Dvostruka oštrica

Osim što piše ovaj blog, pišem još jedan, pod istim nazivom. Na kojem uglavnom pišem o svojim hobijima i sličnim temama.

I tako u jednom od prijašnjih postova pita me jedna blogerica kako ide moja potraga za poslom i kako je zdravlje i slično. Da su ovi postovi samo o hobijima. Jer to je više interesira. Priznajem joj pravo na to. Ali nema se puno što pisati, jer sve je na nekoj rutini zapalo pa nemam puno što da pišem o kako napreduje moja potraga za poslom, a zdravlje je tu gdje i jeste.

Evo već skoro će biti četiri mjeseca kako sam ponovo bez posla. Zadnji posao sam izgubio zbog neke bolesti i bolovanja. Naime, radio sam u jednoj industriji mesa. Na žalost kako mi nisu platili propagandnu poruku, ne mogu da im spomenem ime. Negdje nakon dva tjedna od početka rada sam završio na bolovanju, jer sam dobio vrućinu, a proljev. Bilo je još nekih simptoma. I kako to biva doktorica me je poslala na bolovanje i da odnesem na pregled svoju stolicu. Nalaz smo čekali dosta dugo. Ali kako mi se je stanje popravilo odlučio sam da se vratim na posao.

Ali dan nakon zatvaranja bolovanja došao mi je kući neki gospodin iz nekog zavoda za javno zdravstvo (ili kako se već zove) i obavijestio me da imam neku bakteriju i da ne smijem se vratiti na posao, dok je se ne riješim. I tako ponovo sam morao otvoriti bolovanje. Ali kad je došao dan da mi se produži ugovor, zvali me iz firme da me ne će produžiti ugovor zbog bolovanja i bolesti. I tako sam ostao bez posla.

I tako evo već skoro četiri mjeseca traje moja potraga za poslom. Uzaludno. I sve se svodi na slanje molbi i pokoji odlazak na razgovor za posao. I na to se sve svodi, pa nemam baš neke teme da piše kako ide moja potraga za novim poslom. Jer sve je jedno te isto. Pa nekako nemam inspiracije da pišem svaki čas o tome.

Da stvar bude gora, u međuvremenu mi je postavljena dijagnoza tahikardije na srcu. Što me je pomalo uznemirilo, jer pored svih briga samo mi je još ta bolest trebala. I tako nakon te dijagnoze počeo sam sa liječenjem i uzimanjem neke terapije. Kako baš nemam iskustva sa tom bolesti, što ona znači, moram se u hodu učiti o njoj. Ali znam toliko da je ozbiljna stvar i da moram liječiti.

E sad tu dolazi na red zašto takav naslov ovog posta. Naime, zbog te bolesti mi je dosta otežana prilika za dobivanjem novog posla. Pored svih drugih prilika koje mi otežavaju dobivanje posla, ova bolest je samo još više pogoršava situaciju. Ako spomenem ovu bolest na razgovoru za posao, mogu zaboraviti ovaj posao, jer me nitko ne će zaposliti. A ako prešutim, opet se mogu oprostiti od posla, jer sam prešutio tu bolest poslodavcu. Koji ne želi da ima jednu takvu bolesnu osobu u firmi. I to može shvatiti kao nepovjerenje prema sebi i firmi. I kao znak da nisam čovjek od povjerenja. I sad što mi je činiti. To je dvojba koja me muči već skoro dva mjeseca.

I evo tako se već mučim sa tom potragom za poslom već mjesecima i tim dvojbama. Kojima ne mogu naći odgovora. A za otvaranja neke svoje firme nemam početnog kapitala i ne znam kako doći do početnog kapitala. A da o ostalome ne pišem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Život ide dalje

Žalostan je bio ovaj tjedan u mojoj obitelji. Kao što sam pisao u prijašnjem postu obilježili smo drugu godišnjicu smrt našeg dragog i neprežaljenog sina i nećaka Mirka. Koji nas je prerano napustio. I zauvijek će ostati nam u sjećanju i našim srcima.

Da, bio je ovaj tjedan tužan, jer u pitanju je dijete, koje se je tek počelo učiti o životu i koji je možda ovih mjeseci trebao krenuti i u školu. Ali na žalost to se nikad nije dogodilo. Te nam ostaje samo tuga u srcu. Sa kojom ćemo se morati nositi ostatak svog života.

Ali život ide dalje i moramo se vratiti stvarnom životu. Moja potraga za poslom se nastavlja dalje. I ovaj tjedan sam bio na dva razgovara za posao, koji na kraju nisu uspješno završili. Te se potraga nastavlja. Vjerujem, nadam se da će se pojaviti već neka prilika. Samo trebam biti uporan. Ovaj puta mi nisu prigovorili budući poslodavci oko mojih godina, ali opet ostaje gorčina nakon tih razgovora. Jer nikako da se probije taj zid koji se je pojavio preda mnom. I sve teže ga je probiti.

Razumijem da poslodavci traže radnika odgovornog radnika sa iskustvom. I ja bih na njihovom mjestu. Ali u ovo vrijeme, kada sve više ljudi raznih dobi napušta ovu državu, mogli bi ti isti poslodavci malo i olabaviti, pa pokušati i sa ovima koji se još drže ovdje i ne odustaju, nekako se snaći. Jer i među ovim radnicima se može naći dovoljno dobar kadar da se dalje napreduje. Ali kad neće pa neće. Njihov je problem.

A u međuvremenu, dok se ne nađe novi posao, pokušavam se nekako savladati nove vještine u korištenju kompjutera. Kako sam već možda pisao, iznova i iznova se treba educirati na svim područjima. Jer sve se razvija, pa tako treba i znanje razvijati i obnavljati. A da li će mi poslužiti to novo znanje, nadam se da ću uskoro i saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prestari za posao

Danas sam bio na još jednom razgovoru za posao. Još jednom u nizu. I prvi puta sam doživio da su mi rekli da im izgledam prestaro za posao, te da traže mlađu osobu sa iskustvom.

Kako možda već znate, u potrazi sam za novim poslom već nekoliko mjeseci. Danas sam ušao u treći mjesec potrage za poslom. Kako nisam baš izbirljiv što se posla tiče, a opet znam da na za sve poslove, ipak ne odustajem i šaljem molbe na sve natječaje za posao, za koje vjerujem da bih znao i mogao raditi. Tako i u ovom slučaju poslao sam molbu za nekog radnika na održavanju nekih zelenih površina. I pozvali su me da danas dođem na taj razgovor i nakon kraćeg čekanja, odmah su mi rekli da nekako im ne izgledam baš mlado za taj posao. I da nisam za taj posao. Što me je dosta iznenadilo. Jer ne znam kako mogu čovjeka na osnovu izgleda da procjene da li je dobar radnik ili ne. I tako nakon kratko razgovora razišli smo se.

Izgleda da moje godine polako dolaze na naplatu i da će mi stvarati probleme u novom zapošljavanju. Ali što god da je u pitanju, moj izgleda, moje godine ili nešto drugo ne želim se predati. I ne prepustiti se očaju. Jer ipak vjerujem da ipak postoji negdje neki posao koji ću moći i znati raditi. I da ne će biti presudan moj izgled ili godine života.

Ne razumijem taj pristup i stav da se na osnovu izgleda nekog čovjeka ili njegovih godina može odmah reći da nije za taj posao. Jer izgled i prvi dojam mogu prevariti. I na kraju ispasti da ta osoba je ipak bolji radnik nego što izgleda. Ne tvrdim za sebe da sam najbolji radnik i ne želim pisati hvalospjeve o sebi. Ali ipak vjerujem da još uvijek mogu za svoje godine biti dobar radnik. I pokušati se dokazati kao dobar radnik. Ali očigledno da nekim ljudima to nije dovoljno i traže dlaku u jajetu.

A opet, slažem se, može ispasti da je ta osoba loš radnik, unatoč dobrim drugim vrlinama. Na jednom od prijašnjih poslova susreo sam se i sa jednim mladim dečkom. Nije bio baš tako loš. I ne mogu tvrditi i ne kažem da je loš dečko, jer susreo sam puno gore likove na poslovima i u raznim poduzećima, koje bi čovjek najradije izbjegavao i ne imao posla sa njima. Ali taj dečko je bio još mlad i nije imao razvijene radne navike. Pa je ubrzo dobio otkaz.

Ali preživjet će taj dečko i s vremenom steći radne navike. Ali želim reći to da čovjeka treba procijeniti više na tome kakav je radnik, kave su mu radne navike i želja i volja za rad. Bez obzira na to da li ima iskustvo u nekom poslu ili ne. Jer posao se može naučiti bolje, bez obzira na to kakvo mu je iskustvo i znanje. Jest da i u iskustvu i znanju ima dosta toga. Ali dijeliti ljude na godine života, izgled i ne znam čemu li već.

Ujedno mi se nameće i pitanje da li će uopće naći neku mlađu osobu sa iskustvom, jer kakav je trenutni trend u Lijepoj našoj, sve više mladih bježe iz ove države i zemlje. Te da si poslodavci sve više ne mogu priuštiti da traže mlade sa iskustvom. A i pitam se još kako neki čovjek može steći neko iskustvo u nekom poslu kad ga ne može dobiti posao i na njemu steći neko iskustvo.

Ja sam prije nešto više od 10 godina završio neke tečajeve za rad na kompjuteru. Točnije za operatera na računalu, te web i grafički dizajn. Ali na žalost do sada nisam imao neke prilike da se okušam u tom poslu i steknem još neko znanje. Te sam na žalost s vremenom zaboravio nešto od tog znanja. A i kako se odmah nisam zaposlio u toj industriji dizajnera, a niti bio povezan sa tom industrijom, na žalost nisam uspio se nikako približiti toj vrsti posla. Ali kako sam već napisao jednom prilikom, ne treba očajavati, jer već će se negdje pojaviti neka prilika za poslom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

U čemu je problem?

Ide ljeto polako kraju. Navodno, prema prognozi meteorologa, još veći dio ovog tjedna uživamo u ljetu. I onda slijedi promjena vremena za vikend. Moram priznati da jedva čekam da prođe i ova vrućina, jer mi ju je već dosta. Ali već primječujem da su noći, jutra i večeri dosta svježe. Što je dobro, jer se lakše spava. Barem je kod mene tako.

Nakon prošlog tjedna, koji je dosta bio u znaku intervjua za posao, počeo je novi tjedan. Koji ne znam kako će završiti. Na žalost, od svih tih intervjua ni jedan nije završio uspješno. Jer na kraju ni iz jedne firme mi se nisu javili da sam primljeni na posao. Tako da na žalost moja potraga se nastavlja dalje. I koja mora ići dalje. Jer treba biti uporan i dosadan po pitanju slanja molbi i odlazaka na intervjue. Dok se ne zalomi negdje i dobijem posao.

Nekako se ne mogu oteti dojmu da unatoč tome što je sve manje radnika na tržištu rada, nekako su još poslodavci izbirljivi. Možda je to samo moje krivo mišljenje i krivi stečeni dojam. Jer imam unatoč tome što sam promijenio dosta firmi, ipak nemam dovoljno iskustva u nekim poslovima. Možda i u tome imam krivi dojam. A opet ne znam kako da steknem iskustvo u nekim poslovima, kad mi se ne da prilika da ga steknem. I kao da sam u začaranom krugu iz kojeg ne mogu nikako izaći. Nisam izbirljivi što se posla tiče, i nije mi fizički teško raditi. Jedino je problem kako se snaći u novom poslu i okruženju. Ali i to se da promijeniti.

Možda griješim i u intervjuima, i prezentaciji samog sebe. I nikako da pogodim onu žicu koja će prevagnuti da dobijem posao. Tako da nakon svega toga pomalo ne razumijem u čemu je problem. Što je možda znak da potražim neku pomoć oko toga kako se prezentirati na tim razgovorima za posao i da na kraju dobijem neki posao. A vrijeme ide i ide.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Probijanje leda

Na žalost, nikako da počnem sa čitanjem ove knjige „Vlak u snijegu”. Nije problem u toma da ne želim čitati, već je problem u obavezama koje su mi ovaj tjedan se pojavile. Kako privatne, tako i poslovne. Naime, kako sam u potrazi za nekim novim poslom, išao sam dosta na neke razgovore za posao. Koji za sada nisu baš urodili nekim plodom. Ali ne gubim nadu, jer već če se negdje zalomiti i dobiti neki posao. A u privatno vrijeme imao sam nekog posla na vrtu, mada je već mjesec rujan, ali još uvijek ima posla na njemu. I biti će ga još neko vrijeme.

Baš sam si jučer nakon povratka sa nekog razgovora sa posao razmišljao o tome kako su me na gotovo sve poslane molbe za prijem u radni odnos zvali na razgovor ili intervju. Što do prije jedno dvije godine nije bio slučaj. I bilo mi je drago da sam u tom pogledu probio led, da me gotovo svi potencijalni poslodavci zovu na taj intervju. Ali na žalost, još uvijek sve se svodi na taj intervju. I nikako da probijem taj led da nakon intervjua dobijem posao u tom poduzeću. I da se i tako pokušam dokazati, kroz rad na poslu, da me zadrže što dulje. Tako da mi slijedi još mnogo rada i truda da probijem taj led i da se kroz intervjue pokušam dokazati da sam dobra prilika za taj posao.

Svaki novi intervju za posao je novo dokazivanje tom budućem poslodavcu da si ti dobra prilika za suradnju. Svaki novi intervju je novo iskustvo i učenje kako se dokazati kroz intervju poslodavcu da si ti dobra prilika za posao. Jer svaki intervju je drugačiji, mada su svi donekle isti i slični. Jer svodi se na predstavljanje poslodavcu i dobivanje informacija o poslu i poslodavcu. A opet nisu svi ljudi sa kojima sam pričao isti i svaka je firma drugačija i ima pristup poslu. Tako da je svaki razgovor novo iskustvo i učenje gdje si pogriješio i što popraviti, a opet poslodavci ti daju informacije što se traži u poslu i što očekuju od tebe.

Ali ipak ne treba uvijek očajavati, već biti uporan i dosadan u slanju molbi, jer tako stvaraš priliku da se negdje zalomi i dobiješ posao. I samo treba biti pažljiv da ne zaribaš stvar, jer tko zna gdje ćeš se opet susresti sa tim ljudima. Te imati neke neugodnosti ili što li već.

A što se tiče knjige, već će se naći vremena da je pročitam. Jer dolazi zima, kada su dani sve kraći i koja će te natjerati da više budeš u kući. Pa će biti vremena za čitanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost