Lijep osjećaj

Polako se navikavam na nezaposlenost. Polako se navikavam na život bez posla, koji mi jako nedostaje. Ma koliko god bio stresan i kakav god da je nedostaje mi posao. Te slatke brige oko odlaska na posao i rada.

Da, polako se ponovo navikavam na nezaposlenost. I na to da nisam na bolovanju. Jer kada si na bolovanju, onda si na bolovanju i nema skitanja po gradu ili kakvom već mjestu. Ja ionako nisam mogao da se skićem po gradu, jer u danima i tjednima nakon operacije osjećao sam bolove u trbuhu oko mjesta gdje sam operirani. A i bio sam još dosta slab nakon operacije. Pa zbog toga nisam mogao da se skićem gradom i raznim drugim mjestima. Pa sam provodio vrijeme kod kuće. Što mi je dosta teško palo, jer sam navikao da idem u grad da obavljam neke svoje privatne poslove. A i trebalo je otići na posao ili već nekamo. Tako da sam sa veseljem (pomalo) dočekao zatvaranje bolovanja. Da se mogu malo maknuti iz kuće.

I moram priznati da mi je dobro došlo to zatvaranje bolovanja. Jer privatne obaveze me tjeraju da odem do grada da obavim nešto. Uvijek se nađe neki račun od režija koji se mora platiti, o nabavi namirnica da ne pišem. A i mogućnost da odlazim malo do foto kluba da budem među ljudima. Jer ta zatvorenost u stanu me je izluđivala do krajnjih granica ludila. Jer volim da budem među ljudima. Da se družim i čujem neke novosti i tako dalje.

Moram priznati da je lijep osjećaj kada možeš ići do grada da obaviš neku obavezu. Da pokušaš riješiti neki problem. Da obaviš kupovinu nekih namirnica. Da se usput prošećeš malo gradom i na svježem zraku. Posebno mi je lijep osjećaj kada dobiješ plaču, da možeš platiti neke račune od režija. Da si nabaviš potrebne stvari za kuću i tako dalje, i tako dalje.

Ovih dana sam obnovio jedan hobi, po tko zna koji puta. A to je izrada goblena. Lijepo je kada imaš jednu takvu aktivnost, poput izrade goblena, kojom možeš da ispuniš svoje slobodno vrijeme. I istinski uživam u tome, da izrađujem goblene. Mada si taj hobi u zadnje vrijeme mogu priuštiti jedino kada imam novce. Jer je dosta skupi hobi. Ne ekstremno, ali zahtjeva pomalo neke izdatke oko nabavke tkanine sa motivom i konca za izradu. Naravno, uživam i u čitanju knjiga. Ali ne mogu stalno da budem zadubljen u knjigu čitajući je. Ipak, moraš se i od čitanja odmoriti. Mada od kada ponovo izrađujem goblene, ne čitam onoliko koliko bih želio, ali nađem vremena i za čitanje.

A što se posla tiče i potrage za novim poslom, polako sve više šaljem molbe. Naravno šaljem molbe na natječaje za posao za koje smatram da bi ih mogao i znao i umio raditi. Mada nisam izbirljiv što se posla tiče, ipak znam da nisam sposoban za sve poslove. Pa tako ne šaljem molbe na sve moguće natječaje. I ako budem uporan u slanju molbi, već će se negdje zalomiti i naći neki posao. Samo trebam biti uporan u slanju, pažljiv na intervjuima za posao, strpljiv i negdje će se zalomiti neki posao. Samo se nadam da će taj budući poslodavac biti bolji od prijašnjih.

Naravno, od pokretanja svog nekog posla i osnivanja svoje firme nisam odustao. Samo je sve to još u nekoj fazi planiranja i istraživanja i pripreme. Jer nije tako jednostavno se baciti u poduzetničke vode. Ne treba srljati u te poduzetničke vode. Da ne bude poslije povuci potegni ili što li već.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Privlačna tematika

Polako čitam dalje ovu neku knjigu o izabranim djelima autora Josipa Horvata, Josipa Torbarina, te Ivo Hergešića. Polako sam prešao na izabrana djela Josipa Torbarine, koji se je bavio utjecajem djela Dantea i Pretraske na naše autore, poput Marina Držića. Te je prevodio i Williama Shakespeara na naš lijepi Hrvatski jezik.

Pošto sam tek počeo čitati neka djela od Josipa Torbarine, tek i trebam stvoriti neki dojam o tim njegovim djelima. Ali ono malo što sam pročitao dosta mi je zanimljivo, ali i pomalo teško za čitanje. Jer nisam se još susreo sa ovakvim djelima. Koja su dosta neke znanstvene tematike. A i nisam toliko dovoljno školovan da bih se posvetio čitanju takvih djela. Mada to ne bi trebalo biti prepreka, završene određenih škola, da bih se posvetio čitanju takvih djela. Jer onaj koji je dovoljno uporan i zainteresiran za ovu tematiku, može savladati razumijevanje mnogih djela iz znanstvene tematike kroz proučavanje i čitanje knjiga iz tog područja znanosti.

Jer postoje ljudi koji su završili škole za druga zanimanja, pa se u slobodno vrijeme posvećuju proučavanju djela, knjiga i članaka vezanih uz književnost, povijest i ine znanosti i postati dovoljno dobri poznavaoci neke teme iz tih područja. Pomalo i ja čeznem za takvim nečim. Da pronađem neku temu ili područje koje bih volio da proučavam. I pokušam nešto postići u tom području. I pomalo sam već u nekoj potrazi jednim takvim područjem. I odabir jedne ovakve knjige za čitanje kao što je ova o izabranim djelima je dijelom pokušaj za potragom teme i proučavanjem kako su neki pisci pisali svoja djela i eseje iz područja književnosti. Da bih vidio koliko je zanimljivo ovo područje.

Zadnjih tjedana dosta me privlači ideja o pokušaju proučavanju filozofije. Zapravo već godinama se fascinira sama ta riječ filozofija. Samo njezino značenje i što se sve krije iza te riječi, znanosti i umjetnosti. Kao da ima nešto mistično u toj riječi i znanosti. Nešto nadnaravno u toj riječi i znanosti. I baš to me vuče toj riječi da je pokušam istražiti i proučiti. Te da si rasvijetlim taj misterij.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Malo o čitanju dviju knjiga istovremeno

Paralelno sa čitanjem sabranih djela Vladimira Nazora počeo sam čitati i knjigu „Mirotvorci” autora Ivana Dončevića. To možda nije baš pametno, ali ipak ne mogu bez čitanja nekog romana.

Nije baš pametno da čitam istovremeno dvije knjige. Jer moguće je da se pogubim u tom istovremenom čitanju knjiga. Pogubim u tim tematikama o kojima se piše u tim knjigama. A opet to je pokušaj stjecanja nekog novog iskustva.

Naime, u tim sabranim djelima Vladimira Nazora nalaze se članci i govori Vladimira Nazora koje je pisao i govorio za vrijeme drugog svjetskog rata partizanima, pisma koja je pisao partizanima. Jednim djelom zanimljivo je čitati ta djela koja je stvorio tada Vladimir Nazor, jer može se pokušati shvatiti mentalitet te borbe. A drugim djelom kako uspoređuje partizansku borbu sa nekim povijesnim činjenicama. I u kojima spominje neke povijesne ličnosti i događaje. A i pokušava ohrabriti hrvatske borce da ustraju u borbi za oslobođenje Hrvatske od fašističkog okupatora.

Zanimljivo je i zbog toga što se može iz tih djela podsjetiti i na neka povijesne događaje. I povijest općenito. Naravno, ovo je samo moje skromno mišljenje koje sam stekao iz čitanja tih nekih djela u toj knjizi. I ne moraju se svi složiti sa mnom. Ipak ja sam samo amater u čitanju knjiga i pokušaju pisanja komentara i kritika ili kako već nazvati te tekstove koje pišem. I nisam neki profesionalni kritičar ili slično. Svatko ima pravo na svoje mišljenje o nekom djelu i to ne osporavam.

Ja sam više zaljubljenik u čitanje romana. Raznih tematika. Ponajviše povijesne tematike. Ali volim pročitati i romane drugih tematika. Do sada sam se susreo sa više manje dobrim romanima. Nisu svi, po mojem skromnom iskustvu, bili vrhunski romani, neki su bili i manje vrijedni. Ali to ne treba biti zapreka u čitanju knjiga. Jer iz svake knjige se može nešto naučiti.

„Mirotvorci” je roman o susretu dvoje prijatelja nakon dugo godina. Također i o jednom malom mjestu negdje u Hrvatskoj, te njegovim stanovnicima. O karakteru nekih likova, pojmu svijeta oko sebe. I zanimljivo je kroz čitanje promatrati te likove, kroz koje dvojbe prolaze, kako doživljavaju svoje sugrađane i kako se prema njima odnose.

Pomalo volim kroz čitanje knjiga i romana proučavati karakter likova koji se nalaze u tim romanima. Kakvi su ljudi bili nekad, te ih usporediti i sa današnjim ljudima. Ponekad mi se čini da se ljudi nisu puno promijenili kroz povijest. Jedino što su se vremena promijenila. Kao da se mentalitet ljudi uvijek prilagođava vremenu u kojem žive. I načinu kojim žive.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dnevnik čitanja

Kako sam prije dosta godina postao zaljubljenik čitanja romana i knjiga sličnih tematika, tako sam s vremenom počeo da vodim jedan dnevnik čitanja. Ideju za to sam dobio iz osnovno i srednjoškolskih dana, kada smo morali voditi dnevnik čitanja.

Dnevnik čitanja vodim otprilike pet godina, možda i više. A razlog tome što sam se odvažio na tu ideju da vodim dnevnik čitanja jest taj da si u njemu zabilježim dojmove o pročitanoj knjizi. I da mi tako ostane zabilježena knjiga koju sam pročitao. I s vremenom mi se je pokazala dobra ideja. Jer u ovih pet, i više godina, spisak pročitanih knjiga se je nagomilao. A i s vremenom mi je počeo služiti kao podsjetnik koje sam knjige pročitao.

Unazad nekoliko godina mi i sestra pomaže u pronalaženju zanimljivih knjiga za čitanje. Te se je i tu pokazala dobra ta ideja, jer mi taj dnevnik čitanja je poslužio da sestri javim da li sam neku knjigu pročitao ili ne. Pa mi je tako mogla sačuvati neku knjigu za čitanje, ukoliko sam bio zainteresiran za nju.

Naravno, to je samo jedna od dobrih strana vođenja dnevnika čitanja, da vas podsjeti s vremenom na neku pročitanu knjigu. I da se prisjetite dojmova o toj knjizi. A ima i jedna loša strana u pisanju dnevnika čitanja, a ona je u tome da taj dnevnik čitanja morate redovito pisati. I ažurirati spisak pročitanih knjiga.

Tako je i kod mene. I ja ga nastojim redovito pisati, ali moram priznati da ponekad mi dozlogrdi pisanje tog dnevnika. I ma koliko god mi je teško pisanje tog dnevnika, a i mrsko, ipak s druge strane mi je drago da ga pišem. Jer koliko god volim čitati pisanu riječ, toliko je volim i pisati. Makar i na kompjuteru. Jer nekako jedno bez drugoga ne ide. Jer ako voliš čitati pisanu riječ, onda je i moraš voljeti pisati.

Pišem ove retke i riječi iz želje da vam pokušam posvjedočiti o iskustvu pisanja dnevnika čitanja. Naravno, ovim putem ne želim vam nametati da i vi pišete svoju vrstu pisanja dnevnika čitanja. Jer znam da svatko od vas ima svoje privatne i poslovne brige i probleme i obaveze, koje vas sprečavaju da se posvetite jednoj ovakvoj aktivnosti. Aktivnosti koja zahtjeva vrijeme da ga se piše.

Ukoliko se i vi odvažite na jednu ovakvu aktivnost, svakako vas podržavam. A opet ako nemate vremena za nešto takvo, opet je u redu. Jer kako sam malo prije napisao, ne želim nikome nametati da se bavi jednom ovakvom aktivnosti. Već samo želim svjedočiti o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

O knjigama i maci

Da, iz knjiga se može puno naučiti. O puno lijepih i pametnih stvari. Steći puno iskustva, o odnosu pojedinaca prema društvu i bližnjima. Kako o životu malog čovjeka, tako i o životu velikih ljudi. O društvenim odnosima i iskustvima.

Zato je i dobro čitati knjige raznih tematika. Mada je životna škola najbolja, ne smije se zanemariti čitanje knjiga. Jer nas one mogu samo dodatno obogatiti na svim područjima života. Barem je to moje skromno mišljenje iz iskustva koje sam stekao kroz čitanje knjiga.

I stoga su knjige jedan od čovjekovih najboljih prijatelja. Pišem „jedan od najboljih prijatelja”, jer ima i drugih prijatelja od kojih se može nešto naučiti. Primjerice od životinja, čovjeka i svih ostalih bića koje susrećemo u svom životu. Ali ipak smatram da je prijateljstvo sa knjigom ipak nešto vrijedno i lijepo i to ne smijemo i ne trebamo zanemariti. Kroz knjige oplemenjujemo svoju kulturu izražavanja, stečemo iskustvo kroz pisanu riječ.

Ali ne trebamo zanemariti i ostale aktivnosti koje nas mogu oplemeniti i obogatiti. Jer i briga o bližnjemu, druženje sa prijateljima, kako sa ljudima, tako i sa životinjama. Prošle godine sam se zbližio sa jednim mačkom. Kako sam dosta se posvetio obrađivanju jednog vrta, tamo mi je dolazio jedan lijepi žuti mačak. I koji me je svojim ponašanjem, te svojim društvom znao dosta razveseliti. I u tom našem druženju mi je pokušao pokazati koliko je lijepo imati za prijatelja poput njega. Svojim pokušajima kroz pomaganje u obradi vrta pokušao naučiti kako se družiti sa životinjom, kako se baviti sa vrtom.

Stoga sam uživao u njegovom društvu. I pokušao se naučiti kroz njega da život sa životinjom može biti lijep. Te se nositi sa stresom i ostalim brigama sa kojima sam se susretao u životu. Jer osim što je čitanje knjiga, dobro da se opustiš i odmoriš od životnih briga, lijepo je provesti vrijeme i sa životinjom.

A u mojem slučaju je bio mačak, kojeg na žalost ove godine sam dosta zapustio. I moram priznati da mi jeko nedostaje. Jedino što mi je žao što ga odmah nakon što se je rodio nisam uzeo k sebi i udomio ga. Jer dosta sam ga zavolio. Ali, na žalost, sad je kasno, jer se je navikao na drugačiji život. I teško bi se navikao na život u stanu u kojem živim. Ali to me ne bi smjelo spriječiti da jednog dana ne pokušam neku drugu macu udomiti i sa njom se družiti. I nadam se da će jednog dana mi se ostvariti želja da udomim jednu macu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Čuvari knjižnice

Knjiga „Čuvari knjižnice” je nastavak knjige „Biblioteka mrtvih” autora Glenna Coopera. Nakon što je glavni lik, agent FBI-a, Will Piper pronašao ubojicu Sudnjeg dana i otkrio tajnu Područja 51, Will Piper nastavlja živjeti mirnim životom.

Nakon što je Will Piper otkrio ubojicu Sudnjeg dana i tajnu Područja 51, Will odlazi u mirovinu i živi mirnim životom. Oženio se sa svojom partnericom iz FBI-a sa kojom je riješio ovaj slučaj i dobio dijete sa njom. Ali sudbina ima drugi plan sa njime. Nakon 15 godina od rješavanje slučaja, te objavljivanja knjige o Sudnjem danu, Willovog sina kontaktira mlada djevojka i moli ga za pomoć. I Willov sin odlazi joj u pomoć. I bude otet. Uspijeva se javiti ocu i on mu priskače u pomoć. I otkrivaju novu knjižnicu mrtvih. Koju uspijevaju uništiti.

Knjiga je puna obrata, napetosti i borbe za život. Knjiga je puna političke napetosti između triju političkih sila i borbe za knjižnicom. Will nekako nezadovoljan sa sinovim ponašanjem, tijekom otmice otkriva da je krivo procijenio sina. I shvatio koliko mu je sin ipak dobar i nalikuje na oca. Te ga ipak uspijeva spasiti od otmičara. U knjizi se odlično prikazuje odnos između oca i sina, te obiteljski odnosi. Također prikazuje pohlepu za moći velikih političkih sila. Koje se narušavaju, ali s vremenom polako moraju ponovo izgraditi diplomatske odnose. I nastaviti surađivati.

Knjiga svojim napetim radnjama i obratima jednostavno vas tjera da je morate pročitati do kraja. Cijelo vrijeme vas drži u napetosti. I do zadnjega ne znate kako će završiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Kreativnost

I dalje čitam ovu knjigu „Sluge palih Bogova”. I dalje sam zadovoljan sa ovim romanom. Koji je pun zapleta i obrata. Te jedva čekam da ovaj roman pročitam do kraja, da vidim kako će završiti. Te da li su glavni pozitivci uspjeli spriječiti u naumu da ubojica dovrši svoj posao.

Neizmjerno uživam u čitanju ovog romana, jer me odvodi u jedan svijet koji nema veze sa stvarnosti. I na taj način mi pomaže da se opustim ina trenutak zaboravim na probleme u stvarnom životu. Isto je i sa svakom drugom knjigom ili romanom. A da ne pišem o tome koliko se može naučiti iz knjiga i romana. Pogotovo to čitanje može obogatiti naš rječnik i izražavanje u govoru i pismu.

Također sam zadnjih nekoliko tjedna obnovio jedan hobi, izrada goblena. Znam da je za mene kao muškarca neobično da se bavim ovim hobijem, ali to ne bi smjelo biti neka predrasuda. Jer izrada goblena je jedan predivan hobi u kojem se može izraziti jedan oblik kreativnosti.Kreativnost kroz raznobojne konce, sa kojima možete na tkanini izraditi sliku neke životinje ili pejzaža ili portret ili što li već. I na taj način stvoriti jedno umjetničko djelo. Jer svaki goblen na kraju ispadne drugačije. I jedna predivna slika izrađena koncem i tkaninom.

A i razlog zašto sam se odlučio na izradu goblena, jer tako mogu pokušati napraviti ili izraditi jedan oblik slike. Pošto mi ruka nije za crtanje ili neki drugi oblik likovne umjetnosti, u ovoj izradi goblena sam se najbolje za sada našao. I za sada mi najbolje ide. Jer oduvijek sam nekako volio umjetnost. I divio sam se i još uvijek se divim likovnim umjetnicima kako imaju taj dar da sa vodenim bojama ili temperama ili olovkom ili čime sve još mogu na komadu papira izraditi jedno predivno umjetničko djelo. Ta sposobnost tih ljudi da na taj način izraze svoju kreativnost mi je bila jedna misterija. Misterija koju nikad ne ću razumjeti.

Umjetnost,bilo likovna, bilo kiparstvo ili ona izražena pisanom riječi je nešto predivno što treba cijeniti uživati u njoj. Umjetnost je izum koji je čovječanstvu donijela nešto plemenito i uzvišeno što se je čovječanstvu moglo dogoditi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost