Kreativnost

Ovo vrijeme vani je je postalo ludo. Jer je prijelaz iz ljetnih vrućina u jesensko, što je stvarno podmuklo. Jer čovjek ne zna kako bi se obukao. Pa se lako prehladi ili pokupi neku sličnu bolest. A ta bolest mi baš nije poželjno ovih dana. I što stvarno ne bih želio.

Da, baš mi ne bi trebalo neka prehlada ili viroza ili koja li već slična bolest, jer pošto sam još uvijek bez posla, mogao bi mi se zalomiti neki posao baš kada sam prehlađen ili što li već. A baš na početku rada u novoj firmi ne bi mi baš bilo poželjno da počnem sa nekim bolovanjem. I toga me je jako strah, jer ne volim da mi početak rada u novom poduzeću i na radnom mjestu obilježi neko bolovanje. Ako stvarno to bolovanje nije potrebno. Stoga sam dosta ljut na ovakva vremena, jer su baš podmukla. I mala nepažnja može čovjeka natjerati u neku bolest. Te nije ni čudo da pomalo neke viroze vladaju ovih dana.

Dolaskom jeseni i sve kraćih dana, a i svježijih, ponovo sam nakon nekoliko godina si nabavio jedan goblen ovih dana. Naime, do prije nekoliko godina sam ih strastveno izrađivao. Ali kako sam došao u jednu krizu, bio sam prisiljen da zapustim ovaj svoj hobi do daljnjega. Ali ovih dana sam se odvažio na ponovno aktiviranje ovog hobija. Za početak sam si nabavio neki manji goblen, sa šest niti. Da sa njime polako obnovim znanje izrade goblena. I da ponovno izvježbam ruke na tu izradu.

Znam, znam da je taj hobi dosta neuobičajen za nas muške. Ali za mene nije ništa neuobičajeno. Jer to je predivan, kreativan hobi, koji se isplati raditi. I kojeg neizmjerno volim. Kao i fotografiju, te čitanje knjiga raznih tematika. U današnje vrijeme jednostavno više ne postoje poslovi i hobiji koji su samo za žene ili samo za muške. Stoga se ne sramim priznati da izrađujem goblene.

Nekako u ovoj zrelijoj fazi života u meni se je probudila neka vrsta kreativnosti. Jer u mladosti nisam imao nikakvu želju za bavljenjem ni jednim od svojih hobija. I nisam se bavio nikakvim sličnim hobijem u mladosti. Ali, kako ono ljudi kažu, bolje ikad neko nikad.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Vlak u snijegu

Sjećate li se knjige „Vlak u snijegu” autora Mato Lovrak, a i istoimenog filma. Ja se osobito sjećam filma, ali knjige baš i ne. Naime, kako je ovih dana počela nova školska godina, jedna od mojih nećakinja ima u školskoj lektiri tu knjigu za pročitati. I to me je potaknulo da se vratim malo u svoje školske dane i mladost.

Jer i moja generacija je možda imala isto za lektiru pročitati tu knjigu. Pišem „možda”, jer nakon gotovo 30 godina više se i ne sjećam koje smo knjige morali pročitati za školsku lektiru. Ali dobro se sjećam filma i svu tu djecu koja su kao neku nagradu dobila izlet u Zagreb. Te na povratku kući sa vlakom zapeli u zapuhu snijega.

I to, što jedna od nećakinja ima za lektiru pročitati tu knjigu, potaknulo me je da pokušam pročitati i ja tu knjigu. I prisjetiti se i kroz nju cijele te radnje oko tog vlaka i snijega. Te pokušati usporediti knjigu sa filmom. Naravno, kako sam već nekoliko puta gledao taj film, biti će teško čitati knjigu, jer mi je poznata radnja. A i zbog toga što će mi se kao glavni likovi javljati ti junaci iz filma. Te što ne ću moći stvoriti svoju viziju kako su izgledali ti likovi. I u tome je problem. Jer po mojem skromnom mišljenju uvijek je bolje pročitati knjigu, pa kroz nju stvoriti viziju kako su likovi izgledali, kako se radnja odvijala. Pa onda pogledati film i usporediti ga sa knjigom.

Ponekad je dobro nakon nekoliko desetljeća pročitati neku knjigu koju smo čitali u djetinjstvu i mladosti. Pa se tako podsjetiti na mladost. I što smo nekad čitali. Moram priznati da mi je pomalo drago što me je ta nećakinjina lektira potaknula da pokušam pročitati ovu knjigu i da se podsjetim na svoju mladost i školske dane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Osvježenje

Napokon je došlo i neko osvježenje. Nakon ovih paklenih vrućina, dobro je došlo. Jer ove vrućine su postale stvarno naporne. Ali preživjeli smo. I ako je vjerovati vrlim prognozerima vremena, slijedi nam dani osvježenja. I vrućine su iza nas. Što me veseli, jer više se ne ću morati mučiti sa njima.

Ovih dana sam se morao dosta posvetiti na vrtu zalijevanju svog povrća i cvijeća i ostalog bilja koje pokušavam uzgojiti, ili spasiti od propasti. Jer ove vrućine su dosta bile naporne i za povrće, cvijeće i ostale biljke. Jer zbog nje zemlja se je doslovce sušila. I trebalo je pomoći biljkama da nekako prežive tu vrućinu. Jer vidjelo se je i na ružama koliko su vapile za vodom. Na žalost, nemam na vrtu instalirano navodnjavanje. Pa sam sve zalijevao sa vrtnom kantom. Srećom nemam puno toga za zalijevati, pa sam nekako uspio da sve to zalijevam. Ali ako se ovako nastavi, i ako stvarno ću idućih godina povećati broj biljaka koje bih volio da uzgajam, morati ću razmisliti o nekom drugom obliku navodnjavanja.

Na žalost, zbog vrta sam malo zapustio fotografiranje na Špancirfestu. Kako sam zaljubljenik u oboje, i fotografiju i vrtlarstvo, morao sam se odlučiti što mi je od ovo dvoje važnije. I odluka je pala na vrt, jer ipak na vrtu si pokušavam uzgojiti neko povrće, a i stvoriti neko malo mjesto za snimanje fotografija. Naime, želja mi je da se pokušam baviti i nekom makro fotografijom. Pa se nadam da ću s vremenom na vrtu uzgojiti neko cvijeće ili slično za snimanje takve vrste fotografije.

A što se tiče fotografije, na žalost ove godine sam ju dosta zanemario. Dijelom zbog poslovnih obaveza, dijelom zbog privatnih obaveza. Što mi je žao, jer ipak prelijepi je to hobi i aktivnost. Ali opet ne ću se žaliti, jer još uvijek ima vremena da se joj vratim. I nadam se da ću se vratiti joj uskoro, jer u planu je nabavka novog fotoaparata. Ali o tome drugom prilikom.

A i čitanje knjige „Mačak pod šljemom” ide polako dalje i kraju. I uživam u njoj. Jer govori o jednom partizanu, Iliji Kapara, koji kroz bitke sa neprijateljima i sa svojim dilemama i dramama koje proživljava tijekom bitaka. Te je zanimljivo kroz čitanje pratiti sva ta njegova razmišljanja i dvojbe kroz koje prolazi. Ali o svemu uskoro u jednom posebnom tekstu o ovoj knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ima li smisla?

Ovih dana sam se uglavnom ponovo posvetio vrtu, nego španciranju po gradu na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako ne možeš imati ovce i novce, morao sam se odlučiti što mi je trenutno važnije. Kako osim vrtlarenja volim i fotografiju, a i bavljenje vrtlarstvom i vrtom, morao sam se odlučiti za vrt.

Naime, kako ste mogli zaključiti iz prijašnjih postova, osim što se pokušavam baviti fotografijom, imam jedan komad zemlje negdje ovdje u Varaždinu, na kojem si pokušavam uzgojiti nešto povrća. A i održati taj komad zemlje u nekom redu. I taj komad vrta me zna dosta opustiti i iz mene izvući neku nemirnost i umor. Ali volim i fotografiju, koja me potiče i na neku kreativnost. Naravno i samo pisanje tekstova za ovaj blog, a i čitanje.

Kako je ponovo nastupilo ovo vruće vrijeme, moram se dosta posvetiti zalijevanju vrta i tako pokušati da održim i spasim preostale ruže koje su mi ostale, a i ovo povrće koje sam posadio. Kako je početkom ljeta dosta bilo kišno vrijeme, i koje je dosta ostavilo traga na povrću. Naime, peronospora je poharala paradajz, a ostalo povrće neki puževi golaći, uslijedilo je i ovo vruće vrijeme.

I kada sad pred kraj ljeta malo se osvrnem na ovu sezonu, pitam se je li imalo smisla se baviti vrtom i boriti se da imaš nekog uspjeha u uzgoju. Jer na kraju nisam baš puno brao paradajza, ali ipak nešto malo. A i puževi se više gostili sa povrćem. Jer od kelja, poriluka i ostalog nekog povrća još nisam ništa ubrao. Mada još raste na vrtu to povrće. Ali ipak nekako se to povrće drži. Pa se nadam da će do jeseni ipak nešto od tog povrća uspjeti narasti dovoljno dobro da ipak uživam u njemu. Jer ipak raste polako, i pokazuje neku borbu sa sušom.

I tako, kad se malo osvrnem pitam se je li imalo sve to nekog smisla? I jeli ima smisla nastaviti? A s obzirom koliko sam imao vremena ponekad, ipak sam sam se bavio nečim, i ne može se reći da nisam si dao truda. Makar sam i pogriješio u nekim radnjama, i prekasno reagirao, te imao problema sa bolestima i štetnicima, ipak možda na kraju sam nešto pokušao uraditi i bavio se. I nisam se dosađivao po tko zna kakvim mjestima. Nadam se da ne griješim u ovim prijašnjim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Što se voli, nije teško

Kao poticaj za početak pisanja ovog posta dobio sam u jednom komentaru u starom blogu. Gdje jedan bloger koji me prati komentira da ne bi dvojio što bi odabrao, blog ili vrt. Na žalost ne znam na kraju koji je njegov odabir, ali moj je oboje, a i još neki hobiji kojima se volim baviti. Kad se nešto voli raditi i kad se tome s ljubavi pristupa onda to i nije teško raditi i baviti se time.

Kao što ste mogli iz čitanja ovog mog bloga zaključiti, moja ljubav prema pisanju bloga, te čitanju knjiga raznih tematika, bavljenju vrtlarstva i fotografija su moje trenutne najveće ljubavi. Naravno tu je i mačak Garfild, koji mi radi društvo na vrtu i usput me zabavlja. I jednostavno zadnjih mjeseci, pa čak i godina ove aktivnosti i hobiji kojima se bavim u slobodno vijemer us moja strast i ljubav, bez kojih danas ne znam kako bih živio.

Jednostavno, ove aktivnosti su postale dio mog života i život bez njih ne bi imao smisla. I ne znam kako bih živio bez njih. Te ne znam kako sam živio bez njih prije nego što sam se počeo baviti sa njima. Naravno, sada se nekim aktivnostima se mogu baviti kako mi je želja, jer danas na žalost nema nekih ljudi koji su me sputavali u bavljenju tih aktivnosti. Ali ne bih o njima u ovom postu o njima.

Naravno, da bih se bavio ovim aktivnostima i hobijima, moram i raditi, da bih ih financirao. Na žalost nakon mjesec rada u jednoj firmi ostao sam iznenada bez posla. Pa sam ponovo nezaposlen u potrazi za novim poslom. Ovih dana me je dodatno iznenadila uplata plače na moj račun. I na žalost šokirala me je. I koja je oko jedne trećine manja nego li sam je dobivao u prijašnjim poduzećima. I kad sam to vidio, ostao sam u šoku i pitam se cijelo vrijeme je li vrijedno bilo se žrtvovati za taj posao. I moram priznati da nije, tako da prevladava u meni neko ogorčenje nakon ovog da ne znam što bih.

Ali dosta o tome, da mi zdravlje ne strada. Uglavnom, kako sam pisao na početku, što se voli raditi, to nije teško. I mogu priznati da uživam u tom vrtu, čitanju i mačku, jer zemlja iscrpi iz mene sve negativno, čitanje me ispuni, a mačak Garfild podiže raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio ove hobije. A i životinje. Jer ovo je za mene jedna lijepa kombinacija, koja me ispunjava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Vrućina i kako s njom?

Ne znam za vas, ali mene ovo vrijeme stvarno izluđuje. Nakon onih kiša koje su nama vrtlarima zadale dosta muke sa uzgojem povrća iz hobija (a vjerujem i onim profesionalnim), sada me muče ove vrućine. Nekako imam dojam da svake godine sve teže podnosim ove vrućine. I svake godine sve više truda moram uložiti da se osvježim. Ali nastojim nekako se nositi sa tim vrućinama. Jer druge mi nema.

Možda je ove godine problem i u tome što sam ovu zimu operirao i žučni kamenac i ostao bez žučne kese. Tako da se dodatno i sa time moram nositi. I dalje imam posljedice sa tom operacijom. Ne boli me ništa, osim ako ne isforsiram nešto što nisam trebao ili promjena vremena. Već me najviše muči to što nakon neke pojedene hrane uvijek moram bježati na WC. Ne želim vam biti ogavan ovim riječima. Ali tako je kod nekih nas koji smo operirali žuč. Jer zbog nje, probava nam ne radi dobro. Pa moramo paziti što jedemo. I kako jedemo. Kako se još uvijek smatram novi u tome oko žući, i kako mi je ovo prvo ljeto nakon operacije, moram se naučiti kako se nositi kroz ljeto sa tim pomanjkanjem žuči. Ali vjerujem da u nekako savladati i to.

Ovih dana mediji nas ponovo obasipaju sa informacijama kako da preživimo ove paklene vrućine. Nije zgorega da svako ljeto obnovimo znanje oko preživljavanja ovih vrućina. Ali ne treba nam toliki senzacionalizam oko toga. I dizanja tolike panike. Ali što ćemo, takvi su neki novinari. A opet dobro su došle i nove informacije o vrućinama. Jer toga nikad dosta.

Nakon nekih mjesec dana, ponovo se vratio čitanju knjige „Mudroslovne Tereze”. Kao i prije, ponovo se je ukazalo mi to da nije dobro raditi toliku vremensku razliku u čitanju knjige. Već je odmah pročitati do kraja. Jer s vremenom se pogubi o tome što se je pisalo prije u knjizi. Pa je potrebno obnoviti iskustvo u čitanju. Barem je to moje iskustvo, naravno vaše može biti drugačije. Naravno, ovih dana ću je pokušati pročitati do kraja. Jer knjiga mi je i dalje zanimljiva. I volio bih otkriti kraj kroz čitanje. A to će biti uskoro. I dalje vam je preporučam za čitanje, unatoč tome što je religija, filozofija i slične znanosti isprepletena sa erotikom i seksom. I što je napisana prije nekoliko stoljeća od nepoznatog autora.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Kišno ljeto

Zadnjih dana sve više čujem od poznanika da imaju i oni problem sa uzgojem vlastitog povrća. I da su im ili puževi pojeli povrće, ili im je peronospora uništila paradajz, unatoč tome što su ga pokušali zaštititi od te bolesti. Tako da nisam jedini kojeg je zadesila ova nepogoda ove godine oko uzgoja povrća. A to je vjerojatno zbog previše kiše ove godine. Jer stvarno je ima i previše ovo ljeto.

U pravilu nisam protiv kiše. I volim da pada. Posebice kada mi zalije vrt. Jer je kiša najbolja za zalijevanje vrta, voćnjaka i ostalog. Ali ne volim je kada moram ići na posao, jer tada obično pokisnem. Jer zadnjih godina, od kada nemam auto, moram na posao pješice ili biciklom. Što mi je s jedne strane i drago, jer tada uživam u šetnji u jutarnjim satima, kada je još sve svježe. A i dosta me ta šetnja do posla i nazad zna opustiti. Srećom da mi radno mjesto nije daleko, pa mogu pješice otići na posao. A i lakše se probijem kroz jutarnje gužve. Mada mi treba više vremena do posla tada. Ali barem uživam u šetnji. A i barem ne moram razmišljati gdje i kako ću auto parkirati.

Da, do sada je ovo ljeto dosta kišovito. Pa se nismo nauživali ljetnim vrućinama. A opet, dosta je ta kiša nama hobistima u vrtlarstvu uradila dosta muke i probleme. A opet ne možemo imati svako ljeto idealno za uzgoj povrća. Svako ljeto je drugačije. I sa time se moramo nositi.

Danas sam ponovo oko preostalog povrća posipao neki pužomor. Sa nadom da će uništiti ove puževe koji mi uništavaju povrće. Jer stvarno su mi napravili ogromnu štetu. Naravno i peronospora je uradila svoje. A i vidim da se mi i ruže nekako čudno drže. Pa ću valjda i njih morati spašavati. Te ću i za njih morati naći neko sredstvo, da im tako pokušam pomoći. Jer te ruže mi daju predivne cvjetove. U kojima volim uživati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost