O Poeniji i poslu

Ovih dana sam konačno pročitao knjigu o „Zaljubljenoj Poeniji”. Mladoj djevojci koja je živjela u Kini prije mnogo stoljeća i koja opisuje život žena u tadašnjoj Kini za vrijeme Mandžurijske vlasti. I odnosu vlasti prema ženama, koje su bile tretirane kao niža bića. I to se nažalost do današnjih dana nije puno promijenilo. I danas nisu žene u boljem položaju, mada se je stanje popravilo nešto na bolje. I dalje ih se tretira sa nepoštovanjem.

Kako sam i dalje prisiljeni da budem na bolovanju, jedina od ozbiljnijih zabava i okupacija tijekom dana mi je čitanje i uživanje u dobroj knjizi. Vrijeme se je vani danas drastično promijenilo. Što je znak da polako idemo prema ugodnim i svježijim danima. Što je nakon onih paklenih vrućina odlično, jer se više ne moramo kuhati i peći na tim vrućinama.

Sama knjiga „Zaljubljena Poenija” me je na kraju ostavila ugodno iznenađena. Kako nisam naviknuti čitati knjige sa temama sa dalekog istoka, ipak sam uživao u njoj. Jer autorica je uspjela svojom pričom me prikovati uz knjigu da je pročitam do kraja. Da uživam u romanu i priči o djevojci Poeniji i njezinoj obitelji, o povijesti Kine iz dona dolaska na vlast Mandžurijanaca. Njihovom teroru na svim područjima života. O položaju žena u tadašnjem vremenu, i taj položaj nije bio lagan. Prisiljene na boravak u izolaciji, bez nekog prava na školovanje i prava boravka u javnosti, doslovce svedene na rađanje sinova. Da spašavaju muževe od sramote u javnosti od pogubljenja i poniženja.

Roman opisuje život mlade djevojke od 16 godina, Poenije, kojoj je bio dogovoren brak. I koja kroz proučavanje kineske opere i djela „Paviljon božura” pokušava se probiti u javnost. Steći bolji položaj. Dokučiti što je to ljubav, pri čemu čini razne pogreške. Ali na kraju uspijeva sve ispraviti i naći svoj mir u smrti i izvan ovozemaljskog života.

Roman opisuje i odnos društva tadašnje Kine, povijest jednog dijela Kine u kojoj na vlast dolaze Mandžurijanci. Koji svojim ratovanjem i dolaskom na vlast izazivaju kaos u Kini. I tako trajno obilježavaju taj dio povijesti Kine. Za čiji utjecaj ne znam da li još ima i na današnje vrijeme.

Sama opera i djelo „Paviljon božura” i danas je zabranjen. Ali ipak je ostavilo traga na mnoge živote tijekom svoje povijesti. I nadam se da, unatoč cenzuri, će i dalje ostavljati utjecaj na živote ljudi. Jer kroz čitanje ovog romana stekao sam dojam da je djelo vrijedno za proučiti ga. A da li bi imalo utjecaja i na današnje vrijeme, to tek treba zaključiti.

Moj oporavak od operacije ide dobro. I doslovce više ne osjećam bolove od nje. Mada još pomalo nakon većih napora osjećam slabost u predjelu reza i trbuha. Ali vjerujem da će se i to ubrzo popraviti. Samo treba biti strpljiv i pažljiv. I sve će biti dobro. Još uvijek ne znam da li ću se vratiti na posao, jer nakon ovih postupaka poslodavca prema meni nakon operacije izgubio je moje povjerenje. Pa nemam motivacije da se vratim na posao kod njega. Jer je pokazao svoje pravo lice u odnosu prema radniku. I da nema baš sjajan odnos prema svojim djelatnicima. Pa zbog toga ne vidim smisla da nastavim suradnju sa njime. A kako sve to izvesti još ne znam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Zaljubljena Poenija

Nakon pročitane predivne knjige „Valkire”, ovih dana sam se prebacio na drugi kraj svijeta. Čitam knjigu „Zaljubljena Poenija”, autorice Lise See. Knjiga govori o mladoj kineskinji Poeniji i njezinoj ljubavi i životu.

„Valkire” će ostati u mom sjećanju kao jedna od najboljih knjiga Paula Colhela. Kao predivan poticaj za traženje svoje duhovnosti i potrage za unutrašnjem miru i vjeri. Jer svatko od nas treba da teži svojoj vjeri i unutarnjem miru. Da nas one obogate kao ljudi i uzdigne od primitivnih nagona. Čitanje i doprinosi tome, jer nas uči o svemu, životu, ljubavi, povijesti i mnogim drugim stvarima.

Nakon pročitane ove knjige, okrenuo sam se malo i istočnjačkoj kulturi i vjeri. Čitam knjigu „Zaljubljena Poenija”. Mladoj Kineskinji Poeniji, koja se je zaljubila u jednu Kinesku operu. Te kroz proučavanje tog djela doživjela je pravu ljubav, spoznala je puno o samoj sebi i životu tadašnje Kine. Kine u doba početka vladavine Mandžurijanaca. Ali i spoznala je sve svoje grijehe i pogreške koje je uradila za vrijeme života i nakon smrti. Spoznala je svu grubost života tadašnjeg društva u Kini. Svu besmislenost tadašnjeg društva, te odnosa muškaraca prema ženama. Koja se ni danas nije ništa bolje i puno promijenila.

Mada knjiga govori o Kini i njezinoj povijesti i kulturi, ideologiji i vjeri, koja je sasvim drugačija nego kod nas ovdje na zapadu. Knjiga je ipak zanimljiva, i koja se isplati pročitati. Nikad nisam mogao shvatiti neke kineske pojmove života i kulturu i vjeri. Nikad ne ću shvatiti smisao podvezivanja mladim djevojčicama stopala radi ljepote. Ali ipak dvije smo različite kulture, koje u potpunosti se ne će razumjeti. Ali to nas ne treba spriječiti da se proučavamo i tako se pokušamo približiti i razumjeti.

Već poduže vrijeme želja mi je da pomalo počnem proučavati istočnjačke kulture, filozofije i vjere. Možda je ova knjiga dobri početak. I došla je kao naručena da polako kroz nju nešto upoznam o Kini. Mada je roman, fikcija. I pitanje je da li su likovi stvarni, ipak mislim da je dobar početak. Koliko sam u krivu procijenite sami.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Valkire

Autor ovog predivnog djela je Pailo Coelho. Legendarni brazilski pisac, od kojeg mu je najpoznatije djelo „Alkemičar”. Ljubiteljima pisane riječi ne moram pisati o ovom legendarnom piscu, koji je stvorio poznata i legendarna djela. Koji u svojim djelima piše o duhovnosti i potrazi za duhovnosti i samim sobom.

U romanu „Valkire” pisac se suočava sa svojom prošlosti, da bi se okrenuo budućnosti. U romanu pisac sa svojom suprugom odlazi u pustinju Mojave, na četrdeseto-dnevno putovanje kroz mistične i mistične predjele pustinje u potrazi za suočavanjem sa svojom prošlosti, strahovima, slabostima i nesigurnostima, da bi se okrenuo budućnosti. Da raščisti sa svojom prošlosti. Susreće se sa ratnicama Valkire, koje predvodi Valhira. Te kroz tih četrdeset dana uspijeva pronaći svoj mir i novu budućnost.

O samom autoru ne moram vam pisati, jer se je svojim originalnim stilom etablirao kao jedan od najčitanijih pisaca svijeta. Paulo Coelho se je u ovom romanu ogolio i uspio opisati svoju fazu duhovnog razvoja, kroz ovaj roman se je autor čitateljima iskreno razotkrio i uspio predstaviti svojim čitateljima.

Roman potiče da i sam čitatelj počne razmišljati o svojoj duhovnosti i da započne svoju potragu za razvojem svoje duhovnosti i suočavanjem sa svojim slabostima, strahovima i nesigurnostima u svom životu. I da otkrije svoj utjecaj na svijet koji ga okružuje. Potiče čitaoca da se pita za svoj položaj u društvu. Stoga je sve ovaj roman poticaj da ga se pročita iz istih razloga koje su prije nevedeni.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Ljubavni romani

Ovih dana sam počeo da čitam neke ljubavne romane, koji su se prodavali prije mnogo godina u sklopu časopisa „Story”. Pišem prodavali su se prije mnogo godina, jer ne znam da li se još uvijek prodavaju u sklopu ovog ili sličnih časopisa. Naime, nisam baš ljubitelj toga da kupujem takvu vrstu romana u sklopu takvih časopisa. A i ne kupujem takve časopise, jer me ne interesiraju.

Prije mnogo godina, kada je još moja majka bila živa i zdrava, kupovala je taj časopis. Ne znam i ne sjećam se koji je bio razlog, ali koliko se sjećam znala ih je kupovati. Ti časopisi su na kraju završili u nekom smeću i otpadu za časopise, novine i slične materijale od papira. A ovih nekoliko ljubavnih romana ostali su sačuvani. Pa sam ih odlučio da ih pokušam pročitati da vidim kakvi su to romani. Ponajviše u nedostatku ideja koje knjige da dalje čitam. A i dok se ne odlučim koje ću knjige dalje čitati i koju tematiku knjiga. Zapravo tematika knjiga je i dalje dosta ista, povijest, trileri, SF i slično. A i razmišljam da se okušam u čitanju tematike iz područja filozofije, koja me nekako zadnjih dana i tjedna dosta privlači i nekako mi se čini misterioznom i zanimljivom.

I tako ovih dana čitam neki ljubavni roman. I moram priznati da me nije baš nekako impresionirao. Da nije nekako interesantan. Ti ljubavni romani mi se čine nekako šund literatura. Naravno neki od vas se ne će složiti sa mnom. Ali ja imam takav dojam. I nikada nisam cijenio takvu vrstu romana. Ne kažem da su posve bezvezni. I možda ih ne bi trebalo potpuno odbaciti. Onaj kome se sviđaju takvi romani, neka ih čita. I od mene ne će doživjeti osudu zbog toga.

Kao što sam možda pisao u prijašnjim postovima, svatko ima svoju omiljenu tematiku romana koju voli čitati. Kako sam malo prije napisao, mene osobno ne zanimaju ti ljubavni romani. Ali u nedostatku ideja koju knjigu dalje čitati, odvažio sam se da ih pročitam. I da bar tako malo vidim kakvi su to romani. A i dobro će mi to doći da se odmorim od romana na koje sam navikao čitati. I koje voli čitati. Ponekad je dobro napraviti takav prekid u čitanju. A i čitati uopće. Da malo napravimo odmak i odmor od čitanja, da sa nekim novim žarom nastavimo sa daljnjim čitanjem knjiga i romana.

Malo prije sam napisao da me zadnjih dana i tjedna pomalo privlači ideja da pokušam čitati neke knjige iz područja filozofije. Da pokušam uvesti u svoj hobi čitanja neko novo područje čitanja. I da malo istražim to područje, koje mi se čini pomalo mistično i zanimljivo. Nekako kao da ima neke mistike u toj filozofiji. Filozofija je jedna od najstarijih znanosti koje čovječanstvo i civilizacija poznaje i zna. Filozofija je dio civilizacije, i od kada postoji civilizacija i čovječanstvo nastoji pronaći kroz jednu takvu znanost odgovore na neka životna i ina pitanja. I još uvijek ih nastoji pronaći. A koliko ih je uspjela, sami procijenite.

A meni predstoji pronalaženje nekih knjiga od kojih ću pokušati krenuti. A u međuvremenu ću pokušati preživjeti uz te neke ljubavne romane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Moj osvrt na djela

Ovih dana sam pokušavao čitati djela Josipa Torbarine. Jezikoslovca iz Hrvatske, koji se je u svom životu bavio proučavanjem utjecaja Dantea, Petrarke i njima sličnim piscima na naše poznate Hrvatske pisce poput Držiča, a i o utjecaju prije navedenih pisaca i na ostale književnike 16 stoljeća.

Prema ovim nekim tekstovima koje sam pokušao čitati, uvidio sam da je Josip Torbarina bio naš vrsni jezikoslovac. Koristim se izrazom jezikoslovac, jer na kraju nisam još točno shvatio sve razmjere njegova djelovanja u području jezika. Prema informacijama koje sam našao u knjizi i na mreži svih mreža, doktorirao je na temu utjecaja talijanskom utjecaju na pjesnike Dubrovačke republike. A i bavio se anglistikom, Shakespearom i još mnogim drugim djelima. Te je bio utemeljitelj raznih odsjeka.

Na žalost, ova neka djela koje su objavljena u ovoj knjizi koju pokušavam pročitati, nisu mi baš legla i sjela. Nisu mi sjela, jer na žalost nisam potkovan dovoljnim znanjem talijanskog jezika, a i još nekih. A i na žalost nisam dovoljno potkovan da bih čitao jedne takve radove. Ali to ne znači da nisu loša. Zapravo su odlična. I nemam što zamjeriti tim djelima.

Ovo ponovo pokazuje da svako napisano djelo nije za svakog čitaoca. Te da su ta silna djela napisana za određen dio čitalačke publike. A i da svatko od nas ima interes za neko područje čitanja i proučavanja knjiga. Bez obzira na završen stupanj škola i područja čime se bavi u životu. Svatko od nas ima neki svoj interes za tematikom u čitanju knjiga.

Zapravo ovih nekoliko djela je nekako više za stručnu čitalačku publiku. Onih koji se bave jezikoslovljem. A i ima dosta citata na talijanskom jeziku, što ja na žalost ne razumijem. A i nikada nisam bio zaljubljenik poezije i nikad je nisam mogao razumjeti. Više sam zaljubljenik proznih djela, romana vezanih uz povijest, znanstvenu fantastiku i sličnu tematiku. Ljubavne romane nekako baš i ne volim. Ali ako je dobar roman, uspijem ga pročitati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Privlačna tematika

Polako čitam dalje ovu neku knjigu o izabranim djelima autora Josipa Horvata, Josipa Torbarina, te Ivo Hergešića. Polako sam prešao na izabrana djela Josipa Torbarine, koji se je bavio utjecajem djela Dantea i Pretraske na naše autore, poput Marina Držića. Te je prevodio i Williama Shakespeara na naš lijepi Hrvatski jezik.

Pošto sam tek počeo čitati neka djela od Josipa Torbarine, tek i trebam stvoriti neki dojam o tim njegovim djelima. Ali ono malo što sam pročitao dosta mi je zanimljivo, ali i pomalo teško za čitanje. Jer nisam se još susreo sa ovakvim djelima. Koja su dosta neke znanstvene tematike. A i nisam toliko dovoljno školovan da bih se posvetio čitanju takvih djela. Mada to ne bi trebalo biti prepreka, završene određenih škola, da bih se posvetio čitanju takvih djela. Jer onaj koji je dovoljno uporan i zainteresiran za ovu tematiku, može savladati razumijevanje mnogih djela iz znanstvene tematike kroz proučavanje i čitanje knjiga iz tog područja znanosti.

Jer postoje ljudi koji su završili škole za druga zanimanja, pa se u slobodno vrijeme posvećuju proučavanju djela, knjiga i članaka vezanih uz književnost, povijest i ine znanosti i postati dovoljno dobri poznavaoci neke teme iz tih područja. Pomalo i ja čeznem za takvim nečim. Da pronađem neku temu ili područje koje bih volio da proučavam. I pokušam nešto postići u tom području. I pomalo sam već u nekoj potrazi jednim takvim područjem. I odabir jedne ovakve knjige za čitanje kao što je ova o izabranim djelima je dijelom pokušaj za potragom teme i proučavanjem kako su neki pisci pisali svoja djela i eseje iz područja književnosti. Da bih vidio koliko je zanimljivo ovo područje.

Zadnjih tjedana dosta me privlači ideja o pokušaju proučavanju filozofije. Zapravo već godinama se fascinira sama ta riječ filozofija. Samo njezino značenje i što se sve krije iza te riječi, znanosti i umjetnosti. Kao da ima nešto mistično u toj riječi i znanosti. Nešto nadnaravno u toj riječi i znanosti. I baš to me vuče toj riječi da je pokušam istražiti i proučiti. Te da si rasvijetlim taj misterij.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Izabrana djela “Pet stoljeća Hrvatske književnosti”

Nakon što sam pročitao knjigu o zlatarevoj kćeri i njezinoj ljubavi, te borbi purgera za svoja prava, počeo sam ovih dana čitati jednu knjigu iz zbirke sabranih djela pod naslovom: „Pet stoljeća Hrvatske književnosti”. U kojoj se donose djela autora Josipa Horvata, Josipa Torbarina i Ive Hergesića.

Ovo je knjiga iz zbirke knjiga „Pet stoljeća Hrvatske književnosti” i donosi osvrt na književnike Josipa Horvata, Josipa Torbarina i Ive Hergesića. Te izabrana djela od tih književnika. Ovo nije klasičan roman, već mi dosta vuče pomalo na enciklopedijski pristup književnicima. Djela su sasvim drugačija od romana. Odmak od romana na koje sam do sada navikao čitati.

A opet su ta djela odlično napisana i odabrana za zbirku ovih djela. Pisana sasvim drugačijim stilom od romana. A opet čitljiva, koja svojom čitljivosti me vuče da je dalje čitam. Za sada čitam odabrana djela Josipa Horvata. Djela koja su pisana biografski, bez razgovora, a opet puna zanimljivih povijesnih likova, događaja i činjenica. Djela koja opisuju živote pojedinaca koji su svojim djelovanjem kako kroz književnost, tako i kroz politiku i društvene odnose ostavili traga na život ljudi i povijest Lijepe naše kroz povijest.

Ova djela su me zadivila ponajviše zbog načina pisanja djela, bez razgovora između likova, opisujući njihove živote kroz djelovanje u društvu, povijesnim događajima njihova vremena i njihovom utjecaju na tadašnje društvo, povijest i politiku. Što kroz literarno djelo autor pokušava opisati povijesne događaje i likove koji su utjecali na njih.

Bio sam skeptičan prema knjizi kada sam je počeo čitati, da je ne ću moći shvatiti, da ne ću moći shvatiti pojmove iz te knjige. Ali sam se prevario, jer je pisana da je svaki prosječni čitatelj može čitati. Naravno poznavajući neke osnovne pojmove iz povijesti, književnosti i inih znanosti. Te uživati u čitanju odabranih djela Josipa Horvata. Za djela drugih autora još se moram uvjeriti. Naravno, pišući ovaj tekst ne želim vam nametati da i vi pročitate ovu knjigu. Već podijeliti iskustvo čitanja ove knjige sa vama. Kao i u ostalim tekstovima u kojima sam pisao o pojedinim romanima. I na vama ostavljam odluku da li će te pročitati ovu knjigu ili ne.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Knjiga je za učenje i odmor

Jedna stvar koja mi se sviđa kod čitanja romana i knjiga jest ta da me čitanje opušta od svakodnevnih briga i problema, pored toga što iz njih učim i saznajem nove stvari. Kako iz povijesti, tako i iz drugih područja znanosti, književnost ili sličnog.

Da, knjiga može i opustiti čovjeka od silnih briga i problema koje čovjek ima u svom životu. Barem je tako kod mene. Ne znam kako je kod drugi, ali kod mene je tako. Jer roman ili knjiga me bar malo odvuče u svoj imaginarni svijet od silnih životnih briga i pomaže mi da se opustim i odmorim. A usput barem nešto i naučim ili saznam. Jer knjiga je ponajprije edukativna, pa ona tek sve ostalo. A da ne pišem i o tome da obogaćuje rječnik čitaoca.

Knjiga nam pomaže i u obogaćivanju slobodnog vremena, knjiga nam ispunjava slobodno vrijeme. Knjiga nas može zbližiti sa ljudima koji su također ljubitelji knjige i pisane riječi. Bilo amaterski ili profesionalno u nekom području koje nas interesira. Knjiga je predivan prijatelj koji može sprijateljiti ljude kroz njezino čitanje. I to pokazuje svo bogatstvo književnosti i svijeta literature iz različitih područja tematike. I kroz svoje pisane riječi nas učiniti boljima na svim područjima života.

Kroz čitanje knjiga učim se i pismeno izražavati. Ne samo pismeno, već i govorno. Jer obogaćuje moj rječnik. Obogaćuje moje izražavanje u pismu i govoru. I da ne čitam sve ove knjige, ne znam kako bih pisao sve ove tekstove za ovaj blog. Jer me je svo ovo vrijeme trenirala i učila kako da se pokušam izraziti kroz govor i pismo.

Znam da ovi moji tekstovi nisu dugi. Ne volim pisati duge tekstove od nekoliko tisuća riječi. A ponekad ih ni čitati. Mada ne tvrdim da su ti duži tekstovi loši, jer ponekad možeš i kroz kraći tekst od nekoliko stotina riječi izraziti svoje misli. Ovim želim reći da nije važno dužina teksta kroz broj riječi, već je važan sadržaj. Da kroz taj tekst pokušaš izraziti svoje misli koje će svi razumjeti. Shvatiti poantu sadržaja i teme teksta. A čitanje raznih knjiga i tekstova drugih autora možeš i to naučiti. Kako se izraziti i opisati nešto. Proučavanjem tekstova drugih autora učiš kako izražavati svoje misli kroz pisanu riječ, a i kroz govor.

Knjige, riječi bilo one napisane ili izgovorene su bogatstvo naše civilizacije, našeg jezika, naše kulture i ljubavi. To nas čini boljim ljudima. Bližima i bogatijima za jedno iskustvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Povijest i odnosi ljudi

Lijepo je bilo uživati u čitanju romana „Zlatarevo zlato”, te se podsjetiti radnje romana. O ljubavi plemića i građanske djevojke, koja na kraju tragično završava. Lijepo je s vremena na vrijeme ponovo pročitati neki omiljeni roman i podsjetiti se radnje tog romana.

Tako sam i ja uživao u prisjećanju ovog romana i njegove radnje. Te već poznatih likova. A i dijela povijesti glavnog grada Lijepe naše. Jer to je i priča o glavnom gradu Lijepe naše, o borbi njegovih građana 16. stoljeća za svoju slobodu, te borbi građana protiv tiranije jednog velikaša iz tog doba. Ovo je i priča o ljubavi mladog plemića Pavla Gergorijanca i Dore Krupić, kćeri zlatara iz Zagreba. O propasti jedne plemićke obitelji.

Zanimljivo mi je bilo čitanje i o pohlepi ljudi, o tračanju svojih susjeda, ponekad i o prijeziru prema pojedincima. Ljudskoj zloći, koja nije prezala za uništenjem bližnjih i onih koji nisu bili poput njih. Kako pojedini ljudi nisu prezali ni pred čime da pokušaju ostvariti nešto što nisu mogli ostvariti. Čak nisu prezali ni pred ubojstvom i tiranijom. Da bi sami na kraju propali od te svoje pohlepe.

Na kraju shvatiš da se ljudi ne mijenjaju kroz povijest. I dalje ostaju pohlepni, puni prijezira prema bližnjima, željni osvete, slave i časti. Ne prezirući koristiti sredstva za ostvarenje svog cilja. Takvi su bili nekad, takvi su i danas. Ljudski karakter se ne mijenja ili se teško mijenja.

Ali nije sve tako crno kako se čini. Ipak se pronalaze pojedinci koji svojim životom i čašću, nastoje živjeti pošteno. Koji nam služe za primjer. Poput mladog plemića Pavla Gregorijanca, koji nas svojim životom i čašću i trezvenim ponašanjem i poštenjem u životu može puno toga naučiti. Koji priznaje svoje grijehe i nastoji ostati čist i pošten kako prema bogu, tako i prema ljudima koje cijeni.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Zlatarevo zlato

Ovih dana ponovo čitam jednu knjigu koju sam pročitao prije dosta godina. Radi se o romanu „Zlatarevo zlato” autora August Šenoa. To je roman o Zagrebu iz 16 stoljeća. Roman o ljubavi, borbi građana tadašnjeg Zagreba za svoja prava, početku borbi protiv Turaka i pohlepi plemića.

Roman „Zlatarevo zlato” je jedno od najboljih djela legendarnog hrvatskog pisca Augusta Šenoe. Roman govori o ljubavi Dore Krupić i Pavla Gregorijanca, sina plemenitaša Stjepana Gregorijanca. Na povratku kući iz rata, Pavao dolazi u Zagreb i spašava Doru Krupić iz nevolje i smrti. Te se pri tome javlja međusobna ljubav. Roman govori i o sukobu građana Zagreba sa Stjepanom Gregorijancem oko prava na grad, borbi plemića protiv Ugarske vlasti, koja svojim ratovima osiromašuje tadašnju Hrvatsku, te o nadolazećoj opasnosti od Turaka.

Autor u ovom djelu prelijepo i odlično piše o ljubavi dvoje mladih ljudi, o pohlepi pojedinaca za osvetom, vjeri u boga, pohlepi plemića za bogatstvom, pri čemu ne biraju sredstva. Željom stranaca za uništenjem jedne male države. Odlično opisuje narav pojedinaca i spletke koje pletu oko tadašnjih događaja.

Kao i obično i iz ovog djela se može naučiti o naravi ljudi, bez obzira kojem staležu pripadaju, o vječnoj borbi malog čovjeka i građanina za svoje pravo i život. Za preživljavanje, poštenje i boljitak.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost