Đelo Jusić

Danas nas je napustila još jedna legenda hrvatske glazbene scene, Đelo Jusić. Dubrovački skladatelj, dirigent i gitarist. Iza kojeg je ostao golemi opus, a njegova djela su izvodili najveći domaći izvođači.

U 81. godini života napustio nas je Đelo Jusić, veliki hrvatski i dubrovački skladatelj, gitarist, aranžer i dirigent. Skladati je počeo šezdesetih godina prošlog stoljeća. Te osnovao legendarne „Dubrovačke trubadure”. Njegove pjesme izvodili su poznati domaći izvođači, Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić samo su jedi od njih.

Tijekom Domovinskog rata neprestano je boravio u Dubrovniku. Te je dobio mnogobrojne nagrade za svoje djelovanje na području glazbe. Kao dirigent Đelo Jusić je nastupao na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a njegov skladateljski rad proteže se i na orkestralnu, vokalno-instrumentalnu, scensku i televizijsku glazbu.

Meni osobno je poznat po pjesmama koje su izvodili „Dubrovački trubaduri”. Samo jedan dan, La musica di notte, Dalmatinski lero su samo neke od njegovih djela. Djela koja je riječima teško opisati. Tako jednostavna, tako maestralna, tako predivna da čovjek kada ih čuje mora ostati bez riječi kada ih čuje i jednostavno se prepustiti slušanju i upijati te predivne stihove i melodije, da ga svojim notama i riječima dirnu u najdublje kutke srca.

Hvala ti gosparu Đelo Jusić na tvojem predivnom opusu. Opusu kojim si nas zadužio i na kojem ti se nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti. Počivaj nam u miru gosparu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Majčina ljubav i opsjednutost biserima

Nakon pročitane knjige „Žrtva” od autora Janka Matka, počeo sam čitati knjigu „Dragulji i strasti” istog autora. Knjiga je to o ljubavi mladog ribara i kontese, strasti prema biserima, jazu između plemića i običnih ljudi.

To je kratki opis knjige „Dragulji i strasti”. Grofica Herber posjeduje ogrlicu bisera, koju je naslijedila od svoje svekrve i majke grofa Herbera. Za tom ogrlicom čak je i kraljevska obitelj Habsburg bacila oko. Ali obitelj grofa Herber uspijeva odoljeti napadajima kraljevske obitelji i ogrlica ostaje u obitelji. Nekoliko godina nakon tog događaja grofica i grof Herber kreču na Jadransko mora, u okolicu Šibenika, gdje uz pomoć mladog ribara Ranka Petričić uspijevaju očistiti ogrlicu. I pri tome se Ranko i kontesa Ana Marija Herber zaljubljuju i nakon bijega sa broda uplove u bračnu luku. Nakon svih odbijanja Ane Marije da se uda za kneza, kojeg su joj odredili roditelji.

Prema oporuci prabake grofa Herbera ogrlica bisera se mora prenositi sa majke na kćer ili snahu prilikom udaje. Udajom Ane Marije za Ranka Petričić, kreće borba za pravo nad ogrlicom. Pri čemu se ne biraju sredstva.

Grofica Herber odbija predati kćeri ogrlicu, jer je opsjednuta ogrlicom i biserima. Pri čemu ne preza čak i od trovanja kćeri i njezine odgojiteljice.

Zgrozila me je sama grofica Herber tim činom, trovanjem svoje vlastite kćeri i djeteta kojeg je nosila pod svojim srcem, samo da bi izbjegla predati biserje svojoj kćeri. Te odbijanjem prihvaćanja braka svoje kćeri i zeta. Te da ta činjenica da je grofica Herber spremna na taj podli čin, samo da bi sačuvala biserje u svom vlasništvu, za kojim je bila opsjednuta.

Odrastao sam u uvjerenju da majka je spremna na sve radi svoje djece. Da je majčinska ljubav prema svojem djetetu najplemenitija i najveća ljubav koja se može upoznati. Te da je majka spremna sve učiniti da spasi svoje dijete i za njega sve učiniti, samo da preživi i uspije u svojem životu.

Ali da je majka spremna ubiti svoje dijete iz ljubavi prema biserima me je zgrozilo. Da je jedna majka spremna i na jedan takav čin, da ubije svoje dijete, samo da udovolji svojoj strasti prema toj bisernoj ogrlici. Nikako ne mogu da shvatim tu ludost, opsjednutost jedne majke, da je na sve spremna. Koja to opsjednutost i ludost mora biti da majka uradi nešto takvo?

Nikad u životu ne ću moći shvatiti majke koje su bile spremne da žrtvuju svoju djecu za neke svoje porive, ovisnosti ili čega li već. Jer, kako sam malo prije napisao, majčina ljubav je nešto najljepše što se može upoznati. I uvijek ću se diviti toj ljubavi i majčinoj spremnosti na žrtvu za svoje dijete.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dnevnik čitanja

Kako sam prije dosta godina postao zaljubljenik čitanja romana i knjiga sličnih tematika, tako sam s vremenom počeo da vodim jedan dnevnik čitanja. Ideju za to sam dobio iz osnovno i srednjoškolskih dana, kada smo morali voditi dnevnik čitanja.

Dnevnik čitanja vodim otprilike pet godina, možda i više. A razlog tome što sam se odvažio na tu ideju da vodim dnevnik čitanja jest taj da si u njemu zabilježim dojmove o pročitanoj knjizi. I da mi tako ostane zabilježena knjiga koju sam pročitao. I s vremenom mi se je pokazala dobra ideja. Jer u ovih pet, i više godina, spisak pročitanih knjiga se je nagomilao. A i s vremenom mi je počeo služiti kao podsjetnik koje sam knjige pročitao.

Unazad nekoliko godina mi i sestra pomaže u pronalaženju zanimljivih knjiga za čitanje. Te se je i tu pokazala dobra ta ideja, jer mi taj dnevnik čitanja je poslužio da sestri javim da li sam neku knjigu pročitao ili ne. Pa mi je tako mogla sačuvati neku knjigu za čitanje, ukoliko sam bio zainteresiran za nju.

Naravno, to je samo jedna od dobrih strana vođenja dnevnika čitanja, da vas podsjeti s vremenom na neku pročitanu knjigu. I da se prisjetite dojmova o toj knjizi. A ima i jedna loša strana u pisanju dnevnika čitanja, a ona je u tome da taj dnevnik čitanja morate redovito pisati. I ažurirati spisak pročitanih knjiga.

Tako je i kod mene. I ja ga nastojim redovito pisati, ali moram priznati da ponekad mi dozlogrdi pisanje tog dnevnika. I ma koliko god mi je teško pisanje tog dnevnika, a i mrsko, ipak s druge strane mi je drago da ga pišem. Jer koliko god volim čitati pisanu riječ, toliko je volim i pisati. Makar i na kompjuteru. Jer nekako jedno bez drugoga ne ide. Jer ako voliš čitati pisanu riječ, onda je i moraš voljeti pisati.

Pišem ove retke i riječi iz želje da vam pokušam posvjedočiti o iskustvu pisanja dnevnika čitanja. Naravno, ovim putem ne želim vam nametati da i vi pišete svoju vrstu pisanja dnevnika čitanja. Jer znam da svatko od vas ima svoje privatne i poslovne brige i probleme i obaveze, koje vas sprečavaju da se posvetite jednoj ovakvoj aktivnosti. Aktivnosti koja zahtjeva vrijeme da ga se piše.

Ukoliko se i vi odvažite na jednu ovakvu aktivnost, svakako vas podržavam. A opet ako nemate vremena za nešto takvo, opet je u redu. Jer kako sam malo prije napisao, ne želim nikome nametati da se bavi jednom ovakvom aktivnosti. Već samo želim svjedočiti o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Žrtva

„Žrtva” je priča o zabranjenoj ljubavi grofa Stipe Erdedodyja i obične seljanke Ljube. U knjizi se isprepliću ljubav, odgovornost, strast, spletke, te razlike između plemstva i običnog seljaka.

Grof Stipe Erdody za vrijeme jednog obilaska svojih posjeda, zaljubi se u seljanku. Kako je svjestan da su razlike između njih nesavladive i nepremostive odlazi na put po Evropi. Te se zaruči sa Helenom. Ali po povratku na svoj posjed u Jastrebarsko ponovo susreće tu seljanku i njegova strast i ljubav prema njoj se ponovo rasplamsava. Te prekida zaruke sa Helenom i na prijedlog njegove tete dovodi na svoj dvor Ljubu Kraljević. Te je uz pomoć svoje tetke i njezinih pratiteljica nauči lijepom ponašanju i manirima, te gospodarstvu. Njegova tetka u nadi da će grofa brzo proći ta strast za Ljubom obavezuje ga zakletvom da se ne će oženiti Ljubom. Ali s vremenom i kroz putovanje grofova ljubav se još više rasplamsava. Te se odluči da oženi Ljubom, ali njegova tetka odbija ga osloboditi zakletve. Te na kraju Ljuba ostavlja grofa jer je uporno odbija oženiti i umire od žalosti.

Roman je pisan jednostavnim i svima razumljivim jezikom. Pun je spletki, strasti, odgovornosti, domoljubljem i ljubavi prema selu i zemlji. Roman prikazuje i svu muku hrvatskog seljaka u Zagorju. I njegovoj borbi za opstanak. Hrvatskoj borbi protiv mađarizacije.

Roman me je jednostavno vukao kroz svoje zaplete da ga dalje čitam. Svojim jednostavnim jezikom prikazao svu muku hrvatskog seljaka i rastrošnost hrvatskog plemstva. Jednostavnim jezikom prikazuje jaz između plemstva i seljaka. Ljubavi seljaka prema zemlji koju obrađuje i od koje živi, te njegovoj mudrosti i pravednosti. Impresionirala me je ljubav Ljube prema svojoj majci i selu iz kojeg je potekla, te njezinoj strastvenoj borbi za Hrvtasku i uništenje mađaronske stranke.

„Žrtva” je jedna od najboljih romana Janak Matka, koji svojim jednostavnim jezikom opisuje povijest Hrvatske i zbog toga ga se mora pročitati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

O knjigama i maci

Da, iz knjiga se može puno naučiti. O puno lijepih i pametnih stvari. Steći puno iskustva, o odnosu pojedinaca prema društvu i bližnjima. Kako o životu malog čovjeka, tako i o životu velikih ljudi. O društvenim odnosima i iskustvima.

Zato je i dobro čitati knjige raznih tematika. Mada je životna škola najbolja, ne smije se zanemariti čitanje knjiga. Jer nas one mogu samo dodatno obogatiti na svim područjima života. Barem je to moje skromno mišljenje iz iskustva koje sam stekao kroz čitanje knjiga.

I stoga su knjige jedan od čovjekovih najboljih prijatelja. Pišem „jedan od najboljih prijatelja”, jer ima i drugih prijatelja od kojih se može nešto naučiti. Primjerice od životinja, čovjeka i svih ostalih bića koje susrećemo u svom životu. Ali ipak smatram da je prijateljstvo sa knjigom ipak nešto vrijedno i lijepo i to ne smijemo i ne trebamo zanemariti. Kroz knjige oplemenjujemo svoju kulturu izražavanja, stečemo iskustvo kroz pisanu riječ.

Ali ne trebamo zanemariti i ostale aktivnosti koje nas mogu oplemeniti i obogatiti. Jer i briga o bližnjemu, druženje sa prijateljima, kako sa ljudima, tako i sa životinjama. Prošle godine sam se zbližio sa jednim mačkom. Kako sam dosta se posvetio obrađivanju jednog vrta, tamo mi je dolazio jedan lijepi žuti mačak. I koji me je svojim ponašanjem, te svojim društvom znao dosta razveseliti. I u tom našem druženju mi je pokušao pokazati koliko je lijepo imati za prijatelja poput njega. Svojim pokušajima kroz pomaganje u obradi vrta pokušao naučiti kako se družiti sa životinjom, kako se baviti sa vrtom.

Stoga sam uživao u njegovom društvu. I pokušao se naučiti kroz njega da život sa životinjom može biti lijep. Te se nositi sa stresom i ostalim brigama sa kojima sam se susretao u životu. Jer osim što je čitanje knjiga, dobro da se opustiš i odmoriš od životnih briga, lijepo je provesti vrijeme i sa životinjom.

A u mojem slučaju je bio mačak, kojeg na žalost ove godine sam dosta zapustio. I moram priznati da mi jeko nedostaje. Jedino što mi je žao što ga odmah nakon što se je rodio nisam uzeo k sebi i udomio ga. Jer dosta sam ga zavolio. Ali, na žalost, sad je kasno, jer se je navikao na drugačiji život. I teško bi se navikao na život u stanu u kojem živim. Ali to me ne bi smjelo spriječiti da jednog dana ne pokušam neku drugu macu udomiti i sa njom se družiti. I nadam se da će jednog dana mi se ostvariti želja da udomim jednu macu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

O TV-u i Janku Matku

Nema mi ljepšega od vremena provedeno uz dobru knjigu. Barem je tako u zadnje vrijeme. Nekako mi je postalo normalno da provedem jedan dio dana uz čitanje dobre knjige, umjesto pred televizijom. I to vrijeme mi je najbolje i najljepše provedeno vrijeme. I mišljenja sam da je vrijeme uz knjigu provedeno najbolje.

Nisam protiv toga da se gleda TV, ima dobrih emisije, filmova i tko zna još čega. I iz čega se može nešto naučiti. Ali ipak, smatram da se još uvijek iz knjiga može puno toga naučiti. Zapravo se i može naučiti. Te tu aktivnost čitanja knjiga ne treba zanemariti. Već naprotiv više prakticirati.

Jer, razlika između filma i knjige je drastična. Kroz film se ne može detaljno prikazati ono što se kroz knjigu može. Koliko sam primijetio kroz gledanje nekih filmova, mnogi filmovi nisu prikazali baš sve ono što se u knjizi nalazi. Naravno, pri tome mislim na filmove koji su rađeni prema nekim romanima. Stoga je dobro da se nakon gledanja nekog filma pročita i knjiga, te se usporede razlike između filma i knjige.

Naravno, niti se kroz knjigu ne može sve prikazati što se može kroz film. Ipak, slika vrijedi tisuću riječi. Stoga je dobro da se nađe neki omjer između gledanja TV-a, filmova i dokumentaraca, te čitanja knjiga.

Već dugo nisam gledao TV. I moram priznati da mi ipak pomalo nedostaje gledanje TV-a. A opet s obzirom na kvalitetu nekih programa TV kuća, te se u zadnje vrijeme program svodi na repriziranje nekih serija i slično, ipak mi ne nedostaje TV. Pa sam sretan kada večer mogu provesti uz dobru knjigu ili roman.

Tako sam i ovaj vikend proveo uglavnom uz čitanje nekih knjiga jednog hrvatskog autora, za kojeg u zadnje vrijeme imam dojam da je dosta zapostavljen. A radi se o Janku Matku. Hrvatskog pisca, koji je pisao predivne romane iz hrvatske povijesti. Opisujući odnos između hrvatskih plemića i hrvatskih seljaka i kmetova, koji su odlazili na rad kod tih istih plemića. Te time pokušali zaraditi neku nadnicu kod njih. Da bi lakše pokušali preživjeti svoj siromašni seljački život. A i autor predivno opisuje odnos plemića prema seljacima, seljačkoj slozi, ljubavi i međusobnom pomaganju i ljubavi koju su gajili kako prema svojoj zemlji i domovini, te međusobnoj ljubavi. Dok se za većinu plemića to ne može reći.

Autor također opisuje i odnos plemića prema seljaku i hrvatskoj zemlji i domovini. Njihovom prijeziru prema zemlji i seljacima. Njihovoj pohlepi za dobiti i iskorištavanju seljaka i hrvatske zemlje. Naravno, nisu svi plemići bili zli, ima i onih koji su to znali cijeniti, samo su u manjini. Dok je hrvatski seljak pun ljubavi prema zemlji i svojoj domovini.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dečko koji obećava

Ovih dana sam pokušao da pročitam knjigu autora Ante Tomića „Dečko koji obećava”. Knjiga sadrži zbirku kolumni koju je autor pisao prije više od desetak godina.

Pišem pokušao da pročitam, jer na žalost knjiga mi nije sjela. Što naravno ne znači da je knjiga loša. Već je sasvim dobra knjiga, koja na žalost nije moj žanr koji bi čitao. Jer sam više zaljubljenik čitanja romana raznih tematika. A sama knjiga je dobra zbog toga što sadrži kolumne koje je autor pisao više od desetak godina. I koja se isplati čitati kao neki podsjetnik o temama koje su bile aktualne do prije desetak i više godina.

Da citiram jednu svoju prijateljicu blogericu sa drugog blog servisa, svaka knjiga nije za svakog čitatelja. Jer svaki čitatelj ima svoj omiljeni izbor knjiga i tematika koje voli čitati. Te zbog toga se orijentira na čitanje knjiga koje mu najviše i najbolje odgovaraju. Tako je i kod mene i sa mnom. Ja više volim čitati romane raznih tematika, povijesne, SF ili slično. Pa mi zbog toga ova knjiga nije sjela i nisam je pročitao do kraja. Što ne znači da je možda jednog dana ne ću pročitati. Kada ću možda imati više volje za čitanje takvih knjiga.

Ali to me ne sprječava da je preporučim za čitanje, jer lijepo je ponekad uzeti jednu takvu knjigu i pročitati je. Te se na taj način pokušati podsjetiti što se je pisalo u medijima na neku temu. I koje su teme bile aktualne prije više od jednog desetljeća. A i po mojem skromnom mišljenju dobar je povijesni podsjetnik na događaje koje su se odvijali nekad.

Mada tog autora mnogi ne doživljavaju baš najbolje, barem prema mojem iskustvu, to ne treba biti prepreka da se ga čita. I pokuša tako shvatiti jednog pisca i autora kolumni. Ovim ne branim autora, a niti ga kritiziram po bilo kojem pitanju. Jer mi to nije želja. Već samo skromni pokušaj da predstavim jednu knjigu otg autora.

Ja nisam neki profesionalni književni kritičar. Već samo jedan amater koji kroz pisanje ovih riječi i redaka pokušava izraziti svoje dojmove o knjigama koje sam pročitao. I koji je zaljubljenik u čitanje knjiga i romana. I koji samo pokušava kroz ove tekstove da piše o svojoj ljubavi prema pisanoj riječi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti