Arhive kategorije: Kućni ljubimci

Ah ta kiša i obaveze

Danas nije moj dan. Danas zbog kiše nisam išao na vrt. Što mi je pomalo žao, jer nisam mogao si nešto uraditi na vrtu. A i vidjeti mog prijatelja mačka Garfilda. Koji je isto valjda žalostan. Barem mi tako kaže baka, sa kojom živi. Jer mi je pričala da kad me nema, da me samo čeka i da je dosta povučeni. Jer se nema sa kime poigrati i da ga ja malo mazim. Jer jako se voli maziti sa mnom i zabavljati.

A što se tiče vrta, s druge strane mi je drago da je pala kiša, jer zemlja je opet vapila za njom. A i kiša najbolje zalije posađene biljke. Tako da mi je drago zbog toga. A opet, danas sam si želio posijati neke sjemenke dinje, na koje sam naišao u nekoj trgovini. Sa željom da vidim da li će mi uspjeti uzgoj. Znam da sam ranije morao to posijati. Ali jednostavno zbog nekih briga i obaveza, što zbog posla, što zbog privatnih obaveza, ove godine jednostavno ne stižem. Tako da sam u razmišljanju da si na vrtu s vremenom pokušam napraviti neko klijalište ili postavim neki staklenik, gdje bih ranije pokušao uzgojiti iz sjemena neke biljke za sadnju u vrtu. Ali još ću vidjeti o svemu tome, posebno kupnja staklenika. Jer je to malo veća investicija.

Ali, unatoč kiši, barem sam se malo odmorio i radio si reda po kući. Uspio sam malo nekim gnojivom neke nove palme pognojiti. Da im tako pokušam pomoći oko daljnjeg razvoja. Jer i biljke moraju jesti i piti, kao i mi ljudi. Nadam se da ih nisam previše pognojio. Da, još uvijek ih imam. I polako rastu. I nadam se da će sada još bolje rasti. Jer želja mi je sa njima pokušati pokrenuti neki poslić i dodatnu zaradu. Ali o tom možda nekom drugom prilikom.

A i uspio sam malo i ribicama u akvariju očistiti filter i promijeniti nešto vode. Mada ću još jednom tijekom tjedna to pokušati uraditi, jer još im bolje treba to neko kamenje i dno očistiti. Imam dojam da su dosta narasle od kada sam ih nabavio. Jer su nekako veće. I sve češće im moram čistiti akvarij. Moram priznati da me i te ribice dosta vesele i potiču da sam bolje volje, jer me svako jutro isprate na posao, a kad dođem kući vesele se mojoj pojavi. Jer znaju da ću ih nahraniti i da ne će biti same. Lijepo je imati neku životinju u kući, koja se veseli tvojem društvu. I koja ti pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Kriza i Garfild

Uvijek dođe vrijeme kada zapadneš u malu spisateljsku krizu. Pa tako je i kod mene. Od svih silnih tema za pisanje koje ti se pojave, ne znaš kako pretočiti u pisanu riječ. Ali opet nekako smogne se snage i napišeš nešto. A opet ima dana kada jednostavno ne stigneš napisati ono što želiš. I misli nestanu, pa si opet na početku. I pitaš se da li ima smisla sve to. Ovih dana se dosta pitam, ima li smisla uopće pisati za ovaj blog? I da li da prekineš i posvetiš se drugim stvarima. Ali opet, toliko mi se je to svo pisanje zavuklo pod kožu, da ne mogu bez toga. Jednostavno moram napisati nekoliko redaka teksta za ovaj blog. A koliko su dobri, sami procijenite.

Kako su došli ovi lijepi dani vani, sve više sam u tom vrtu. I koliko se silno trudio, ipak zaostajem u nekim radovima. Već su neki posadili nešto, a ja još uvijek pripremam dio vrta na kojem bih posadio nešto. Ali ipak sam pri kraju, i ako bude dobro vrijeme idući tjedan, možda polako krenem u sadnju. Jer već je i vrijeme. A još do kraja nisam sve pokosi, a ni oko ruža baš počupao korov. Ali nadam se da ću uspjeti polako nadoknaditi sve to. Jer ipak me taj rad na zemlji i obrađivanju nekako opušta i izvlači iz mene sav taj umor koji me drži, svu tu nervozu i stres nakon posla. Ne znam što je to u toj zemlji da ima tako dobar učinak na čovjeka. Da iz njega izvuče svu negativnu energiju koja se nakupi u njemu. I nakon što sat dva tri boravi u vrtu osjeća se bolje.

Još kada imaš neku životinju pored sebe, kao što imam svog novog prijatelja mačka Garfilda, užitak je još bolji i ljepši. Nedavno sam čitao neki članak o mačkama, kako znaju pozitivno djelovati na čovjeka. Posebno njihovo predenje. I nakon malo razmišljanja i druženja sa Garfildom, na kraju sam uvidio da ima istine u tome. I da mačke znaju čovjeku pomoći sa svojom pojavom pored njega i druženja sa njime.

Garfild je jedan žuto bijeli mačak, koji se je rodio prošlo ljeto. A njegova mama je bila odbačena u dvorište moje bake kao nepoželjno mače. I uspjela ga je na nekako othraniti i pomoći mu da se oporavi. I prošle godine je omacila nekoliko mačića. Koji na kraju ne znam gdje su završili. A ovaj žuto bijeli mačak je ostao. I polako sam se počeo sa njime zbližavati. Te smo u ovih zadnjih nekoliko tjedna postali prijatelji na vrtu. I nekako imam dojam da mu se je svidjelo to druženje na vrtu sa mnom. Čak je i ona počeo pomagati mi u nekim radovima. Onako kako mace znaju. I uvijek je negdje pored mene u blizini. I svojim vragolijama me zna razveseliti. Jer je pravi mali vragolan. Koji me istinski zna nasmijati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Opuštajući radovi i druženje

Uz sve obaveze koje imam u zadnje vrijeme dosta sam okupiran ovim svojim mačkom Garfildom. I svaki dan me dočeka kada dođem na vrt. I svaki put me nekom svojom vragolijom nasmije ili iznenadi. Danas nije baš želio da jede iz one posude u koju mu stavljam hranu. Mali vražičak je nanjušio da ju nisam oprao. Pa valjda nije želio da jede iz prljave posude. Mali gospodin se je umislio. Jer je nisam oprao. Pa se valjda ljutio. A možda je bio i sit, jer je negdje dobio hranu. Tko bi ga znao.

Ali ipak i dalje se družimo. I pomaže mi oko štihanja greda. I danas je opet kopao po onom dijelu koji sam već obradio. Tako da smo stvarno postali vrtlarski par koji uživa u ovim lijepim i vrućim danima na vrtu. Čak me tjera da se u pauzama igram sa njime i da se malo odmorim od posla u vrtu. I vidi se još da je zaigrani i traži pažnju od mene. Ponekad se malo naljuti pa ode nekud, pa se vrati i opet mi pravi društvo. Imati macu za društvo je predivno iskustvo. Koje me opušta i tjera umor od mene. Kao i ova obrada vrta.

Znam da sam vam već dosadan sa ovom mačkom i vrtom. Ali trenutno mi je pisanje o ovim temama najinteresantnija tema. Posebno ovo druženje sa Garfildom. Druženje koje tjera neku tjeskobu i depresiju od mene. I pomaže mi da se malo opustim i odmorim. Jer zadnjih dana me dosta drži taj neki umor od svega. A i samo obrađivanje vrta također. Jer nekako imam dojam da zemlja iz mene izvlači taj umor i depresiju i tjeskobu. I što ne znam kako da objasnim. Izgleda da nešto takvo izvlači iz čovjeka sve ono negativno. I tjera ga da ne bude toliko umoran i tjeskoban. I opušta ga.

A i ono što voliš raditi nekako te opušta. A i to druženje sa mačkom isto. I stvarno ima neke istine u tome da mačke utječu pozitivno na čovjeka. A i ribice u akvariju. A za ostale životinje ne znam. Jer nemam neko iskustvo sa njima, kao sa ovom mačkom i ribicama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Garfild

Pisao sam u prijašnjim tekstovima o jednom žuto – bijelom mačku, koji mi pravi društvo na vrtu. Ne znam kojeg je spola, jer kod maca je to teško utvrditi. Barem meni. Ali meni to nije važno. Glavno mi je da sam u njemu našao jedno lijepo društvo. I da mi pravi društvo. Jer pomalo mi je dosadno na vrtu. A susjede ne vidim svaki dan.

Zadnjih nekoliko dana sam objavio na jednoj društvenoj mreži njegove fotografije sa vrta, kako se zabavlja sa mnom i ponekad mi pomaže u nekim radovima. I dalje mi pomaže, onako kako mačke znaju. Zanimljivo mi je bilo ovih dana ga gledati kada sam štihao nešto na vrtu, kako se zabavlja sa tom zemljom. Čak i sa zanimanjem proučava neke gliste koje su se pojavile na tom komadu obrađene zemlje. A i neki dan sam nešto grabljao i on je u to vrijeme isto mi pomagao. I to se je jednoj susjedi jako svidjelo, da se je morala nasmijati tome kako je taj mačak skakao oko tih grablja i trave koju sam sakupio. Lijepo je bilo vidjeti tog mačka u akciji. Jer stvarno zna me u nekim situacijama nasmijati.

Malo sam skrenuo s teme. Naime, kako mi je sestra isto na toj društvenoj mreži i vidjela je te neke fotografije. I pokazala ih je mojim nećakinjama (njezinim kćerkama) i mlađa nećakinja je rekla da ju podsjeća na “Garfielda”, onog poznatog mačka iz istoimenog crtića. I to mi je dalo ideju da tom mačku dam ime po tom mačku iz tog crtića. Samo što sam u imenu izostavio ono slovo “e”. I tako je dobio ime. I nadam se da će tako ostati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Malo o kućnim ljubimcima

Pisao sam da se u slobodno vrijeme bavim pomalo akvaristikom. I da imam jedan manji akvarij sa nekoliko ribica. Zadnjih tjedna se dosta mučim sa filterom, i nekako imam dojam da mi ne radi dobro. Zapravo i dalje radi i filtrira vodu, ali ne pušta one mjehurić koje bi trebao. I nikako da otkrijem u čemu je problem. Tako da sam dosta očajan po tom pitanju. A primijetio sam zadnjih dva tjedna da ima dosta otpada na dnu ispod kamenčića. Možda je problem u tome. I nikako da nađem vremena da ovaj akvarij dobro očistim od te prljavštine i da iznova krenem. A kao posljedica toga je ta da sam ovaj zadnji vikend izgubio jednu ribicu. Koja je valjda umrla zbog toga. Što mi je žao. Ako čita koji akvarista ovaj post, molimo bih ga za savjet. Možda ovaj vikend konačno i to uradim. Jer sam preko tjedna dosta zauzet poslovnim i privatnim poslovima.

Pojavio se i novi ljubimac u mojem skromnom životu. A to je jedan prekrasan žuto bijeli mačak. Koji živi kod bake. I pravi mi društvo na vrtu, kojeg pokušavam nekako održavati zadnjih godina. I dosta sam se zbližio sa ovim mačkom. I zadnjih dana sam ga počeo sve više hraniti, jer mi ga je žao. A i zato što sam ga dosta zavolio, jer uvijek kada dođem na vrt i baki sa nekim posebnim veseljem me dočeka. Kao da osjeća da volim i obožavam mačke. Jer mačke su jedne od mojih omiljenih životinja. Ne znam što me je toliko privuklo k njima, ta njihova umiljatost ili ta njihova posebna ljepota ili nešto drugo. Ali što god da je u pitanju, mačke su nešto posebno i jednostavno ih moraš voljeti.

Čovjek koji ne voli životinje nije čovjek. Ne znam kako ljudi ne mogu voljeti neku od vrsta životinja. Nikada nisam razumio ljude koji su se nasilno odnosili prema životinjama. Jer i ona su živa bića, kao i mi ljudi. Znam da se mi ljudi ne možemo uspoređivati sa životinjama. Ali ne znam kako možeš biti čovjek ako ne voliš neku od životinja. Jer ako ne voliš životinje ne možeš voljeti ljude, ako si nasilan prema životinjama, onda si nasilan i prema ljudima. Nekako te ljubav i briga za životinje ne čini čovjekom. Jer smatram da ako nisi u stanju voljeti životinje, kao kućne ljubimce, onda ne možeš voljeti i ljude. Nekako te ljubav prema životinji čini boljim i prema ljudima. Ovo je samo moje skromno mišljenje koje se ne mora slagati sa vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost