Samo iznosim iskustva

U zadnjih nekoliko postova pokušao sam samo iznositi neka svoj mišljenja, iskustva, podijelio neka mišljenja sa kojima se slažem. Nije mi bila želja da ikoga uvrijedim ili vrijeđam. Ako se tko uvrijedio, to je njegov problem ne moj. Ponekad istina boli.

U zadnjim postovima sam odlučio malo podijeliti neka svoja iskustva i mišljenja koja imam. Neka mišljenja drugih sa kojima se slažem i koja sam želio podijeliti sa vama koji me čitate. Ovo su samo moja skromna mišljena sa kojima se ne morate složiti. Mišljenja i iskustva koja sam stekao u zadnje vrijeme. Nije mi bila želja da ikoga uvrijedim, ako se je osjetio uvrijeđenim. Samo pokušavam kroz ove pisane riječi iznijeti svoje iskustvo koje sam stekao zadnjih nekoliko godina koliko se borim da se negdje zaposlim i kroz potragu za poslom.

Dođu trenuci kada moraš i odbiti posao, unatoč što si poslao molbu. Jer na kraju ispada da nije onako kako si zamišljao. Tako sam i jučer na žalost morao odustati od posla. Bio sam ponovo na nekom razgovoru za posao, i na žalost zbog težine posla morao sam ipak odustati. Kako sam prije skoro mjesec i pol bio na operaciji bruha, silom prilika, moram još neko vrijeme da izbjegavam neke teže poslove. Jer unatoč što je prošlo tih mjesec i pol, rana je još svježa. Pa moram da se suzdržavam od nekih poslova, da ih izbjegavam, da mi se ne ponovi taj bruh. Na žalost, ova operacija bruha me je dosta zakočila u traženju posla i poslova koje mogu raditi. Upravo zbog toga što se moram još čuvati od podizanja težih stvari.

A u međuvremenu, dok tražim neki novi posao, ponovo po tko zna koji puta počeo sam raditi goblene. Hobi kojim se bavim otprilike 15 godine, sa prekidima. Hobi koji me ispunjava. Jedan od hobija koje najviše volim. I kojeg razmišljam da pokušam pretvoriti u neki posao. I sa njime pokušati nešto zaraditi. Ali to će biti teško, jer koliko sam čuo slabo se prodaju gotovi i izrađeni gobleni. Ali koliko vidim da još uvijek se prodaju oni koji nisu gotovi, pa razmišljam da krenem tim putem, da pokušam otvoriti neku trgovinu u kojoj bi se prodavali ti gobleni. A i ostali pribor za izradu goblena i ručnih radova. Ali moram prije toga da nekako dođem do nekog početnog kapitala. Koji mi nedostaje za pokretanje jednog takvog posla.

Zadnjih mjeseci dosta razmišljam i o ponovnom pohađaju nekog programa sa kojim bih ostvario neko novo zanimanje. Neko novo zanimanje sa kojim bih pokušao dobiti lakše neki posao. Ulaganje u neko novo znanje uvijek dobro dođe. A i takvo je vrijeme da stalno moraš ulagati u svoje znanje i iskustvo, ako želiš opstati na tržištu rada. I tu sam pomalo u nedoumici što upisati, jer veliki je izbor zanimanja. I lako možeš pogriješiti u odabiru. Ali se nadam da ću uskoro i taj problem riješiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Lijep osjećaj

Polako se navikavam na nezaposlenost. Polako se navikavam na život bez posla, koji mi jako nedostaje. Ma koliko god bio stresan i kakav god da je nedostaje mi posao. Te slatke brige oko odlaska na posao i rada.

Da, polako se ponovo navikavam na nezaposlenost. I na to da nisam na bolovanju. Jer kada si na bolovanju, onda si na bolovanju i nema skitanja po gradu ili kakvom već mjestu. Ja ionako nisam mogao da se skićem po gradu, jer u danima i tjednima nakon operacije osjećao sam bolove u trbuhu oko mjesta gdje sam operirani. A i bio sam još dosta slab nakon operacije. Pa zbog toga nisam mogao da se skićem gradom i raznim drugim mjestima. Pa sam provodio vrijeme kod kuće. Što mi je dosta teško palo, jer sam navikao da idem u grad da obavljam neke svoje privatne poslove. A i trebalo je otići na posao ili već nekamo. Tako da sam sa veseljem (pomalo) dočekao zatvaranje bolovanja. Da se mogu malo maknuti iz kuće.

I moram priznati da mi je dobro došlo to zatvaranje bolovanja. Jer privatne obaveze me tjeraju da odem do grada da obavim nešto. Uvijek se nađe neki račun od režija koji se mora platiti, o nabavi namirnica da ne pišem. A i mogućnost da odlazim malo do foto kluba da budem među ljudima. Jer ta zatvorenost u stanu me je izluđivala do krajnjih granica ludila. Jer volim da budem među ljudima. Da se družim i čujem neke novosti i tako dalje.

Moram priznati da je lijep osjećaj kada možeš ići do grada da obaviš neku obavezu. Da pokušaš riješiti neki problem. Da obaviš kupovinu nekih namirnica. Da se usput prošećeš malo gradom i na svježem zraku. Posebno mi je lijep osjećaj kada dobiješ plaču, da možeš platiti neke račune od režija. Da si nabaviš potrebne stvari za kuću i tako dalje, i tako dalje.

Ovih dana sam obnovio jedan hobi, po tko zna koji puta. A to je izrada goblena. Lijepo je kada imaš jednu takvu aktivnost, poput izrade goblena, kojom možeš da ispuniš svoje slobodno vrijeme. I istinski uživam u tome, da izrađujem goblene. Mada si taj hobi u zadnje vrijeme mogu priuštiti jedino kada imam novce. Jer je dosta skupi hobi. Ne ekstremno, ali zahtjeva pomalo neke izdatke oko nabavke tkanine sa motivom i konca za izradu. Naravno, uživam i u čitanju knjiga. Ali ne mogu stalno da budem zadubljen u knjigu čitajući je. Ipak, moraš se i od čitanja odmoriti. Mada od kada ponovo izrađujem goblene, ne čitam onoliko koliko bih želio, ali nađem vremena i za čitanje.

A što se posla tiče i potrage za novim poslom, polako sve više šaljem molbe. Naravno šaljem molbe na natječaje za posao za koje smatram da bi ih mogao i znao i umio raditi. Mada nisam izbirljiv što se posla tiče, ipak znam da nisam sposoban za sve poslove. Pa tako ne šaljem molbe na sve moguće natječaje. I ako budem uporan u slanju molbi, već će se negdje zalomiti i naći neki posao. Samo trebam biti uporan u slanju, pažljiv na intervjuima za posao, strpljiv i negdje će se zalomiti neki posao. Samo se nadam da će taj budući poslodavac biti bolji od prijašnjih.

Naravno, od pokretanja svog nekog posla i osnivanja svoje firme nisam odustao. Samo je sve to još u nekoj fazi planiranja i istraživanja i pripreme. Jer nije tako jednostavno se baciti u poduzetničke vode. Ne treba srljati u te poduzetničke vode. Da ne bude poslije povuci potegni ili što li već.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Kreativnost

Ovo vrijeme vani je je postalo ludo. Jer je prijelaz iz ljetnih vrućina u jesensko, što je stvarno podmuklo. Jer čovjek ne zna kako bi se obukao. Pa se lako prehladi ili pokupi neku sličnu bolest. A ta bolest mi baš nije poželjno ovih dana. I što stvarno ne bih želio.

Da, baš mi ne bi trebalo neka prehlada ili viroza ili koja li već slična bolest, jer pošto sam još uvijek bez posla, mogao bi mi se zalomiti neki posao baš kada sam prehlađen ili što li već. A baš na početku rada u novoj firmi ne bi mi baš bilo poželjno da počnem sa nekim bolovanjem. I toga me je jako strah, jer ne volim da mi početak rada u novom poduzeću i na radnom mjestu obilježi neko bolovanje. Ako stvarno to bolovanje nije potrebno. Stoga sam dosta ljut na ovakva vremena, jer su baš podmukla. I mala nepažnja može čovjeka natjerati u neku bolest. Te nije ni čudo da pomalo neke viroze vladaju ovih dana.

Dolaskom jeseni i sve kraćih dana, a i svježijih, ponovo sam nakon nekoliko godina si nabavio jedan goblen ovih dana. Naime, do prije nekoliko godina sam ih strastveno izrađivao. Ali kako sam došao u jednu krizu, bio sam prisiljen da zapustim ovaj svoj hobi do daljnjega. Ali ovih dana sam se odvažio na ponovno aktiviranje ovog hobija. Za početak sam si nabavio neki manji goblen, sa šest niti. Da sa njime polako obnovim znanje izrade goblena. I da ponovno izvježbam ruke na tu izradu.

Znam, znam da je taj hobi dosta neuobičajen za nas muške. Ali za mene nije ništa neuobičajeno. Jer to je predivan, kreativan hobi, koji se isplati raditi. I kojeg neizmjerno volim. Kao i fotografiju, te čitanje knjiga raznih tematika. U današnje vrijeme jednostavno više ne postoje poslovi i hobiji koji su samo za žene ili samo za muške. Stoga se ne sramim priznati da izrađujem goblene.

Nekako u ovoj zrelijoj fazi života u meni se je probudila neka vrsta kreativnosti. Jer u mladosti nisam imao nikakvu želju za bavljenjem ni jednim od svojih hobija. I nisam se bavio nikakvim sličnim hobijem u mladosti. Ali, kako ono ljudi kažu, bolje ikad neko nikad.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Vlak u snijegu

Sjećate li se knjige „Vlak u snijegu” autora Mato Lovrak, a i istoimenog filma. Ja se osobito sjećam filma, ali knjige baš i ne. Naime, kako je ovih dana počela nova školska godina, jedna od mojih nećakinja ima u školskoj lektiri tu knjigu za pročitati. I to me je potaknulo da se vratim malo u svoje školske dane i mladost.

Jer i moja generacija je možda imala isto za lektiru pročitati tu knjigu. Pišem „možda”, jer nakon gotovo 30 godina više se i ne sjećam koje smo knjige morali pročitati za školsku lektiru. Ali dobro se sjećam filma i svu tu djecu koja su kao neku nagradu dobila izlet u Zagreb. Te na povratku kući sa vlakom zapeli u zapuhu snijega.

I to, što jedna od nećakinja ima za lektiru pročitati tu knjigu, potaknulo me je da pokušam pročitati i ja tu knjigu. I prisjetiti se i kroz nju cijele te radnje oko tog vlaka i snijega. Te pokušati usporediti knjigu sa filmom. Naravno, kako sam već nekoliko puta gledao taj film, biti će teško čitati knjigu, jer mi je poznata radnja. A i zbog toga što će mi se kao glavni likovi javljati ti junaci iz filma. Te što ne ću moći stvoriti svoju viziju kako su izgledali ti likovi. I u tome je problem. Jer po mojem skromnom mišljenju uvijek je bolje pročitati knjigu, pa kroz nju stvoriti viziju kako su likovi izgledali, kako se radnja odvijala. Pa onda pogledati film i usporediti ga sa knjigom.

Ponekad je dobro nakon nekoliko desetljeća pročitati neku knjigu koju smo čitali u djetinjstvu i mladosti. Pa se tako podsjetiti na mladost. I što smo nekad čitali. Moram priznati da mi je pomalo drago što me je ta nećakinjina lektira potaknula da pokušam pročitati ovu knjigu i da se podsjetim na svoju mladost i školske dane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Osvježenje

Napokon je došlo i neko osvježenje. Nakon ovih paklenih vrućina, dobro je došlo. Jer ove vrućine su postale stvarno naporne. Ali preživjeli smo. I ako je vjerovati vrlim prognozerima vremena, slijedi nam dani osvježenja. I vrućine su iza nas. Što me veseli, jer više se ne ću morati mučiti sa njima.

Ovih dana sam se morao dosta posvetiti na vrtu zalijevanju svog povrća i cvijeća i ostalog bilja koje pokušavam uzgojiti, ili spasiti od propasti. Jer ove vrućine su dosta bile naporne i za povrće, cvijeće i ostale biljke. Jer zbog nje zemlja se je doslovce sušila. I trebalo je pomoći biljkama da nekako prežive tu vrućinu. Jer vidjelo se je i na ružama koliko su vapile za vodom. Na žalost, nemam na vrtu instalirano navodnjavanje. Pa sam sve zalijevao sa vrtnom kantom. Srećom nemam puno toga za zalijevati, pa sam nekako uspio da sve to zalijevam. Ali ako se ovako nastavi, i ako stvarno ću idućih godina povećati broj biljaka koje bih volio da uzgajam, morati ću razmisliti o nekom drugom obliku navodnjavanja.

Na žalost, zbog vrta sam malo zapustio fotografiranje na Špancirfestu. Kako sam zaljubljenik u oboje, i fotografiju i vrtlarstvo, morao sam se odlučiti što mi je od ovo dvoje važnije. I odluka je pala na vrt, jer ipak na vrtu si pokušavam uzgojiti neko povrće, a i stvoriti neko malo mjesto za snimanje fotografija. Naime, želja mi je da se pokušam baviti i nekom makro fotografijom. Pa se nadam da ću s vremenom na vrtu uzgojiti neko cvijeće ili slično za snimanje takve vrste fotografije.

A što se tiče fotografije, na žalost ove godine sam ju dosta zanemario. Dijelom zbog poslovnih obaveza, dijelom zbog privatnih obaveza. Što mi je žao, jer ipak prelijepi je to hobi i aktivnost. Ali opet ne ću se žaliti, jer još uvijek ima vremena da se joj vratim. I nadam se da ću se vratiti joj uskoro, jer u planu je nabavka novog fotoaparata. Ali o tome drugom prilikom.

A i čitanje knjige „Mačak pod šljemom” ide polako dalje i kraju. I uživam u njoj. Jer govori o jednom partizanu, Iliji Kapara, koji kroz bitke sa neprijateljima i sa svojim dilemama i dramama koje proživljava tijekom bitaka. Te je zanimljivo kroz čitanje pratiti sva ta njegova razmišljanja i dvojbe kroz koje prolazi. Ali o svemu uskoro u jednom posebnom tekstu o ovoj knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ima li smisla?

Ovih dana sam se uglavnom ponovo posvetio vrtu, nego španciranju po gradu na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako ne možeš imati ovce i novce, morao sam se odlučiti što mi je trenutno važnije. Kako osim vrtlarenja volim i fotografiju, a i bavljenje vrtlarstvom i vrtom, morao sam se odlučiti za vrt.

Naime, kako ste mogli zaključiti iz prijašnjih postova, osim što se pokušavam baviti fotografijom, imam jedan komad zemlje negdje ovdje u Varaždinu, na kojem si pokušavam uzgojiti nešto povrća. A i održati taj komad zemlje u nekom redu. I taj komad vrta me zna dosta opustiti i iz mene izvući neku nemirnost i umor. Ali volim i fotografiju, koja me potiče i na neku kreativnost. Naravno i samo pisanje tekstova za ovaj blog, a i čitanje.

Kako je ponovo nastupilo ovo vruće vrijeme, moram se dosta posvetiti zalijevanju vrta i tako pokušati da održim i spasim preostale ruže koje su mi ostale, a i ovo povrće koje sam posadio. Kako je početkom ljeta dosta bilo kišno vrijeme, i koje je dosta ostavilo traga na povrću. Naime, peronospora je poharala paradajz, a ostalo povrće neki puževi golaći, uslijedilo je i ovo vruće vrijeme.

I kada sad pred kraj ljeta malo se osvrnem na ovu sezonu, pitam se je li imalo smisla se baviti vrtom i boriti se da imaš nekog uspjeha u uzgoju. Jer na kraju nisam baš puno brao paradajza, ali ipak nešto malo. A i puževi se više gostili sa povrćem. Jer od kelja, poriluka i ostalog nekog povrća još nisam ništa ubrao. Mada još raste na vrtu to povrće. Ali ipak nekako se to povrće drži. Pa se nadam da će do jeseni ipak nešto od tog povrća uspjeti narasti dovoljno dobro da ipak uživam u njemu. Jer ipak raste polako, i pokazuje neku borbu sa sušom.

I tako, kad se malo osvrnem pitam se je li imalo sve to nekog smisla? I jeli ima smisla nastaviti? A s obzirom koliko sam imao vremena ponekad, ipak sam sam se bavio nečim, i ne može se reći da nisam si dao truda. Makar sam i pogriješio u nekim radnjama, i prekasno reagirao, te imao problema sa bolestima i štetnicima, ipak možda na kraju sam nešto pokušao uraditi i bavio se. I nisam se dosađivao po tko zna kakvim mjestima. Nadam se da ne griješim u ovim prijašnjim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Što se voli, nije teško

Kao poticaj za početak pisanja ovog posta dobio sam u jednom komentaru u starom blogu. Gdje jedan bloger koji me prati komentira da ne bi dvojio što bi odabrao, blog ili vrt. Na žalost ne znam na kraju koji je njegov odabir, ali moj je oboje, a i još neki hobiji kojima se volim baviti. Kad se nešto voli raditi i kad se tome s ljubavi pristupa onda to i nije teško raditi i baviti se time.

Kao što ste mogli iz čitanja ovog mog bloga zaključiti, moja ljubav prema pisanju bloga, te čitanju knjiga raznih tematika, bavljenju vrtlarstva i fotografija su moje trenutne najveće ljubavi. Naravno tu je i mačak Garfild, koji mi radi društvo na vrtu i usput me zabavlja. I jednostavno zadnjih mjeseci, pa čak i godina ove aktivnosti i hobiji kojima se bavim u slobodno vijemer us moja strast i ljubav, bez kojih danas ne znam kako bih živio.

Jednostavno, ove aktivnosti su postale dio mog života i život bez njih ne bi imao smisla. I ne znam kako bih živio bez njih. Te ne znam kako sam živio bez njih prije nego što sam se počeo baviti sa njima. Naravno, sada se nekim aktivnostima se mogu baviti kako mi je želja, jer danas na žalost nema nekih ljudi koji su me sputavali u bavljenju tih aktivnosti. Ali ne bih o njima u ovom postu o njima.

Naravno, da bih se bavio ovim aktivnostima i hobijima, moram i raditi, da bih ih financirao. Na žalost nakon mjesec rada u jednoj firmi ostao sam iznenada bez posla. Pa sam ponovo nezaposlen u potrazi za novim poslom. Ovih dana me je dodatno iznenadila uplata plače na moj račun. I na žalost šokirala me je. I koja je oko jedne trećine manja nego li sam je dobivao u prijašnjim poduzećima. I kad sam to vidio, ostao sam u šoku i pitam se cijelo vrijeme je li vrijedno bilo se žrtvovati za taj posao. I moram priznati da nije, tako da prevladava u meni neko ogorčenje nakon ovog da ne znam što bih.

Ali dosta o tome, da mi zdravlje ne strada. Uglavnom, kako sam pisao na početku, što se voli raditi, to nije teško. I mogu priznati da uživam u tom vrtu, čitanju i mačku, jer zemlja iscrpi iz mene sve negativno, čitanje me ispuni, a mačak Garfild podiže raspoloženje. I kako onda čovjek ne bi volio ove hobije. A i životinje. Jer ovo je za mene jedna lijepa kombinacija, koja me ispunjava.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost