Arhive kategorije: Vrtlarstvo

Stiglo osvježenje

Početak je novog radnog tjedna. A sa njime je došla i promjene vremena. Zapravo osvježenje. A ako je vjerovati našim vrlim meteorolozima, moglo bi biti i svježije.

Nakon prošlotjedne vrućine, ugodno me je iznenadila ova svježina koja je počela ovih dana. I moram priznati da mi baš prija, te da se bolje osjećam. Nekako mi ovakvo vrijeme baš odgovara. Nisam protiv vrućina, a ni niskih temperatura. Ali nekako s godinama sve teže podnosim vrućine, a velike minuse ne toliko. Ali i one mi zagorče život. Nemojte me shvatiti kao nekog tko voli da jadikuje. I ne volim jadikovati. Ali to izgleda da dolazi s godinama. Mada i te klimatske promjene dosta doprinose tome.

S ovim osvježenjem za mene je pomalo završila i ova vrtlarska godina. Mada u vrtu ima još dosta posla. Ali s obzirom kakva mi je godina bila, mogu polako smatrati da je gotovo za ovu godinu. I sada mi polako slijedi jesenska obrada tla i priprema za zimu. A i zaštita nekih biljaka od mogućeg smrzavanja u zimi. Ali to mi neće biti neki veći problem, jer samo smilje moram nekako zaštiti od smrzavanja. Ruže možda zaštitim, ako stignem. Ruže ionako nisam prošlih godina štitio od smrzavanja. Pa su nekako preživjele. Ali ipak ću morati neke od njih pokušati zaštiti. Jer volio bih ih sačuvati.

Ruže su kraljice vrta. I u mojoj obitelji se uzgajaju od kada znam za sebe. Pa u vrtu imam ruže koje su stare nekoliko desetljeća. I koje su mi uspomena na pokojne članove obitelji. Pa se zadnjih godina dosta borim da ih održim na životu. Mada su mi neke propale, što mi je žao, ali zato se trudim i pokušavam da ove nekako sačuvam. Sa nadom da ću jednog dana krenuti u neki bolji uzgoj. Ako mi slobodno vrijeme dopusti iduće proljeće, neke od njih ću presaditi na drugo mjesto. Da im tako pomognem u oporavku. I tako polako krenem u njihov bolji uzgoj. A drugi je razlog taj što na ovom mjestu ima dosta nekog korova kojeg nikako da se riješim. Pa mi drugo ne preostaje, nego da ih preselim dok se tog korova ne riješim.

Volim ruže, i zato se zadnjih godina nekako trudim da ih održim. A i učim ih se uzgajati. A volim i one božićne i uskrsne kaktuse. I koje isto zadnjih godina pokušavam uzgojiti. Mada mi i sa njima ne ide baš, ali ne predajem se ni ovdje. Mada su mi ove godine dosta zadali muke golubovi na balkonu. Kojih nikako da se riješim. I što god da uradim, ništa ne pomaže. Nedavno mi je susjeda rekla da su postali imuni na sve. Pa čovjek više ne zna što bi i kako sa njima. Golubovi su prava napast gradskih ulica.

Volim ptice, ali golubove zbog njihovog ponašanja više ne mogu podnijeti. Više i ne brojim koliko su mi se puta skoro zaletjele u glavu kada sam izašao na balkon. A da ne pišem i o tome da su mi se ove godina dva puta čak zavukli i u stan. Pa sam ih morao tjerati iz stana. Toliko su bahati postali u mojem slučaju.

Ovih dana na ovom mjestu pokušavam savladati ovaj neki novi uređivač bloga. Pa mi ne zamjerite ako bude problema. Još uvijek učim kako se svi ti pojmovi oko pisanja bloga zovu. Jer uvijek se neka novina pojavi. Pa se pokušavam naučiti je koristiti. Jer novosti su skoro svakodnevne.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Vrijedi li?


Prolazi još jedan tjedan kraju. Tjedan u kojem, prema prognozama meteorologa, ljetne vrućine su iza nas. I ovaj vikend bi trebalo nastupiti jedno znatnije osvježenje ili zahlađenje. Zavisi kako vam odgovara. A kako će biti, slijedi nam vidjeti.

Kada malo pogledam unazad i rezimiram ovo ljeto, prošlo je dosta nestabilno. Početak je bio ispunjen sa kišom, da bi se nastavilo sa svojim uobičajenim vrućinama. Što polako postaje neka normala. Jer priroda se na veliko buni protiv nas ljudi, koji smo svojim lošim ponašanjem i odnosom prema njoj odavno prevršili mjeru. Pa nas ne mora čuditi da ćemo idućih godina imati ovakve ekstreme i na to se moramo naviknuti.

Kada se malo osvrnem na radove u vrtu i pokušaj da uzgojim neko povrće na njemu, ispalo je dosta loše, jako loše. Ne ću upotrijebiti riječ katastrofalan, jer ipak sam uspio si nešto uzgojiti. Unatoč što sam uz vrt i vrtlarstvo vezan cijeli život, smatram se vrtlarom početnikom. Jer sve što sam u tom vrtu radio u mladosti bilo je vezano uz roditelje i još neke članove obitelji. Ali kako je većina te obitelji na kraju umrla, ostao sam sam u tom hobiju. I nakon nekoliko godina zapuštanja tog komada zemlje, odvažio sam se da sam pokušam za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji uzgojiti neko povrće. Ali na kraju nakon toliko muke sa štetočinama i bolestima uspio sam barem nešto uzgojiti.

Što se ovog pokušaja uzgoja povrća i nekog cvijeća tiče, barem se more reći da sam pokušao da nešto uzgojim. Za razliku od nekih mojih poznanika, genijalaca, koji su mi predlagali da ga prodam i da se ne mučim sa tim komadom zemlje. Što samo pokazuje kavi su to ljudi i takvi genijalni prijedlozi sve govori o njima. Ali ja sam suprotnog mišljenja. Baš se trebam boriti za taj komad vrta i zemlje. Jer u današnje vrijeme kada povrće i voće postaje sve skuplje, a i upitne kakvoće, poželjno je da se okušam u vrtlarstvu. I da si pokušam barem nešto od povrća uzgojiti. Onoliko koliko mogu i treba mi. A ako mi ponestane, još uvijek se mogu okrenuti da na tržnici kupim komad nekog povrća.

Kako je ovaj komad zemlje malo previše za mene, zadnjih godina dosta razmišljam o tome da pronađem nekoga tko nema mogućnost da si uzgoji nešto povrća. Da mu ustupim dio vrta za nekoliko gredica. Pa da zajedno se okušamo u vrtlarstvu. Ali nikako da pronađem. Ne znam da li krivo pristupam u tom pronalasku tih osoba, ili se nitko ne želi time baviti, ili već imaju mjesto gdje si ga uzgajaju. Ali što god da je u pitanju, žao mi je da nemam neko društvo sa kojim bi se bavio vrtlarstvom iz hobija. Te tako dijelio tu ljubav prema vrtlarstvu. Nadam se da će se jednog dana naći netko. Vidjet ćemo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Osvježenje

Napokon je došlo i neko osvježenje. Nakon ovih paklenih vrućina, dobro je došlo. Jer ove vrućine su postale stvarno naporne. Ali preživjeli smo. I ako je vjerovati vrlim prognozerima vremena, slijedi nam dani osvježenja. I vrućine su iza nas. Što me veseli, jer više se ne ću morati mučiti sa njima.

Ovih dana sam se morao dosta posvetiti na vrtu zalijevanju svog povrća i cvijeća i ostalog bilja koje pokušavam uzgojiti, ili spasiti od propasti. Jer ove vrućine su dosta bile naporne i za povrće, cvijeće i ostale biljke. Jer zbog nje zemlja se je doslovce sušila. I trebalo je pomoći biljkama da nekako prežive tu vrućinu. Jer vidjelo se je i na ružama koliko su vapile za vodom. Na žalost, nemam na vrtu instalirano navodnjavanje. Pa sam sve zalijevao sa vrtnom kantom. Srećom nemam puno toga za zalijevati, pa sam nekako uspio da sve to zalijevam. Ali ako se ovako nastavi, i ako stvarno ću idućih godina povećati broj biljaka koje bih volio da uzgajam, morati ću razmisliti o nekom drugom obliku navodnjavanja.

Na žalost, zbog vrta sam malo zapustio fotografiranje na Špancirfestu. Kako sam zaljubljenik u oboje, i fotografiju i vrtlarstvo, morao sam se odlučiti što mi je od ovo dvoje važnije. I odluka je pala na vrt, jer ipak na vrtu si pokušavam uzgojiti neko povrće, a i stvoriti neko malo mjesto za snimanje fotografija. Naime, želja mi je da se pokušam baviti i nekom makro fotografijom. Pa se nadam da ću s vremenom na vrtu uzgojiti neko cvijeće ili slično za snimanje takve vrste fotografije.

A što se tiče fotografije, na žalost ove godine sam ju dosta zanemario. Dijelom zbog poslovnih obaveza, dijelom zbog privatnih obaveza. Što mi je žao, jer ipak prelijepi je to hobi i aktivnost. Ali opet ne ću se žaliti, jer još uvijek ima vremena da se joj vratim. I nadam se da ću se vratiti joj uskoro, jer u planu je nabavka novog fotoaparata. Ali o tome drugom prilikom.

A i čitanje knjige „Mačak pod šljemom” ide polako dalje i kraju. I uživam u njoj. Jer govori o jednom partizanu, Iliji Kapara, koji kroz bitke sa neprijateljima i sa svojim dilemama i dramama koje proživljava tijekom bitaka. Te je zanimljivo kroz čitanje pratiti sva ta njegova razmišljanja i dvojbe kroz koje prolazi. Ali o svemu uskoro u jednom posebnom tekstu o ovoj knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ima li smisla?

Ovih dana sam se uglavnom ponovo posvetio vrtu, nego španciranju po gradu na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako ne možeš imati ovce i novce, morao sam se odlučiti što mi je trenutno važnije. Kako osim vrtlarenja volim i fotografiju, a i bavljenje vrtlarstvom i vrtom, morao sam se odlučiti za vrt.

Naime, kako ste mogli zaključiti iz prijašnjih postova, osim što se pokušavam baviti fotografijom, imam jedan komad zemlje negdje ovdje u Varaždinu, na kojem si pokušavam uzgojiti nešto povrća. A i održati taj komad zemlje u nekom redu. I taj komad vrta me zna dosta opustiti i iz mene izvući neku nemirnost i umor. Ali volim i fotografiju, koja me potiče i na neku kreativnost. Naravno i samo pisanje tekstova za ovaj blog, a i čitanje.

Kako je ponovo nastupilo ovo vruće vrijeme, moram se dosta posvetiti zalijevanju vrta i tako pokušati da održim i spasim preostale ruže koje su mi ostale, a i ovo povrće koje sam posadio. Kako je početkom ljeta dosta bilo kišno vrijeme, i koje je dosta ostavilo traga na povrću. Naime, peronospora je poharala paradajz, a ostalo povrće neki puževi golaći, uslijedilo je i ovo vruće vrijeme.

I kada sad pred kraj ljeta malo se osvrnem na ovu sezonu, pitam se je li imalo smisla se baviti vrtom i boriti se da imaš nekog uspjeha u uzgoju. Jer na kraju nisam baš puno brao paradajza, ali ipak nešto malo. A i puževi se više gostili sa povrćem. Jer od kelja, poriluka i ostalog nekog povrća još nisam ništa ubrao. Mada još raste na vrtu to povrće. Ali ipak nekako se to povrće drži. Pa se nadam da će do jeseni ipak nešto od tog povrća uspjeti narasti dovoljno dobro da ipak uživam u njemu. Jer ipak raste polako, i pokazuje neku borbu sa sušom.

I tako, kad se malo osvrnem pitam se je li imalo sve to nekog smisla? I jeli ima smisla nastaviti? A s obzirom koliko sam imao vremena ponekad, ipak sam sam se bavio nečim, i ne može se reći da nisam si dao truda. Makar sam i pogriješio u nekim radnjama, i prekasno reagirao, te imao problema sa bolestima i štetnicima, ipak možda na kraju sam nešto pokušao uraditi i bavio se. I nisam se dosađivao po tko zna kakvim mjestima. Nadam se da ne griješim u ovim prijašnjim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Knjiga pročitana

Konačno sam danas pročitao do kraja knjigu „Mudroslovna Tereza” i koja mi je na kraju ispala kao neka autobiografija sa elementima erotike i opisivanjem seksa, rasprave o religiji, metafizici i sličnom, te o raskalašenosti u seksu svećenika i plemstva 18 stoljeća jedne mlade dame iz tog doba. Po mojem skromnom mišljenju odlična je knjiga i vrijedi je se pokušati pročitati, jer ipak vrijedi je pročitati da se pokuša malo razumjeti dio prošlosti iz tog doba. I kroz pisanje jedne mlade dame o životu ljudi tog doba koji je okružuju. Ja nisam profesionalni kritičar književnosti, stoga mi ne zamjerite na slabim kritikama neke knjige i preporukama te knjige. Ali ipak nadam se da će vam pomoći da se odlučite na avanturu čitanja ove knjige. Jer unatoč što sam je iz drugog pokušaja pročitao, ipak nisam požalio da je pročitam.

Na vrtu i dalje se mučim sa pokušajem uzgoja nekog povrća, te da taj komad zemlje dovedem u neki red i pokušam stvoriti neki mali raj na njemu. Unatoč što sam imao dosta problema sa bolestima i štetnicima, i još uvijek imam problema sa njima, ipak ne odustajem. Jer šteta bi bilo da na ovom naslijeđenom komadu zemlje nešto ne pokušam. Ovih dana sam ipak kupio si još neke sadnice povrća, da popunim rupe nastale nakon gubitka nekih sadnica povrća. I da do kraja sezone pokušam da nešto uzgojim.

Također sam ovih dana uklonio još neke orahe koji su mi izrasli na divlje nakon što nisu pobrani plodovi koji su otpali sa jednog starog oraha koji već desetljećima raste na vrtu. I koji će vjerojatno biti posjećen, jer je previše narastao. A i zbog toga što kažu da lišće oraha štetno za vrt zbog nekog sastojka koji imaju u sebi. A ja bih volio da lišće nekog drveta koristim u obradi vrta. Pa razmišljam da umjesto tog oraha imam neko drugo voće, poput šljiva, marelica, aronije, brusnice ili sličnog. A što će na kraju biti posađeno, vrijeme će pokazati.

Jučer sam malo zavirio i među krumpir koji sam isto ove godine pokušao uzgojiti. I unatoč što se nisam brinuo o njemu baš najbolje, ipak sam za početak ubrao dosta krumpira na ovom djelu kojem sam ga iskopao. A koliko je dobar, nadam se da ću pisati u jednom od idućih postova. Veseli me i to što ću uskoro, nadam se, moći ubrati i prve patlidžane. Koji su već naveliko počeli rasti. Jer patlidžan je jedna od moji omiljenih povrća. I volio bih ga uzgojiti.

Osim što na vrtu pokušavam uzgajati povrće, kod kuće uzgajam i palme. I već imam dosta sadnice, za koje se nadam da ću jednog dana prodati. Jer volio bih da taj dio hobije pretvorim u neki mali poslić. Ovih dana sam primijetio da su mi još dvije palme niknule, što me veseli. Jer sam obožavatelj palmi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Lavanda i smilje

Nakon što sam u utorak posisao onaj pužomor, u srijedu sam naišao na velike sluzne tragove. Pa vjerujem da po tom tragu da su puževi imali opet manevre. I da ih je dosta nastradalo. Te se nadam da je jedan dio dosta uništeni. Pa ću jednom prilikom morati još jednom da ponovim taj postupak.

I danas me je opet kiša prevarila. Prema prognozi najavljivali su da bi kod nas u Varaždinu mogla padati kiša. A i kako sam vidio na nebu, bilo je dosta oblačno, kao pred kišu. Pa sam se nadao i bojao da ne bi ništa mogao obaviti na vrtu. Ali na kraju opet ništa od kiše. Pa sam propustio priliku da polijem vrt. Ali barem sam očistio jednu gredu od raznog korova. A i malo sam dao više prostora nekim batonikama, lavandi i smilju da se lakše razvija. Jer želja mi je da vidim kako će mi ta lavanda i smilje uspijevati na vrtu. Pa ako ću sa njima imati uspjeha, posaditi ću još tih sadnica. Sa nadom da će mi uljepšati vrt.

Već dugi niz godina mi je želja da pokušam uzgojiti lavandu na vrtu. Pa sam se ove godine odvažio i nabavio jednu. Te je posadio u vrtu, da vidim kako će se primiti i razvijati. I za sada se dobro drži. I već polako je počela da razvija neke nove grančice. Tako da me veseli ta novost. Jer to mi je znak da se je dobro primila. A kako će dalje biti sa njom, još ću vidjeti idućih mjeseci i godina. Inače, u lavandi ima nešto lijepo, magično i čarobno, posebno u njezinoj ljepoti i mirisu. Što me je privuklo toj biljci. I zbog čega sam je odlučio pokušati uzgojiti i uzgajati na vrtu.

A i kod smilja je ista situacija. Ista neka predivna ljepota, koja me k toj biljci vuče. Pa sam se i nju odvažio da pokušam uzgojiti. A koliko ću imati uspjeha, vrijeme će pokazati i nadam se da ću jednog dana podijeliti sa vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ne gubiti nadu

Na žalost, tako mi je prošlo ovogodišnje iskustvo sa početkom bavljenja vrtlarstvom ove godine. Jer još uvijek sam početnik u ovom hobiju. I još uvijek moram da puno toga naučim. Ali vjerujem, nadam se da ću uz uporni rad i učenje naučiti se baviti sa tim hobijem. Jer bolje mi je da nešto pokušavam raditi na tom komadu zemlje, nego da kradem bogu dane. Jer bio bi grijeh da zapustim zemlju i da je ne pokušam iskoristiti. A i svoje vrijeme. Mada nemam uspjeha, ali ne gubim nadu i vjeru.

Nikad ne treba gubiti nadu i vjeru. Jer bez nje smo izgubljeni. Unatoč neuspjehu, ipak polako razmišljam da nastavim dalje. Ovih dana ću pokušati nabaviti nove sadnice i pokušati ih uzgojiti do početka jeseni. A i možda posadim nešto što će mi na proljeće početi dalje rasti. Jer ako sam dobro shvatio, neko povrće može preživjeti zimu uz adekvatnu zaštitu. Ali moram još to sve istražiti.

Prije nekoliko tjedna sam na vrtu posadio i jednu sadnicu smilja i lavande. Sa željom da vidim kako će mi krenuti njihov uzgoj. I da li će preživjeti zimu i prve proljetne mrazove. Također mi je želja da konačno ove godine na jesen pokušam nabaviti i neke sadnice aronije, brusnice, ogrozda i sličnih voćaka. Da vidim da li će se primiti na ovoj zemlji. I kako se brinuti i uzgajati to predivno voće. Jer ovo voće, osim što je ukusno, jer i odlično za zdravlje. Pa mi je želja da ih pokušam uzgojiti za vlastite potrebe.

Svi ovi pokušaji uzgoja tog povrća su uglavnom iz hobije i za vlastite potrebe. Jer još uvijek nemam ambicija da krenem u neku veću proizvodnju. Pogotovo nakon ovakvog početnog neuspjeha. Koji me je dosta uzdrmao. I pokosio. Jer ipak vrtlarstvo je podložno vremenskim uvjetima. I uvijek neka borba za opstanak. Borba da si nešto pokušaš uzgojiti. Da imaš nešto svoje. Jer onda bar znaš kako si uzgojio ovo povrće. Dok za ovo kupljeno u trgovini nikad nisi siguran kako je uzgojeno. Kakvim pesticidima uzgajano.

Od ove godine imam i jednog prijatelja na vrtu. Jednog predivnog žuto bijelog mačka, kojeg su moje jedine i najdraže nećakinje nazvale Garfild. I koji mi pomaže u vrtu i pravi mi društvo. I svojim zafrkancijama me zabavlja. Lijepo je imati jednu takvu životinju pored sebe. Jer mi je to još jedna terapija i podrška u životu. I ma koliko god bio vražičak, ipak je lijepo društvo. Koje te izvuče iz depresije. Jer briga o životinji je dobra terapija u borbi sa depresijom i sličnim brigama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost