Za sada dosta o poslu

U prijašnjim postovima sam napisao samo neka iskustva sa prijašnjih poslova. I nisam jedini koji ima loša i dobra iskustva na prijašnjim poslovima. Jer sam dosta ljudi čuo što su pričali o svojim iskustvima na poslovima na kojima su radili. Ali ne ću pisati o njima, jer nemam dozvolu od tih ljudi da ih iznesem na ovom mjestu.

Da, samo sam neka od loših iskustava napisao o prijašnjim poslovima koje sam radio. I koja su mi donijela iskustvo za koje se nadam da mi se ne će ponovo dogoditi. Ali sam iz tih poslova izašao i za jedno novo iskustvo i novo znanje koje sam tamo stekao. Za koje se nadam da će mi koristiti u idućim poslovima koje ću pokušati raditi.

A i dosta sam čuo od svojih kolega na poslu, a i kandidata koji su se isto bili na razgovoru za posao za koje sam se i ja kandidirao. I koje sam nehotice čuo ili su mi sami ljudi rekli. A o njima ne bih pisao, jer nemam dozvolu od tih ljudi da pišem o njima. Svatko od nas ima kako loša, tako i dobra iskustva sa poslodavcima. A i u radu kojeg su obavljali. Iz koji su izašli bogatiji za jedno dobro ili loše iskustvo.

Najvažnije je da iz tih loših iskustva izađemo jači i snažniji. I da ta loša iskustva ne utječu negativno na naše privatne života, a i na poslovni dio života. Važno je da ostanemo normalni, a da ne zaboravimo to iskustvo. I da to iskustvo znamo primijeniti na nove poslovne izazove i život. Da znamo na vrijeme prepoznati kada će se ponovo pojaviti nešto što će poći po zlu, te da to pokušamo nekako izbjeći. Nema smisla da to ispravljamo, jer zlo će biti uvijek zlo. Ali barem da pokušamo nekako izbjeći ga ili umanjiti.

Prije sam znao dosta nervozno odlaziti na te razgovore za posao. Ali s vremenom sam se na njih navikao i stekao iskustvo kako se na njima ponašati. Te mi je s vremenom postali normalni ti odlasci na razgovore za posao i nemam neki strah od njih. A i pomalo sam početak rada u nekoj firmi isto mi polako postaje normalan. Unatoč što se radi o novoj radnoj sredini. Ali čovjek se i na to brzo navikne.

Dosta sam se raspisao o tim iskustvima o i sa posla i vezanim uz posao. Toliko da sam zanemario pisanje o svojoj ljubavi prema čitanju knjiga. Na žalost još uvijek čitam pomalo knjigu „Prokletstvo historije”. Ali uskoro ću i nju pročitati. Te ću se morati odlučiti oko novo knjige koje ću čitati. Polako sam već u potrazi za tom nekom novom knjigom. Pomalo razmišljam da odem u vjerske vode. Da pokušam pročitati neku knjigu iz područja vjere. Kako sam rimokatoličke vjere, prije mnogo godina sam, kada sam bio dosta okrenut vjeri, znao sam kupovati neke vjerske knjige. Koje još nisam do sada pročitao. Pa si razmišljam da ih pokušam pročitati. Da se malo i duhovno pokušam oporaviti, jer svi ovi događaji koje sam proživio zadnjih mjeseci, pa čak i godina, dosta su me oneraspoložili. I psihički unazadili. Pa mi je potrebna neka duhovna i psihička obnova. A za što sam se odlučio pokušat ću pisati u jednom od idućih postova.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost