Gotov je

Danas je konačno gotov taj stari prijenosni kompjuter. Ali je i dalje u katastrofalnom stanju. I ipak si moram nabaviti neki novi. Za prvu silu imam jednu opciju. Koju ću idućih dana pokušati ostvariti. A za nešto bolje moram srediti financije. Jer danas ne možeš više bez IT tehnologije. Barem ja koji sam postao ovisan o njoj. A i mrežom svih mreža. Dobro, jednim dobrim dijelom sam postao ovisan o njoj. Ali, ipak bez nje ne možeš danas funkcionirati. Jer ipak neki poslovi, kako privatni, tako i poslovni, moraš biti ovisan o njoj.

Ima ljudi koji bježe od nje. I tu su u pravu. I lijepo je kada ne moraš u svemu ovisiti o njoj. I ne zavidim tim ljudima koji bježe od njih. A meni je užasno bilo ovih dana bez kompjutera. I nisam znao kuda bih sa sobom. Ali sam bar pokušao da se odmorim od nje. I pokušam se malo odviknuti od nje. I bilo je teško. Ali uspio sam nekako izdržati.

Na vrtu ima posla na pretek. I dalje se hrvam sa korovom i njegovim čupanjem. A danas me je neugodno iznenadio jedan posjetitelj među krumpirom. Od kojeg sam se užasavao cijelo vrijeme. A to je krumpirova zlatica. Primijetio sam i uništio prve dvije bube. Ne volim ubijati životinje, ma koje god da su u pitanju. Ali njih sam sa užitkom uništio, jer ako želim uživati u krumpiru moram je uništavati. Tako da mi ovo ljeto slijedi borba sa tom zlaticom. A kako će ta borba i bitka završiti, vidjet ćemo.

Ali barem me je prva tikvica obradovala. Naime, ovih dana je dozrela prva tikvica. I sutra slijedi pokušaj njezine pripreme. A uskoro će i ostale nadam se dozreti. Pa ću i ove godine uživati u konzumiranju tih proizvoda. A i samo je pitanje dana kada ću i prvi paradajz pobrati. A i papriku i feferon. Tako da uskoro mi polako slijede i prve berbe u tim proizvodima. Samo još moram da vidim kako najbolje spremiti feferone i čili papriku. Jer i oni će valjda uskoro krenuti sa prvim plodovima. A ovih dana mi je i neka vrsta bundeve počela nicati. Naime, prije jedno desetak dana sam si nabavio neko sjeme bundeve zucca. I konačno je ovih dana počela nicati mi iz mojeg primitivnog klijališta. Pa jedva čekam da vidim kako će i koliko izrasti. A i kako nju pripremati. Tako da ove godine ću se morati početi više učiti kuhati.

Jedna od lijepih stvari bavljenja vrtom i uzgojem povrća jest u tome da ću se morati učiti polako sve više i u pripremi tih plodova i kuhanju. Što je dobro, jer bar mi ne će biti dosadno. I naći ču si neku novu zanimaciju. A i neku temu za pisanje ovog bloga. Jer ću pokušati da i o tim mojim kuharskim doživljajima i avanturama pisati ovdje. Još bi bilo ljepše da si nađem jednu vrtlaricu sa kojom bih mogao dijeliti tu ljubav prema vrtlarstvu, uzgoju povrća i njegovoj pripremi. I na tome bih morao dobrano da poradim. Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. I svojim vratolomijama i vragolijama mi pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi