Svjetlo ugaslih očiju

Nemam baš volje da o istoj knjizi pišem dva puta. Ali u zadnja dva posta sam uradio iznimku. Nadam se da su vam bili zanimljivi.

Ali moram biti iskren da me je ova knjiga „Dragulji i strasti” dosta impresionirala. I da je jedna od najboljih djela hrvatskog književnika Janka Matka. Dok knjiga „Svjetlo ugaslih očiju” mi nije bila baš najbolja. I sa nekom mukom sam je čitao. Ali opet nekako je bila čitljiva.

Radnja ovog romana odvija se oko obitelji Brezičić. Tomislav Brezičić vrača se iz vojske. I zaljubi se u siromašnu Janu. Sa kojom se ženi, unatoč prigovorima obitelji, te pritiscima da se oženi sa nekom imućnijom ženom. Tomislavova obitelj čini sve da ga spriječi u toj ženidbi, ali na kraju ipak popušta. Te Tomislav i Jana imaju lijep život, koji ih obdari sa mnogo djece. Ali dožive tragediju da im se jedan od mlađih sinova Dragomir razboli i nakon bolesti ostane slijep. I svim zagovorima i molitvama i zavjetima majke Jane, dijete ipak ostaje slijepo. Ali u toj nesreći ipak uspije završiti neke škole i završiti zanat.

Ali Dragomiru srce ne miruje. I željan je da se jednog dana i on oženi. Ali uporno doživljava razočarenja. Ali ipak na kraju pronalazi konačno jednu djevojku i sa njom osnuje obitelj.

Roman odlično opisuje gordost jedne obitelji, pohlepu seljaka za zemljom. Jaz među bogatijim i siromašnijim seljacima. Pretjerana molitva s jedne strane, dok sa druge strane korištenje copranja i magije u svakodnevnom životu. Te prijezir zdravih ljudi prema slijepom čovjeku i nerazumijevanju potreba slijepog čovjeka. Te samo prividna briga braće i sestara prema slijepome, a opet sram od te iste slijepe osobe.

Roman lijepo opisuje i borbu slijepog Dragomira za boljim životom, praštanje braći zbog njihove gordosti i njihovog nerazumijevanja. Te upornom strpljenju u potrazi za voljenom osobom. I praštanje djevojkama na njihovom upornom odbijanju Dragomira samo zato što je slijep.

Čitajući o tom odnosu djevojaka prema slijepom Dragomiru čovjek shvaća kako su većina djevojaka spremne vidjeti samo manu Dragomira, a to je sljepoća, dok njegove vrline ne vide. Njegovu ljubav prema majci i ocu, te praštanju braći na njihovoj gordosti. A i upornoj borbi za životom i spremnosti pomoći najpotrebitijima, te njegovoj vjeri u Boga.

Teško je bilo čitati sve te borbe koje su se odvijale u Dragomiru kroz život, kako se bori sa prijezirom ljudi oko sebe, te sumnje u vjeru i Boga. Trpljenju koje je prolazio kroz ponižavanje djevojaka koje nisu bile spremne prihvate Dragomira takvim kakav i jest. Ali ipak na kraju Dragomir pronalazi svoj mir i sreću.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi