Osam mjeseci

Bio sam bez posla oko osam mjeseci. Osam dugim i teških mjeseci. Osam mjeseci borbe sa poslodavcima da me zaposle. Osam mučnih mjeseci borbe sa svakodnevnim problemima oko plaćanja računa i ostalim problemima koje donosi nezaposlenost.

Bilo mi je teško ovih osam mjeseci, ali nisam se želio žaliti i jadati. Jer to nije bilo rješenje. Nosio sam tu muku i borbu u samom sebi. Borbu za opstanak na životu. Jer to nije bio život. To je bilo vegetiranje života, življenje kome. Bilo mi je mučno gledati i slušati kako drugi rade, a ja moram voditi uzaludnu borbu sa poslodavcima da im dokažem da sam dovoljno dobar kandidat da me zaposle. Ali ništa nije pomagalo. Što god govorio na intervjuima nije davalo rezultata. Uvijek su drugima pružali priliku da se dokažu kroz rad, a ja ostao gubitnik. Ali konačno prije jedno desetak dana pružili su mi ovi sadašnji poslodavci priliku da se pokušam dokazati kroz rad. Te mi sada slijedi borba kroz dokazivanje da mogu raditi ovaj posao. Za koju se nadam da ću uspjeti dobiti.

Teško mi je bilo slušati neke moje poznanike i prijatelje kako se muče na poslu, a ja sam bez posla. Mučno mi je bilo to slušati. I to me je izjedalo i činilo svakim danom sve jadnijim. I to je ostavilo traga na meni. Jer sada moram se ponovo navikavati na novi posao i ponovo na radne obaveze. Ostavilo je to traga na meni psihički i fizički, jer sam počeo gubiti nadu. Fizički sam dosta se zapustio, jer nisam radio. I sada ponovo se moram navikavati na rad, da ponovo prilagođavam sve prema novom poslu. Fizički sam dosta propao jer nisam radio i sad moram ponovo stjecati kondiciju, fizički ojačati. Da steknem neku rutinu u životu, kako privatno tako i poslovno.

Ni jedan posao nije lagan, ni u jednom poduzeću nije lako raditi. Odgovornost prema poslu, nositi se sa prohtjevima poslodavcima, truditi se da radiš kako treba i da što bolje odradiš svoj dio posla. Nositi se sa kritikama kolega na poslu, nositi se sa kritikama poslodavca. Kako onim dobrima, tako i onim lošima. Tračanjima kolega na poslu. Nositi se sa time da li ćeš dobro raditi i odraditi svoj dio posla, da poslodavcu ne pružiš priliku da ti da otkaz. A i ako dobro odradiš svoj dio posla, još uvijek nemaš garancije da ćeš ostati na poslu, jer uvijek postoji netko ili nešto što če ti podmetnuti otkaz. Pritisci sa svih strana da radiš kako treba, da ne pogriješiš u nečemu ili tko zna kakav ini pritisak koji će te razoriti.

U ovih osam mjeseci bilo je prilika u kojima sam skoro dobio posao, ali iznenada nakon nekoliko dana su mi javili da me ipak ne će zaposliti. Što se je dogodilo da su se predomislili, nikad nisam saznao. I to je dosta bilo uznemiravajuće, jer to je bilo poigravanje sa mnom nije bilo lijepo. Poigravanje u takvim slučajevima sa kandidatima za posao je stvarno žalosno i jadno od tog i tih poslodavaca. Nemam riječi kojima bih opisao tog poslodavcima, ne znam kojim riječima bih opisao tog poslodavca. I nije vrijedno uopće trošiti riječi na tog poslodavca, jer će ga jednog dana možda pogoditi neka kletva koja će ga uzdrmati, nadam se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost