Zdravstveni problemi

Ovih dana sam mislio da pišem malo o jednoj knjizi koju trenutno čitam. Ali na kraju do sada nisam imao priliku da napišem nešto o njoj. A kamoli da je pročitam do kraja. Ali spriječili su me zdravstveni problemi kojima sam se morao posvetiti. I o kojima ne znam da li da pišem ili ne. A opet možda bi bilo dobro da pokušam.

Ne znam odakle da počnem. I kako da počnem. Nekako ne znam kako je i odakle sve to počelo. Naime, već poduže imam neke zdravstvene probleme. Koji su valjda nastali zbog nekih kako poslovnih, tako i privatnih problema. Konstantno mijenjanje poslova i firmi u kojima sam radio. Te nekih nemilih događaja u njima. Pa do nekih privatnih problema i briga i obaveza valjda su nastali ti neki zdravstveni problemi.

Nakon što sam prošle godine imao operaciju žući i kamenca koji se je nekako stvorio u njemu, polako sam se uspio oporaviti od toga koliko toliko. I bilo je sve dobro u ovih jedno devet mjeseci. Koliko je to bilo moguće. Ali kako izgleda ipak su neki problemi u meni kipjeli da su stvorili stres. Ako se tako smijem izraziti. I koji je negdje navečer u ponedjeljak izazvao u meni teško disanje i pritisak u prsima. Ali preko noći se je sve to nekako smirio. Ali jučer ujutro, u utorak, sve to se je nastavilo da sam potražio pomoć kod svoje doktorice. I nakon pregleda i mogućih problema sa srcem, poslala me je na hitnu. Gdje se je nakon nekoliko obavljenih pretraga pokazalo da je sa srcem i plućima sve u redu. Te da su mogući problemi negdje drugdje.

I nakon dobrog sna uspio sam se smiriti i danas mi je već malo bolje. I u dogovoru sa doktoricom obaviti ću još neki pregled. Vjerojatno je stres od tih silnih problema ostavio neke probleme na psihičkoj bazi, koji su se ovih dana opet pojavili. Pa izgleda da moram taj stres ponovo smiriti.

Stres bilo zbog posla, bilo zbog nekih privatnih problema, na čovjeku znaju ostaviti traga. A da ne pišem i o mnogim drugim problemima koji mogu čovjeka dovesti u zdravstvene probleme. I ako se ne posveti njima, čovjek ne može se izvući iz njih i imati bolji život.

Priznajem da mi je teško pisati o tome, jer to je još uvijek neki tabu u našem društvu. Jer takvog čovjeka dosta osuđuju u društvu i nije baš prihvaćeni od strane društva. Barem ja tako nekako osjećam i primjećujem. Možda sam u krivu, možda griješim. Ali trenutno tako razmišljam.

A što se mene tiče, od ove epizode sa disanjem i pritiskom polako se oporavljam. I Bogu hvala sve je dobro sa srcem i plućima. Ali problemi i okidači još uvijek ostaju i sa njima moram se uhvatiti u koštac. I nekako se pokušati suočiti sa njima, jer ako se ne riješe, mogući su daljnji problemi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Osvježenje

Napokon je došlo i neko osvježenje. Nakon ovih paklenih vrućina, dobro je došlo. Jer ove vrućine su postale stvarno naporne. Ali preživjeli smo. I ako je vjerovati vrlim prognozerima vremena, slijedi nam dani osvježenja. I vrućine su iza nas. Što me veseli, jer više se ne ću morati mučiti sa njima.

Ovih dana sam se morao dosta posvetiti na vrtu zalijevanju svog povrća i cvijeća i ostalog bilja koje pokušavam uzgojiti, ili spasiti od propasti. Jer ove vrućine su dosta bile naporne i za povrće, cvijeće i ostale biljke. Jer zbog nje zemlja se je doslovce sušila. I trebalo je pomoći biljkama da nekako prežive tu vrućinu. Jer vidjelo se je i na ružama koliko su vapile za vodom. Na žalost, nemam na vrtu instalirano navodnjavanje. Pa sam sve zalijevao sa vrtnom kantom. Srećom nemam puno toga za zalijevati, pa sam nekako uspio da sve to zalijevam. Ali ako se ovako nastavi, i ako stvarno ću idućih godina povećati broj biljaka koje bih volio da uzgajam, morati ću razmisliti o nekom drugom obliku navodnjavanja.

Na žalost, zbog vrta sam malo zapustio fotografiranje na Špancirfestu. Kako sam zaljubljenik u oboje, i fotografiju i vrtlarstvo, morao sam se odlučiti što mi je od ovo dvoje važnije. I odluka je pala na vrt, jer ipak na vrtu si pokušavam uzgojiti neko povrće, a i stvoriti neko malo mjesto za snimanje fotografija. Naime, želja mi je da se pokušam baviti i nekom makro fotografijom. Pa se nadam da ću s vremenom na vrtu uzgojiti neko cvijeće ili slično za snimanje takve vrste fotografije.

A što se tiče fotografije, na žalost ove godine sam ju dosta zanemario. Dijelom zbog poslovnih obaveza, dijelom zbog privatnih obaveza. Što mi je žao, jer ipak prelijepi je to hobi i aktivnost. Ali opet ne ću se žaliti, jer još uvijek ima vremena da se joj vratim. I nadam se da ću se vratiti joj uskoro, jer u planu je nabavka novog fotoaparata. Ali o tome drugom prilikom.

A i čitanje knjige „Mačak pod šljemom” ide polako dalje i kraju. I uživam u njoj. Jer govori o jednom partizanu, Iliji Kapara, koji kroz bitke sa neprijateljima i sa svojim dilemama i dramama koje proživljava tijekom bitaka. Te je zanimljivo kroz čitanje pratiti sva ta njegova razmišljanja i dvojbe kroz koje prolazi. Ali o svemu uskoro u jednom posebnom tekstu o ovoj knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ima li smisla?

Ovih dana sam se uglavnom ponovo posvetio vrtu, nego španciranju po gradu na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako ne možeš imati ovce i novce, morao sam se odlučiti što mi je trenutno važnije. Kako osim vrtlarenja volim i fotografiju, a i bavljenje vrtlarstvom i vrtom, morao sam se odlučiti za vrt.

Naime, kako ste mogli zaključiti iz prijašnjih postova, osim što se pokušavam baviti fotografijom, imam jedan komad zemlje negdje ovdje u Varaždinu, na kojem si pokušavam uzgojiti nešto povrća. A i održati taj komad zemlje u nekom redu. I taj komad vrta me zna dosta opustiti i iz mene izvući neku nemirnost i umor. Ali volim i fotografiju, koja me potiče i na neku kreativnost. Naravno i samo pisanje tekstova za ovaj blog, a i čitanje.

Kako je ponovo nastupilo ovo vruće vrijeme, moram se dosta posvetiti zalijevanju vrta i tako pokušati da održim i spasim preostale ruže koje su mi ostale, a i ovo povrće koje sam posadio. Kako je početkom ljeta dosta bilo kišno vrijeme, i koje je dosta ostavilo traga na povrću. Naime, peronospora je poharala paradajz, a ostalo povrće neki puževi golaći, uslijedilo je i ovo vruće vrijeme.

I kada sad pred kraj ljeta malo se osvrnem na ovu sezonu, pitam se je li imalo smisla se baviti vrtom i boriti se da imaš nekog uspjeha u uzgoju. Jer na kraju nisam baš puno brao paradajza, ali ipak nešto malo. A i puževi se više gostili sa povrćem. Jer od kelja, poriluka i ostalog nekog povrća još nisam ništa ubrao. Mada još raste na vrtu to povrće. Ali ipak nekako se to povrće drži. Pa se nadam da će do jeseni ipak nešto od tog povrća uspjeti narasti dovoljno dobro da ipak uživam u njemu. Jer ipak raste polako, i pokazuje neku borbu sa sušom.

I tako, kad se malo osvrnem pitam se je li imalo sve to nekog smisla? I jeli ima smisla nastaviti? A s obzirom koliko sam imao vremena ponekad, ipak sam sam se bavio nečim, i ne može se reći da nisam si dao truda. Makar sam i pogriješio u nekim radnjama, i prekasno reagirao, te imao problema sa bolestima i štetnicima, ipak možda na kraju sam nešto pokušao uraditi i bavio se. I nisam se dosađivao po tko zna kakvim mjestima. Nadam se da ne griješim u ovim prijašnjim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Instalacija i oldtimer

Špancirfest se nastavio i kroz vikend. Iako nije onakav kakav je bio prije, barem ne po mojem mišljenju, ipak se nađe neka zanimljivost na njemu. Našlo se je nekoliko zanimljivih performera, koji su svojim performansima uspjeli da zabave svoju publiku. Jer su svi bili oduševljeni sa njihovim izvedbama.

Naravno, i ja sam se špancirao gradom. Koji je uređen tako kako je i uređen, ali s obzirom na situaciju, dobro je i tako. Jedino što me je smetalo ovih dana jest to što je bila prevelika gužva. Koja me je nakon nekog vremena počela dosta živcirati. Ne znam jeli u meni problem, ili u gužvi, ali nakon duže šetnje nekako me je gužva počela smetati. Jer nisam ljubitelj gužvi.

Kako sam također ljubitelj i fotografije, a i snimanja fotografija na Špancirfestu, ovih dana sam uspio da dosta snimam. Kako sam ograničeni sa prostorom, na žalost ne ću moći da vam prikažem onoliko fotografija koliko sam zamislio, ali nadam se da će vam se svidjeti.

Ova prva fotografija prikazuje neku instalaciju jedne umjetnice. I koja je smještena u blizini glavnog trga.

A ova druga fotografija je jednog oldtimera. Klub ljubitelja oldtimera je postao nezaobilazan štand Špancirfesta. I ne prođe dan a da ne izlože jedan primjerak oldtimera. Pa sam jedan dan uhvatio ovaj predivan primjerak oldtimera.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Špancirfest 2018

Danas je u Varaždinu počeo dvadeseti po redu Špancirfest. Koji se odvija svake godine krajem kolovoza. Špancirfest je festival uličnih šetača, ispunjen sa mnogim programima. Uličnim performerima, glumcima, pjevačima, radionicama, koncertima i mnogim drugim događajima. Također se može i kupiti neki proizvod od umjetničkih djela i poslastica do suvenira. A također se osvježiti u nekim ugostiteljskim objektima.

Ne bih bio pravi Varaždinac da se i ja njime ne bih špancirao. Jer tih dana, osim što se volim šetati gradom, volim i fotografirati. Posebno performere, zbog njihove izvedbe svoje predstave. Zbog njihovih uloga u tim predstavama i likovima koje utjelovljuju. I pri tome znam dobiti baš upečatljive scene, poze i face tih likova. I baš u snimanju tih fotografija performera se nastojim specijalizirati. Jer sa fotoaparatom znam uhvatiti trenutak u kojima njihov lik ostavi neku scenu koja se ne da riječima opisati.

Ne znam jesam li pisao prije ili ne, jedan od mojih hobija jest fotografija. Koju sam zadnjih godinu dana dosta zapustio, ponajviše zbog raznih obaveza. A i zbog tehničkih ograničenja koje mi pruža trenutni fotoaparat. Stoga sam se odlučio da malo stavim u neko mirovanje taj svoj hobi, dok si ne nabavim neki novi i bolji, makar i polovni, fotoaparat. Koji bi mi pomogao u daljnjem razvoju tog hobija. Pomogao mi da pokušam snimati bolje i ljepše fotografije.

A i želja mi je da mi taj fotoaparat pomogne u mojem boljem učenju snimanja i razumijevanju fotografije. Jer snimanje fotografije mi je jedan od najzanimljivijih hobija i aktivnosti. Jer pruža mi u opuštanju, a i razumijevanju svijeta oko mene. A tko zna, možda i na ovom festivalu uličnih šetača bih snimio bolje fotografije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Što se voli, nije teško

Kao poticaj za početak pisanja ovog posta dobio sam u jednom komentaru u starom blogu. Gdje jedan bloger koji me prati komentira da ne bi dvojio što bi odabrao, blog ili vrt. Na žalost ne znam na kraju koji je njegov odabir, ali moj je oboje, a i još neki hobiji kojima se volim baviti. Kad se nešto voli raditi i kad se tome s ljubavi pristupa onda to i nije teško raditi i baviti se time.

Kao što ste mogli iz čitanja ovog mog bloga zaključiti, moja ljubav prema pisanju bloga, te čitanju knjiga raznih tematika, bavljenju vrtlarstva i fotografija su moje trenutne najveće ljubavi. Naravno tu je i mačak Garfild, koji mi radi društvo na vrtu i usput me zabavlja. I jednostavno zadnjih mjeseci, pa čak i godina ove aktivnosti i hobiji kojima se bavim u slobodno vijemer us moja strast i ljubav, bez kojih danas ne znam kako bih živio.

Jednostavno, ove aktivnosti su postale dio mog života i život bez njih ne bi imao smisla. I ne znam kako bih živio bez njih. Te ne znam kako sam živio bez njih prije nego što sam se počeo baviti sa njima. Naravno, sada se nekim aktivnostima se mogu baviti kako mi je želja, jer danas na žalost nema nekih ljudi koji su me sputavali u bavljenju tih aktivnosti. Ali ne bih o njima u ovom postu o njima.

Naravno, da bih se bavio ovim aktivnostima i hobijima, moram i raditi, da bih ih financirao. Na žalost nakon mjesec rada u jednoj firmi ostao sam iznenada bez posla. Pa sam ponovo nezaposlen u potrazi za novim poslom. Ovih dana me je dodatno iznenadila uplata plače na moj račun. I na žalost šokirala me je. I koja je oko jedne trećine manja nego li sam je dobivao u prijašnjim poduzećima. I kad sam to vidio, ostao sam u šoku i pitam se cijelo vrijeme je li vrijedno bilo se žrtvovati za taj posao. I moram priznati da nije, tako da prevladava u meni neko ogorčenje nakon ovog da ne znam što bih.

Ali dosta o tome, da mi zdravlje ne strada. Uglavnom, kako sam pisao na početku, što se voli raditi, to nije teško. I mogu priznati da uživam u tom vrtu, čitanju i mačku, jer zemlja iscrpi iz mene sve negativno, čitanje me ispuni, a mačak Garfild podiže raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio ove hobije. A i životinje. Jer ovo je za mene jedna lijepa kombinacija, koja me ispunjava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Druga godišnjica

Ovih dana slavim malu godišnjicu. Naime, prije dvije godine negdje prije blagdana Velike Gospe sam otvorio svoj novi blog, kojeg sam nazvao „Crna svjetlost”. A nekoliko mjeseci nakon toga i drugi blog sa web stranicom, koje i danas pišem. Na svakom od njih o nekoj drugoj temi. Mada se nađe i da pišem iste teme na ovim blogovima.

Više se točno i ne mogu sjetiti pravih razloga za otvaranje tih blogova, ali svakako je bila ljubav prema pisanoj riječi i da se kroz pisanu riječ pokušam nekako izraziti. A i želja da pokušam kroz pisanu riječ da izrazim neke svoje misli, da podijelim sa ostalim blogerima, i onima koji to nisu, svoju ljubav za pisanjem tekstova. Da podijelim neka iskustva, ljubav prema nekom hobiju i mnogo drugih stvari.

Na ovom blogu najviše nekako nastojim da pišem o svojoj ljubavi prema knjigama, čitanju knjiga raznih tematika, romana i slično. A dok na onom prvom uglavnom pišem o vrtlarstvu i ljubavi prema vrtlarstvu. Jer ova dva hobija su mi nekako najdraža trenutno. Mada volim i fotografiju, ali nju sam nekako zadnjih mjeseci dosta zapustio, ponajviše zbog tehničkih problema. Naime, imam neki (kako ga ja zovem) digitalni idiot. Te sa njime nisam u stanju za sada da snimam neke bolje fotografije. Pa sam odlučio da dok ne nabavim si bolji fotoaparat, malo stavim u mirovanje bavljenje fotografijom. Ali da se vratim godišnjici bloga.

Mada sam pisao i o nekim drugim temama i pišem o drugim temama, ali ove dvije su mi nekako najdraže teme, knjige i vrtlarstvo. Mada još uvijek se tražim u svim tim silnim temama o kojima bih pisao. I nadam se da ću naći još neke teme o kojima bih volio pisati. Mada već neke od njih postoje planovi. Volio bih da u komentaru ispod ovog posta napišete neki prijedlog za temu ili ako imate koje pitanje slobodno ga napišite.

Bili su u prošlosti lijepi trenuci u pisanju postova za blog, a i bilo je onih nekih teških trenutaka. Ali sve u svemu ipak sam kroz ove dvije godine uživao u pisanju ovih blogova. I ti užici me samo potiču da pišem dalje. Koliko sam dobar u pisanju postova za ove blogove, sami procijenite. Mada osobno nekim postovima nisam zadovoljan, i znam da mogu bolje. I nadam se da ću se s vremenom popraviti kao bloger i da ću naći neko mjesto u ovom blogerskom svijetu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost