O knjigama i maci

Da, iz knjiga se može puno naučiti. O puno lijepih i pametnih stvari. Steći puno iskustva, o odnosu pojedinaca prema društvu i bližnjima. Kako o životu malog čovjeka, tako i o životu velikih ljudi. O društvenim odnosima i iskustvima.

Zato je i dobro čitati knjige raznih tematika. Mada je životna škola najbolja, ne smije se zanemariti čitanje knjiga. Jer nas one mogu samo dodatno obogatiti na svim područjima života. Barem je to moje skromno mišljenje iz iskustva koje sam stekao kroz čitanje knjiga.

I stoga su knjige jedan od čovjekovih najboljih prijatelja. Pišem „jedan od najboljih prijatelja”, jer ima i drugih prijatelja od kojih se može nešto naučiti. Primjerice od životinja, čovjeka i svih ostalih bića koje susrećemo u svom životu. Ali ipak smatram da je prijateljstvo sa knjigom ipak nešto vrijedno i lijepo i to ne smijemo i ne trebamo zanemariti. Kroz knjige oplemenjujemo svoju kulturu izražavanja, stečemo iskustvo kroz pisanu riječ.

Ali ne trebamo zanemariti i ostale aktivnosti koje nas mogu oplemeniti i obogatiti. Jer i briga o bližnjemu, druženje sa prijateljima, kako sa ljudima, tako i sa životinjama. Prošle godine sam se zbližio sa jednim mačkom. Kako sam dosta se posvetio obrađivanju jednog vrta, tamo mi je dolazio jedan lijepi žuti mačak. I koji me je svojim ponašanjem, te svojim društvom znao dosta razveseliti. I u tom našem druženju mi je pokušao pokazati koliko je lijepo imati za prijatelja poput njega. Svojim pokušajima kroz pomaganje u obradi vrta pokušao naučiti kako se družiti sa životinjom, kako se baviti sa vrtom.

Stoga sam uživao u njegovom društvu. I pokušao se naučiti kroz njega da život sa životinjom može biti lijep. Te se nositi sa stresom i ostalim brigama sa kojima sam se susretao u životu. Jer osim što je čitanje knjiga, dobro da se opustiš i odmoriš od životnih briga, lijepo je provesti vrijeme i sa životinjom.

A u mojem slučaju je bio mačak, kojeg na žalost ove godine sam dosta zapustio. I moram priznati da mi jeko nedostaje. Jedino što mi je žao što ga odmah nakon što se je rodio nisam uzeo k sebi i udomio ga. Jer dosta sam ga zavolio. Ali, na žalost, sad je kasno, jer se je navikao na drugačiji život. I teško bi se navikao na život u stanu u kojem živim. Ali to me ne bi smjelo spriječiti da jednog dana ne pokušam neku drugu macu udomiti i sa njom se družiti. I nadam se da će jednog dana mi se ostvariti želja da udomim jednu macu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s