata, koji će mi pomoći u radu na tom vrtu. Jer moram krenuti iz nule, potpuno ispočetka. Jedna dobra stvar je u tome što sam barem taj komad zemlje naslijedio od pokojne majke. Tako da se ne moram mučiti oko toga kako otplatiti taj komad zemlje kreditom. Već mi samo preostaje da si polako nabavim vrtni alat. Te s vremena na vrijeme neke sadnice povrća, voćka ili nekog drugog bilja koje bih volio da uzgajam na vrtu. Tako da ako me sreća posluži i budem uporan, možda ipak uspijem urediti taj komad zemlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s