Ponovo nezaposlen

Kako je moje bolovanje završilo, tako sam ipak dobio otkaz. I nakon toga osjećam mučninu, jer taj moj bivši poslodavac je pokazao svoju pravu sliku o sebi i svoj odnos prema radnicima. Dobro je da je to na početku pokazao, kakva je osoba i sa takvom osobom ne trebam imati ikakav poslovni odnos.

Nakon svega što sam proživio u zadnjih skoro dva mjeseca ostaje mi gorčina i mučninu u sebi. Da me jedna takva osoba tako besramno je gnjavila za vrijeme bolovanja i optužila za nešto što nisam kriv. I da sam naletio na jednu takvu osobu. Žalosno je da takvi ljudi postoje i da su na poziciji direktora u firmi. I da zloupotrebljavaju na takav način svoj položaj. A ne shvaćaju da nema nas radnika ne bi ni oni imali svoje firme. Ne želim nikome zlo, jer ono se može mi vratiti kao bumerang u puno gorem obliku. Ali već će mu se nekako vratiti. Samo je pitanje vremena.

I tako sam ovih dana ponovo nezaposlen. I polako pokušavam doći k sebi i shvatiti što se je dogodilo. Te sređujem ono potrebno da ostvarim neka prava kao nezaposlena osoba. Dok ne nađem neki novi posao. Koji će se već pojaviti, samo je potrebno strpljenje i upornost u slanju molbi i odlasku na intervjue. I samo je pitanje vremena kada će se zalomiti neki novi posao.

Pomalo me je i strah oko tog novog posla, da se ponovo mi ne zalomi da zbog nečeg opet ne odem na bolovanje. I zbog toga ostanem bez posla. Jer sam i u predzadnjoj firmi ostao bez posla jer sam završio na bolovanju. Tada sam pokupio neku bakteriju na poslu zbog koje sam završio na bolovanju. A da stvar bude još ljepša, nakon nekoliko tjedana direktor te firme se je žalio kako ne može naći radnike. Naravno da ih ne može naći, kada svi bježe od te firme i ne žele da rade za poslodavca koji se prema radnicima se odnosi sa nepoštivanjem.

Da bi stekao poštovanje radnika, moraš pokazati da ga poštuješ, priznati njegova prava i pošteno platiti, pa ćeš steći njihovo poštovanje. Ljudi nisu glupi i ne daju se maltretirati od poslodavaca. I to je jedan od razloga zašto ljudi bježe iz Lijepe naše. Mada i vani ne cvjetaju ruže, ali barem znaju za što rade. Barem ja tako razmišljam. Da sam mlađi možda bih i ja otišao, ali sada u ovim svojim srednjim godinama nekako mi se ne da napuštati svoj predivni grad u kojem živim cijeli život. I u kojem već imam na neki način izgrađen život. I nemam više živaca da odem negdje i sve ponovo ispočetka gradim.

I nakon svega, ipak se nadam da će se uskoro pojaviti neki posao. Ponuda barem ima, samo je potrebno pametno odigrati igru. A koliko ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Užitak čitanja

Ovih dana istinski uživam u čitanju knjige „Prokletstvo historije”, autora Mladena Trnskog. Kroz priču i ako smijem reći napetu radnju knjiga me vodi kroz povijest Lijepe naše. Od samog dolaska Hrvata na ove prostore, preko borbe sa tuđincima koji su silom željeli pokoriti ove prostore.

Da, istinski uživam u knjizi, koja kroz jedan novi oblik priče priča o dolasku Hrvata na ove prostore, o prvim borbama sa Venecijom, napadima Mađara u ostalih na tadašnje žitelje Lijepe naše, te borbenosti Hrvata kako na moru, tako i na kopnu. O prevlasti na moru, postizanju tadašnje mornarice pobjedama nad Venecijom, ali i propasti te mornarice. O prvim kraljevima, knezovima, o konstantnim borbama sa neprijateljima. Ali i sumraku borbe i potpadaju pod tuđinskom vlasti. Predivno je sjetiti se prvih kraljeva, poput kralja Tomislava, Zvonimira, Jelene Lijepe i ostalih predvodnika naroda u borbi za svoju slobodu. To su samo prvi dojmovi knjige, koja spominje prvih nekoliko stoljeća boravka Hrvata na ovim krajevima, koja nije bila lagana. Puna borbi i patnje od stalnih borbi sa neprijateljima. Spletkama i inim stvarima.

Čitajući ove stranice knjige, kao da i ja prolazim sa tim narodom kroz sve njihove patnje i borbe, poraze i pobjede koje su imale. Kao da me je kroz svoju radnju prenijela u taj dio povijesti Lijepe naše. Kao da i ja proživljavam svu tu patnju i borbu, uspjehe i neuspjehe.

I ponovo uviđam kolika je naša povijest bila teška i mukotrpna. Puna teških trenutaka. Ali ipak jačala je i čeličila je taj narod u tim teškim trenucima. Davala narodu nadu u bolje sutra. Da se vrijedi boriti za svoju domovinu. I da su neprijateljima pružili lijep otpor. Te da su znali neprijatelji polomiti zube u toj borbi, a i poniženja koje su im naši preci priuštili. Jer kada napadaš nečiji teritorij, nečiju slobodu i prava moraš doživjeti i dosta poniženja. Jer narod na svom terenu zna se pošteno boriti i pokazati neprijateljima kako se brani nešto što voliš, nešto čega se ne želiš olako odreći. Narod zna biti lukav kada ga dovedeš u tu borbu za slobodu i prava na svoj život na svojoj zemlji.

Ne mogu riječima opisati koliko je lijepo proživjeti kroz jednu ovakvu knjigu ponovo povijest svojeg naroda. Nekako se ne mogu oteti dojmu da je autor na odličan način do sada pisao i opisivao borbu tog naroda, na odličan i originalan način opisivao u kratkih crtama i pričama kroz sve što su proživljavali ti naši preci. Koji su bili stvarno žilav narod. I nije mi žao što sam počeo čitati ovu knjigu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Završetak bolovanja

Ovih dana mi konačno završava bolovanje. Bilo je kratko, ne ću reći slatko. Jer početak je bio težak zbog hitne operacije bruha na pupku. Mada sam se dosta dobro oporavio. Ali ipak idućih tjedana i mjeseci morati ću još dobro paziti na sebe i kako radi.

Da, završava mi bolovanje. I od ponedjeljka mi slijedi vraćanje u normalu. Oporavio sam se dosta dobro. Ali ipak idućih tjedana i mjeseci ću morati paziti na sebe i kako radim. Da ne radim teške poslove i da ne dižem teške stvari. Jer bi se moglo ponoviti da završim ponovo na operaciji. Točnije mogao bi mi se bruh ponovo pojaviti. Tako da ću morati pripaziti na sebe.

A u ponedjeljak mi slijedi i suočavanje sa sadašnjim poslodavcem. Koji se nije baš ponio pristojno i lijepo za vrijeme mojeg bolovanja. Naime, želio je svom silom da mi za vrijeme bolovanja prekine ugovor o radu. Te da bi me navodno ponovo uzeo nazad kada se oporavim. U što sumnjam da bi ostvario. Jer mu je zasmetalo to što sam završio na bolovanju i za to dobivati plaču. A dosta me je uznemiravao sa pozivima oko toga bolovanja i optužio da sam mu utajio svoje zdravstveno stanje. Što nije istina, jer nisam imao dokaza da imam problema sa bruhom. Istina je da sam počeo raditi potpuno zdrav. A sam bruh se je pojavio iznenada za vrijeme rada na poslu. I kojeg sam radio po propisima i onako kako su me osposobili. Ali ipak se je taj bruh pojavio. I nakon mjesec dana ne mogu odgonetnuti što je bilo okidač za to. A bilo je i još nekih stvari o kojima ne bih pisao ovdje.

Nakon ovih događaja sa poslodavcem više nemam povjerenja u njega. Ako je bio spreman i voljan da mi da otkaz za vrijeme bolovanja, ako me je uznemiravao za vrijeme bolovanja i optužio za nešto što nije istina, kako da onda imam povjerenje u njega? Kako da se vratim na posao u to poduzeće? Tako da mi slijede mučni dani oko napuštanja tog poduzeća. I uzimanja dokumenata. Jer nema smisla nastaviti suradnju sa takvom osobom i poslodavcem. A kako će biti, to ću saznati idućih dana. A u međuvremenu ću uživati u vikendu.

Završetkom ovog bolovanja slijedi mi ponovo potraga za nekim poslom. Ali ne bojim se toga, jer vjerujem i nadam se da ću ubrzo naći neki novi posao. Sa nadom da će budući poslodavac biti bolji od ovoga. Ako takav i postoji. Naravno, razmišljam i o pokretanju svojeg nekog posla, za otvaranjem svoje neke firme u kojoj bih radio. I zadnjih tjedana dosta razmišljam o tome. I dosta se pokušavam informirati o toj mogućnosti putem mreže svih mreža, a i na ostale načine. Kakav je postupak oko otvaranja poduzeća to sam shvatio. I već imam neke ideje o tome čime bi se ta firma bavila i čime bih se bavio u sklopu te firme. A i oko vođenja knjigovodstva i nekih tehničkih stvari. Ali za sada je još problem naći početni kapital. Do kojeg je teško doći. A i morati ću još poraditi i na nekim drugim stvarima koje će mi biti potrebne oko te firme. Ali vjerujem da ću i njih savladati.

Također ovih dana ponovo tražim i neki honorarni posao. Pa ako netko od vas ima neki prijedlog ili ponudu za bavljenjem nekim honorarnim poslom, slobodno mi se javite putem elektronske pošte ili mobitela, a oni su: tvz.majnaric@gmail.com ili 095 776 36 85 . Imam završene tečajeve za operatera na računalu, te web i grafički dizajn, te trgovačku školu. Pa mogu pokušati raditi nešto u tom području. Također volim pisati razne tekstove, iskustva u prodaji, pakiranju proizvoda. Također u izradi nekih predmeta i slično. Nisam izbirljiv u odabiru posla. Stoga sam voljan razmotriti svaku ponudu koju mi dostavite na prije navedenu adresu elektronske pošte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Prokletstvo historije

Nakon što sam pročitao knjigu „Kurlani”, koja me je unatoč svemu zadivila, ovih dana sam polako počeo čitati knjigu „Prokletstvo historije” autora Mladen Trnski. Poznatog hrvatskog novinara, koji je na jednoj televiziji vodio nekoliko odličnih TV emisija.

Sama knjiga je „Kurlani” je odlična knjiga, koja govori o obitelji sa jednog lokalnog brda u okolici Sinja između dva svjetska rata. U knjizi se opisuje život jedne obitelji, koja se nakon jednog sukoba nađe na sudu oko štete koja je nastala oko jednog magareta i koze. Te opisuje i svu naivnost tih građana, nesnalaženje u gradu i sudu. A i opisuje svu naivnost oko vjere, svu praznovjernost prema vjeri i životu. Opisuje i svu primitivnost naroda u okolici Sinja. I baš zbog toga je odlična knjiga za pročitati. I moja preporuka.

Kako sam završio sa čitanjem ove prije navedene knjige, polako sam prešao na knjigu „Prokletstvo historije”, autora poznatog hrvatskog novinara i TV voditelja Mladena Trnskog. Možda će se stariji sjetiti tog novinara po odličnim emisijama koje je vodio na našoj javnoj televiziji. Ako ga se ne možete sjetiti, potražite na mreži vih mreža o njemu i možda ga se sjetite kada vidite njegove fotografije.

Sama knjiga prema ovim prvim stranicama koje sam pročitao priča priču, govori o povijesti dolaska naših predaka u sedmom stoljeću na ove prostore, te o ostatku povijesti koja se je zbila o današnjeg dana. Knjiga je pisana poput romana, i kroz priču nastoji pričati o nekim povijesnim događajima. Obogaćena je i sam ilustracijama. Ovo je tek prvi dojam o ovoj knjizi nakon pročitanih nekoliko stranica. I za sada me je zainteresirala da je pročitam do kraja. Jer volim povijest. A i Lijepu našu. Te mi je i zbog toga posebno zanimljiva.

Ovo su samo prvi dojmovi o knjizi „Prokletstvo historije”, koja me je isto već neko vrijeme mamila sa police na jednom ormaru kod kuće. I konačno sam se odvažio da je počnem čitati. Knjigu su kupili moji roditelji. Ne znam koji je povod bio, ali koliko vidim po knjigama koje su kupovali, odlučili su se na dobre knjige. I ostavili mojoj sestri i meni ostavili lijepo naslijeđe. I tako nam pokazali što je vrijedno u životu. Što je lijepo u životu. Naravno ima i drugih vrijednih i lijepih stvari u životu, a čitanje knjiga i u njihovom uživanju je jedna od najboljih vrijednosti koje su mojoj sestri i meni ostavili.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Početak škole

Danas je prvi dan nove školske godine. I ovom prilikom bih svim školarcima poželio sretne dane u ovoj novoj školskoj godini, da budu dobri đaci, steknu nova predivna prijateljstva i predivno znanje koje će im njihovi vrijedni učitelji prenijeti.

Da, danas je našim školarcima počela nova školska godina. Neki od njih je ovaj dan prvi susret sa školom. Mislim na najmlađe učenike prvog razreda osnovne škole. Mnogima je bio prelijepi dan, ali čitam da je i ove godine ponovo jedan učenik ostao usamljen i uplakan ispred škole u Slavonskom brodu. Naime, kako je dijete sa posebnim potrebama iz spektra autizma, potreban mu je asistent u nastavi. I kako već to biva u našoj slučajnoj državi, naše vrlo ministarstvo školstva i svih ostalih niže rangiranih osoba zadužene za te asistente, nisu se na vrijeme potrudili da ga škola dobije. Da pomogne tom dječaku. Ovo je već drugi početak školske godine da se dogodi da jedno dijete tako ostane uplakano ispred škole. I ovo samo govori koliko je naše društvo opet zakazalo oko početka školske godine. Žao mi je bilo čitati ovaj članak o tom dječaku. Sa teškom mukom sam ga pročitao, jer treba da sva djeca budu jednaka u školi. Ali očigledno je da smo još uvijek kao društvo zakazali.

A svima su puna usta oko tog famoznog početka reforme škole za život. Svim su puna usta oko dobrih i loših strana te takozvane reforme. A zaboravljamo na ovakve jednostavne stvari. Očigledno je da je potrebno još puno truda oko sređivanja školstva u našoj slučajnoj državi. Jer da je sve sređeno kako treba, ovakve stvari se ne bi događale.

Čitam ovih dana i o mogućem štrajku učitelja, nastavnika zbog preniskih plača. Žalosno je da danas u 21 stoljeću još uvijek je potrebno da se svi borimo štrajkom za bolja prava kao radnici, djelatnici na svom poslu. Umjesto da vrla vlast to sama automatizmom rješava. Moj pokojni otac je bio profesor na jednoj srednjoj školi ovdje u Varaždinu. Mada je prošlo deset godina od njegove smrti, još uvijek mi je svježe sjećanja koliko je imao posla svake školske godine oko pripreme za početak školske godine, te kako je kroz godinu imao posla oko pripreme za predavanja, pa oko ispita učenika, a na kraju godine oko završetka školske godine. I skoro je ponekad i po cijeli dan radio samo za školu u privatno vrijeme. Tako da razumijem sve nastavnike, profesore i ostale djelatnike u školama koliko se muče za taj posao za nikakvu plaču u nemogućim uvjetima rada.

Stoga pružam podršku svim djelatnicima u školstvu oko borbe za njihova prava. Jer bez zadovoljnog učitelja, nema nam bolje škole, nema nam reforme u školama, nema nam zadovoljnih učenika i dobrih ljudi, građana koji će biti stup društva jednog dana kada odrastu. I na kraju još jednom svim učenicima i njihovim nastavnicima želim svako dobro u novoj školskoj godini.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Kurlani

U prošlom postu sam mislio pisati nešto drugo o svojoj operaciji na koju sam bio prisiljen, ali na kraju je ispao takav kakav i jeste. Na kraju mi je glavna misao pobjegla i nadam se da će se pojaviti jednom drugom prilikom. Ali sumnjam da će se to ikad ostvariti. Jer kad misao jednom pobjegne, gotovo nikad se ne vraća.

Da, tako je to kad počneš pisati o jednoj temi vezanu uz svoju bolest i operaciju, pa ti pobjegne i završiš tekst sa sasvim drugom temom, o kojoj si već pisao. Ali dobro, što je tu je, nad prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati. Nadam se da mi se ovo ne će ponoviti.

Ovih dana, nakon pročitane knjige o Poeniji, vratio sam se u književnost Lijepe naše. Čitam trenutno knjigu „Kurlani” autora Mirka Božića. Roman opisuje sukob jedne obitelji oko jednog komada zemlje negdje u brdima kod Sinja. Roman opisuje o povijesti te obitelji, o obiteljskim odnosima, pomalo i o životu u gradu Sinju. Roman opisuje i sudske rasprave te obitelji koja se preziva Kurlan. Ako sam dobro shvatio.

Sukob počinje kada jedno magare i koza obrste vinograd jednog od brata Kurlan i koji se iz objesti, ljutnje i inata odluči na tužbu protiv svog brata. A kako završava pročitajte u romanu. Roman opisuje obiteljske odnose, a i život te obitelji negdje nakon Prvog svjetskog rata. Te o snalaženju obitelji u gradu i Sinju, na sudu. Također i odnose dvoje odvjetnika koji ih zastupaju. Te o odnosima u gradu Sinju između pojedinih građana, a i općem stanju u gradu u to doba.

Jezik knjige je pomalo težak, ali razumljiv. I to me je ispočetka obeshrabrilo kod čitanja knjige, ali s vremenom sam se navikao na jezik. I nije tako nerazumljiv. Ali dobro došla promijena, kao odmak od književnog jezika Lijepe naše. A i sam roman je odličan odmak od tipa romana i knjiga koje sam do sada čitao. I sa užitkom čitam knjigu. Koja svojim napetim i zanimljivim radnjama me dalje vuče da je pročitam do kraja. I dokučim kraj sudske rasprave. A i kako će na kraju završiti glavni likovi ovog romana. Stoga vam je preporučujem da je pročitate, ako budete u mogućnosti. Naravno konačna odluka je na vama.

Što ću čitati nakon ove knjige, odluka još nije pala. Ali vjerujem da će se ubrzo naći neka zanimljiva knjiga. Zapravo, već i postoji neka knjiga koju bih mogao pokušati pročitati. A naslov knjige je”Prokletstvo historije”, autora Mladen Trnski. Pomalo se sjećam ovog autora, ponajviše kao TV voditelja. Ali ne i kao autora neke knjige. A koliko me sjećanje služi, Mladen Trnski je imao neke dobre emisije. I ostao mi je u lijepom sjećanju. Morati ću se malo prisjetiti ovog autora tko je točno bio. Jer o njemu se već godinama ne govori u javnosti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Što je bio okidač?

Dvojim se pisati o svojem zdravlju trenutno dvojim se pisati o trenutnom oporavku od operacije bruha koju sam imao prije jedno četiri tjedna. A opet želim da podijelim iskustvo sa vama. Ovakve teme su za mene pomalo dvosjekli mač. Barem mi nešto tako govori.

Kako sam pisao unazad nekoliko tjedna, prije četiri tjedna sam prisilno ni kriv ni dužan završio u bolnici na operaciji bruha na pupku. Sve je počelo na poslu oko pauze. I nekako sam uspio da je odradim do kraja. Ali kako se je i kroz noć nastavila bol, otišao sam na hitni prijem u bolnicu. Gdje su mi rekli da imam bruh na pupku. Koji je na žalost taj dan tako eskalirao. I tijekom ostatka noći ostao na hitnoj, te da bi me tijekom jutra prebacili na kirurgiju gdje sam čekao prvi slobodni termin za operaciju. I na kojoj sam na kraju i završio.

Naime, kako su mi liječnici rekli mogao sam ostati bez crijeva i probave. Te sam nakon toga se družio i sa nekom sondom koju su mi stavili, jer sam dan kasnije povratio neku tamnu tekućinu. I ta je sonda morala da mi na taj način očisti probavu. I na kraju sam se i nje riješio i polako se dovoljno oporavio da odem na kućnu njegu. A nekih desetak dana sam i konce izvadio. Te sam do sada na kućnoj njezi. I gotovo se oporavio. I više ne osjećam bol od operacije. Ali još moram nekoliko dana ostati kod kuće da se do kraja oporavim. A kada počnem raditi, ne smijem odmah da punom parom radim i da dižem teške stvari. Da mi se ne ponovi ista situacija.

Što je bio okidač da mi bruh proradi, ni dan danas ne znam i ne mogu dokučiti. Jer posao koji sam radio do tada nije težak. Jer sam radio na čišćenje nekog pogona u okolici grada u kojem živim. Ali ipak je ostalo neugodno iskustvo. A i opomena da pripazim na svoje zdravlje. Jer bruh se nije tek tako pojavio. Morao je biti neki razlog. Razlog kojeg do sada nisam shvatio.

To me je dosta potaknulo da u buduće pripazim na svoje zdravlje. Što se nadam da će se i ostvariti. Do prije godinu dana nisam baš volio jesti jogurt. Ali ove godine sam nakon nekog vremena počeo ponovo jesti jogurt. I ostao sam ipak zaljubljenik u njegovo konzumiranje. Posebno nakon što sam krajem prošle godine na prijašnjem poslu pokupio neku bakteriju, koja me je isto natjerala na bolovanje. I uz pomoć nekih jogurta i probiotika sam se uspio oporaviti od te bakterije. I nakon kratkog istraživanja i proučavanja nekih tekstova uvidio sam u korisnost tih raznih jogurta. I to me je isto natjeralo da ih više konzumiram.

I moram priznati da sam nakon svega toga polako počeo da konzumiram jogurte kad kog sam u stanju. Osim što su korisni za zdravlje, oni su i ukusni. Ali kako i sa mnogim dugim namirnicama ne treba pretjerivati u njegovoj konzumaciji. Jer i on može štetiti. Osobiti oni sa većim udjelom šećera.

A što se tiče ove operacije bruha i bolovanja, ovo stvarno može biti lekcija. Pišem ove retke da podijelim iskustvo sa vama. Da vas upozorim da pripazite na probavu, a i na izrasline ili ispupčenja koja se mogu pojaviti na trbuhu. Te ako ih primijetite, savjetujte se sa doktorom i u dogovoru sa njime poduzmite mjere. Jer ako ne poduzmete ništa možete imati ozbiljnih problema.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost