Druženje sa sondom

Bol koju sam osjećao nakon operacije i još uvijek osjećam svakim je danom sve manja. Gotovo da je i ne osjećam. Zadnjih dva tri dana je osjećam pomalo, ali to pripisujem više ovom ćudljivom vremenu vani. Valjda od te promjene vremena vani. Ali i to će proći idućih dana.

Da, još uvijek pomalo osjećam bol od operacije, ali ovih zadnjih nekoliko dana je bol više povezana sa ovom promjenom vremena vani uoči kiše. Zapravo to više i nije bol, već kao neki pritisak ili nešto slično tome radi te promijene vremena. Ipak prošlo je gotovo dva tjedna od operacije, pa je normalno da više ne osjećam tu bol od operacije. Tako da sam dosta sretan što se tako polako oporavljam. Mada imam volje za radom, ali ipak još ne treba da brzam. Jer sve to treba da dobro zaraste oko rane. A i fizički se još ne osjećam dovoljno jak da bih odradio smjenu na poslu bez problema. Pa je potrebno strpljenje oko svega toga.

Jedno od loših iskustva iz bolnice mi je i neka sonda koju sam morao prisilno primiti. Naime, dan nakon operacije sam povratio neku tamnu tekućinu. Što je bilo čudno i sestrama. Tako da sam na pristanak doktora primio tu neku sondu, koja mi je kroz nos i dušnik bila porinuta do želuca, da se valjda taj probavni sustav očisti tako. Barem sam ja tako shvatio. I jedno tri dana sam paradirao sa tom sondom po odjelu. I moram priznati da nije bilo ugodno sa tom sondom biti u sebi. I da sam sa olakšanjem dočekao trenutak kada su mi je uklonili. I sa užitkom sam nakon toga popio čašu vode. Jer pri ispijanju vode kada sam imao sondu u sebi me je pomalo gutilo. Ali sam uspio nekako izdržati.

I moram priznati da nakon te sonda sada bolje shvaćam ljude koji sa jednom takvom sondom moraju živjeti. I jesti i piti i sve ostalo sa njom obavljati. Tek sada shvaćam takve situacije kod drugih ljudi i da im nije lako. I nekako imam u njima dosta razumijevanja, jer sam uvidio koliko je teško tim ljudima koji svakodnevno moraju nositi takvu jednu sondu.

Nakon ove iznenadne operacije u bolnici sam imao dosta viška vremena i razmišljao sam kako sam uopće došao u tu situaciju. Sve to me je potaknulo da razmislim o svom životu. I uvidio sam da su mu potrebne dosta velike promijene. Da moram početi više paziti na svoje zdravlje, koje s godinama je sve krhkije i krhkije. Da su mi potrebne promijene u životu. Od toga da pripazim na prehranu, pa do toga da pripazim i na način koji radim i da promijenim svoj način života. I da su mi potrebne promijene. Pa čak da se i naučim bolje kuhati, jer užasan sam u tome. A i pripaziti sa kime se družim, jer tek sad u ovakvim trenucima vidim kakvi su mi poznanici i poslovni suradnici. A koliko ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Nemirna godinama

Ovu godinu mogu nazvati da mi je bila dosta nemirna godina. Ne ću reći burna, ali svakako je bila nemirna. I poslovno, i privatno i zdravstveno. To je ukratko rezime ove moje 2018. godine.

Nakon što sam krajem 2017 godine obavio operaciju žučnog kamenca, te dao otkaz u jednoj firmi, ova godina mi je počela bez posla. Ali srećom brzo sam našao posao u jednom skladištu. Iz kojeg su me doslovce kolege, a i šef otjerali svojim ponašanjem i uvredama. Vrijeđajući čak i moju majku. A da ostale psovke ne spominjem, jer su mi i dan danas odvratne i imam traumu od toga. A i da ne spominjem bezobrazno nisku plaču. Ali ubrzo sam našao posao u nekoj trgovini, u kojoj su me držali nekih mjesec dana. I nakon koje sam skoro dobio srčani infarkt kada sam vidim plaču. Ali nakon nekoliko mjeseci našao sam si posao u jednoj prehrambenoj industriji. I oni su me otjerali kao odbačenu prljavu krpu, kada sam bio prisiljeni da odem na bolovanje, jer sam nekako negdje pokupio neku bakteriju. Tako da se i ova godina završava bez posla i lošeg zdravlja.

Zdravlje mi je i ove godine bilo u banani. Na proljeće sam morao prohodati neku prehladu ili što li već, jer nisam mogao doći do doktora. Ali sam preživio. Da bih na kraju osmog mjeseca mi opet pozlilo da sam završio na hitnoj, jer su doktori mislili da imam srčani infarkt, kada sam vidio kakvu sam plaču dobio i kako su me u onoj trgovini izigrali. Ali na kraju je ispalo da sam valjda imao dispneju ili kako se već zove. Ali sam se i nakon ovog oporavio. Ali sam na jesen završio kod nekog doktora u bolnici, da mi prepiše neku terapiju. Ali nevolje su ponovo došle početkom dvanaestog mjeseca i kada su mi doktori otkrili da sam negdje nekako pokupio kampilobakteriju. Vjerojatno na poslu. A nekih dva tjedna prije je nisam imao. Tako da mi ova godina isto završava u nekom oporavku od bolesti.

Privatno nisam ništa bolje. Nije bilo ni nemiran život, a ni miran. Ali ne ću se žaliti, jer moglo je biti i gore, ali moglo je biti bolje. Ali ma kako god okrenuo, ispalo je tako kako je ispalo. Te se nadam da će iduća godina biti bolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Odbačena krpa

Danas sam konačno dobio prve dokumente iz sada bivše firme. Još mi preostaje riješiti neke stvari i više ne ću imati posla sa njima. I nakon svega toga ostaje mi gorčina na tu firmu, jer su pokazali svoju pravu narav. Pri tome mislim na firmu kao poslodavca, a radnicima ništa ne zamjeram.

Da, radnicima ne mogu ništa zamjeriti, jer neki od njih su se pokazali kao dobre kolege koji su me upozorili na neke stvari koje nisam smio uraditi. Ali šefovi i poslodavci su pokazali kakvi su kao šefovi. Ponajviše me je iznenadilo to što mi nitko nije javio na vrijeme da imam pravo na božićnicu u nekom paketu i bonu kojeg moram iskoristiti u nekom dućanu od firme. Te se sutra nekako potruditi da se organiziram da taj paket nekako dovezem kući, te da odem u taj neki dućan i da iskoristim taj bon. Ne znam kako, ali imam neku opciju, koja će me na žalost nešto koštati, ali dugog rješenja nemam i ne vidim.

Pravo je čudo da su mi dali tu božićnicu, koja će mi dobro doći. Ali sve to ostaje u gorčini što su me tako izigrali. I osjećam se kao odbačena prljava krpa, jer tako su se prema meni i ponijeli. Kao prema odbačenoj prljavoj krpi. Naime, prema nekim informacijama kada su saznali što me je zadesilo, koja bolest, mogli su mi prvo ponuditi neko drugo radno mjesto, gdje sa tom bolesti ne bi ugrozio tu proizvodnju, pa kad se riješim i ozdravim vratiti nazad u proizvodnju. Ali očigledno da ovim šefovima i poslodavcima to nije bilo na pameti, već me odbaciti kao neku prljavu krpu.

Jer, tako se i osjećam, odbačeno kao prljava krpa. Ali ne ću se žaliti, jer vjerujem i nadam se da ću se već nekako snaći. Mada će mi sa tom bolesti i tom bakterijom biti sužen izbor poslova i natječaja na koje se mogu javiti. Ali kako sam napisao, vjerujem da će se ubrzo pojaviti neko rješenje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Kompilobakterioza

Konačno sam saznao u čemu je bio problem sa mnom. Taman kada sam jučer zatvorio bolovanje i počeo se spremati za odlazak na posao sutra,posjetio me je jedan gospodin sa Zavoda za epidemiologiju. I obavijestio me da imam ovu bakteriju kompilobakteriozu. Te da je pomoću neke ankete uzeo neke podatke od mene i objasnio mi je o čemu se radi. Da sam to mogao pokupiti od neke životinje, bilo kućnog ljubimca ili sam pojeo neko zaraženo meso, a nedovoljno dobro ispečeno. A možda sam i na poslu pokupio. Jer radim sa mesom. Te sam nakon njegovog posjeta morao još ići nekoj doktorici na taj zavod. A kasnije tijekom dana i do svoje doktorice. Koja mi je morala otvoriti novo bolovanje, jer se sada zna o čemu je riječ. Tako dana kraju sam do daljnjega na bolovanju, te moram za nekoliko tjedna ponoviti nalaz stolice, a u međuvremenu popiti neke antibiotike.

Tako da na kraju konačno znam što me je potrefilo. A prema onom što sam saznao iz tekstova na Internetu, a i ovog nekog letka koji mi je gospodin ostavio, mora da sam zaradio tu bakteriju nekoliko dana prije nego što su simptomi počeli. A gdje sam je pokupio, na žalost u ovom trenutku ne mogu znati. Jer moguće je da sam na poslu zaradio tu bakteriju, a moguće je i na nekom mesu koje sam tih dana jeo. Ili mi je možda moj prijatelj mačak Garfild prenio, jer sam i sa njime bio u kontaktu. Tako da sam nakon svega ovog ostao dosta iznenađen, jer sam se nadao da je to bila samo obična viroza. Ali na kraju je ispalo da sam negdje nekako pokupio tu bakteriju.

Ali što god da je bilo, sada bar znam što mi je i na čemu sam. Te mi slijedi da se što prije i što bolje oporavim od ove bakterije. A kako sam sa njom zaražen, prema onom što su mi doktori rekli ja sam kliconoša i ne mogu na posao dok se ne riješim te bakterije. I zatone mogu raditi. Ali kako je zdravlje najvažnije i najbitnije, ne će mi teško pasti da otrpim još ovih nekoliko tjedna bez posla.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti