Život ide dalje

Žalostan je bio ovaj tjedan u mojoj obitelji. Kao što sam pisao u prijašnjem postu obilježili smo drugu godišnjicu smrt našeg dragog i neprežaljenog sina i nećaka Mirka. Koji nas je prerano napustio. I zauvijek će ostati nam u sjećanju i našim srcima.

Da, bio je ovaj tjedan tužan, jer u pitanju je dijete, koje se je tek počelo učiti o životu i koji je možda ovih mjeseci trebao krenuti i u školu. Ali na žalost to se nikad nije dogodilo. Te nam ostaje samo tuga u srcu. Sa kojom ćemo se morati nositi ostatak svog života.

Ali život ide dalje i moramo se vratiti stvarnom životu. Moja potraga za poslom se nastavlja dalje. I ovaj tjedan sam bio na dva razgovara za posao, koji na kraju nisu uspješno završili. Te se potraga nastavlja. Vjerujem, nadam se da će se pojaviti već neka prilika. Samo trebam biti uporan. Ovaj puta mi nisu prigovorili budući poslodavci oko mojih godina, ali opet ostaje gorčina nakon tih razgovora. Jer nikako da se probije taj zid koji se je pojavio preda mnom. I sve teže ga je probiti.

Razumijem da poslodavci traže radnika odgovornog radnika sa iskustvom. I ja bih na njihovom mjestu. Ali u ovo vrijeme, kada sve više ljudi raznih dobi napušta ovu državu, mogli bi ti isti poslodavci malo i olabaviti, pa pokušati i sa ovima koji se još drže ovdje i ne odustaju, nekako se snaći. Jer i među ovim radnicima se može naći dovoljno dobar kadar da se dalje napreduje. Ali kad neće pa neće. Njihov je problem.

A u međuvremenu, dok se ne nađe novi posao, pokušavam se nekako savladati nove vještine u korištenju kompjutera. Kako sam već možda pisao, iznova i iznova se treba educirati na svim područjima. Jer sve se razvija, pa tako treba i znanje razvijati i obnavljati. A da li će mi poslužiti to novo znanje, nadam se da ću uskoro i saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi