Kišno ljeto

Zadnjih dana sve više čujem od poznanika da imaju i oni problem sa uzgojem vlastitog povrća. I da su im ili puževi pojeli povrće, ili im je peronospora uništila paradajz, unatoč tome što su ga pokušali zaštititi od te bolesti. Tako da nisam jedini kojeg je zadesila ova nepogoda ove godine oko uzgoja povrća. A to je vjerojatno zbog previše kiše ove godine. Jer stvarno je ima i previše ovo ljeto.

U pravilu nisam protiv kiše. I volim da pada. Posebice kada mi zalije vrt. Jer je kiša najbolja za zalijevanje vrta, voćnjaka i ostalog. Ali ne volim je kada moram ići na posao, jer tada obično pokisnem. Jer zadnjih godina, od kada nemam auto, moram na posao pješice ili biciklom. Što mi je s jedne strane i drago, jer tada uživam u šetnji u jutarnjim satima, kada je još sve svježe. A i dosta me ta šetnja do posla i nazad zna opustiti. Srećom da mi radno mjesto nije daleko, pa mogu pješice otići na posao. A i lakše se probijem kroz jutarnje gužve. Mada mi treba više vremena do posla tada. Ali barem uživam u šetnji. A i barem ne moram razmišljati gdje i kako ću auto parkirati.

Da, do sada je ovo ljeto dosta kišovito. Pa se nismo nauživali ljetnim vrućinama. A opet, dosta je ta kiša nama hobistima u vrtlarstvu uradila dosta muke i probleme. A opet ne možemo imati svako ljeto idealno za uzgoj povrća. Svako ljeto je drugačije. I sa time se moramo nositi.

Danas sam ponovo oko preostalog povrća posipao neki pužomor. Sa nadom da će uništiti ove puževe koji mi uništavaju povrće. Jer stvarno su mi napravili ogromnu štetu. Naravno i peronospora je uradila svoje. A i vidim da se mi i ruže nekako čudno drže. Pa ću valjda i njih morati spašavati. Te ću i za njih morati naći neko sredstvo, da im tako pokušam pomoći. Jer te ruže mi daju predivne cvjetove. U kojima volim uživati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Uzaludan trud

Pisao sam u prošlim postovima kako sam se počeo baviti ponovo vrtlarstvom. I još uvijek se bavim tim predivnim hobijem. Hobijem koji me ispunjava. Da ne pišem koliko me rad sa zemljom i biljkama uveseljava, odmara duševno i fizički. Te ispunjava i slobodno vrijeme. A i izvlači iz stana, da ne budem toliko u zatvorenom prostoru. Da bar dio dana provedem u nekom obliku prirode.

Još uvijek sam na početku stvaranja svog malog raja na tom komadu zemlje. Jer nakon dosta godina zapuštanja tog komada zemlje, potrebno je puno truda i vremena da ga se dovede u neki red. Ali s obzirom kako je izgledao prije nekoliko godina, već je na dobrom putu i početku da pokušam ostvariti taj san, stvaranja komadić svog raja na zemlji.

Na žalost ove godine nemam baš uspjeha. Jer ova kiša koje je bilo previše u zadnjih skoro dva mjeseca, dobrano mi je uništila urod. Peronospora mi je paradajz uništila. Unatoč tome što sam ga pokušao nekim sredstvom zaštititi. A i zbog te kiše, pojavili su se neki puževi golači. Koji su mu pojeli veći dio ostalog povrća. Tako da sam žalostan što mi je trud oko pokušaja uzgoja propao urod. Ali se nadam da ću uspjeti barem nešto pokušati spasiti od tog nekog povrća.

Ali ipak se pokušavam ne predati, već polako ići dalje. Jer nikad ne reci nikad. I nakon pada uvijek se treba dići jači i krenuti dalje. Tako da se nadam da ću idućih dana pokušati sa novim sadnicama da nadoknadim propali urod. Ovih dana pomalo istražujem na mreži svih mreža kako se razmnožavaju ruže putem reznica. Naime, želja mi je da ove postojeće ruže na vrtu pokušam nekako spasiti od propadanja. A i da ih nekako razmnožim. Jer ruže su kraljice vrta. Koje svojom ljepotom oplemenjuju vrt. A i daju mu neku posebnu ljepotu i čar.

Naravno, kako još uvijek nemam svoj alat, već ga posuđujem od bake (po majčinoj strani) koja je još uvijek živa, morati ću idućih mjeseci nekako da smognem snage i načina da si nabavim neku malu kućicu. Te krenuti polako u nabavku svog alata, koji će mi pomoći u radu na tom vrtu. Jer moram krenuti iz nule, potpuno ispočetka. Jedna dobra stvar je u tome što sam barem taj komad zemlje naslijedio od pokojne majke. Tako da se ne moram mučiti oko toga kako otplatiti taj komad zemlje kreditom. Već mi samo preostaje da si polako nabavim vrtni alat. Te s vremena na vrijeme neke sadnice povrća, voćka ili nekog drugog bilja koje bih volio da uzgajam na vrtu. Tako da ako me sreća posluži i budem uporan, možda ipak uspijem urediti taj komad zemlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Opuštanje u vrtu

Ovih dana polako počinjem sa prvim radovima u vrtu, koji sam naslijedio od svoje obitelji. I kojeg ponovo pokušavam zadnjih godina urediti u stari sjaj koji je nekad imao. Ali nekako po svom ukusu. Kombinacija vrta i parka i voćnjaka i cvijeća. Mjesto u kojem bih mogao naći neki svoj mir i uživanje u prirodi.

I moram pomalo priznati da mi ti radovi u vrtu puno znače, da me nekako opuštaju i smiruju nakon napornog dana na poslu. Da me nekako bolje odmore od posla, nego da sam ležao pola sata na kauču u dnevnoj sobi. Mada je taj moj projekt (ako se smijem tako izraziti) još daleko od nekog završetka i onoga što sam planirao. Ali ipak mi već sada puno znači to što radim na zemlji i sa zemljom i biljkama. Kao da sva ta zemlja i biljke nekako izvlače negativnu energiju iz mene. Da bar malo zaboravim na svakodnevne brige i probleme.

Rad u vrtu i sa biljkama stvarno zna biti opuštajući i djeluju kao neki lijek da te smire. I pomalo tek sada kada sam ponovo počeo da se bavim vrtom i uzgojem nekih biljaka uviđam koliko je to lijepo i zašto mnogi ljubitelji vrta i biljaka uživaju u radu na zemlji. I zašto se to ne može opisati. Te mi je to samo poticaj da nastavim u ovom hobiju i da stvorim neki svoj raj na zemlji usred grada.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Jorgovan

Negdje u jesen 2016 godine sam posadio ovu sadnicu jorgovana. Bolje reći presadio sam je, jer je izrasla uz jedan jorgovan koji mi raste uz vrtnu pumpu. Osim što pokušavam da obnovim znanje uzgoja povrća, želja mi je da krenem i u uzgoj nekog cvijeća, poput ruža, margareta, špina i sličnog cvijeća. Jednim dijelom da mi krase vrt, a drugim dijelom iz želje da ih nosim na grob svojih bližnjih. A možda usput i da nešto zaradim od njihove prodaje. Naravno ako mi uspije i krene taj uzgoj tog nekog cvijeća.

Jorgovan je bjelogorično grmlje ili malo drvo, koje može narasti od 2 do 10 metara. Ima ih nekoliko vrsta, ali ja ih dijelim po boji. Ovaj koji sam posadio jest neka vrsta crvene ili slične boje. A posadio sam ga uz ogradu sa jednim susjedom, iz želje da uz taj dio ograde stvorim kao neku živu ogradu koja će mi praviti sijenu, a i da mi uljepša taj dio vrta. Da bih počeo da ubirem prve cvijetove trebati će mi najmanje oko 5 godina.

Jorgovani cvatu u vrijeme Uskrsa i simbol su ljubavi. A jedna od mojih ljubavi je uzgoj cvijeća i biljaka općenito. A tu ljubav prema cvijeću sam valjda naslijedio od majke, koja je voljela uzgajati i na vrtu cvijeće, a kod kuće one kaktuse koji cvatu oko Božića i Uskrsa. A i inače se je u mojoj obitelji uzgajalo cvijeće, posebno pamtim uzgoj krizantema za blagdan Svi sveti.

Ali vratimo se jorgovanu, kod njega mi se jako sviđa taj cvijet, koji daje prekrasne nijanse boja. I te boje mi se kod jorgovana sviđaju. Pa je i to jedan od razloga zašto uz tu ogradu želim posaditi niz tih jorgovana u raznim bojama, da nekako stvore neku posebnost vrtu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Podijelimo iskustvo

Osim što ću i dalje pokušati pisati o užicima čitanja i dijeliti sa vama o iskustvu čitanja romana, te o mojim pokušajima snimanja fotografije i dijeljenju sa vama nekih fotografija koje sam već snimio ili ću ih snimiti, pokušati ću pisati i malo o svojim doživljajima i iskustvu uzgoja povrća, cvijeća i nekog voća. Jer vrtlarstvo je zadnjih godina postalo još jedna moja strast i hobi.

Još uvijek se smatram početnikom u vrtlarstvu i uzgoju povrća, cvijeća i sličnog. Mada je vrtlarstvo dio mog života. I od kada znam za sebe u mojoj se je obitelji uzgajalo povrće, cijeće, pa i neko voće. I stoga sam odlučio unazad nekoliko godina ponovo ispočetka da se bavim uzgojem nekog povrća. I dovodim taj komad zemlje u neki red. Naravno i razlozi koje sam pisao u prijašnjim postovima, a i nadam se da ću pisati i u idućim postovima.

Jer želja mi je da podijelim sa svima vama koje interesira vrtlarstvo i uzgoj povrća, cvijeća i ostalog bilja. I da kroz ovaj blog izmijenimo iskustvo u uzgoju biljaka. Jer u ovih nekoliko godina sam shvatio da je uzgoj povrća, unatoč svim mukama koje donosi nešto predivno. I taj užitak, kada nakon muke oko uzgoja možeš uživati u povrću koje si sam uzgojio. I za koje sam znaš kako je uzgojeno, dok ovo kupljeno u nekom trgovačkom centru nikad nisi siguran kako je uzgojeno.

Ujedno bih želio da ovim putem na ovom mjestu zamolim sve vas koji me možda čitate iz Varaždina prenesete informaciju svim svojim poznanicima i prijateljima koji su željni da se okušaju u uzgoju nekog povrća, a nemaju prilike gdje bi to mogli ostvariti da mi se jave. Moju adresu elektronske pošte možete naći u oglasniku, a i broj telefona. Te ako ste me željni kontaktirati na broj mobitela, da mi se jave nakon 16 sati radnim danom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Vrtlarstvo

U mojem djetinjstvu i mladosti moja obitelj se je bavila vrtlarstvom. I imali smo jedan komad zemlje na kojem smo uzgajali uglavnom povrće za svoje potrebe. Ali kako su se s vremenom u moju obitelj zavukle neke bolesti, na žalost taj vrt i komad zemlje je ostao zapušten, jer se nismo mogli sa njime baviti. Ali unazad nekoliko godina, ponovo sam počeo da krčim taj komad zemlje i održavam ga. I prošle sam godine počeo sa prvim samostalnim uzgojem nekog povrća.

I time sam se odlučio da se vratim pomalo korijenima u uzgoju nekog povrća, a i cvijeća i voća. Odlučio sam se na to iz ekonomskih razloga, jednim dijelom. A drugim dijelom iz razloga što se je na tržištu pojavilo dosta nekvalitetnog povrća. I to ponajviše u trgovačkim centrima, dok na tržnicama po mom mišljenju je još donekle moguće nabaviti domaće povrće. A ekonomski razlog je u tome što je svakim danom povrće, a i voće postaje sve skuplje. A plaće su sve manje, pa sam se odvažio da i iz tog razloga krenem u avanturu obnove uzgoja povrća u vlastitom vrtu.

Nakon nekoliko godina krčenja vrta od previsoke trave i ostalih biljaka koje mi ne trebaju na vrtu, prošle godine sam uspio da si uzgojim nešto paradajza, a i tikvica. I sa tim povrćem sam imao lijep uspjeh, pa ću ove godine pokušati nastaviti sa tim uzgojem. Dok na primjer sa lukom nisam imao nikakav uspjeh, dok sa grahom sam uspio tek da povratim posijano sjeme. Pa ću sa tim povrćem odustati od uzgoja.

Uspio sam prošle godine da posadim i neke špine, margarete i krizanteme. Ali tek sa margaretama sam imao neki uspjeh, a špine i krizanteme mi nisu uspjele. Ali me to ne će obeshrabriti. Pa ću i ove godine njih pokušati uzgojiti. Na vrtu imam i nekoliko ruža, koje ću nastojati dalje da ih održim, a i pokušam razmnožiti. Naravno, ako uspijem prije toga nekako naučiti kako se to radi.

Imam na vrtu i još nekih drugih biljaka i cvijeća, a i neki lješnjak i orah. Ali o tome u jednom drugom prilikom. Jer se nadam da ću na ovom blogu pokušati pisati i o vrtlarstvu i time podijeliti svoja prva iskustva bavljenja vrtom i uzgojem povrća, cvijeća i nekog voća.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost