Malo o djelima Janka Matka

Nakon nekoliko tjedana druženja sa Jankom Matkom, danas sam polako počeo da čitam neka sabrana djela hrvatskog pisca Vladimira Nazora. Legende hrvatske književnosti.

Znam da ne mogu trpati u isti koš ova dva pisca, koja su pisali dvama različita stila. Ali ipak su po meni dali svoj prinos hrvatskoj književnosti. I šteta je što su Janka Matka povjesničari hrvatske književnosti marginalizirali. I dali Janku Matku svoje mjesto u hrvatskoj književnosti. Jer Janko Matko je svojim karakterističnim pisanjem o povijesti hrvatske i ljubavi između plemstva i seljaka, građana i plemića obilježio dio povijesti hrvatske književnosti.

Janko Matko je na svojstven način pisao o ljubavi, koja je glavna tema njegovih djela. Odličnim stilom opisao je sav prijezir plemstva prema seljaku i građaninu. Svu rastrošnost hrvatskog plemstva, te njegovom iskorištavanju hrvatskog seljaka. Hrvatskog seljaka koji neizmjerno ljubi hrvatsku zemlju, od koje živi i na kojoj živi. Hrvatskom seljaku koji je znao cijeniti moć zemlje i od koje se nije odvajao. I kojoj je posvetio sav svoj život i trud, a zemlja mu je znala uzvratiti svojim bogatim plodom. Dok plemstvo to nije znalo cijeniti.

Unatoč pomanjkanju obrazovanja, hrvatski seljak je znao biti mudar i pravedan, ali i okrutan. Znao je prave vrijednosti hrvatske zemlje, ljubavi prema bližnjemu i vjernosti u Boga. I po tome cijenim seljaka, jer ipak treba svu tu mudrost i ljubav i moć zemlje steći i cijeniti. Od zemlje živjeti, i na zemlji živjeti.

I zbog tog pisanja o tim temama u svojim romanima, Janko Matko je stekao zavidno mjesto u hrvatskoj književnosti. I, na žalost, zbog toga ga nisu prepoznali povjesničari hrvatske književnosti kao odličnog pisca. Što bi trebalo ispraviti, a hoćemo li to doživjeti to je drugo pitanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

O TV-u i Janku Matku

Nema mi ljepšega od vremena provedeno uz dobru knjigu. Barem je tako u zadnje vrijeme. Nekako mi je postalo normalno da provedem jedan dio dana uz čitanje dobre knjige, umjesto pred televizijom. I to vrijeme mi je najbolje i najljepše provedeno vrijeme. I mišljenja sam da je vrijeme uz knjigu provedeno najbolje.

Nisam protiv toga da se gleda TV, ima dobrih emisije, filmova i tko zna još čega. I iz čega se može nešto naučiti. Ali ipak, smatram da se još uvijek iz knjiga može puno toga naučiti. Zapravo se i može naučiti. Te tu aktivnost čitanja knjiga ne treba zanemariti. Već naprotiv više prakticirati.

Jer, razlika između filma i knjige je drastična. Kroz film se ne može detaljno prikazati ono što se kroz knjigu može. Koliko sam primijetio kroz gledanje nekih filmova, mnogi filmovi nisu prikazali baš sve ono što se u knjizi nalazi. Naravno, pri tome mislim na filmove koji su rađeni prema nekim romanima. Stoga je dobro da se nakon gledanja nekog filma pročita i knjiga, te se usporede razlike između filma i knjige.

Naravno, niti se kroz knjigu ne može sve prikazati što se može kroz film. Ipak, slika vrijedi tisuću riječi. Stoga je dobro da se nađe neki omjer između gledanja TV-a, filmova i dokumentaraca, te čitanja knjiga.

Već dugo nisam gledao TV. I moram priznati da mi ipak pomalo nedostaje gledanje TV-a. A opet s obzirom na kvalitetu nekih programa TV kuća, te se u zadnje vrijeme program svodi na repriziranje nekih serija i slično, ipak mi ne nedostaje TV. Pa sam sretan kada večer mogu provesti uz dobru knjigu ili roman.

Tako sam i ovaj vikend proveo uglavnom uz čitanje nekih knjiga jednog hrvatskog autora, za kojeg u zadnje vrijeme imam dojam da je dosta zapostavljen. A radi se o Janku Matku. Hrvatskog pisca, koji je pisao predivne romane iz hrvatske povijesti. Opisujući odnos između hrvatskih plemića i hrvatskih seljaka i kmetova, koji su odlazili na rad kod tih istih plemića. Te time pokušali zaraditi neku nadnicu kod njih. Da bi lakše pokušali preživjeti svoj siromašni seljački život. A i autor predivno opisuje odnos plemića prema seljacima, seljačkoj slozi, ljubavi i međusobnom pomaganju i ljubavi koju su gajili kako prema svojoj zemlji i domovini, te međusobnoj ljubavi. Dok se za većinu plemića to ne može reći.

Autor također opisuje i odnos plemića prema seljaku i hrvatskoj zemlji i domovini. Njihovom prijeziru prema zemlji i seljacima. Njihovoj pohlepi za dobiti i iskorištavanju seljaka i hrvatske zemlje. Naravno, nisu svi plemići bili zli, ima i onih koji su to znali cijeniti, samo su u manjini. Dok je hrvatski seljak pun ljubavi prema zemlji i svojoj domovini.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti