Nastavlja se problem oko prosvjete

Nakon početnog šoka kako su prosvjetni sindikati izigrali svoje članove i ostale djelatnike u prosvjeti, učenici su se vratili u škole, a djelatnici na posao. Ali ostao je gorčina u svima nama kako su vlast i sindikati pokazali svoju sposobnost da dodatno ponize prosvjetne djelatnike, a i sve nas građane. A pri tome su pokrenuli kako mi se čini lavinu štrajka drugih djelatnosti vezanih uz javne službe.

Jedino što je u ovome možda dobro da su prosvjetni radnici pokazali jedinstvo sa roditeljima učenika jedinstvo u nečemu. Složnost za borbu za dostojanstvo i borbu. Koja na žalost uz loše vodstvo sindikata je na kraju krivi rezultat i da nije to ono što su tražili i očekivali. Na žalost, izazvali su i dodatni revolt kod svih i da se tu mora nešto mijenjati. Kako na vlasti, tako i u sindikatima i inim akterima.

Na žalost, ponovo se pokazalo da su svi djelatnici u prosvjeti izigrani. Jer svaka vlada može povući taj dogovor oko povećanja koeficijenta ili ga promijeniti. Tako da se ova odluka i dogovor može jednog dana promijeniti, tako da zbog toga sumnjam da je ova borba kroz štrajk je bila uspješna. Te da će se ta priča oko plača prosvjetnih radnika još nastaviti i biti puno priče oko toga u narednom razdoblju. Jer problem obrazovanja i prosvjete nije riješen.

Ovaj dogovor sindikata i vlasti je bio samo gašenje vatre. Jer problem je dublji i treba ga tako i rješavati. Jer u prosvjeti i obrazovanju nisu samo plače problem, već i te navodne silne reforme obrazovanja i školstva koje se prebrzo počinju, a još brže završavaju. I nikako da se konačno dovede red po tom pitanju. Da se to jednom zauvijek riješi.

Drago mi je i to što su i sami članovi sindikata prosvjete shvatili koliko su loši njihovi sindikalne vođe loše i da su se odlučili da napuste taj sindikat. Ovo je i znak da se i sam taj sindikat prosvjete treba mijenjati, maknuti trenutne vođe sindikata i postaviti neke nove. Koji nisu toliko istrošeni, koji možda imaju neke nove ideje. Novu energiju i koji nisu toliko korumpirani ili kako se već izraziti. Žao mi je ne nastavnog i tehničkog osoblja, koji su najviše izigrani u ovom štrajku. I što su tako iskorišteni za tu borbu, koja će se morati jednog dana ponoviti. Jer kako sam malo prije napisao, ovaj dogovor se može promijeniti.

Jedino mi je žao djece i učenika, preko koji se je najviše prelomio ovaj štrajk. Jer ona nisu kriva što se već desetljećima sustavno uništava obrazovanje i prosvjeta. Ali mi je drago da su se djeca vratila u školu. Da bar ne budu toliko na gubitku zbog nas odraslih, koji nismo u stanju se dogovoriti oko mnogih stvari koje se djece tiče. Nadam se da će ta ista djeca i učenici naučiti nešto od ovog štrajka. I da kad porastu ne će raditi iste pogreške koje mi odrasli sada činimo. I da će se odvažiti da pokrenu promijene koje mi stariji nismo u stanju sprovesti. Da bi nekoj drugoj djeci bilo bolje.

Znam da vam se ove riječi koje pišem čine kao isfurana priča, koju ste već čuli. Ali pišem ih iz razloga što se slažem sa mnogim stavovima koje iznose drugi. I kroz ove retke koje sam napisao pokušavam napisati to da se slažem sa tim stavovima. A i izraziti svoje neko mišljenje oko ovih problema o kojima sam pisao u ovom tekstu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost