Arhive kategorije: ostalo

Mala Elena i škola

Sjedim za kompjuterom i razmišljam o čemu pisati u ovom postu. Novu knjigu još nisam počeo čitati, mada već stoji na stoliću pored kauča da je počnem čitati. Radi se o romanu „Braća kumiri”. Autor romana je Novak Simić. Pa je još ne mogu komentirati. Ali ću prvom prilikom pisati o njoj.

Ovih dana čitam dosta o djevojčici Eelni, kojoj su uništili prvi dan u školi. Naime, Elena je sedmogodišnja djevojčica kojoj je jučer trebao biti prvi dan u prvom razredu. Ali zbog propusta nekih ljudi u gradskoj upravi da na vrijeme pošalju rješenje o upisu i da roditeljima objasne proceduru, uništen joj je dan i početak godine. Što je stvarno nedopustivo u današnje vrijeme. Te se sada svi ograđuju od pogreške. Ponajviše gradsko poglavarstvo, koje svojim nemarom i lijenošću proizvelo ovu sramotu i skandal.

Ne ću kriviti roditelje, jer ne mogu oni sve znati. Ali djelatnici u gradskom poglavarstvu su oni koji su najviše krivi i snose sramotu u ovom skandalu. Jer kako majka male Elene kaže pitala je ih je da li mora ići u školu da i tamo obavi dalje što treba ili će sve oni obaviti. (Barem sam ja tako shvatio.) Tako da sad na kraju ispada da je majka kriva što se je to dogodilo.

Ovo samo pokazuje koliko su službe u gradskim poglavarstvima nemarni. Čast izuzecima, ali ostaje ogorčenje nakon svega toga. A da bude još ljepše, mala Elena nije jedini slučaj. I u Velikoj Gorici jedna obitelj još čeka da neko rješenje za upis svog djeteta. I to sve samo pokazuje apsurdnost naše administracije u gradskim poglavarstvima, koja je toliko očajna da nema riječi kojima bi se ona opisala. I pitam se da li uopće ovakva administracija u gradskim poglavarstvima zaslužuje da postoji.

Ovaj događaj je još jedan u nizu apsurdnosti u Lijepoj našoj. I ne će biti zadnji za koji ćemo čuti. Jer ima još mnogo sličnih slučaja o kojima ćemo čitati i slušati u medijima. Tako da nije ni čudo da ljudi bježe iz ove zemlje apsurda.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Prilagodba

Ovaj tjedan sam počeo raditi u novoj firmi i na novom radnom mjestu. Nakon mjesec dana odmaranja od prijašnjeg posla, ponovo se susrećem sa onim stresom oko posla koji on donosi. Što i nije ništa novo. Ali na žalost kako sam ponovo počeo raditi, te zbog privatnih obaveza, na žalost ponovo premalo imam vremena da se posvetim nekim omiljenim aktivnostima. Tako da sad ponovo moram sve uskladiti. Barem posao ne moram nositi kući, što mi nije drago, jer posao mogu ostaviti na poslu kada odem kući.

Kako sam počeo raditi, na žalost moram da ponovo nekako usklađujem poslovne i privatne obaveze. I na žalost sve je to teško uskladiti. Zapravo, onom koji zna dobro planirati, to i nije teško. Jer u dobrom planiranju je jedan dio uspjeha. A što kod mene nije baš prisutno. Tako da će mi biti potrebno još neko vrijeme da sve to uskladim. Ali nadam se da ću uspjeti s vremenom.

Život je jedno veliko učenje u planiranju, usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza, stjecanja novih znanja, bavljenjem nekim privatnim i poslovnim obavezama. I mnogo drugih stvari. I baš kada savladaš to planiranje i uđeš u neku rutinu, pojavi se nešto što ti sve to pokvari. I moraš planove prilagođavati. Također, zna se uvijek nešto pojaviti što te natjera da iznova učiš kako da sve prilagodiš. Život nije bajka, život je realnost i vječita borba za opstankom i da sve stigneš obaviti.

Nitko nije pošteđen toga. Pa tako i ja. I od kada sam počeo raditi u novoj firmi, ponovo se moram svemu prilagođavati. Kako poslovne obaveze, tako i privatne.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Potraži me na fejsu

Prije jedno mjesec dana sam se odvažio i na Facebook-u pokrenuo stranicu posvećenu mojem pisanju blogova. A i hobijima sa kojima se pokušavam baviti. Za sada samo pišem o blogovima i obradi vrta. Pošto sam ovdje za sada dosta ograničeni sa memorijom ovog bloga, na žalost nisam u stanju objavljivati i fotografije. Pa sam se odvažio da pokrenem tu stranicu na fejsu, da tamo objavljujem fotografije. Ako ste voljni i željni možete je potražiti na Facebook-u, pod nazivom “Crna svjetlost”. I aktivirati se tamo i pokušati pogledati fotografije.

I dalje je u moje slobodno vrijeme glavna aktivnost vrt i sve oko njega. Ovaj tjedan sam uspio da posadim tikvice, patlidžane, brokulu, cvjetaću i neku biljku koju zovu vegeta. A i još neke rog paprike. Sa nadom da će mi uspjeti uzgoj tih biljaka. A prije jedno dva tjedna sam posadio i krumpir. I koji je polako počeo da izlazi van ovih dana. Jedino što mi taj peršinov list nekako jadno izgleda. I imam dojam da sa njime baš ne ću imati uspjeha. Ali još ću vidjeti.

A glavni problem mi je ovih dana taj korov, koji neumoljivo raste i raste. I što ga bolje čupam iz zemlje, to bolje raste. I kao da vodim uzaludnu bitku sa njime. Te ozbiljno razmišljam da potražim neko drugo riješenje za njega, a da ne moram ga trovati sa onim otrovima. Jer želim da izbjegnem korištenje tih raznih pesticida ili kako se već zovu, da ne trujem si zemlju sa njime. Jer želim da uzgajam na vrtu to povrće što bolje ekološki. Jedino što koristim neko umjetno gnojivo, sa kojim pokušavam pomoći biljkama u njihovom rastu i životu. Znam da to nije baš sretna okolnost, ali dok ne smislim drugo riješenje, nema mi druge.

Kako vrijeme ide i što se više bavim sa tim vrtom, sve više razmišljam da počnem sa nekim većim uzgojem biljaka. I da si pokušam pokrenuti neki posao sa njima. Tako da sam i u potrazi za nekim rješenjem kako da to i ostvarim. Jer mi se sve više sviđa rad na uzgoju povrća. I nekako me to opušta. Nadam se da ću uspjeti i u tome.

Moj prijatelj mačak Garfild i dalje mi pomaže u vrtu. Danas sam mu napravio malo iznenađenje i tuširanje. Naime, kako sam zalijevao neke grede sa povrćem, dosta mi se je motao oko nogu. I kada je bio nepažljiv, samo sam ga počeo zalijevati vodom iz kante. I pobjegao je sa vrta kao munja. I nije se više usudio vratiti na vrt. Tako da sam mu time malo i vratio za sve nepodopštine koje mi je uradio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Nevrijeme

Večeras sjedim pred kompjuterom i razmišljam što da napišem u ovaj tekst. Vani nevrijeme ima svoje manevre. I osjećam se dosta zabrinuto. Jer nakon nevremena slijedi šok od toga što je napravilo tijekom svog divljanja. Srećom nemam auto, pa sam tu malo mirniji. Ali brinem se što će napraviti na vrtu. Jer i tuča je padala. Nakon ovako sparnog popodneva i sunca koje je pržilo, bilo je i za očekivati da će biti nevrijeme.

Od kada pratim malo vrijeme i meteorologiju, primijetio sam da pred kišu i nevrijeme sunce nekako posebno prži. Tako da po njemu već pomalo mogu predvidjeti da će kiša i nevrijeme biti. Ima i još nekih znakova o dolasku nevremena, ali nikako da ih zapamtim. Ali vjerujem da ću s vremenom i to savladati. Ima nešto i u oblacima koji dolaze i koji nam mogu pokazati da li će biti kiše ili nešto loše. Ali još nisam zapamtio njihov izgled.

Nevrijeme se na kraju ipak polako smirilo nad Varaždinom. I otišlo dalje. Da pokaže svoju moć. A i da napravi nered štetu dalje. A koliku je štetu napravilo u Varaždinu vidjet ću ujutro i tijekom dana. Jedino mi je žao što danas nisam uspio da u vrtu posadim krumpir. Da ga ova kiša dobro zalije. Jer kiša je najbolja za zalijevanje vrta. I odlična je za biljke. Posebno ako si nešto posadio. Barem tako ja tako mislim i ljudi koji se bave uzgojem bilja govore.

Dosta pišem o zbrkanim temama. I nikako da se odlučim i počnem pisati o nekoj određenoj temi. Još uvijek se tražim u i oko tih tema. Jer previše toga ima što me interesira. A premalo vremena za pisanje o nekoj temi i istraživati o nekoj temi. A i imam dojam da previše ljudi piše o nekoj temi, pa je tu konkurencija velika. I treba puno truda da se probiješ u ovoj blogerskoj zajednici. Ali vjerujem da ću se konačno naći u nekoj temi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost