Za sada dosta o poslu

U prijašnjim postovima sam napisao samo neka iskustva sa prijašnjih poslova. I nisam jedini koji ima loša i dobra iskustva na prijašnjim poslovima. Jer sam dosta ljudi čuo što su pričali o svojim iskustvima na poslovima na kojima su radili. Ali ne ću pisati o njima, jer nemam dozvolu od tih ljudi da ih iznesem na ovom mjestu.

Da, samo sam neka od loših iskustava napisao o prijašnjim poslovima koje sam radio. I koja su mi donijela iskustvo za koje se nadam da mi se ne će ponovo dogoditi. Ali sam iz tih poslova izašao i za jedno novo iskustvo i novo znanje koje sam tamo stekao. Za koje se nadam da će mi koristiti u idućim poslovima koje ću pokušati raditi.

A i dosta sam čuo od svojih kolega na poslu, a i kandidata koji su se isto bili na razgovoru za posao za koje sam se i ja kandidirao. I koje sam nehotice čuo ili su mi sami ljudi rekli. A o njima ne bih pisao, jer nemam dozvolu od tih ljudi da pišem o njima. Svatko od nas ima kako loša, tako i dobra iskustva sa poslodavcima. A i u radu kojeg su obavljali. Iz koji su izašli bogatiji za jedno dobro ili loše iskustvo.

Najvažnije je da iz tih loših iskustva izađemo jači i snažniji. I da ta loša iskustva ne utječu negativno na naše privatne života, a i na poslovni dio života. Važno je da ostanemo normalni, a da ne zaboravimo to iskustvo. I da to iskustvo znamo primijeniti na nove poslovne izazove i život. Da znamo na vrijeme prepoznati kada će se ponovo pojaviti nešto što će poći po zlu, te da to pokušamo nekako izbjeći. Nema smisla da to ispravljamo, jer zlo će biti uvijek zlo. Ali barem da pokušamo nekako izbjeći ga ili umanjiti.

Prije sam znao dosta nervozno odlaziti na te razgovore za posao. Ali s vremenom sam se na njih navikao i stekao iskustvo kako se na njima ponašati. Te mi je s vremenom postali normalni ti odlasci na razgovore za posao i nemam neki strah od njih. A i pomalo sam početak rada u nekoj firmi isto mi polako postaje normalan. Unatoč što se radi o novoj radnoj sredini. Ali čovjek se i na to brzo navikne.

Dosta sam se raspisao o tim iskustvima o i sa posla i vezanim uz posao. Toliko da sam zanemario pisanje o svojoj ljubavi prema čitanju knjiga. Na žalost još uvijek čitam pomalo knjigu „Prokletstvo historije”. Ali uskoro ću i nju pročitati. Te ću se morati odlučiti oko novo knjige koje ću čitati. Polako sam već u potrazi za tom nekom novom knjigom. Pomalo razmišljam da odem u vjerske vode. Da pokušam pročitati neku knjigu iz područja vjere. Kako sam rimokatoličke vjere, prije mnogo godina sam, kada sam bio dosta okrenut vjeri, znao sam kupovati neke vjerske knjige. Koje još nisam do sada pročitao. Pa si razmišljam da ih pokušam pročitati. Da se malo i duhovno pokušam oporaviti, jer svi ovi događaji koje sam proživio zadnjih mjeseci, pa čak i godina, dosta su me oneraspoložili. I psihički unazadili. Pa mi je potrebna neka duhovna i psihička obnova. A za što sam se odlučio pokušat ću pisati u jednom od idućih postova.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Doživljaji

Kroz vrijeme traženja posla proživio sam svašta i mnogi od tih doživljaja nije za javnost. Bili su oni lijepi događaji, a i oni loši. Ali iz svakog događaja sam izašao za jedno novo iskustvo.

Tražeći posao, proživio sam dosta raznih događaja. I ne bi sivi stali u jedan ili nekoliko postova. Jedna stvar koja mi se događa jest ta da dok sam počeo raditi i odradio nekoliko dana, znali su mi se javljati iz nekih poduzeća da me pozovu na intervju za posao. Ali na žalost morao sam ih odbiti, zbog toga što sam već potpisao ugovor i radio nekoliko dana. I nisam mogao već nakon nekoliko dana dati otkaz u tom poduzeću. I preći raditi u to poduzeću. Jer ja sam takav kada jednom počnem raditi u nekom poduzeću, onda nastojim odraditi taj ugovor o radu do kraja. I ako sam zadovoljan onda volim i ostati raditi u tom poduzeću. Mada se je u zadnja dva do tri posla pokazalo da je bolje bilo da sam odmah otišao, jer se je pokazalo da sam ubrzo dobio otkaz zbog bolovanja.

Prošle godine krajem studenog sam počeo raditi u jednoj mesnoj industriji ovdje u Varaždinu. Kako sam prije početka rada morao proći neki sanitarni pregled, prošao sam ga bez problema i bilo je sve u redu. I nakon nekih dva tjedna završio sam na bolovanju, jer sam u tom pogonu u kojem sam radio pokupio neku bakteriju. Zbog koje mi nisu dali da se vratim na posao. I zbog toga mi nisu produžili ugovor, jer sam bio na bolovanju. Unatoč tome što su znali i bili obavješteni o kojoj se bolesti radi. I zbog koje nisam mogao raditi dok se je ne riješim. Ali to ih nije spriječilo da mi daju otkaz.

Na zadnjem poslu sam završio na bolovanju zbog operacije bruha. I o tome sam pisao u prijašnjim poslovima. I ovdje mi je poslodavac dao otkaz. I svom silom je želio da mi ga da pod bolovanjem. Ali sam ipak nekako uspio odraditi bolovanje i na kraju ipak dobio otkaz. Tako da se je i tu pokazalo da poslodavac nije osoba sa kojom se treba imati bilo kakav posao.

Za vrijeme odlazaka na intervjue za posao znala mi se događati i jedna lijepa stvar. A ona je bila u tome da sam morao ići malo izvan grada na neki intervju za posao. I kako sam jedan dio do te firme proći pješice, od autobusne stanice do tog poduzeća, znali su mi neki nepoznati ljudi stati i pokupiti me i odvesti dio puta do grada. Na čemu sam ostao ugodno iznenađeni. Da mi nepoznati ljudi stanu i izađu tako ususret. I na čemu sam im veoma zahvalan. I to mi pokazuje da ima još dobrih ljudi koji su spremni pomoći osobi u nevolji. I pomalo mi vraća vjeru u ljude.

Bila je i jedna situacija sa jednim poduzećem da su mi na razgovoru za posao rekli da će me zaposliti i obavijestiti u roku od dva dana kada da dođem na potpisivanje ugovora. A kada su prošla ta dva dana, nazvali me i rekli mi da ipak ne će sa mnom potpisati ugovor. Ne mogu vam opisati ogorčenje koje sam tada osjećao i kako sam se jadno osjećao. Da su se tako poigrali sa mnom. Što nije bilo lijepo od njih i samo su pokazali kakvi su kao poslodavac.

Nije se lijepo tako poigravati sa ljudima, reći im jedno i onda sasvim drugo napraviti. Jer svi mi imamo osjećaje i svoje probleme i obaveze koje moramo rješavati. I posao nam puno znači. A to što su me tako odbili je njihov problem, a ne moj. Jer sam uspio pronalaziti do sada poslove. A i uspjet ću ponovo pronaći neki novi posao. A oni su na gubitku, jer su možda u meni izgubili dobrog radnika, sa koji bi mogli biti zadovoljni. Dok sa nekim drugima bi možda imali samo probleme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Ljudi su takvi kakvi i jesu

I tako ovih dana sam polako počeo raditi i sav sam u znaku tog posla i prilagodbe života tom novom poslu. I to je najljepša stvar koja mi se je dogodila ovih tjedna. U ovih nekoliko zadnjih poslova pokušavam svjedočiti nekim događajima koje sam proživio zadnjih mjeseci u svom životu.

Nisam od onih koji jadikuju oko svake sitnice i problema. Nema smisla da se prepustim očaju i jadu. Koji me može dovesti do ludila, depresije i inih stvari. Istina je da sam zadnjih mjeseci dio dosta depresivan. I ta nezaposlenost me je dovodila do očaja i ludila. Ali nastojao sam da se ne prepustim tome. I uvijek sam gajio nadu da će se već negdje zalomiti i dobiti neki posao negdje već. Samo sam trebao biti uporan u slanju molbi i odlasku na intervjue za posao. I to se je ostvarilo.

Nije me sram raditi posao čistača, i nije sramota raditi taj posao. Kao i svaki drugi posao. Dok god da ga se pokušava i trudi raditi što je bolje moguće. I nastojati kritike ne uzimati k srcu, bilo da su pozitivne ili negativne. Kritike od strane kolega i poslodavca su normalna stvar u svakom poduzeću. Također i trač partije. Uvijek treba da se držiš na distanci od njih. Mada će ih uvijek biti svih vrsta. Jer ljudi su prokleti. Nisu svi, ali su takvi. Ima i onih dobrih ljudi i kolega koji su ti spremni ti pomoći i sa njima treba njegovati kolegijalnost. A one zajedljive treba izbjegavati i biti suzdržan prema njima.

Ispočetka je sve sjajno i bajno sa kolegama na poslu. Ali kako vrijeme odmiče, polako se svi razotkrivaju u svom ponašanju, karakteru i inim stvarima. Te se tako polako pokazuje sa kime možeš bolje surađivati, a tko su pravi gnjavatori na poslu. Neki će te na lijep način upozoriti na pogreške i dati ti savjet. Dok neki drugi će uvijek vrebati priliku da ti smjeste neki problem i uživati u tvojim pogreškama. Nikad ne treba drugima uzeti za grijeh neku pogrešku i veseliti se tuđoj nevolji na poslu. Jer i ti si mogao biti na tom mjestu kolege ili se je sve to tebi moglo dogoditi. Stoga je dobro da uvijek ostaneš miran na to. I da sam izvučeš lekciju iz toga, da se i tebi be dogodi ista stvar.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Osam mjeseci

Bio sam bez posla oko osam mjeseci. Osam dugim i teških mjeseci. Osam mjeseci borbe sa poslodavcima da me zaposle. Osam mučnih mjeseci borbe sa svakodnevnim problemima oko plaćanja računa i ostalim problemima koje donosi nezaposlenost.

Bilo mi je teško ovih osam mjeseci, ali nisam se želio žaliti i jadati. Jer to nije bilo rješenje. Nosio sam tu muku i borbu u samom sebi. Borbu za opstanak na životu. Jer to nije bio život. To je bilo vegetiranje života, življenje kome. Bilo mi je mučno gledati i slušati kako drugi rade, a ja moram voditi uzaludnu borbu sa poslodavcima da im dokažem da sam dovoljno dobar kandidat da me zaposle. Ali ništa nije pomagalo. Što god govorio na intervjuima nije davalo rezultata. Uvijek su drugima pružali priliku da se dokažu kroz rad, a ja ostao gubitnik. Ali konačno prije jedno desetak dana pružili su mi ovi sadašnji poslodavci priliku da se pokušam dokazati kroz rad. Te mi sada slijedi borba kroz dokazivanje da mogu raditi ovaj posao. Za koju se nadam da ću uspjeti dobiti.

Teško mi je bilo slušati neke moje poznanike i prijatelje kako se muče na poslu, a ja sam bez posla. Mučno mi je bilo to slušati. I to me je izjedalo i činilo svakim danom sve jadnijim. I to je ostavilo traga na meni. Jer sada moram se ponovo navikavati na novi posao i ponovo na radne obaveze. Ostavilo je to traga na meni psihički i fizički, jer sam počeo gubiti nadu. Fizički sam dosta se zapustio, jer nisam radio. I sada ponovo se moram navikavati na rad, da ponovo prilagođavam sve prema novom poslu. Fizički sam dosta propao jer nisam radio i sad moram ponovo stjecati kondiciju, fizički ojačati. Da steknem neku rutinu u životu, kako privatno tako i poslovno.

Ni jedan posao nije lagan, ni u jednom poduzeću nije lako raditi. Odgovornost prema poslu, nositi se sa prohtjevima poslodavcima, truditi se da radiš kako treba i da što bolje odradiš svoj dio posla. Nositi se sa kritikama kolega na poslu, nositi se sa kritikama poslodavca. Kako onim dobrima, tako i onim lošima. Tračanjima kolega na poslu. Nositi se sa time da li ćeš dobro raditi i odraditi svoj dio posla, da poslodavcu ne pružiš priliku da ti da otkaz. A i ako dobro odradiš svoj dio posla, još uvijek nemaš garancije da ćeš ostati na poslu, jer uvijek postoji netko ili nešto što če ti podmetnuti otkaz. Pritisci sa svih strana da radiš kako treba, da ne pogriješiš u nečemu ili tko zna kakav ini pritisak koji će te razoriti.

U ovih osam mjeseci bilo je prilika u kojima sam skoro dobio posao, ali iznenada nakon nekoliko dana su mi javili da me ipak ne će zaposliti. Što se je dogodilo da su se predomislili, nikad nisam saznao. I to je dosta bilo uznemiravajuće, jer to je bilo poigravanje sa mnom nije bilo lijepo. Poigravanje u takvim slučajevima sa kandidatima za posao je stvarno žalosno i jadno od tog i tih poslodavaca. Nemam riječi kojima bih opisao tog poslodavcima, ne znam kojim riječima bih opisao tog poslodavca. I nije vrijedno uopće trošiti riječi na tog poslodavca, jer će ga jednog dana možda pogoditi neka kletva koja će ga uzdrmati, nadam se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Dvostruka oštrica

Osim što piše ovaj blog, pišem još jedan, pod istim nazivom. Na kojem uglavnom pišem o svojim hobijima i sličnim temama.

I tako u jednom od prijašnjih postova pita me jedna blogerica kako ide moja potraga za poslom i kako je zdravlje i slično. Da su ovi postovi samo o hobijima. Jer to je više interesira. Priznajem joj pravo na to. Ali nema se puno što pisati, jer sve je na nekoj rutini zapalo pa nemam puno što da pišem o kako napreduje moja potraga za poslom, a zdravlje je tu gdje i jeste.

Evo već skoro će biti četiri mjeseca kako sam ponovo bez posla. Zadnji posao sam izgubio zbog neke bolesti i bolovanja. Naime, radio sam u jednoj industriji mesa. Na žalost kako mi nisu platili propagandnu poruku, ne mogu da im spomenem ime. Negdje nakon dva tjedna od početka rada sam završio na bolovanju, jer sam dobio vrućinu, a proljev. Bilo je još nekih simptoma. I kako to biva doktorica me je poslala na bolovanje i da odnesem na pregled svoju stolicu. Nalaz smo čekali dosta dugo. Ali kako mi se je stanje popravilo odlučio sam da se vratim na posao.

Ali dan nakon zatvaranja bolovanja došao mi je kući neki gospodin iz nekog zavoda za javno zdravstvo (ili kako se već zove) i obavijestio me da imam neku bakteriju i da ne smijem se vratiti na posao, dok je se ne riješim. I tako ponovo sam morao otvoriti bolovanje. Ali kad je došao dan da mi se produži ugovor, zvali me iz firme da me ne će produžiti ugovor zbog bolovanja i bolesti. I tako sam ostao bez posla.

I tako evo već skoro četiri mjeseca traje moja potraga za poslom. Uzaludno. I sve se svodi na slanje molbi i pokoji odlazak na razgovor za posao. I na to se sve svodi, pa nemam baš neke teme da piše kako ide moja potraga za novim poslom. Jer sve je jedno te isto. Pa nekako nemam inspiracije da pišem svaki čas o tome.

Da stvar bude gora, u međuvremenu mi je postavljena dijagnoza tahikardije na srcu. Što me je pomalo uznemirilo, jer pored svih briga samo mi je još ta bolest trebala. I tako nakon te dijagnoze počeo sam sa liječenjem i uzimanjem neke terapije. Kako baš nemam iskustva sa tom bolesti, što ona znači, moram se u hodu učiti o njoj. Ali znam toliko da je ozbiljna stvar i da moram liječiti.

E sad tu dolazi na red zašto takav naslov ovog posta. Naime, zbog te bolesti mi je dosta otežana prilika za dobivanjem novog posla. Pored svih drugih prilika koje mi otežavaju dobivanje posla, ova bolest je samo još više pogoršava situaciju. Ako spomenem ovu bolest na razgovoru za posao, mogu zaboraviti ovaj posao, jer me nitko ne će zaposliti. A ako prešutim, opet se mogu oprostiti od posla, jer sam prešutio tu bolest poslodavcu. Koji ne želi da ima jednu takvu bolesnu osobu u firmi. I to može shvatiti kao nepovjerenje prema sebi i firmi. I kao znak da nisam čovjek od povjerenja. I sad što mi je činiti. To je dvojba koja me muči već skoro dva mjeseca.

I evo tako se već mučim sa tom potragom za poslom već mjesecima i tim dvojbama. Kojima ne mogu naći odgovora. A za otvaranja neke svoje firme nemam početnog kapitala i ne znam kako doći do početnog kapitala. A da o ostalome ne pišem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Život ide dalje

Žalostan je bio ovaj tjedan u mojoj obitelji. Kao što sam pisao u prijašnjem postu obilježili smo drugu godišnjicu smrt našeg dragog i neprežaljenog sina i nećaka Mirka. Koji nas je prerano napustio. I zauvijek će ostati nam u sjećanju i našim srcima.

Da, bio je ovaj tjedan tužan, jer u pitanju je dijete, koje se je tek počelo učiti o životu i koji je možda ovih mjeseci trebao krenuti i u školu. Ali na žalost to se nikad nije dogodilo. Te nam ostaje samo tuga u srcu. Sa kojom ćemo se morati nositi ostatak svog života.

Ali život ide dalje i moramo se vratiti stvarnom životu. Moja potraga za poslom se nastavlja dalje. I ovaj tjedan sam bio na dva razgovara za posao, koji na kraju nisu uspješno završili. Te se potraga nastavlja. Vjerujem, nadam se da će se pojaviti već neka prilika. Samo trebam biti uporan. Ovaj puta mi nisu prigovorili budući poslodavci oko mojih godina, ali opet ostaje gorčina nakon tih razgovora. Jer nikako da se probije taj zid koji se je pojavio preda mnom. I sve teže ga je probiti.

Razumijem da poslodavci traže radnika odgovornog radnika sa iskustvom. I ja bih na njihovom mjestu. Ali u ovo vrijeme, kada sve više ljudi raznih dobi napušta ovu državu, mogli bi ti isti poslodavci malo i olabaviti, pa pokušati i sa ovima koji se još drže ovdje i ne odustaju, nekako se snaći. Jer i među ovim radnicima se može naći dovoljno dobar kadar da se dalje napreduje. Ali kad neće pa neće. Njihov je problem.

A u međuvremenu, dok se ne nađe novi posao, pokušavam se nekako savladati nove vještine u korištenju kompjutera. Kako sam već možda pisao, iznova i iznova se treba educirati na svim područjima. Jer sve se razvija, pa tako treba i znanje razvijati i obnavljati. A da li će mi poslužiti to novo znanje, nadam se da ću uskoro i saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prestari za posao

Danas sam bio na još jednom razgovoru za posao. Još jednom u nizu. I prvi puta sam doživio da su mi rekli da im izgledam prestaro za posao, te da traže mlađu osobu sa iskustvom.

Kako možda već znate, u potrazi sam za novim poslom već nekoliko mjeseci. Danas sam ušao u treći mjesec potrage za poslom. Kako nisam baš izbirljiv što se posla tiče, a opet znam da na za sve poslove, ipak ne odustajem i šaljem molbe na sve natječaje za posao, za koje vjerujem da bih znao i mogao raditi. Tako i u ovom slučaju poslao sam molbu za nekog radnika na održavanju nekih zelenih površina. I pozvali su me da danas dođem na taj razgovor i nakon kraćeg čekanja, odmah su mi rekli da nekako im ne izgledam baš mlado za taj posao. I da nisam za taj posao. Što me je dosta iznenadilo. Jer ne znam kako mogu čovjeka na osnovu izgleda da procjene da li je dobar radnik ili ne. I tako nakon kratko razgovora razišli smo se.

Izgleda da moje godine polako dolaze na naplatu i da će mi stvarati probleme u novom zapošljavanju. Ali što god da je u pitanju, moj izgleda, moje godine ili nešto drugo ne želim se predati. I ne prepustiti se očaju. Jer ipak vjerujem da ipak postoji negdje neki posao koji ću moći i znati raditi. I da ne će biti presudan moj izgled ili godine života.

Ne razumijem taj pristup i stav da se na osnovu izgleda nekog čovjeka ili njegovih godina može odmah reći da nije za taj posao. Jer izgled i prvi dojam mogu prevariti. I na kraju ispasti da ta osoba je ipak bolji radnik nego što izgleda. Ne tvrdim za sebe da sam najbolji radnik i ne želim pisati hvalospjeve o sebi. Ali ipak vjerujem da još uvijek mogu za svoje godine biti dobar radnik. I pokušati se dokazati kao dobar radnik. Ali očigledno da nekim ljudima to nije dovoljno i traže dlaku u jajetu.

A opet, slažem se, može ispasti da je ta osoba loš radnik, unatoč dobrim drugim vrlinama. Na jednom od prijašnjih poslova susreo sam se i sa jednim mladim dečkom. Nije bio baš tako loš. I ne mogu tvrditi i ne kažem da je loš dečko, jer susreo sam puno gore likove na poslovima i u raznim poduzećima, koje bi čovjek najradije izbjegavao i ne imao posla sa njima. Ali taj dečko je bio još mlad i nije imao razvijene radne navike. Pa je ubrzo dobio otkaz.

Ali preživjet će taj dečko i s vremenom steći radne navike. Ali želim reći to da čovjeka treba procijeniti više na tome kakav je radnik, kave su mu radne navike i želja i volja za rad. Bez obzira na to da li ima iskustvo u nekom poslu ili ne. Jer posao se može naučiti bolje, bez obzira na to kakvo mu je iskustvo i znanje. Jest da i u iskustvu i znanju ima dosta toga. Ali dijeliti ljude na godine života, izgled i ne znam čemu li već.

Ujedno mi se nameće i pitanje da li će uopće naći neku mlađu osobu sa iskustvom, jer kakav je trenutni trend u Lijepoj našoj, sve više mladih bježe iz ove države i zemlje. Te da si poslodavci sve više ne mogu priuštiti da traže mlade sa iskustvom. A i pitam se još kako neki čovjek može steći neko iskustvo u nekom poslu kad ga ne može dobiti posao i na njemu steći neko iskustvo.

Ja sam prije nešto više od 10 godina završio neke tečajeve za rad na kompjuteru. Točnije za operatera na računalu, te web i grafički dizajn. Ali na žalost do sada nisam imao neke prilike da se okušam u tom poslu i steknem još neko znanje. Te sam na žalost s vremenom zaboravio nešto od tog znanja. A i kako se odmah nisam zaposlio u toj industriji dizajnera, a niti bio povezan sa tom industrijom, na žalost nisam uspio se nikako približiti toj vrsti posla. Ali kako sam već napisao jednom prilikom, ne treba očajavati, jer već će se negdje pojaviti neka prilika za poslom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost