Svjetlo

Fotografiranje je crtanje s pomoću svjetla, ali s tom razlikom što ne crtamo rukom nego svjetlom, koje s pomoću fotografskog objektiva daje sliku. U svakodnevnom životu razlikujemo dvije vrste svjetla, a to su prirodno i umjetno. A predmeti koji nam daju svjetlo zovemo svjetlosnim izvorima. Prirodni izvor svjetla je sunce, a umjetnom rasvjetom zovemo sve druge izvore svjetla koje je konstruirao čovjek.

U fotografiji sunce je najvažniji izvor svjetla, jer fotograf najviše snima na dnevnoj svjetlosti. Sunčevo svjetlo je bijele boje, ali ono je sastavljeno od više boja koje nazivamo spektrom.

Spektar možemo vidjeti ako sunčevu zraku propustimo kroz staklenu prizmu, te će se zraka raspasti na svoje boje. Spektar se sastoji od ljubičaste, plave, plavozelene, zelene, žute, narančaste i crvene boje. Taj dio spektra vidljiv je našem oku. Svjetlo se širi u valovima, i ta valna dužina kreće se od 400 do 700 mikrona. Postoji i nevidljiv dio spektra, utraljubičasti i infracrveni. Ovaj dio spektra ljudsko oko ne može registrirati, zbog toga što je njihova valna dužina drugačija od vidljivog djela spektra. Ultraljubičasta je manja od 400 mikrona, a infracrvena je veća od 700 mikrona. U fotografiji se upotrebljava samo vidljiv dio spektra.

Lom svjetlosti nazivamo kada svijetlo prolazi kroz neko tijelo (zrakom) i padne na granicu nekog drugog tijela (na površinu vode) širit će se dalje, ali u drugom pravcu. Takva isto pojava događa se i onda kada zraka svjetla prolazi kroz neku staklenu ploču ili kroz leću. Svjetlo se ponaša tako da ako dolazi iz rjeđeg sredstva u gušće (zrak – voda) lomi se prema okomici i obratno, ako prolazi iz gušćeg u rjeđe lomi se od okomice.

Kada svijetlo pada na glatku površinu staklene ploče ili nekog drugog glatkog predmeta pod istim kutom koji upada. Od hrapavih i matiranih površina, koje se ne sjaje, svjetlo će se odbiti samo djelomično (tvz. difuzno svijetlo).