Sjetva i sadnja

Ovih dana sam dosta u nekoj sadnji i presađivanju. Na vrtu presadio većinu ruža, a i ono sjeme paprike izgleda polako je počelo nicati. A danas sam uspio da posadim neke koštice od palmi. Sa nadom da će mi jednog dana uspjeti izrasti iz njih neke palme.

Nakon skoro jedno tjedan dana nešto je počelo da izlazi iz onih čašica u koje sam posijao ono sjeme crvene paprike. Polako i stidljivo. Na žalost nije baš u svima počelo izlaziti, ali bude i iz ostalih uskoro valjda počelo. Tako da sad jedva čekam da vidim kako će sad te slabašne biljčice da napreduju i razvijati se. Nekako mi je baš zanimljivo da promatram te slabašne biljčice kako napreduju. I kako rastu. I iz njih se razvijaju predivne stabljike i na kraju ukusni plodovi.

Danas sam u neke male jogurtove čašice posadio koštice datulja. Koje sam našao u datuljama jučer nakon što sam si ih pojeo. Jedan od mojih hobija je i uzgoj tih nekih palmi iz koštica datulja, koje u zadnje vrijeme pokušavam ponovo pokrenuti i obnoviti sa uzgojem. Ne znam kako bih opisao riječima koliko su mi te palme predivne. I ne znam što me je privuklo njima. Ali su mi predivne. I nastojim ih uzgajati.

A ovih dana sam konačno uspio da presadim većinu ruža na vrtu. Sa nadom da će im biti bolje na ovom novom mjestu. I da ću ih tako lakše uzgajati i brinuti se o njima. A i da će mi jednog dana svojim predivnim cvjetovima uljepšati vrt. Jer ruža je kraljica cvijeća i vrta. Koja svojom ljepotom i mirisom oplemenjuje vrt i mjesto gdje raste.

Svakim danom je vrijeme vani sve ljepše i priroda se budi. Pa i ja polako se budim iz zimskog sna i na vrtu i kod kuće polako sve više pokušavam nešto uraditi na vrtu i kod kuće uzgojiti neke palme i povrće za vrt. A i neke kaktuse razmnožiti. Jer to me nekako smiruje i ispunjava. Jer ima nešto u tim biljkama da čovjeka daruje svojom ljepotom i brigom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Pokušaj dobivanja paprike iz sjemena

Kako mi ovo ludo vrijeme vani dopušta, tako polako sve više boravim u vrtu i pomalo sve više radova obavljam. Za sada samo pokušavam nadoknaditi neko izgubljeno vrijeme koje kroz ovu blagu zimu nisam iskoristio. I to u poslovima oko čišćenja ispod oraha i sličnim mjestima.

Mada je već ožujak, njime je došlo polako za neku prvu ovosezonsku sadnju u vrtu, ipak ću još sačekati sa prvom sadnjom povrća. Zbog mogućnosti pojavljivanja mraza. Pa u međuvremenu polako ipak nastojim da nadoknadim neke poslove koje za vrijeme ove blage zime nisam uspio uraditi zbog bolesti i nekih obaveza. Uglavnom čišćenja vrta od zaostalog i otpalog lišća i ostalog bilja. Te usput razmišljanja oko planova oko radova i sadnje koje bih želio ove godine da uradim u vrtu.

Ali ipak se pomalo sadi u vrtu. To što je još uvijek mogućnost pojave mraza u prirodi, to ne znači da se ne može saditi neke biljke. Nakon što sam na jesen prošle godine presadio neke lješnjake, jorgovane i nekih šipka na novo mjesto, sada sam se odvažio za presađivanje ruža na novo mjesto. Jedan od razloga jest u tome što su već nekoliko desetljeća na ovom mjestu, pa nekako imam dojam da neke ruže više se ne razvijaju onako kao nekad. Pa sam se odvažio da im promijenim mjesto, sa nadom da će im to odgovarati. A i iz razloga što se već poduže vrijeme planiram popraviti ogradu uz koju se nalaze, pa želeći da ih sačuvam i spasim od tih radova, odvažio sam se da ih presadim. Jer radovi oko postavljanja nove ograde ne će biti baš ugodni za ruže. Pa ih je bolje maknuti na vrijeme. Da kad dođe vrijeme za popravak ograde, lakše se krene na tu avanturu.

Ovih dana odvažio sam se na jedan pokus. Naime, kako sam uspio doći do neke crvene paprike, odvažio sam se da pokušam njezine sjemenke da posadim u neke manje jogurtove čaše. Da vidim da li će što niknuti od tog sjemena. I da ako mi što od toga uspije, da ih pokušam na proljeće, tamo negdje oko Uskrsa ili kasnije da ih posadim u vrt da tako pokušam uzgojiti nešto paprike. A također i sa paradajzom isto ću pokušati. Da vidim da li još sve to funkcionira i koliki će mi uspjeh biti. Mada sam možda morao da u sve to ranije krenem, ali ipak se nadam da sam na vrijeme posijao to sjeme. I da će mi bar nešto i nekoliko stabljika izrasti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Prvi radovi u vrtu

Ovih prijašnjih dana stvarno je bilo prelijepo vani. Gotovo predivno proljetno vrijeme. I to proljetno vrijeme me je toliko privuklo van, da sam počeo prošli tjedan polako da radim neke prve proljetne radove u vrtu. I moram priznati da sam jedva dočekao da se proljepša vani, pa da mogu uživati u radovima na zemlji i sa predivnim biljaka koje se u njemu nalaze.

Ovih prvih dana sam uglavnom pokušavao da nadoknadim neke radove u vrtu koje kroz kasnu jesen i zimu nisam stigao obaviti. Zbog razno raznih razloga. I moram priznati da sam uživao u radu na zemlji i osjećati miris zemlje nakon ove čudne zime. Na jesen sam uspio presaditi još neke lješnjake, a i jorgovane i ruže. I kako je vani sve toplije sve više su počele da ove biljke puštaju pupoljke i pokazuju prve znakove da su se primile za sada na svom novom mjestu. Te sam ih malo obrezao da ne idu toliko u širinu.

Prošle godine sam iz čiste zanimacije negdje u jesen odrezao si neku granu od zlatne kiše i tu šibu sam jednostavno porinuo u zemlju na jednom mjestu. I koliko sam primijetio ovih dana, izgleda da se je ta šiba primila i da bi moglo biti od nje nešto. Da bi se mogla primiti. Što bih jako volio jer ta zlatna kiša mi se jako sviđa kao grm.

Kako je ovih dana bilo dosta lijepo proljetno vrijeme, počele su mi narcise davati prve cvjetove. Mada ni tulipani ne zaostaju puno. Mada će tulipani još sačekati sa cvjetovima. Ali uskoro će i oni procvasti i malo mi uljepšati boravak na vrtu. A i barem ću imati odnijeti svojim pokojnima na grob malo cvijeća. Još kad bih imao neku voljenu osobu kojoj bih mogao podariti koji od ovih prelijepih cvjetova, bilo bi mi još ljepše.

Ovih dana sam se odvažio na još jedan mali eksperiment. Nekako sam uspio doći do jedne crvene paprike. I odvažio sam se da one sjemenke koje sam našao u njoj, polako sadim u one neke male jogurtove čaše te sjemenke. Da vidim da li će iz toga što niknuti. I ako nikne i kada dovoljno izrastu te biljke, odnijeti ću ih na vrt i tamo pokušati uzgojiti koju crvenu papriku. I ako bude kakvog uspjeha, sve zavisi od vremena, idućih godina ću nastaviti sa ovom praksom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Stiglo osvježenje

Početak je novog radnog tjedna. A sa njime je došla i promjene vremena. Zapravo osvježenje. A ako je vjerovati našim vrlim meteorolozima, moglo bi biti i svježije.

Nakon prošlotjedne vrućine, ugodno me je iznenadila ova svježina koja je počela ovih dana. I moram priznati da mi baš prija, te da se bolje osjećam. Nekako mi ovakvo vrijeme baš odgovara. Nisam protiv vrućina, a ni niskih temperatura. Ali nekako s godinama sve teže podnosim vrućine, a velike minuse ne toliko. Ali i one mi zagorče život. Nemojte me shvatiti kao nekog tko voli da jadikuje. I ne volim jadikovati. Ali to izgleda da dolazi s godinama. Mada i te klimatske promjene dosta doprinose tome.

S ovim osvježenjem za mene je pomalo završila i ova vrtlarska godina. Mada u vrtu ima još dosta posla. Ali s obzirom kakva mi je godina bila, mogu polako smatrati da je gotovo za ovu godinu. I sada mi polako slijedi jesenska obrada tla i priprema za zimu. A i zaštita nekih biljaka od mogućeg smrzavanja u zimi. Ali to mi neće biti neki veći problem, jer samo smilje moram nekako zaštiti od smrzavanja. Ruže možda zaštitim, ako stignem. Ruže ionako nisam prošlih godina štitio od smrzavanja. Pa su nekako preživjele. Ali ipak ću morati neke od njih pokušati zaštiti. Jer volio bih ih sačuvati.

Ruže su kraljice vrta. I u mojoj obitelji se uzgajaju od kada znam za sebe. Pa u vrtu imam ruže koje su stare nekoliko desetljeća. I koje su mi uspomena na pokojne članove obitelji. Pa se zadnjih godina dosta borim da ih održim na životu. Mada su mi neke propale, što mi je žao, ali zato se trudim i pokušavam da ove nekako sačuvam. Sa nadom da ću jednog dana krenuti u neki bolji uzgoj. Ako mi slobodno vrijeme dopusti iduće proljeće, neke od njih ću presaditi na drugo mjesto. Da im tako pomognem u oporavku. I tako polako krenem u njihov bolji uzgoj. A drugi je razlog taj što na ovom mjestu ima dosta nekog korova kojeg nikako da se riješim. Pa mi drugo ne preostaje, nego da ih preselim dok se tog korova ne riješim.

Volim ruže, i zato se zadnjih godina nekako trudim da ih održim. A i učim ih se uzgajati. A volim i one božićne i uskrsne kaktuse. I koje isto zadnjih godina pokušavam uzgojiti. Mada mi i sa njima ne ide baš, ali ne predajem se ni ovdje. Mada su mi ove godine dosta zadali muke golubovi na balkonu. Kojih nikako da se riješim. I što god da uradim, ništa ne pomaže. Nedavno mi je susjeda rekla da su postali imuni na sve. Pa čovjek više ne zna što bi i kako sa njima. Golubovi su prava napast gradskih ulica.

Volim ptice, ali golubove zbog njihovog ponašanja više ne mogu podnijeti. Više i ne brojim koliko su mi se puta skoro zaletjele u glavu kada sam izašao na balkon. A da ne pišem i o tome da su mi se ove godina dva puta čak zavukli i u stan. Pa sam ih morao tjerati iz stana. Toliko su bahati postali u mojem slučaju.

Ovih dana na ovom mjestu pokušavam savladati ovaj neki novi uređivač bloga. Pa mi ne zamjerite ako bude problema. Još uvijek učim kako se svi ti pojmovi oko pisanja bloga zovu. Jer uvijek se neka novina pojavi. Pa se pokušavam naučiti je koristiti. Jer novosti su skoro svakodnevne.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Vrijedi li?


Prolazi još jedan tjedan kraju. Tjedan u kojem, prema prognozama meteorologa, ljetne vrućine su iza nas. I ovaj vikend bi trebalo nastupiti jedno znatnije osvježenje ili zahlađenje. Zavisi kako vam odgovara. A kako će biti, slijedi nam vidjeti.

Kada malo pogledam unazad i rezimiram ovo ljeto, prošlo je dosta nestabilno. Početak je bio ispunjen sa kišom, da bi se nastavilo sa svojim uobičajenim vrućinama. Što polako postaje neka normala. Jer priroda se na veliko buni protiv nas ljudi, koji smo svojim lošim ponašanjem i odnosom prema njoj odavno prevršili mjeru. Pa nas ne mora čuditi da ćemo idućih godina imati ovakve ekstreme i na to se moramo naviknuti.

Kada se malo osvrnem na radove u vrtu i pokušaj da uzgojim neko povrće na njemu, ispalo je dosta loše, jako loše. Ne ću upotrijebiti riječ katastrofalan, jer ipak sam uspio si nešto uzgojiti. Unatoč što sam uz vrt i vrtlarstvo vezan cijeli život, smatram se vrtlarom početnikom. Jer sve što sam u tom vrtu radio u mladosti bilo je vezano uz roditelje i još neke članove obitelji. Ali kako je većina te obitelji na kraju umrla, ostao sam sam u tom hobiju. I nakon nekoliko godina zapuštanja tog komada zemlje, odvažio sam se da sam pokušam za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji uzgojiti neko povrće. Ali na kraju nakon toliko muke sa štetočinama i bolestima uspio sam barem nešto uzgojiti.

Što se ovog pokušaja uzgoja povrća i nekog cvijeća tiče, barem se more reći da sam pokušao da nešto uzgojim. Za razliku od nekih mojih poznanika, genijalaca, koji su mi predlagali da ga prodam i da se ne mučim sa tim komadom zemlje. Što samo pokazuje kavi su to ljudi i takvi genijalni prijedlozi sve govori o njima. Ali ja sam suprotnog mišljenja. Baš se trebam boriti za taj komad vrta i zemlje. Jer u današnje vrijeme kada povrće i voće postaje sve skuplje, a i upitne kakvoće, poželjno je da se okušam u vrtlarstvu. I da si pokušam barem nešto od povrća uzgojiti. Onoliko koliko mogu i treba mi. A ako mi ponestane, još uvijek se mogu okrenuti da na tržnici kupim komad nekog povrća.

Kako je ovaj komad zemlje malo previše za mene, zadnjih godina dosta razmišljam o tome da pronađem nekoga tko nema mogućnost da si uzgoji nešto povrća. Da mu ustupim dio vrta za nekoliko gredica. Pa da zajedno se okušamo u vrtlarstvu. Ali nikako da pronađem. Ne znam da li krivo pristupam u tom pronalasku tih osoba, ili se nitko ne želi time baviti, ili već imaju mjesto gdje si ga uzgajaju. Ali što god da je u pitanju, žao mi je da nemam neko društvo sa kojim bi se bavio vrtlarstvom iz hobija. Te tako dijelio tu ljubav prema vrtlarstvu. Nadam se da će se jednog dana naći netko. Vidjet ćemo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Osvježenje

Napokon je došlo i neko osvježenje. Nakon ovih paklenih vrućina, dobro je došlo. Jer ove vrućine su postale stvarno naporne. Ali preživjeli smo. I ako je vjerovati vrlim prognozerima vremena, slijedi nam dani osvježenja. I vrućine su iza nas. Što me veseli, jer više se ne ću morati mučiti sa njima.

Ovih dana sam se morao dosta posvetiti na vrtu zalijevanju svog povrća i cvijeća i ostalog bilja koje pokušavam uzgojiti, ili spasiti od propasti. Jer ove vrućine su dosta bile naporne i za povrće, cvijeće i ostale biljke. Jer zbog nje zemlja se je doslovce sušila. I trebalo je pomoći biljkama da nekako prežive tu vrućinu. Jer vidjelo se je i na ružama koliko su vapile za vodom. Na žalost, nemam na vrtu instalirano navodnjavanje. Pa sam sve zalijevao sa vrtnom kantom. Srećom nemam puno toga za zalijevati, pa sam nekako uspio da sve to zalijevam. Ali ako se ovako nastavi, i ako stvarno ću idućih godina povećati broj biljaka koje bih volio da uzgajam, morati ću razmisliti o nekom drugom obliku navodnjavanja.

Na žalost, zbog vrta sam malo zapustio fotografiranje na Špancirfestu. Kako sam zaljubljenik u oboje, i fotografiju i vrtlarstvo, morao sam se odlučiti što mi je od ovo dvoje važnije. I odluka je pala na vrt, jer ipak na vrtu si pokušavam uzgojiti neko povrće, a i stvoriti neko malo mjesto za snimanje fotografija. Naime, želja mi je da se pokušam baviti i nekom makro fotografijom. Pa se nadam da ću s vremenom na vrtu uzgojiti neko cvijeće ili slično za snimanje takve vrste fotografije.

A što se tiče fotografije, na žalost ove godine sam ju dosta zanemario. Dijelom zbog poslovnih obaveza, dijelom zbog privatnih obaveza. Što mi je žao, jer ipak prelijepi je to hobi i aktivnost. Ali opet ne ću se žaliti, jer još uvijek ima vremena da se joj vratim. I nadam se da ću se vratiti joj uskoro, jer u planu je nabavka novog fotoaparata. Ali o tome drugom prilikom.

A i čitanje knjige „Mačak pod šljemom” ide polako dalje i kraju. I uživam u njoj. Jer govori o jednom partizanu, Iliji Kapara, koji kroz bitke sa neprijateljima i sa svojim dilemama i dramama koje proživljava tijekom bitaka. Te je zanimljivo kroz čitanje pratiti sva ta njegova razmišljanja i dvojbe kroz koje prolazi. Ali o svemu uskoro u jednom posebnom tekstu o ovoj knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ima li smisla?

Ovih dana sam se uglavnom ponovo posvetio vrtu, nego španciranju po gradu na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako ne možeš imati ovce i novce, morao sam se odlučiti što mi je trenutno važnije. Kako osim vrtlarenja volim i fotografiju, a i bavljenje vrtlarstvom i vrtom, morao sam se odlučiti za vrt.

Naime, kako ste mogli zaključiti iz prijašnjih postova, osim što se pokušavam baviti fotografijom, imam jedan komad zemlje negdje ovdje u Varaždinu, na kojem si pokušavam uzgojiti nešto povrća. A i održati taj komad zemlje u nekom redu. I taj komad vrta me zna dosta opustiti i iz mene izvući neku nemirnost i umor. Ali volim i fotografiju, koja me potiče i na neku kreativnost. Naravno i samo pisanje tekstova za ovaj blog, a i čitanje.

Kako je ponovo nastupilo ovo vruće vrijeme, moram se dosta posvetiti zalijevanju vrta i tako pokušati da održim i spasim preostale ruže koje su mi ostale, a i ovo povrće koje sam posadio. Kako je početkom ljeta dosta bilo kišno vrijeme, i koje je dosta ostavilo traga na povrću. Naime, peronospora je poharala paradajz, a ostalo povrće neki puževi golaći, uslijedilo je i ovo vruće vrijeme.

I kada sad pred kraj ljeta malo se osvrnem na ovu sezonu, pitam se je li imalo smisla se baviti vrtom i boriti se da imaš nekog uspjeha u uzgoju. Jer na kraju nisam baš puno brao paradajza, ali ipak nešto malo. A i puževi se više gostili sa povrćem. Jer od kelja, poriluka i ostalog nekog povrća još nisam ništa ubrao. Mada još raste na vrtu to povrće. Ali ipak nekako se to povrće drži. Pa se nadam da će do jeseni ipak nešto od tog povrća uspjeti narasti dovoljno dobro da ipak uživam u njemu. Jer ipak raste polako, i pokazuje neku borbu sa sušom.

I tako, kad se malo osvrnem pitam se je li imalo sve to nekog smisla? I jeli ima smisla nastaviti? A s obzirom koliko sam imao vremena ponekad, ipak sam sam se bavio nečim, i ne može se reći da nisam si dao truda. Makar sam i pogriješio u nekim radnjama, i prekasno reagirao, te imao problema sa bolestima i štetnicima, ipak možda na kraju sam nešto pokušao uraditi i bavio se. I nisam se dosađivao po tko zna kakvim mjestima. Nadam se da ne griješim u ovim prijašnjim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost