Arhive kategorije: Vrtlarstvo

Stjecanje znanja

Ovih dana nekako dosta sam posvećen usavršavanju nekog novog znanja. Neki dan sam se učio kako pripremiti neku tikvicu koju sam uzgoji si na vrtu. I na kraju je ispalo jestivo. I nisam imao nekih zdravstvenih problema nakon toga. Ali unatoč svemu ipak ću morati da usavršim to znanje u pripremi tih tikvica. A i u ostatku kulinarstva. Jer kako sam polako počeo da svake godine sve više povrća uzgajam, tako se polako počinje javljati i potreba da se odvažim i krenem u kulinarske vode i da se naučim pripremati ta neka jela od povrća. Jer ipak će to povrće morati netko i da pojede. A u ovom slučaju to sam ja. A možda i sestra ako navrati u Varaždin.

Danas sam bio na nekoj radionici kako pisati životopis. I tu sam došao do nekih novih informacija o tome kako pisati molbu i životopis za posao. Pošto sam prisiljen da tražim novi posao, moram malo i dovesti u red taj svoj životopis. A i potaknulo me je i to da u Europass-u počnem pisati novi životopis. Da i taj oblik pisanja životopisa se naučim koristiti. Jer to je u današnje vrijeme dobro znati.

Nedavno sam silom prilika si morao nabaviti i neki novi kompjuter, mislim da je to neki oblik tableta. I kako je došao sa najnovijom inačicom Windowsa, konačno da se i taj operativni sustav naučim koristiti. A i da ga koristim. A i preko njega koristiti neke društvene mreže i aplikacije. Mada se još uvijek mučim oko toga da savladam kako sve to koristiti, ipak se nadam da ću uspjeti i to savladati. Jer ne će biti naodmet znati koristiti te aplikacije i nikad ne znaš gdje će ti poslužiti.

Na žalost, zbog lošeg vremena zadnjih dana, ne mogu se posvetiti vrtu koliko bih želio. Zbog čega sam žalostan. Jer ne mogu se posvetiti se njemu onoliko koliko želim. A hvala bogu ima i previše posla na njemu. A i učiti se i vidjeti kako uzgojiti neko povrće, cvijeće ili što li već. A zadnjih dana sam počeo da si kod kuće uzgojim neke sadnice neke tikvice. I sve su mi skoro niknule. I sve su mi veće. Tako da je samo pitanje dana kada ću ih morati presaditi na vrt i da vidim kako će ovaj način mi pomoći da iz sjemena uzgojim neko povrće ili što li već. I u vrtu ima uvijek nešto novo za naučiti kako uzgajati, što ti ne uspijeva i tako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Gotov je

Danas je konačno gotov taj stari prijenosni kompjuter. Ali je i dalje u katastrofalnom stanju. I ipak si moram nabaviti neki novi. Za prvu silu imam jednu opciju. Koju ću idućih dana pokušati ostvariti. A za nešto bolje moram srediti financije. Jer danas ne možeš više bez IT tehnologije. Barem ja koji sam postao ovisan o njoj. A i mrežom svih mreža. Dobro, jednim dobrim dijelom sam postao ovisan o njoj. Ali, ipak bez nje ne možeš danas funkcionirati. Jer ipak neki poslovi, kako privatni, tako i poslovni, moraš biti ovisan o njoj.

Ima ljudi koji bježe od nje. I tu su u pravu. I lijepo je kada ne moraš u svemu ovisiti o njoj. I ne zavidim tim ljudima koji bježe od njih. A meni je užasno bilo ovih dana bez kompjutera. I nisam znao kuda bih sa sobom. Ali sam bar pokušao da se odmorim od nje. I pokušam se malo odviknuti od nje. I bilo je teško. Ali uspio sam nekako izdržati.

Na vrtu ima posla na pretek. I dalje se hrvam sa korovom i njegovim čupanjem. A danas me je neugodno iznenadio jedan posjetitelj među krumpirom. Od kojeg sam se užasavao cijelo vrijeme. A to je krumpirova zlatica. Primijetio sam i uništio prve dvije bube. Ne volim ubijati životinje, ma koje god da su u pitanju. Ali njih sam sa užitkom uništio, jer ako želim uživati u krumpiru moram je uništavati. Tako da mi ovo ljeto slijedi borba sa tom zlaticom. A kako će ta borba i bitka završiti, vidjet ćemo.

Ali barem me je prva tikvica obradovala. Naime, ovih dana je dozrela prva tikvica. I sutra slijedi pokušaj njezine pripreme. A uskoro će i ostale nadam se dozreti. Pa ću i ove godine uživati u konzumiranju tih proizvoda. A i samo je pitanje dana kada ću i prvi paradajz pobrati. A i papriku i feferon. Tako da uskoro mi polako slijede i prve berbe u tim proizvodima. Samo još moram da vidim kako najbolje spremiti feferone i čili papriku. Jer i oni će valjda uskoro krenuti sa prvim plodovima. A ovih dana mi je i neka vrsta bundeve počela nicati. Naime, prije jedno desetak dana sam si nabavio neko sjeme bundeve zucca. I konačno je ovih dana počela nicati mi iz mojeg primitivnog klijališta. Pa jedva čekam da vidim kako će i koliko izrasti. A i kako nju pripremati. Tako da ove godine ću se morati početi više učiti kuhati.

Jedna od lijepih stvari bavljenja vrtom i uzgojem povrća jest u tome da ću se morati učiti polako sve više i u pripremi tih plodova i kuhanju. Što je dobro, jer bar mi ne će biti dosadno. I naći ču si neku novu zanimaciju. A i neku temu za pisanje ovog bloga. Jer ću pokušati da i o tim mojim kuharskim doživljajima i avanturama pisati ovdje. Još bi bilo ljepše da si nađem jednu vrtlaricu sa kojom bih mogao dijeliti tu ljubav prema vrtlarstvu, uzgoju povrća i njegovoj pripremi. I na tome bih morao dobrano da poradim. Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. I svojim vratolomijama i vragolijama mi pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Zašto sam krenuo u vrtlarstvo?

Zadnjih dana ponovo sam dosta čitao o navodnom uvozu nekog voća i povrća iz uvoza sumnjive kvalitete. A i o tome kako su na varaždinskoj tržnici, po tko zna koji puta dijelili neke certifikate domaćim uzgajivačima o kvaliteti domaćih proizvoda. Kao razlog da se nama kupcima na tržnici time pokuša potvrditi kako su ti proizvodi kvalitetniji od uvoznih. Hvale je vrijedna ova akcija. Jer su ipak kvalitetniji od uvoznih. Što potvrđuju razne analize uvoznih proizvoda. Ne samo povrća i voća, već i mesa. Jer zadnjih nekoliko godina se je dosta pisalo u medijima o lošoj kvaliteti proizvoda iz uvoza.

Možda su ti članci i napuhani i pretjerani. Ali ipak, ima i istine u tome. Ali ipak se je u meni pojavila sumnja u kvalitetu tih proizvoda iz uvoza, ovdje mislim na povrće i voće. Jer o tome i pišem u ovom tekstu. I nakon razmišljanja, sve više se javlja u meni poticaj da na ovom komadu zemlje koji sam naslijedio prije nekoliko godina, počnem sa nekim vlastiti uzgojem povrća i voća. I nisam samo ostao na pričama i razmišljanjima. Prošle godine sam napokon krenuo skromno u prvi uzgoj vlastitog povrća. A i nekog voća. A ove godine sam se odvažio i polako ču početi da više uzgajam povrće. Do sada sam posadio krumpir, nešto paradajza, paprike, čilija, feferona i peršinovog lista. A kako bude novaca još ću nekog povrća posaditi. Ipak tek je početak ovogodišnje sezone. I naravno ovo je samo za sada za vlastite potrebe. Jer ipak još moram obnoviti znanje oko uzgoja tog nekog povrća. A da ne pišem i potpuno se opremiti sa vrtlarskim alatom.

Naime, sve što radim na vrtu, posuđujem od neke rodbine. Mada se ne bune ništa oko toga za sada. Ali ipak morati ću si nabaviti taj alat, jer ne mogu da stalno posuđujem. Znam da će biti teško, ali ipak ne dopuštam da me to obeshrabri. A i priče oko toga da je uzgojiti krumpir dosta teško zbog krumpirove zlatice. Ali ipak ću pokušati, jer ako ne pokušam, ne ću nikad znati da li sam mogao uspjeti ili ne. Samo lijenčine pričaju ove priće.

A i moram priznati da me taj boravak u vrtu opušta i smiruje. A i dosta podiže neki moral. Jer nakon što sam posadio i uspio uzgojiti, te nešto napraviti na vrtu, osjećam se puno bolje. Smirenije. Ima nešto u obradi te zemlje i uzgoja biljaka što čovjeka ispuni i iz njega iscrpi svu negativnu energiju koja mu se nakupi tijekom dana na poslu i odnosu sa ljudima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Kriza i Garfild

Uvijek dođe vrijeme kada zapadneš u malu spisateljsku krizu. Pa tako je i kod mene. Od svih silnih tema za pisanje koje ti se pojave, ne znaš kako pretočiti u pisanu riječ. Ali opet nekako smogne se snage i napišeš nešto. A opet ima dana kada jednostavno ne stigneš napisati ono što želiš. I misli nestanu, pa si opet na početku. I pitaš se da li ima smisla sve to. Ovih dana se dosta pitam, ima li smisla uopće pisati za ovaj blog? I da li da prekineš i posvetiš se drugim stvarima. Ali opet, toliko mi se je to svo pisanje zavuklo pod kožu, da ne mogu bez toga. Jednostavno moram napisati nekoliko redaka teksta za ovaj blog. A koliko su dobri, sami procijenite.

Kako su došli ovi lijepi dani vani, sve više sam u tom vrtu. I koliko se silno trudio, ipak zaostajem u nekim radovima. Već su neki posadili nešto, a ja još uvijek pripremam dio vrta na kojem bih posadio nešto. Ali ipak sam pri kraju, i ako bude dobro vrijeme idući tjedan, možda polako krenem u sadnju. Jer već je i vrijeme. A još do kraja nisam sve pokosi, a ni oko ruža baš počupao korov. Ali nadam se da ću uspjeti polako nadoknaditi sve to. Jer ipak me taj rad na zemlji i obrađivanju nekako opušta i izvlači iz mene sav taj umor koji me drži, svu tu nervozu i stres nakon posla. Ne znam što je to u toj zemlji da ima tako dobar učinak na čovjeka. Da iz njega izvuče svu negativnu energiju koja se nakupi u njemu. I nakon što sat dva tri boravi u vrtu osjeća se bolje.

Još kada imaš neku životinju pored sebe, kao što imam svog novog prijatelja mačka Garfilda, užitak je još bolji i ljepši. Nedavno sam čitao neki članak o mačkama, kako znaju pozitivno djelovati na čovjeka. Posebno njihovo predenje. I nakon malo razmišljanja i druženja sa Garfildom, na kraju sam uvidio da ima istine u tome. I da mačke znaju čovjeku pomoći sa svojom pojavom pored njega i druženja sa njime.

Garfild je jedan žuto bijeli mačak, koji se je rodio prošlo ljeto. A njegova mama je bila odbačena u dvorište moje bake kao nepoželjno mače. I uspjela ga je na nekako othraniti i pomoći mu da se oporavi. I prošle godine je omacila nekoliko mačića. Koji na kraju ne znam gdje su završili. A ovaj žuto bijeli mačak je ostao. I polako sam se počeo sa njime zbližavati. Te smo u ovih zadnjih nekoliko tjedna postali prijatelji na vrtu. I nekako imam dojam da mu se je svidjelo to druženje na vrtu sa mnom. Čak je i ona počeo pomagati mi u nekim radovima. Onako kako mace znaju. I uvijek je negdje pored mene u blizini. I svojim vragolijama me zna razveseliti. Jer je pravi mali vragolan. Koji me istinski zna nasmijati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Opuštajući radovi i druženje

Uz sve obaveze koje imam u zadnje vrijeme dosta sam okupiran ovim svojim mačkom Garfildom. I svaki dan me dočeka kada dođem na vrt. I svaki put me nekom svojom vragolijom nasmije ili iznenadi. Danas nije baš želio da jede iz one posude u koju mu stavljam hranu. Mali vražičak je nanjušio da ju nisam oprao. Pa valjda nije želio da jede iz prljave posude. Mali gospodin se je umislio. Jer je nisam oprao. Pa se valjda ljutio. A možda je bio i sit, jer je negdje dobio hranu. Tko bi ga znao.

Ali ipak i dalje se družimo. I pomaže mi oko štihanja greda. I danas je opet kopao po onom dijelu koji sam već obradio. Tako da smo stvarno postali vrtlarski par koji uživa u ovim lijepim i vrućim danima na vrtu. Čak me tjera da se u pauzama igram sa njime i da se malo odmorim od posla u vrtu. I vidi se još da je zaigrani i traži pažnju od mene. Ponekad se malo naljuti pa ode nekud, pa se vrati i opet mi pravi društvo. Imati macu za društvo je predivno iskustvo. Koje me opušta i tjera umor od mene. Kao i ova obrada vrta.

Znam da sam vam već dosadan sa ovom mačkom i vrtom. Ali trenutno mi je pisanje o ovim temama najinteresantnija tema. Posebno ovo druženje sa Garfildom. Druženje koje tjera neku tjeskobu i depresiju od mene. I pomaže mi da se malo opustim i odmorim. Jer zadnjih dana me dosta drži taj neki umor od svega. A i samo obrađivanje vrta također. Jer nekako imam dojam da zemlja iz mene izvlači taj umor i depresiju i tjeskobu. I što ne znam kako da objasnim. Izgleda da nešto takvo izvlači iz čovjeka sve ono negativno. I tjera ga da ne bude toliko umoran i tjeskoban. I opušta ga.

A i ono što voliš raditi nekako te opušta. A i to druženje sa mačkom isto. I stvarno ima neke istine u tome da mačke utječu pozitivno na čovjeka. A i ribice u akvariju. A za ostale životinje ne znam. Jer nemam neko iskustvo sa njima, kao sa ovom mačkom i ribicama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Opuštanje u vrtu

Ovih dana polako počinjem sa prvim radovima u vrtu, koji sam naslijedio od svoje obitelji. I kojeg ponovo pokušavam zadnjih godina urediti u stari sjaj koji je nekad imao. Ali nekako po svom ukusu. Kombinacija vrta i parka i voćnjaka i cvijeća. Mjesto u kojem bih mogao naći neki svoj mir i uživanje u prirodi.

I moram pomalo priznati da mi ti radovi u vrtu puno znače, da me nekako opuštaju i smiruju nakon napornog dana na poslu. Da me nekako bolje odmore od posla, nego da sam ležao pola sata na kauču u dnevnoj sobi. Mada je taj moj projekt (ako se smijem tako izraziti) još daleko od nekog završetka i onoga što sam planirao. Ali ipak mi već sada puno znači to što radim na zemlji i sa zemljom i biljkama. Kao da sva ta zemlja i biljke nekako izvlače negativnu energiju iz mene. Da bar malo zaboravim na svakodnevne brige i probleme.

Rad u vrtu i sa biljkama stvarno zna biti opuštajući i djeluju kao neki lijek da te smire. I pomalo tek sada kada sam ponovo počeo da se bavim vrtom i uzgojem nekih biljaka uviđam koliko je to lijepo i zašto mnogi ljubitelji vrta i biljaka uživaju u radu na zemlji. I zašto se to ne može opisati. Te mi je to samo poticaj da nastavim u ovom hobiju i da stvorim neki svoj raj na zemlji usred grada.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Jorgovan

Negdje u jesen 2016 godine sam posadio ovu sadnicu jorgovana. Bolje reći presadio sam je, jer je izrasla uz jedan jorgovan koji mi raste uz vrtnu pumpu. Osim što pokušavam da obnovim znanje uzgoja povrća, želja mi je da krenem i u uzgoj nekog cvijeća, poput ruža, margareta, špina i sličnog cvijeća. Jednim dijelom da mi krase vrt, a drugim dijelom iz želje da ih nosim na grob svojih bližnjih. A možda usput i da nešto zaradim od njihove prodaje. Naravno ako mi uspije i krene taj uzgoj tog nekog cvijeća.

Jorgovan je bjelogorično grmlje ili malo drvo, koje može narasti od 2 do 10 metara. Ima ih nekoliko vrsta, ali ja ih dijelim po boji. Ovaj koji sam posadio jest neka vrsta crvene ili slične boje. A posadio sam ga uz ogradu sa jednim susjedom, iz želje da uz taj dio ograde stvorim kao neku živu ogradu koja će mi praviti sijenu, a i da mi uljepša taj dio vrta. Da bih počeo da ubirem prve cvijetove trebati će mi najmanje oko 5 godina.

Jorgovani cvatu u vrijeme Uskrsa i simbol su ljubavi. A jedna od mojih ljubavi je uzgoj cvijeća i biljaka općenito. A tu ljubav prema cvijeću sam valjda naslijedio od majke, koja je voljela uzgajati i na vrtu cvijeće, a kod kuće one kaktuse koji cvatu oko Božića i Uskrsa. A i inače se je u mojoj obitelji uzgajalo cvijeće, posebno pamtim uzgoj krizantema za blagdan Svi sveti.

Ali vratimo se jorgovanu, kod njega mi se jako sviđa taj cvijet, koji daje prekrasne nijanse boja. I te boje mi se kod jorgovana sviđaju. Pa je i to jedan od razloga zašto uz tu ogradu želim posaditi niz tih jorgovana u raznim bojama, da nekako stvore neku posebnost vrtu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost