Stres i nebriga

U prijašnjim postovima sam pisao o tome kako je nastupilo vrijeme u kojem poslodavci se našli u situaciji da ne mogu birati radnike,zbog masovnog odlaska ljudi svih dobi iz Lijepe naše.

Pisao sam o ovoj temi, jer slažem se sa svima ostalima koji dijele ovo moje mišljenje. Ili bolje napisati da ja dijelim njihovo mišljenje.Na žalost zbog općeg stanja u gospodarstvu i u ostalim dijelovima društvenog života, odlazak ili možda bolje napisati bijeg ljudi iz ove zemlje je postala realnost i stvarnost današnjeg vremena.Konačno je došla na naplatu loše vođena politika svih prijašnjih vlada, odnos prema malim ljudima i radnicima. Od vrha vladajuće garniture do najnižih slojeva društva. Ta nebriga prema ljudima i zanemarivanje njihovih potreba. A da o ostalim temama ne pišem.

I tome se ne vidi kraja, toj nebrizi prema ljudima, radnicima, društvu.To izbjegavanje sa suočavanjem sa prošlosti i inim temama. Ljudima,narodu je dozlogrdilo ovo stanje u Lijepoj našoj i počeli su bježati samo da više ne moraju podnositi sva ta ponižavanja. A vladajućoj garnituri to nikako da dopre do mozga. Tako da zbog toga ne vjerujem da će se egzodus naših sugrađana ne će tako skoro zaustaviti.

Jedan od problema sa kojim se susrećem kod svakog početka rada u novoj firmi i na novom radnom mjestu jest to da se iznova moram učiti o novom poslu, upoznavati nove radne kolege sa kojima počinjem raditi.Stjecanje nove rutine u poslu i životu. I to postaje sve više stresno za moje zdravlje i život. I sve mi se je teže nositi sa time. Jer u zadnjih dvije godine ovo mi je peto radno mjesto i peta firma u kojoj sam se zaposlio. I nadam se da ću ovaj puta ostati malo duže. A da li ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Problemi sa radnicima

Preživio sam i prvi radni tjedan na novom poslu. I danas sam se samo posvetio odmoru. I uživanju u odmoru. A što se tiče posla sretan sam da sam a dobio i da ga imam. Makar sam ugovor dobio na mjesec dana, ali ipak sam sretan.

Dobiti posao danas je kao dobiti neki dobitak na lutriji. A još ga je teže i zadržati. Mada i to polako sve više ne vrijedi, jer ljudi svih dobi bježe iz Lijepe naše zbog ovog stanja u njoj. I kao što sam možda pisao, poslodavci moraju mijenjati svoj odnos prema radnicima.Jer više nemaju izbora. I moraju se nekako snaći sa ovim radnicima koji su još ostali u Lijepoj našoj.

Možda je i to razlog zašto sam tako lako dobio ovaj sadašnji posao. Jer ova sadašnja firma isto muku muči sa pronalaskom radnika. A i muku muče sa time da koliko god zaposlili nove radnike, stari im bježe. Već sam ovih dana doživio i to da je jedna od starijih radnica dala otkaz. Razlog tome nisam saznao, a i nije važno. Ali gorčina je u tome da i iz ove firme radnici bježe.I to je realnost.

Također me je ovih dana iznenadila i vijest iz jedna varaždinske firme, u kojoj sam donedavno i ja radio, da im je plača isplaćena u dva djela. I da i oni imaju problema sa radnicima. Što i nije neka novost. Jer sa njima muku muče već duže vrijeme. I ne čudi me da imaju problema sa pronalaskom radnika, kada ih ne plaćaju baš najbolje. A svatko odlazi tamo gdje može zaraditi bolju plaču.

I ta plača je jedan od najvećih problema sa kojima se svi suočavaju.Dok god radnici budu potplaćeni, biti će problema sa pronalaskom radnika. I dok se to ne riješi, biti će problema. Naravno nije samo plača problem, već i društvene prilike u zemlji. I zbog kojih ljudi bježe iz ove zemlje. Ali to je druga priča.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Promijenila se vremena

Evo preživio sam prva dva dana na poslu. Naime,za one koji ne znaju ovih dana sam počeo raditi u novom poduzeću,na novom radnom mjestu. Nakon što sam prekjučer konačno dovršio neki liječnički pregled, otišao sam u to poduzeće i potpisao sam ugovor o radu. I jučer sam počeo raditi. Konačno nakon nekoliko mjeseci da ponovo radim. Mada je ugovor na mjesec dana, ne ću se žaliti.

Posao jest fizički naporan i monoton, ali sretan sam da sam dobio priliku da se pokušam dokazati. Dovoljno dokazati da me zadrže što dulje na ovom poslu. Mada su prvi dani bili naporni i problema i učenje u snalaženju na poslu, tko je tko, gdje se što nalazi i slični problemi u tome. Ali uspio sam preživjeti. Mada ću još puno toga morati savladati i naučiti, ali vjerujem da će se i to s vremenom posložiti. Ne možeš već prve dane sve saznati i naučiti. A i steći neku rutinu. Tako da mi slijede dani stjecanja rutine na poslu i oko posla. Ali i to će se posložiti. Glavno je da sam počeo raditi i sretan sam zbog toga.

Da vremena su se promijenila. I koliko sam ovih dana uvidio, ni ovaj poslodavac nema više nema puno izbora oko radnika,jer svi bježe iz ove države, bez obzira na svoju dob. Tako da su počeli primati i radnike nazad koji su ih napustili, a i dob radnika im nije važna. Ali ipak negdje sam čuo da se i dalje poslodavci loše ponašaju prema radnicima. Tako da se i to mora promijeniti.Treba se boriti da se i to promijeni, jer to ponašanje poslodavaca više nije za toleriranje.

Mada moram priznati da sam ovih dana, a i danas, bio dosta nervozan kako će biti na ovom poslu prvih dana.Ali na kraju nije bilo tako strašno. I posao nije toliko strašan.Barem u ovom pogonu gdje sam počeo raditi. I kao i obično, uzalud sam bio nervozan i uznemiren. Samo si sada moram dati truda da ga što bolje radim i da se naviknem i na ovaj posao. Što prije i što bolje. Pa ćemo vidjeti kako će sve ići dalje.

Danas dobiti posao je kao osvojiti jack pot na lutriji. A još ga je teže zadržati. Ali što se hoće i želi, nije teško. Jer lijepo je biti zaposlen. I dobivati svoju plaču, makar nije velika. Ali dobrano i uz puno muka i truda zarađena. I lijep je osjećaj dobivati plaču,ma koliko mala bila.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Knjiga i posao

Ovih dana sam konačno pročitao knjigu „Sluge palih Bogova” do kraja. I koja je na kraju završila pomalo onako kako sam i očekivao. Serijskog ubojicu su pronašli i likvidirali, ali na žalost prekasno da bi spasili svijet. Jer uspio je da izvrši svoju misiju.

Naravno,ovaj krimi roman je samo fikcija. Ali dosta zanimljiva fikcija. Koja ostavlja mogućnost da bi se moglo nešto slično ostvariti i u stvarnosti. Jer ljudi su ne predvidivi, povijest nepoznata do kraja.Ali što god da je u pitanju, zanimljiva je ideja o postojanju palih bogova i da postoji neka sekta za koju još ne znamo i koja bi mogla nešto takvo i ostvariti. Možda samo izmišljam i maštam. Ali ipak na kraju sam uživao u knjizi. I sa neizvjesnošću sam očekivao kraj.

Novu knjigu koju razmišljam pročitati jest „Oliver Twist”. Vraćam se malo u djetinjstvo. Jer u djetinjstvu sam morao pročitati knjigu iz lektire. Ako se dobro sjećam. I nakon nekoliko desetljeća volio bih se i sa tom knjigom prisjetiti djetinjstva i škole. Dobro je ponekad se nekom takvom knjigom vratiti u djetinjstvo. I podsjetiti se što smo morali kao djeca čitati u školi.

Jedna lijepa novost je da ovih dana počinjem ponovo raditi. Nakon nekoliko mjeseci odmora i potrage za poslom i tko zna koliko obavljenih intervjua za posao, konačno da ponovo radim. Kao i kod prijašnjih poslova, drži me nervoza i uznemirenost. Jer ponovo se radi o novom poslu i ponovo se moram navikavati na novi posao, nove radne kolege,iznova se učiti raditi taj novi posao. Kojeg do sada nisam radio.Mada se radi o proizvodnji i proizvodnoj liniji, mada sam već radio na nekoliko proizvodnih linija, ipak ponovo i dalje postoji ta uznemirenost kako će biti na tom novom poslu. I kako će sve to ići na tom novom poslu.

Nikako da se naviknem na te promijene posla. I volio bih da konačno se negdje skrasim na duži rok. Jer ove stresne situacije oko promijene poslova ipak utječu na čovjekovo zdravlje. I nije ni čudo da ponekad mi nije dobro. Ali kad drugačije ne ide, čovjek se nekako mora nositi sa svime time. Jer život ga tjera, računi se moraju platiti, živjeti se mora.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Krivo shvaćanje

Kako sam pisao prije, moja potraga za poslom se nastavlja dalje. Tako sam i danas bio na nekom razgovoru. Na kojem sam bio odmah odbijeni, ali i ponuđeno mi je neko drugo radno mjesto. Pa su mi rekli da razmislim o tome, naravno ako im uprava dopusti novo zapošljavanje u tom odjelu firme.

Kako i dalje moram tražiti posao, tako i dalje šaljem molbe. Te sam prije jedno tri tjedna poslao neku molbu u neku lokalnu firmu koja se bavi proizvodnjom odjevnih predmeta. I tako su me pozvali na razgovor za posao. I odmah me odbili za to radno mjesto. Ali i ponudili mi neko drugo radno mjesto. Pa su mi dali priliku da razmislim, dok im uprava ne dopusti zapošljavanje. Ali i ovaj puta su me iznenadili izjavom da sam osoba sa invaliditetom. Što ja nisam naravno. A to su pretpostavili iz razloga zato što sam radio u poduzeću u kojem su bili zaposleni i invalidi. Tako da sam ostao dosta iznenađeni.

Nikako da shvatim zašto poneki ljudi odmah pomisle da sam invalid, ako sam sa njima radio. Ako radiš sa ljudima koji imaju neki oblik invalidnosti ili slično, to ne mora značiti da si i ti odmah invalid. Tako da sam nakon ovog dosta ogorčen time. Naime, prije jedno desetak godina sam radio u jednoj zaštitnoj radionici u kojoj su zaposleni većinom osobe sa invalidnošću. Kako one ne mogu raditi i obavljati sve poslove, moraju zaposliti i zdrave osobe koje će obaviti te poslove umjesto njih i biti im podrška i pomoć u svakodnevnom obavljanju poslova.

Ovoje samo još jedan primjer diskriminacije sa kojom se moram suočavati u traženju poslova. Ako smijem upotrijebiti tu riječ. Jer gotovo uvijek na razgovoru za posao se suočim sa time. Ili sam prestari ili zbog nekog prijašnjeg posla krivo me procijene ili nešto sasvim treće. Tako da se pitam dokle ću se suočavati sa ovakvim stvarima.Jer skoro uvijek nađu neki razlog da me krivo procijene.

I nakon ovog razgovora za posao se ne čudim da poslodavci ne mogu naći nove radnike i da ljudi bježe iz ove države, jer kad se susretnu sa ovakvim čudnim stavovima poslodavca, pobjegnu glavom bez obzira. A što se mene tiče, moja potraga za poslom ide dalje. Sa nadom da ću ipak na kraju naći neki posao uskoro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Nepopularni potezi

Nakon onog probnog rada početkom tjedna i njegovog odustajanja, polako sam došao k sebi. Kako je taj poslodavac rekao da navratim jedan dan da mi da nešto novaca, jučer sam navratio u upravu firme. I kao i obično nije ga bilo. I nije ni uopće dao neki nalog nekoj svojoj djelatnici upute kako da to riješi sa mnom. I na žalost morao sam se odlučiti za jedan nepopularan potez, a to je da sam ga prijavio inspekciji. Koja je zaprimila moju prijavu. I sad čekam na rezultate.

Nažalost, još uvijek neki poslodavci nisu naučili lekciju kako seodnositi prema radnicima. Posebno sada u ovo vrijeme kada mladi istari bježe glavom bez obzira iz ove zemlje zbog ponašanjaposlodavaca prema radnicima. Pitam se da li će ikada naučiti. Madačitam u medijima da si neki poslodavci konačno shvatili da ovakvimplaćama ne će zadržati i pridobiti radnike, pa su odlučili se napovećanje plača. Nada se da je to konačno neki prvi znak premaboljem odnosu prema radnicima. Jer već je odavno je to trebalouraditi. Ne čekajući da politika i vlada naprave nešto po tompitanju. Jer ni vlada ni politika ne će to nikada uraditi.

Naravno,nije samo odnos poslodavaca prema radniku razlog zašto ljudi bježeiz ove države. Već i opće stanje društva i politike. Društva ipolitike koja je još uvijek zapela u nekoj prošlosti. I iz koje nenamjerava se tako brzo i lako izvući. A da ne pišem i o nekimdrugim temama. Kao što su korupcija, odnos prema ženama i takodalje. Takoda me ne čudi kada vidim o kojim temama se raspravlja u društvu,kako ne postoji volje da se raščisti sa prošlosti, i ne postojivolja da se povijest ostavi povijesti, neprestano izmišljanjekojekakvih afera, da ljudi bježe od toga, jer im je dosta.

Da,na žalost tako je to u ovoj državi. I dok ne raščistimo sa timekao društvo, nema nam budućnosti. Ako je uopće imamo i ako onauopće postoji? Što se i ja također pitam. I to bi se svi trebalipitati.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost

Kad ne ide, onda ne ide

Ovih dana sam pokušao da radim neki posao, ali nakon dva dana probnog rada, na žalost morao sam odustati. Jednostavno nije išlo. Ne zato što sam izbirljivi oko posla, već zbog problema sa zdravljem.

Prošli tjedan sam se javio na neki natječaj za posao, misleći da ću ga moći raditi. Fizički mislim. Ali kako sam počeo počeli su mi neki problemi oko mjesta gdje sam bio operirani prije skoro godinu dana. I prije su mi se javljali ti bolovi i grčevi. Ali ne u tolikoj mjeri i jačini. Tako da sam na žalost morao odustati od tog posla, jer više nisam mogao izdržati. Sad ili je stvar u pretjerivanju na poslu, ili krivom radu, ili u promjeni vremena, ili sam nešto krivo pojeo to zasada ne mogu znati. Ali ostaje mi gorčina nakon ovoga, jer to mi stvarno nije trebalo.

Nisam od onih ljudi koji su izbirljivi što se posla tiče i volim raditi i trudim se raditi. Jer da sam izbirljiv što se posla tiče, onda ne bih radio na poslovima sortiranja komunalnog otpada (onog koje bacate u kante u svojim kućama). Ali valjda ima jednostavno poslova koji više nisu za mene. Pogotovo nakon operacije žući. Koja je izgleda ostavila neke posljedice na moje zdravlje. Ne shvatite ovo kao neke moje jadikovke. Jer to i ne činim.

I tako na žalost moja potraga za poslom ide dalje. Sa nadom da će se pojaviti neki drugi posao. Koji ne će tako neslavno završiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost