Dan neovisnosti

Polako prolazi i završava i ovaj produženi vikend. Vikend koji je projurio prebrzo za mene. Ne znam za vas, ali ovakvi dani i vikendi mi projure u trenu. Ponekad mi se čini da ne stignem se okrenuti i već je prošao u trenu. Mada sam ovaj vikend odlučio malo da mi bude ležerniji i da se opustim i odmorim od svega u životu, ipak je projurio. A da nisam baš puno toga obavio. Ali barem mi je drago da sam se malo opustio i odmorio.

Danas u Lijepoj našoj imamo praznik, Dan neovisnosti. Dan kada je naš vrli Sabor prije 27 godina donio odluku o prekidu svih pravnih i inih odnosa sa pokojnom Jugoslavijom. Dan nakon što su ogorčeni, očajni i jadni ljudi odlučili da napadom na Banske dvore pokušaju da obezglave tadašnji vrh Lijepe naše, a i tadašnjeg vrha pokojne Jugoslavije. Ali zapravo su postigli sasvim suprotno. Samo su ubrzali raspad tadašnje državne tvorevine. Koja je već praktički bila pokojna i nije više postojala. I pokrenuli i ubrzali povijesni tijek u smjeru koji je otišao tamo kamo je i otišao.

A danas nakon 27 godina, sasvim je drugačije situacija od one koju smo očekivali da će biti. Imamo svoju državu, sami odlučujemo o svojoj sudbini, ili barem tako mislimo. Tada smo imali druga očekivanja, koja se nisu ostvarila onako baš kako smo i očekivali. Nakon katastrofalne privatizacije i ostalih nemilih događaja, tu smo gdje i jesmo. Nekako imam dojam da smo se u ovih nešto više od dva i pol desetljeća dosta izgubili, da više ne znamo gdje smo. Mladi svakim danom sve više napuštaju domovinu, jer u njoj više ne vide svoju budućnost. A oni koji ostaju grcaju u neimaštini, dugovima i očaju. Naši vrli političari više brinu za sebe i svoje, nego za nas male.

Da li smo sanjali ovakvu državu? Sigurno ne, ja barem nisam. A opet nekako u dubini duše sam predosjećao da ćemo ovako završiti. Samo nisam znao do kojih će razmjera sve ovo otići, a otišlo je sve predaleko. Društvo nam je u jadu, gospodarstvo gotovo na izdisaju, a politika je jadnija da jadnija ne može biti. Blago rečeno. Jer smo u puno većim problemima nego smo bili prije bili. I još uvijek imam dojam da tonemo još dublje. A gdje nam je dno, to još ne mogu vidjeti.

Ovim riječima ne želim da ikoga uvrijedim, jer nije mi želja da ikoga povrijedim na bilo koji način. Ali istina je tu negdje, barem onako kako je ja vidim. I nije baš svjetla, već svakim danom sve tamnija i crnja nego je bila prošli dan. I tako će se nastaviti do tko zna kada. I imam dojam da je samo pitanje dana kada više ne ćemo postojati. Ako već taj dan nije nastupio. Jer kako drugačije opisati ovo stanje u kojem se nalazimo, nego sa riječima da više ne postojimo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Izbirljivi su

Evo prošao je još jedan radni tjedan. Početak tjedna nije počeo baš najbolje, ali zato je kraj tjedna ljepši, jer predstoji nam produženi vikend. Tjedan koji je bio za svakoga takav kakav i jeste, za nekoga uspješan, za nekoga manje uspješan.

Kako sam napisao u zadnjem postu, na početku tjedna sam bio na jednom razgovoru za posao. I na kojem su mi rekla da sam im nekako prestari i da traže mlađu osobu, k tome još sa iskustvom. Na kraju ne znam da li su je pronašli ili ne, ali nadam se da im je sa srećom. Dan dva nakon tog razgovora u kratkom kontaktu sa jednim bivšim kolegom sam čuo da su i njemu isto tako rekli da je prestari kada je kod njih bio na razgovoru za neki posao. Tako da nisam jedini kojem su tako rekli. A i saznao sam da se ta firma žali kako ne mogu naći radnike za posao. Što pokazuje kako su izbirljivi oko radnika. Ne prigovaram im zbog toga. I to mi ne ide nikako u glavu, jer taj dan nisam jedini bio na razgovoru u to vrijeme. Bilo nas je četvoro kandidata, približno istih godina. Ne znam kako su oni prošli, ali stvar je u tome da se im ljudi javljaju na natječaje. I da imaju kandidata koji su voljni raditi, ma kakav god da posao u pitanju.

Znam da je teško naći dobrog radnika, ali biti tako izbirljiv oko radnika, to mi ne ide u glavu. Proces traženja jest težak, ali kad već imaš nekoliko kandidata za posao onda uzmi nekog od njih i sa njim se snađi dok ne nađeš onog pravog. I za njega se onda boriš kako znaš i umiješ. Znam da je trenutna situacija takva kakva i jeste, da mladi sve više bježe u inozemstvo. U potragu za boljim životom. I ne čudim im se, jer kad vide kako se potencijalni poslodavci odnose prema njima pobjegnu glavom bez obzira. I onda se ti isti poslodavci čude da ne mogu naći radnike.

A što se pak mene tiče, ne odustajem od daljnje potrage za poslom. I dalje šaljem molbe, sa nadom da će se nekako negdje zalomiti neki posao. Što je samo pitanje vremena. Jer u zadnjih dva mjeseca sam bio pozvani na većinu natječaja za posao, što mi je drago, jer znači da ima nade i prilike. Samo je treba iskoristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prestari za posao

Danas sam bio na još jednom razgovoru za posao. Još jednom u nizu. I prvi puta sam doživio da su mi rekli da im izgledam prestaro za posao, te da traže mlađu osobu sa iskustvom.

Kako možda već znate, u potrazi sam za novim poslom već nekoliko mjeseci. Danas sam ušao u treći mjesec potrage za poslom. Kako nisam baš izbirljiv što se posla tiče, a opet znam da na za sve poslove, ipak ne odustajem i šaljem molbe na sve natječaje za posao, za koje vjerujem da bih znao i mogao raditi. Tako i u ovom slučaju poslao sam molbu za nekog radnika na održavanju nekih zelenih površina. I pozvali su me da danas dođem na taj razgovor i nakon kraćeg čekanja, odmah su mi rekli da nekako im ne izgledam baš mlado za taj posao. I da nisam za taj posao. Što me je dosta iznenadilo. Jer ne znam kako mogu čovjeka na osnovu izgleda da procjene da li je dobar radnik ili ne. I tako nakon kratko razgovora razišli smo se.

Izgleda da moje godine polako dolaze na naplatu i da će mi stvarati probleme u novom zapošljavanju. Ali što god da je u pitanju, moj izgleda, moje godine ili nešto drugo ne želim se predati. I ne prepustiti se očaju. Jer ipak vjerujem da ipak postoji negdje neki posao koji ću moći i znati raditi. I da ne će biti presudan moj izgled ili godine života.

Ne razumijem taj pristup i stav da se na osnovu izgleda nekog čovjeka ili njegovih godina može odmah reći da nije za taj posao. Jer izgled i prvi dojam mogu prevariti. I na kraju ispasti da ta osoba je ipak bolji radnik nego što izgleda. Ne tvrdim za sebe da sam najbolji radnik i ne želim pisati hvalospjeve o sebi. Ali ipak vjerujem da još uvijek mogu za svoje godine biti dobar radnik. I pokušati se dokazati kao dobar radnik. Ali očigledno da nekim ljudima to nije dovoljno i traže dlaku u jajetu.

A opet, slažem se, može ispasti da je ta osoba loš radnik, unatoč dobrim drugim vrlinama. Na jednom od prijašnjih poslova susreo sam se i sa jednim mladim dečkom. Nije bio baš tako loš. I ne mogu tvrditi i ne kažem da je loš dečko, jer susreo sam puno gore likove na poslovima i u raznim poduzećima, koje bi čovjek najradije izbjegavao i ne imao posla sa njima. Ali taj dečko je bio još mlad i nije imao razvijene radne navike. Pa je ubrzo dobio otkaz.

Ali preživjet će taj dečko i s vremenom steći radne navike. Ali želim reći to da čovjeka treba procijeniti više na tome kakav je radnik, kave su mu radne navike i želja i volja za rad. Bez obzira na to da li ima iskustvo u nekom poslu ili ne. Jer posao se može naučiti bolje, bez obzira na to kakvo mu je iskustvo i znanje. Jest da i u iskustvu i znanju ima dosta toga. Ali dijeliti ljude na godine života, izgled i ne znam čemu li već.

Ujedno mi se nameće i pitanje da li će uopće naći neku mlađu osobu sa iskustvom, jer kakav je trenutni trend u Lijepoj našoj, sve više mladih bježe iz ove države i zemlje. Te da si poslodavci sve više ne mogu priuštiti da traže mlade sa iskustvom. A i pitam se još kako neki čovjek može steći neko iskustvo u nekom poslu kad ga ne može dobiti posao i na njemu steći neko iskustvo.

Ja sam prije nešto više od 10 godina završio neke tečajeve za rad na kompjuteru. Točnije za operatera na računalu, te web i grafički dizajn. Ali na žalost do sada nisam imao neke prilike da se okušam u tom poslu i steknem još neko znanje. Te sam na žalost s vremenom zaboravio nešto od tog znanja. A i kako se odmah nisam zaposlio u toj industriji dizajnera, a niti bio povezan sa tom industrijom, na žalost nisam uspio se nikako približiti toj vrsti posla. Ali kako sam već napisao jednom prilikom, ne treba očajavati, jer već će se negdje pojaviti neka prilika za poslom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost