Malo o fotografiji

Već nekoliko dana, a možda i više, pomalo čitam i proučavam neke knjige o fotografiji koje imam kod kuće. Kako sam zadnjih godina i foto amater, koji pokušava da snimi neke fotografije. Nakon tih silnih godina odlučio sam da se malo bolje informiram o fotografiji i snimanju fotografije.

Mada sam kao član jednog foto kluba dosta sam čuo i slušao o tim nekim pojmovima. Poput kompozicije, crtanjem svjetlom, motivima, svjetlosti, cameri obscuri i mnogim drugim stvarima. I moram priznati da sam dosta naučio o tim stvarima na sastancima foto kluba. Ali nakon svih tih slušanja i pokušaja shvaćanja tih stvari, ipak sam zaključio da bih još više toga želio da saznao o fotografiji. I svemu što je vezano uz fotografiju. Pa sam se odlučio i odvažio da svo slobodno vrijeme koje mi bude na raspolaganju iskoristim za čitanje knjiga. Te da prvom prilikom pokušam to primijeniti i u praksi.

Jer badava ti teoretsko znanje, ako ga ne primijeniš u praksi. Kako sam dosta tip čovjeka koji cijeni praksu, te sam od onih koji cijeni praksu više od drugih stvari, ipak moram nešto znati i iz teorije. Te ju primijeniti u praksi. A i odvažio sam se da počnem proučavati pojmove iz fotografije jer sam primijetio da mi ipak nedostaje. Te mi ga je potrebno obnoviti i savladati.

A i odvažio se na ovaj pothvat iz razloga što bih možda uskoro se pokušao baviti i snimanjem camerom obscurom. Prethodnicom današnje fotografije. Naime, camerom obscurom se snima slika direktno na fotografski papir. I tako nastaje jedini originalni primjerak fotografije. Koji se na žalost ne može kopirati.

Nekako me je ta camera obscura dosta zaintrigirala i zainteresirala. Te me je i to dosta potaklo na proučavanje o načinima snimanja fotografije, svjetlosti, samoj cameri obscuri. Te ako bude prilike jednog dana da se i odvažim na snimanje jednom ovakvom napravom kao što je camera obscura.

Jednu takvu napravu već imam kod kuće. I koju ću pokušati da obnovim jednog dana i da krenem u neku akciju. Ali prije toga bih želio da se malo više naučim o toj napravi i svemu ostalom vezano uz fotografiju. Jer ipak bez nekog predznanja ne mogu da krenem u nešto takvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Novogodišnje želje ili odluke

Iako sam si rekao za novogodišnjih želja i odluka (ako to tako smijem reći) da ću redovito i češće pisati za ovaj blog, do sada još nisam se uspio natjerati da tako i bude. Jer iznova i iznova me nešto odvuče od pisanja tekstova za ovaj blog.

Do prije nekoliko godina sam donosio novogodišnje odluke i na kraju se je uvijek završilo da ni jednu od novogodišnjih odluka nisam započeo. A niti ostvario. Pa sam se odlučio da ih više ne donosim. Već jednostavno uđem u novu godinu samo sa skromnim željama, a one su: da si nađem konačno neki stalni posao, te da se konačno nekako negdje sprijateljim sa nekom divnom ženom sa kojom bih ostvario jedno divno prijateljstvo i možda više od toga, te da mi nova godina bude bolje od prijašnje.

A kakva će godina biti, pokazat će se do kraja godine. Ako je vjerovati nekim vijestima koje sam ovih dana dobio, mogla bi biti uspješna, ali i jako teška. Prva je vijest da sam se uspio riješiti one kampilobakterije koju sam nekako dobi. Tako da sam sada čisti od nje. Što mi je drago. A loše je vijest da mi je stigla neka obavijest o ovrsi i morao sam pokrenuti neke radnje da je pokušam osporiti. A koliko ću imati uspjeha, pokazat će vrijeme.

I tako godina mi je počela tako kako je i počela. Ali nemam vremena za veselje i očajavanje. Život ide dalje. Mora se pod hitno naći neki posao, da se može od njega nekako pokušati živjeti. Te se suočavati sa svim problemima koji će se pojaviti. Ovih dana ponovo sam počeo razmišljati da se nekako aktiviram u jednoj socijalnoj samoposluzi kao volonter, a i u foto klubu da budem nekako aktivniji. Jer moram priznati da mi nekako mi to nedostaje. Da budem negdje aktivniji. I među ljudima. Među ljudima koji dijele isti cilj ili ljubav, a to je da se pomogne potrebitima u nevolji, te da ponovo pokušam se baviti fotografijom. A kako će sa time biti, nadam se da ću pisati o tome u skorije vrijeme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Usklađivanje obaveza

Moj drugi radni tjedan polako ide kraju u novoj firmi. I polako svakim danom sve više stječem znanje u poslovima. I vjerujem da ću se s vremenom naučiti raditi nove poslove.

Da,polako se sve više navikavam na novi posao. I sve više novosti u poslu dobivam. I samo si moram dati truda da ih savladam i naučim.Te će mi polako sve lakše biti na poslu. Jedini problem ovih dana mi je bila ova hladnoća koja je zavladala vani. I koja me je više iscrpila nego sam posao. Mada i sam posao je naporan i monoton. Ali vjerujem i nadam se da ću se i na to naviknuti. Nije svaki posao isti, ali ako se nešto želi onda se to i može. Svaki početak na novom poslu je težak. Ali s vremenom se i to savlada i onda postaje nešto lakše. A koliko ću ostati, još ću vidjeti.

Nažalost sa početkom rada na novom poslu imam manje vremena da se posvetim svojim omiljenim hobijima. Čitanjem knjiga, fotografijom,izradom goblena. Tako da još uvijek nekako pokušavam uskladiti svoje poslovne i privatne obaveze sa bavljenjem tim hobijima. Mada sam se najviše posvetio ovih dana izradi goblena, nadam se da ću s vremenom naći i vremena da pročitam i neku knjigu. A što se fotografije tiče, još će biti neko vrijeme u mirovanju. Jer još uvijek nisam spreman na investiciju oko kupnje novog i boljeg fotoaparata.

Trenutno radim jedan goblen koji bih jednog dana poklonio svojim nećakinjama.Da, bavim se i izradom goblena. Jednim predivnim hobijem koji me ispunjava i smiruje. Planirao sam taj goblen dovršiti do ovog Božića, te ga staviti u okvir. Ali na žalost zbog poslovnih i privatnih obaveza ne će biti gotov na vrijeme. Pa ću ga naknadno morati pokloniti nećakinjama, nekom drugom zgodom i prilikom. I za kojeg se nadam da će ih razveseliti.

Što se tiče čitanja knjiga, na žalost i on je u nekom mirovanju. Nakon što odradim smjenu na poslu i obavim neke privatne obaveze, uhvati me umor. Umor koji mi ne dozvoljava da se posvetim čitanju. Te zbog tog umora na žalost ne bih mogao da kvalitetno čitam knjigu.Tako da još uvijek pokušavam da pronađem neko doba dana kada bih mogao čitati knjigu. Ili neki dan koji bih posvetio samo knjizi. Ali vjerujem da će se i to uskladiti. Jer ipak druženje sa knjigom mije najljepše i najbolje provedeno vrijeme.

A što se fotografije tiče, odlučio sam se na to da taj hobi stavim u mirovanje, dok ne riješim neke financijske probleme i stvorim priliku da se odvažim na investiranje u bolju foto opremu. Naime,nekako sam shvatio daj je vrijeme da se osuvremenim u foto opremi ida si nabavim bolju opremu. Jer sa sadašnjim foto aparatom sam još uvijek ograničeni. Ali i za to će doći vrijeme. Samo moram da si dovedem financije u red.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Osvježenje

Napokon je došlo i neko osvježenje. Nakon ovih paklenih vrućina, dobro je došlo. Jer ove vrućine su postale stvarno naporne. Ali preživjeli smo. I ako je vjerovati vrlim prognozerima vremena, slijedi nam dani osvježenja. I vrućine su iza nas. Što me veseli, jer više se ne ću morati mučiti sa njima.

Ovih dana sam se morao dosta posvetiti na vrtu zalijevanju svog povrća i cvijeća i ostalog bilja koje pokušavam uzgojiti, ili spasiti od propasti. Jer ove vrućine su dosta bile naporne i za povrće, cvijeće i ostale biljke. Jer zbog nje zemlja se je doslovce sušila. I trebalo je pomoći biljkama da nekako prežive tu vrućinu. Jer vidjelo se je i na ružama koliko su vapile za vodom. Na žalost, nemam na vrtu instalirano navodnjavanje. Pa sam sve zalijevao sa vrtnom kantom. Srećom nemam puno toga za zalijevati, pa sam nekako uspio da sve to zalijevam. Ali ako se ovako nastavi, i ako stvarno ću idućih godina povećati broj biljaka koje bih volio da uzgajam, morati ću razmisliti o nekom drugom obliku navodnjavanja.

Na žalost, zbog vrta sam malo zapustio fotografiranje na Špancirfestu. Kako sam zaljubljenik u oboje, i fotografiju i vrtlarstvo, morao sam se odlučiti što mi je od ovo dvoje važnije. I odluka je pala na vrt, jer ipak na vrtu si pokušavam uzgojiti neko povrće, a i stvoriti neko malo mjesto za snimanje fotografija. Naime, želja mi je da se pokušam baviti i nekom makro fotografijom. Pa se nadam da ću s vremenom na vrtu uzgojiti neko cvijeće ili slično za snimanje takve vrste fotografije.

A što se tiče fotografije, na žalost ove godine sam ju dosta zanemario. Dijelom zbog poslovnih obaveza, dijelom zbog privatnih obaveza. Što mi je žao, jer ipak prelijepi je to hobi i aktivnost. Ali opet ne ću se žaliti, jer još uvijek ima vremena da se joj vratim. I nadam se da ću se vratiti joj uskoro, jer u planu je nabavka novog fotoaparata. Ali o tome drugom prilikom.

A i čitanje knjige „Mačak pod šljemom” ide polako dalje i kraju. I uživam u njoj. Jer govori o jednom partizanu, Iliji Kapara, koji kroz bitke sa neprijateljima i sa svojim dilemama i dramama koje proživljava tijekom bitaka. Te je zanimljivo kroz čitanje pratiti sva ta njegova razmišljanja i dvojbe kroz koje prolazi. Ali o svemu uskoro u jednom posebnom tekstu o ovoj knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ima li smisla?

Ovih dana sam se uglavnom ponovo posvetio vrtu, nego španciranju po gradu na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako ne možeš imati ovce i novce, morao sam se odlučiti što mi je trenutno važnije. Kako osim vrtlarenja volim i fotografiju, a i bavljenje vrtlarstvom i vrtom, morao sam se odlučiti za vrt.

Naime, kako ste mogli zaključiti iz prijašnjih postova, osim što se pokušavam baviti fotografijom, imam jedan komad zemlje negdje ovdje u Varaždinu, na kojem si pokušavam uzgojiti nešto povrća. A i održati taj komad zemlje u nekom redu. I taj komad vrta me zna dosta opustiti i iz mene izvući neku nemirnost i umor. Ali volim i fotografiju, koja me potiče i na neku kreativnost. Naravno i samo pisanje tekstova za ovaj blog, a i čitanje.

Kako je ponovo nastupilo ovo vruće vrijeme, moram se dosta posvetiti zalijevanju vrta i tako pokušati da održim i spasim preostale ruže koje su mi ostale, a i ovo povrće koje sam posadio. Kako je početkom ljeta dosta bilo kišno vrijeme, i koje je dosta ostavilo traga na povrću. Naime, peronospora je poharala paradajz, a ostalo povrće neki puževi golaći, uslijedilo je i ovo vruće vrijeme.

I kada sad pred kraj ljeta malo se osvrnem na ovu sezonu, pitam se je li imalo smisla se baviti vrtom i boriti se da imaš nekog uspjeha u uzgoju. Jer na kraju nisam baš puno brao paradajza, ali ipak nešto malo. A i puževi se više gostili sa povrćem. Jer od kelja, poriluka i ostalog nekog povrća još nisam ništa ubrao. Mada još raste na vrtu to povrće. Ali ipak nekako se to povrće drži. Pa se nadam da će do jeseni ipak nešto od tog povrća uspjeti narasti dovoljno dobro da ipak uživam u njemu. Jer ipak raste polako, i pokazuje neku borbu sa sušom.

I tako, kad se malo osvrnem pitam se je li imalo sve to nekog smisla? I jeli ima smisla nastaviti? A s obzirom koliko sam imao vremena ponekad, ipak sam sam se bavio nečim, i ne može se reći da nisam si dao truda. Makar sam i pogriješio u nekim radnjama, i prekasno reagirao, te imao problema sa bolestima i štetnicima, ipak možda na kraju sam nešto pokušao uraditi i bavio se. I nisam se dosađivao po tko zna kakvim mjestima. Nadam se da ne griješim u ovim prijašnjim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Instalacija i oldtimer

Špancirfest se nastavio i kroz vikend. Iako nije onakav kakav je bio prije, barem ne po mojem mišljenju, ipak se nađe neka zanimljivost na njemu. Našlo se je nekoliko zanimljivih performera, koji su svojim performansima uspjeli da zabave svoju publiku. Jer su svi bili oduševljeni sa njihovim izvedbama.

Naravno, i ja sam se špancirao gradom. Koji je uređen tako kako je i uređen, ali s obzirom na situaciju, dobro je i tako. Jedino što me je smetalo ovih dana jest to što je bila prevelika gužva. Koja me je nakon nekog vremena počela dosta živcirati. Ne znam jeli u meni problem, ili u gužvi, ali nakon duže šetnje nekako me je gužva počela smetati. Jer nisam ljubitelj gužvi.

Kako sam također ljubitelj i fotografije, a i snimanja fotografija na Špancirfestu, ovih dana sam uspio da dosta snimam. Kako sam ograničeni sa prostorom, na žalost ne ću moći da vam prikažem onoliko fotografija koliko sam zamislio, ali nadam se da će vam se svidjeti.

Ova prva fotografija prikazuje neku instalaciju jedne umjetnice. I koja je smještena u blizini glavnog trga.

A ova druga fotografija je jednog oldtimera. Klub ljubitelja oldtimera je postao nezaobilazan štand Špancirfesta. I ne prođe dan a da ne izlože jedan primjerak oldtimera. Pa sam jedan dan uhvatio ovaj predivan primjerak oldtimera.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Učenje i nabavka

Na kraju ipak pomalo uživam u ovoj novoj knjizi. I nadam se da ću s vremenom je pročitati. Jer zbog obaveza, kako poslovnih tako i privatnih, baš nemam vremena da joj se posvetim. Ali nema veze, ipak je najvažnije da se uživa u knjizi i da se iz nje izvuče neko novo iskustvo za stvarni život. Jer ipak dobra knjiga ili roman može dobro utjecati na život. Te se iz njih naučiti nešto što bi se moglo primijeniti u životu ili koristiti u životu.

Osim što se zadnjih dana pokušavam vratiti čitanju i naći vremena za čitanje, dosta razmišljam kako se vratiti i fotografiji. Te sam ponovo u nekoj potrazi za nekim boljim fotoaparatom. Ne mora baš biti neki najnoviji i vrhunski fotoaparat. Zadovoljiti ću se i nekim polovnim, već korištenim aparatom. Samo neka je ispravan. Pošto sam do sada koristio neki idiot digitalni aparat, nekako sam mišljenja da je možda za početak dobar i neki polovni aparat. Poput NIKON d 3100. Jer kako se nisam još do sada koristio sa jednim takvim fotoaparatom, morao bih najprije naučiti sa njime rukovati i naučiti snimati neke nove fotografije. I možda bolje. Pa onda krenuti na neki još bolji fotoaparat. Odlučio sam se za NIKON fotoaparate, jer nekako imam dojam da su fotoaparati tog proizvođača dosta dobri. Ne kažem da su ostali loši, ima i među njima dobrih. Ali NIKON mi je nekako najbolji. I to je samo moje skromno mišljenje.

Učenje i stjecanje novih vještina je uvijek najbolja ideja. I uvijek se treba se tome posvetiti, jer time samo možeš napredovati u nečemu. I pomoći ti u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost