Arhive kategorije: Posao

Krivo shvaćanje

Kako sam pisao prije, moja potraga za poslom se nastavlja dalje. Tako sam i danas bio na nekom razgovoru. Na kojem sam bio odmah odbijeni, ali i ponuđeno mi je neko drugo radno mjesto. Pa su mi rekli da razmislim o tome, naravno ako im uprava dopusti novo zapošljavanje u tom odjelu firme.

Kako i dalje moram tražiti posao, tako i dalje šaljem molbe. Te sam prije jedno tri tjedna poslao neku molbu u neku lokalnu firmu koja se bavi proizvodnjom odjevnih predmeta. I tako su me pozvali na razgovor za posao. I odmah me odbili za to radno mjesto. Ali i ponudili mi neko drugo radno mjesto. Pa su mi dali priliku da razmislim, dok im uprava ne dopusti zapošljavanje. Ali i ovaj puta su me iznenadili izjavom da sam osoba sa invaliditetom. Što ja nisam naravno. A to su pretpostavili iz razloga zato što sam radio u poduzeću u kojem su bili zaposleni i invalidi. Tako da sam ostao dosta iznenađeni.

Nikako da shvatim zašto poneki ljudi odmah pomisle da sam invalid, ako sam sa njima radio. Ako radiš sa ljudima koji imaju neki oblik invalidnosti ili slično, to ne mora značiti da si i ti odmah invalid. Tako da sam nakon ovog dosta ogorčen time. Naime, prije jedno desetak godina sam radio u jednoj zaštitnoj radionici u kojoj su zaposleni većinom osobe sa invalidnošću. Kako one ne mogu raditi i obavljati sve poslove, moraju zaposliti i zdrave osobe koje će obaviti te poslove umjesto njih i biti im podrška i pomoć u svakodnevnom obavljanju poslova.

Ovoje samo još jedan primjer diskriminacije sa kojom se moram suočavati u traženju poslova. Ako smijem upotrijebiti tu riječ. Jer gotovo uvijek na razgovoru za posao se suočim sa time. Ili sam prestari ili zbog nekog prijašnjeg posla krivo me procijene ili nešto sasvim treće. Tako da se pitam dokle ću se suočavati sa ovakvim stvarima.Jer skoro uvijek nađu neki razlog da me krivo procijene.

I nakon ovog razgovora za posao se ne čudim da poslodavci ne mogu naći nove radnike i da ljudi bježe iz ove države, jer kad se susretnu sa ovakvim čudnim stavovima poslodavca, pobjegnu glavom bez obzira. A što se mene tiče, moja potraga za poslom ide dalje. Sa nadom da ću ipak na kraju naći neki posao uskoro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Nepopularni potezi

Nakon onog probnog rada početkom tjedna i njegovog odustajanja, polako sam došao k sebi. Kako je taj poslodavac rekao da navratim jedan dan da mi da nešto novaca, jučer sam navratio u upravu firme. I kao i obično nije ga bilo. I nije ni uopće dao neki nalog nekoj svojoj djelatnici upute kako da to riješi sa mnom. I na žalost morao sam se odlučiti za jedan nepopularan potez, a to je da sam ga prijavio inspekciji. Koja je zaprimila moju prijavu. I sad čekam na rezultate.

Nažalost, još uvijek neki poslodavci nisu naučili lekciju kako seodnositi prema radnicima. Posebno sada u ovo vrijeme kada mladi istari bježe glavom bez obzira iz ove zemlje zbog ponašanjaposlodavaca prema radnicima. Pitam se da li će ikada naučiti. Madačitam u medijima da si neki poslodavci konačno shvatili da ovakvimplaćama ne će zadržati i pridobiti radnike, pa su odlučili se napovećanje plača. Nada se da je to konačno neki prvi znak premaboljem odnosu prema radnicima. Jer već je odavno je to trebalouraditi. Ne čekajući da politika i vlada naprave nešto po tompitanju. Jer ni vlada ni politika ne će to nikada uraditi.

Naravno,nije samo odnos poslodavaca prema radniku razlog zašto ljudi bježeiz ove države. Već i opće stanje društva i politike. Društva ipolitike koja je još uvijek zapela u nekoj prošlosti. I iz koje nenamjerava se tako brzo i lako izvući. A da ne pišem i o nekimdrugim temama. Kao što su korupcija, odnos prema ženama i takodalje. Takoda me ne čudi kada vidim o kojim temama se raspravlja u društvu,kako ne postoji volje da se raščisti sa prošlosti, i ne postojivolja da se povijest ostavi povijesti, neprestano izmišljanjekojekakvih afera, da ljudi bježe od toga, jer im je dosta.

Da,na žalost tako je to u ovoj državi. I dok ne raščistimo sa timekao društvo, nema nam budućnosti. Ako je uopće imamo i ako onauopće postoji? Što se i ja također pitam. I to bi se svi trebalipitati.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost

Kad ne ide, onda ne ide

Ovih dana sam pokušao da radim neki posao, ali nakon dva dana probnog rada, na žalost morao sam odustati. Jednostavno nije išlo. Ne zato što sam izbirljivi oko posla, već zbog problema sa zdravljem.

Prošli tjedan sam se javio na neki natječaj za posao, misleći da ću ga moći raditi. Fizički mislim. Ali kako sam počeo počeli su mi neki problemi oko mjesta gdje sam bio operirani prije skoro godinu dana. I prije su mi se javljali ti bolovi i grčevi. Ali ne u tolikoj mjeri i jačini. Tako da sam na žalost morao odustati od tog posla, jer više nisam mogao izdržati. Sad ili je stvar u pretjerivanju na poslu, ili krivom radu, ili u promjeni vremena, ili sam nešto krivo pojeo to zasada ne mogu znati. Ali ostaje mi gorčina nakon ovoga, jer to mi stvarno nije trebalo.

Nisam od onih ljudi koji su izbirljivi što se posla tiče i volim raditi i trudim se raditi. Jer da sam izbirljiv što se posla tiče, onda ne bih radio na poslovima sortiranja komunalnog otpada (onog koje bacate u kante u svojim kućama). Ali valjda ima jednostavno poslova koji više nisu za mene. Pogotovo nakon operacije žući. Koja je izgleda ostavila neke posljedice na moje zdravlje. Ne shvatite ovo kao neke moje jadikovke. Jer to i ne činim.

I tako na žalost moja potraga za poslom ide dalje. Sa nadom da će se pojaviti neki drugi posao. Koji ne će tako neslavno završiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Život ide dalje

Žalostan je bio ovaj tjedan u mojoj obitelji. Kao što sam pisao u prijašnjem postu obilježili smo drugu godišnjicu smrt našeg dragog i neprežaljenog sina i nećaka Mirka. Koji nas je prerano napustio. I zauvijek će ostati nam u sjećanju i našim srcima.

Da, bio je ovaj tjedan tužan, jer u pitanju je dijete, koje se je tek počelo učiti o životu i koji je možda ovih mjeseci trebao krenuti i u školu. Ali na žalost to se nikad nije dogodilo. Te nam ostaje samo tuga u srcu. Sa kojom ćemo se morati nositi ostatak svog života.

Ali život ide dalje i moramo se vratiti stvarnom životu. Moja potraga za poslom se nastavlja dalje. I ovaj tjedan sam bio na dva razgovara za posao, koji na kraju nisu uspješno završili. Te se potraga nastavlja. Vjerujem, nadam se da će se pojaviti već neka prilika. Samo trebam biti uporan. Ovaj puta mi nisu prigovorili budući poslodavci oko mojih godina, ali opet ostaje gorčina nakon tih razgovora. Jer nikako da se probije taj zid koji se je pojavio preda mnom. I sve teže ga je probiti.

Razumijem da poslodavci traže radnika odgovornog radnika sa iskustvom. I ja bih na njihovom mjestu. Ali u ovo vrijeme, kada sve više ljudi raznih dobi napušta ovu državu, mogli bi ti isti poslodavci malo i olabaviti, pa pokušati i sa ovima koji se još drže ovdje i ne odustaju, nekako se snaći. Jer i među ovim radnicima se može naći dovoljno dobar kadar da se dalje napreduje. Ali kad neće pa neće. Njihov je problem.

A u međuvremenu, dok se ne nađe novi posao, pokušavam se nekako savladati nove vještine u korištenju kompjutera. Kako sam već možda pisao, iznova i iznova se treba educirati na svim područjima. Jer sve se razvija, pa tako treba i znanje razvijati i obnavljati. A da li će mi poslužiti to novo znanje, nadam se da ću uskoro i saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Izbirljivi su

Evo prošao je još jedan radni tjedan. Početak tjedna nije počeo baš najbolje, ali zato je kraj tjedna ljepši, jer predstoji nam produženi vikend. Tjedan koji je bio za svakoga takav kakav i jeste, za nekoga uspješan, za nekoga manje uspješan.

Kako sam napisao u zadnjem postu, na početku tjedna sam bio na jednom razgovoru za posao. I na kojem su mi rekla da sam im nekako prestari i da traže mlađu osobu, k tome još sa iskustvom. Na kraju ne znam da li su je pronašli ili ne, ali nadam se da im je sa srećom. Dan dva nakon tog razgovora u kratkom kontaktu sa jednim bivšim kolegom sam čuo da su i njemu isto tako rekli da je prestari kada je kod njih bio na razgovoru za neki posao. Tako da nisam jedini kojem su tako rekli. A i saznao sam da se ta firma žali kako ne mogu naći radnike za posao. Što pokazuje kako su izbirljivi oko radnika. Ne prigovaram im zbog toga. I to mi ne ide nikako u glavu, jer taj dan nisam jedini bio na razgovoru u to vrijeme. Bilo nas je četvoro kandidata, približno istih godina. Ne znam kako su oni prošli, ali stvar je u tome da se im ljudi javljaju na natječaje. I da imaju kandidata koji su voljni raditi, ma kakav god da posao u pitanju.

Znam da je teško naći dobrog radnika, ali biti tako izbirljiv oko radnika, to mi ne ide u glavu. Proces traženja jest težak, ali kad već imaš nekoliko kandidata za posao onda uzmi nekog od njih i sa njim se snađi dok ne nađeš onog pravog. I za njega se onda boriš kako znaš i umiješ. Znam da je trenutna situacija takva kakva i jeste, da mladi sve više bježe u inozemstvo. U potragu za boljim životom. I ne čudim im se, jer kad vide kako se potencijalni poslodavci odnose prema njima pobjegnu glavom bez obzira. I onda se ti isti poslodavci čude da ne mogu naći radnike.

A što se pak mene tiče, ne odustajem od daljnje potrage za poslom. I dalje šaljem molbe, sa nadom da će se nekako negdje zalomiti neki posao. Što je samo pitanje vremena. Jer u zadnjih dva mjeseca sam bio pozvani na većinu natječaja za posao, što mi je drago, jer znači da ima nade i prilike. Samo je treba iskoristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prestari za posao

Danas sam bio na još jednom razgovoru za posao. Još jednom u nizu. I prvi puta sam doživio da su mi rekli da im izgledam prestaro za posao, te da traže mlađu osobu sa iskustvom.

Kako možda već znate, u potrazi sam za novim poslom već nekoliko mjeseci. Danas sam ušao u treći mjesec potrage za poslom. Kako nisam baš izbirljiv što se posla tiče, a opet znam da na za sve poslove, ipak ne odustajem i šaljem molbe na sve natječaje za posao, za koje vjerujem da bih znao i mogao raditi. Tako i u ovom slučaju poslao sam molbu za nekog radnika na održavanju nekih zelenih površina. I pozvali su me da danas dođem na taj razgovor i nakon kraćeg čekanja, odmah su mi rekli da nekako im ne izgledam baš mlado za taj posao. I da nisam za taj posao. Što me je dosta iznenadilo. Jer ne znam kako mogu čovjeka na osnovu izgleda da procjene da li je dobar radnik ili ne. I tako nakon kratko razgovora razišli smo se.

Izgleda da moje godine polako dolaze na naplatu i da će mi stvarati probleme u novom zapošljavanju. Ali što god da je u pitanju, moj izgleda, moje godine ili nešto drugo ne želim se predati. I ne prepustiti se očaju. Jer ipak vjerujem da ipak postoji negdje neki posao koji ću moći i znati raditi. I da ne će biti presudan moj izgled ili godine života.

Ne razumijem taj pristup i stav da se na osnovu izgleda nekog čovjeka ili njegovih godina može odmah reći da nije za taj posao. Jer izgled i prvi dojam mogu prevariti. I na kraju ispasti da ta osoba je ipak bolji radnik nego što izgleda. Ne tvrdim za sebe da sam najbolji radnik i ne želim pisati hvalospjeve o sebi. Ali ipak vjerujem da još uvijek mogu za svoje godine biti dobar radnik. I pokušati se dokazati kao dobar radnik. Ali očigledno da nekim ljudima to nije dovoljno i traže dlaku u jajetu.

A opet, slažem se, može ispasti da je ta osoba loš radnik, unatoč dobrim drugim vrlinama. Na jednom od prijašnjih poslova susreo sam se i sa jednim mladim dečkom. Nije bio baš tako loš. I ne mogu tvrditi i ne kažem da je loš dečko, jer susreo sam puno gore likove na poslovima i u raznim poduzećima, koje bi čovjek najradije izbjegavao i ne imao posla sa njima. Ali taj dečko je bio još mlad i nije imao razvijene radne navike. Pa je ubrzo dobio otkaz.

Ali preživjet će taj dečko i s vremenom steći radne navike. Ali želim reći to da čovjeka treba procijeniti više na tome kakav je radnik, kave su mu radne navike i želja i volja za rad. Bez obzira na to da li ima iskustvo u nekom poslu ili ne. Jer posao se može naučiti bolje, bez obzira na to kakvo mu je iskustvo i znanje. Jest da i u iskustvu i znanju ima dosta toga. Ali dijeliti ljude na godine života, izgled i ne znam čemu li već.

Ujedno mi se nameće i pitanje da li će uopće naći neku mlađu osobu sa iskustvom, jer kakav je trenutni trend u Lijepoj našoj, sve više mladih bježe iz ove države i zemlje. Te da si poslodavci sve više ne mogu priuštiti da traže mlade sa iskustvom. A i pitam se još kako neki čovjek može steći neko iskustvo u nekom poslu kad ga ne može dobiti posao i na njemu steći neko iskustvo.

Ja sam prije nešto više od 10 godina završio neke tečajeve za rad na kompjuteru. Točnije za operatera na računalu, te web i grafički dizajn. Ali na žalost do sada nisam imao neke prilike da se okušam u tom poslu i steknem još neko znanje. Te sam na žalost s vremenom zaboravio nešto od tog znanja. A i kako se odmah nisam zaposlio u toj industriji dizajnera, a niti bio povezan sa tom industrijom, na žalost nisam uspio se nikako približiti toj vrsti posla. Ali kako sam već napisao jednom prilikom, ne treba očajavati, jer već će se negdje pojaviti neka prilika za poslom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

U čemu je problem?

Ide ljeto polako kraju. Navodno, prema prognozi meteorologa, još veći dio ovog tjedna uživamo u ljetu. I onda slijedi promjena vremena za vikend. Moram priznati da jedva čekam da prođe i ova vrućina, jer mi ju je već dosta. Ali već primječujem da su noći, jutra i večeri dosta svježe. Što je dobro, jer se lakše spava. Barem je kod mene tako.

Nakon prošlog tjedna, koji je dosta bio u znaku intervjua za posao, počeo je novi tjedan. Koji ne znam kako će završiti. Na žalost, od svih tih intervjua ni jedan nije završio uspješno. Jer na kraju ni iz jedne firme mi se nisu javili da sam primljeni na posao. Tako da na žalost moja potraga se nastavlja dalje. I koja mora ići dalje. Jer treba biti uporan i dosadan po pitanju slanja molbi i odlazaka na intervjue. Dok se ne zalomi negdje i dobijem posao.

Nekako se ne mogu oteti dojmu da unatoč tome što je sve manje radnika na tržištu rada, nekako su još poslodavci izbirljivi. Možda je to samo moje krivo mišljenje i krivi stečeni dojam. Jer imam unatoč tome što sam promijenio dosta firmi, ipak nemam dovoljno iskustva u nekim poslovima. Možda i u tome imam krivi dojam. A opet ne znam kako da steknem iskustvo u nekim poslovima, kad mi se ne da prilika da ga steknem. I kao da sam u začaranom krugu iz kojeg ne mogu nikako izaći. Nisam izbirljivi što se posla tiče, i nije mi fizički teško raditi. Jedino je problem kako se snaći u novom poslu i okruženju. Ali i to se da promijeniti.

Možda griješim i u intervjuima, i prezentaciji samog sebe. I nikako da pogodim onu žicu koja će prevagnuti da dobijem posao. Tako da nakon svega toga pomalo ne razumijem u čemu je problem. Što je možda znak da potražim neku pomoć oko toga kako se prezentirati na tim razgovorima za posao i da na kraju dobijem neki posao. A vrijeme ide i ide.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost