Mary Stuart i akvarij

Izgleda da sam se ponovo uhvatio čitanja knjiga i romana. Nakon nekoliko mjeseci pauziranja, za kojih sam jedva i čitao nešto, konačno sam se ponovo uhvatio čitanja knjiga. Koje mi ispunjavaju ove hladne večeri. I ponovo uživam u čarima čitanja romana. Čitanju knjiga i predivnih pisanih riječi.

Da, ponovo me je uhvatilo strastveno čitanje knjiga. I ponovo uživam u njihovom čitanju. Što nikada ne ću moći riječima opisati. Taj predivni osjećaj koji te odvede u svijet mašte, prošlosti ili nečijeg života. To se samo može osjetiti i iskusiti kroz čitanje knjiga i predivnih priča koje se nalaze u njima. I koje te odvedu u predivan svijet koji samo u tim knjigama, romanima možeš pronaći.

Konačno sam pročitao knjigu o Mary Stuart, škotskoj kraljici koja je živjela u doba Elizabete I. Knjiga i roman opisuju njezin život od rođenja i kada je nakon nekih tjedan dana života postala kraljica, nakon smrti majke. Te djetinjstvom provedenim dijelom u Škotskoj i Francuskoj. Te udaja za Francuskog kralja. Nakon smrti supruga vrača se u Škotsku gdje preuzima upravljanje nad Škotskom. Te kako prolazi kroz razne sukobe sa plemićima Škotske, te njihove zavjere i smrti bliskih suradnika. Upleće se u smrt svog drugog supruga, poradi ljubavi prema jednom plemiću. I koji je na kraju napušta.

Uza sve to prolazi kroz sukob sa Engleskom kraljicom Elizabetom. Koja joj pruža azil, nakon sukoba sa plemićima Škotske i koji je optužuju za zavjeru i smrt svog supruga. Te na kraju bude smaknuta od Elizabete, zbog zavjereu koju je bila uvučena u koja je bila planirana da se ubije Elizabeta.

Roman je više pisan kao opisivanje života Mary Stuart. Što mi se baš ne sviđa. Ali opet je bio dovoljno zanimljiv sa zapletima koji su te tjerali da čitaš knjigu dalje, da pročitaš kako je na kraju završila na gubilištu, kao i obični građani. I baš zbog toga je zanimljivo pročitati taj životopis jedne Škotske kraljice, koja je s jedne strane žrtva, a sa druge strane akterica zločina. A što je od toga, najbolje je da sami procijenite kroz čitanje romana.

Ujedno, čitajući ovih dana ovih predivnih knjiga, uspio sam da konačno nakon nekoliko mjeseci odlaganja sam očistio i akvarij koji imam od kamenca. A i sami filter vode tog akvarija. Te sam polako započeo sa procesom cikliranja i pripreme akvarija za primanje novih ribica. Naime, ponovo me je uhvatila želja da si nabavim neke akvarijske ribice, kao kućne ljubimce. Jednostavno mi nedostaju te ribice, te da se brinem o njima i da mi prave društvo. Jer ribice su mi predivne životinjice, koje te svojim živahnim plivanjem u akvariju razvesele toliko da im se moraš nasmijati. Da ih moraš voljeti. Jednostavno mi to njihovo plivanje u akvariju nedostaje, taj zvuk rada filtera drži podalje od usamljenosti.

Tako da sad polako ču, kako će financije dopustiti, si nabavljati ribice i ponovo se početi brinuti o njima. A i usput također raditi i na tome da si pripremim i stan za jednu mačku, jer i nju si želim nabaviti. Točnije udomiti. Jer sam i obožavatelj mačaka, tih prefriganih dlakavih četveronožaca. Koji znaju kako pružiti ljubav svojem vlasniku, tako mu zadati i probleme. Ali još ću vidjeti oko udomljavanja mačke, a i neke ptice. Jer i njih bih volio da imam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Životinjsko carstvo i knjige

Prošao je blagdan Svi sveti. I cijela ta strka oko posjeta groblju i paljenja svijeća i kupovanja aranžmana za grobove. Ali samo je jednom u godini blagdan Svi sveti. Pa se mora i to obaviti. Mada bi se svojih najdražih pokojnika morali sjećati i u ostalo doba godine.

Da, prošao je i ovogodišnji blagdan Svi sveti. Koji je ove godine nekako posebno bio napet za mene. Jer ponovo sam se sjetio svog najdražeg nećaka Mirka, kojeg nikako ne mogu prežaliti. Koji je prerano otišao. Sjećanje na njega nikad ne će izblijedjeti. Ali život polako ide dalje i moram živjeti dalje.

Jedina mi je radost bila u tome što sam i ove godine vidio moje jedine i najdraže nećakinje, Jelenu i Nikolinu. I koje su me ugodno iznenadile. Svake godine se iznenadim koliko su izrasle i napredovale. I samo je pitanje vremena kada će postati mlade dame. A ne više djevojčice. Koje su me iznenadile sa kupom knjiga koje su mi donijele. A ja njih jednim paketom slatkiša, koje sam im išao podići u trgovinu Kraš ovdje u Varaždinu. Naime, sakupljaju sličice životinjskog carstva. I kada sakupe sve sličice, za to mogu dobiti jedan paket slatkiša od Kraša.

Još kao mali smo njihova majka i ja sakupljali te sličice. I to smo nastavili sada u odrasloj dobi, od kada imamo te predivne djevojke, mislim na nećakinje Jelenu i Nikolinu. I tu ljubav prema sakupljanju tih sličica smo prenijeli na njih. I u tome uživaju. A i usput nauče nešto o tim životinjama sa sličica koje sakupljaju. I baš mi je drago da postoji nešto takvo, sakupljanje jednih takvih sličica sa životinjama i album. Jer tako djeca mogu barem kroz te male sličice se upoznati sa velikim svijetom životinjskog carstva. Spoj ugodnog sa korisnim.

A meni sada slijede dani, tjedni i mjeseci u čitanju knjiga koje su mi donijele nećakinje i sestra i šogor. Što će mi činiti užitak, jer obožavam čitati romane i knjige. Posebno sada u zimi i ove hladne dane. Nemam mi ljepšeg od toga kada se smjestim na kauč sa knjigom i utonem u svijet čitanja knjige. Kada odem u predivni svijet knjige. Jer knjiga je jedan predivan prijatelj, koji te može odvesti u jedan predivan svijet prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. U svijet mašte ili nekog stvarnog događaja, ili svijet znanja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

O knjigama, obitelji i poslu

Prošao je blagdan Svi sveti. Jedina radost koju sam za ovaj blagdan imao jest u tome što su me posjetile moje jedine i najdraže nećakinje. I koje su mi donijele hrpu knjiga za čitanje. A ja njih nagradio time što sam im išao im podići neki paket od životinjskog carstva.

Da, posjet moje sestre i njezine obitelji za ovaj blagdan mi je bila jedina radost koju sam imao. Jer došla je sa suprugom i moje dvije nećakinje. Koje su stvarno narasle. I svake godine su sve veće i naprednije. Toliko napreduju da ih svaki put jedva prepoznajem. Jedva stižem ih pratiti u razvoju. Ali ne žalim se, jer ipak mi je drago da ih vidim i da uživamo zajedno kada se nađemo.

Kako znaju moje nećakinje i sestra da uživam u čitanju knjiga i romana, i ovaj puta su mi donijele hrpu zanimljivih knjiga za čitanje. Tako da sad imam što čitati idućih nekoliko mjeseci. Uživati u čitanju knjiga i zanimljivih romana. Jedino što moram da završim konačno tu knjigu koju sam započeo. I koju sam dosta zapustio zbog nekih drugih obaveza. Ali nadam se da ću uskoro se vratiti uživanju te knjige. Jer stvarno mi nedostaje uživanje u čitanju romana.

Jučer sam nakon dužeg vremena bio na nekom razgovoru za posao. Koji nije baš prošao najbolje. Potencijalnog budućeg poslodavca mučilo je što sam tako kratko radio po poduzećima i što imam previše godina. Tako da sumnjam da će mi pružiti priliku nakon što se je tako izrazio. I to mi je neki signal na sumnju da će mi pružiti priliku za rad.

S vremenom kroz razgovore za posao stekneš neko iskustvo i signale da posao ne ćeš dobiti. Svaki puta ne pogodiš, ali ipak u većini slučajeva već na razgovoru za posao znaš da ne ćeš se zaposliti u tom poduzeću. Jer svaki razgovor je drugačiji i nema dva ista razgovora. I tako pomalo naučiš pročitati neke signale na osobi sa kojom razgovaraš da ti ne će biti pružena prilika. I koliko god se trudio pripremiti, na kraju ipak izvisiš, jer netko drugi ima bolje uvjete od tebe ili nešto sasvim drugo.

Ali ne treba očajavati i biti uporan. Jer uvijek postoji šansa da se negdje zalomi neki posao. I nakon ovog razgovora za posao sam ponovo uvidio da moram ozbiljnije počnem razmišljati ponovo o otvaranju neko svog posla i poduzeća. Da pokušam u toj avanturi. Jer ako poslodavci me tako doživljavaju, da sam im prestari ili što drugo, onda mi nema smisla da se mučim u traženju posla kod poslodavca. Već da pokušam usmjeriti energiju na stvaranje svog posla u svojem poduzeću. Sa kojim ću pokušati ostvariti nešto u svom životu. A to je jedna druga priča.

Eto, ja završio u ovo nedjeljnu večer post o poslu, umjesto da se posvetim malo čitanju knjige i opuštanju. A što ćeš, kada se sve danas vrti oko tog posla i preživljavanja i nemaš baš vremena za malo užitka u životu. Životu koji je samo posvećen preživljavanju u ovom okrutnom svijetu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Lijep osjećaj

Polako se navikavam na nezaposlenost. Polako se navikavam na život bez posla, koji mi jako nedostaje. Ma koliko god bio stresan i kakav god da je nedostaje mi posao. Te slatke brige oko odlaska na posao i rada.

Da, polako se ponovo navikavam na nezaposlenost. I na to da nisam na bolovanju. Jer kada si na bolovanju, onda si na bolovanju i nema skitanja po gradu ili kakvom već mjestu. Ja ionako nisam mogao da se skićem po gradu, jer u danima i tjednima nakon operacije osjećao sam bolove u trbuhu oko mjesta gdje sam operirani. A i bio sam još dosta slab nakon operacije. Pa zbog toga nisam mogao da se skićem gradom i raznim drugim mjestima. Pa sam provodio vrijeme kod kuće. Što mi je dosta teško palo, jer sam navikao da idem u grad da obavljam neke svoje privatne poslove. A i trebalo je otići na posao ili već nekamo. Tako da sam sa veseljem (pomalo) dočekao zatvaranje bolovanja. Da se mogu malo maknuti iz kuće.

I moram priznati da mi je dobro došlo to zatvaranje bolovanja. Jer privatne obaveze me tjeraju da odem do grada da obavim nešto. Uvijek se nađe neki račun od režija koji se mora platiti, o nabavi namirnica da ne pišem. A i mogućnost da odlazim malo do foto kluba da budem među ljudima. Jer ta zatvorenost u stanu me je izluđivala do krajnjih granica ludila. Jer volim da budem među ljudima. Da se družim i čujem neke novosti i tako dalje.

Moram priznati da je lijep osjećaj kada možeš ići do grada da obaviš neku obavezu. Da pokušaš riješiti neki problem. Da obaviš kupovinu nekih namirnica. Da se usput prošećeš malo gradom i na svježem zraku. Posebno mi je lijep osjećaj kada dobiješ plaču, da možeš platiti neke račune od režija. Da si nabaviš potrebne stvari za kuću i tako dalje, i tako dalje.

Ovih dana sam obnovio jedan hobi, po tko zna koji puta. A to je izrada goblena. Lijepo je kada imaš jednu takvu aktivnost, poput izrade goblena, kojom možeš da ispuniš svoje slobodno vrijeme. I istinski uživam u tome, da izrađujem goblene. Mada si taj hobi u zadnje vrijeme mogu priuštiti jedino kada imam novce. Jer je dosta skupi hobi. Ne ekstremno, ali zahtjeva pomalo neke izdatke oko nabavke tkanine sa motivom i konca za izradu. Naravno, uživam i u čitanju knjiga. Ali ne mogu stalno da budem zadubljen u knjigu čitajući je. Ipak, moraš se i od čitanja odmoriti. Mada od kada ponovo izrađujem goblene, ne čitam onoliko koliko bih želio, ali nađem vremena i za čitanje.

A što se posla tiče i potrage za novim poslom, polako sve više šaljem molbe. Naravno šaljem molbe na natječaje za posao za koje smatram da bi ih mogao i znao i umio raditi. Mada nisam izbirljiv što se posla tiče, ipak znam da nisam sposoban za sve poslove. Pa tako ne šaljem molbe na sve moguće natječaje. I ako budem uporan u slanju molbi, već će se negdje zalomiti i naći neki posao. Samo trebam biti uporan u slanju, pažljiv na intervjuima za posao, strpljiv i negdje će se zalomiti neki posao. Samo se nadam da će taj budući poslodavac biti bolji od prijašnjih.

Naravno, od pokretanja svog nekog posla i osnivanja svoje firme nisam odustao. Samo je sve to još u nekoj fazi planiranja i istraživanja i pripreme. Jer nije tako jednostavno se baciti u poduzetničke vode. Ne treba srljati u te poduzetničke vode. Da ne bude poslije povuci potegni ili što li već.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Privlačna tematika

Polako čitam dalje ovu neku knjigu o izabranim djelima autora Josipa Horvata, Josipa Torbarina, te Ivo Hergešića. Polako sam prešao na izabrana djela Josipa Torbarine, koji se je bavio utjecajem djela Dantea i Pretraske na naše autore, poput Marina Držića. Te je prevodio i Williama Shakespeara na naš lijepi Hrvatski jezik.

Pošto sam tek počeo čitati neka djela od Josipa Torbarine, tek i trebam stvoriti neki dojam o tim njegovim djelima. Ali ono malo što sam pročitao dosta mi je zanimljivo, ali i pomalo teško za čitanje. Jer nisam se još susreo sa ovakvim djelima. Koja su dosta neke znanstvene tematike. A i nisam toliko dovoljno školovan da bih se posvetio čitanju takvih djela. Mada to ne bi trebalo biti prepreka, završene određenih škola, da bih se posvetio čitanju takvih djela. Jer onaj koji je dovoljno uporan i zainteresiran za ovu tematiku, može savladati razumijevanje mnogih djela iz znanstvene tematike kroz proučavanje i čitanje knjiga iz tog područja znanosti.

Jer postoje ljudi koji su završili škole za druga zanimanja, pa se u slobodno vrijeme posvećuju proučavanju djela, knjiga i članaka vezanih uz književnost, povijest i ine znanosti i postati dovoljno dobri poznavaoci neke teme iz tih područja. Pomalo i ja čeznem za takvim nečim. Da pronađem neku temu ili područje koje bih volio da proučavam. I pokušam nešto postići u tom području. I pomalo sam već u nekoj potrazi jednim takvim područjem. I odabir jedne ovakve knjige za čitanje kao što je ova o izabranim djelima je dijelom pokušaj za potragom teme i proučavanjem kako su neki pisci pisali svoja djela i eseje iz područja književnosti. Da bih vidio koliko je zanimljivo ovo područje.

Zadnjih tjedana dosta me privlači ideja o pokušaju proučavanju filozofije. Zapravo već godinama se fascinira sama ta riječ filozofija. Samo njezino značenje i što se sve krije iza te riječi, znanosti i umjetnosti. Kao da ima nešto mistično u toj riječi i znanosti. Nešto nadnaravno u toj riječi i znanosti. I baš to me vuče toj riječi da je pokušam istražiti i proučiti. Te da si rasvijetlim taj misterij.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Malo o čitanju dviju knjiga istovremeno

Paralelno sa čitanjem sabranih djela Vladimira Nazora počeo sam čitati i knjigu „Mirotvorci” autora Ivana Dončevića. To možda nije baš pametno, ali ipak ne mogu bez čitanja nekog romana.

Nije baš pametno da čitam istovremeno dvije knjige. Jer moguće je da se pogubim u tom istovremenom čitanju knjiga. Pogubim u tim tematikama o kojima se piše u tim knjigama. A opet to je pokušaj stjecanja nekog novog iskustva.

Naime, u tim sabranim djelima Vladimira Nazora nalaze se članci i govori Vladimira Nazora koje je pisao i govorio za vrijeme drugog svjetskog rata partizanima, pisma koja je pisao partizanima. Jednim djelom zanimljivo je čitati ta djela koja je stvorio tada Vladimir Nazor, jer može se pokušati shvatiti mentalitet te borbe. A drugim djelom kako uspoređuje partizansku borbu sa nekim povijesnim činjenicama. I u kojima spominje neke povijesne ličnosti i događaje. A i pokušava ohrabriti hrvatske borce da ustraju u borbi za oslobođenje Hrvatske od fašističkog okupatora.

Zanimljivo je i zbog toga što se može iz tih djela podsjetiti i na neka povijesne događaje. I povijest općenito. Naravno, ovo je samo moje skromno mišljenje koje sam stekao iz čitanja tih nekih djela u toj knjizi. I ne moraju se svi složiti sa mnom. Ipak ja sam samo amater u čitanju knjiga i pokušaju pisanja komentara i kritika ili kako već nazvati te tekstove koje pišem. I nisam neki profesionalni kritičar ili slično. Svatko ima pravo na svoje mišljenje o nekom djelu i to ne osporavam.

Ja sam više zaljubljenik u čitanje romana. Raznih tematika. Ponajviše povijesne tematike. Ali volim pročitati i romane drugih tematika. Do sada sam se susreo sa više manje dobrim romanima. Nisu svi, po mojem skromnom iskustvu, bili vrhunski romani, neki su bili i manje vrijedni. Ali to ne treba biti zapreka u čitanju knjiga. Jer iz svake knjige se može nešto naučiti.

„Mirotvorci” je roman o susretu dvoje prijatelja nakon dugo godina. Također i o jednom malom mjestu negdje u Hrvatskoj, te njegovim stanovnicima. O karakteru nekih likova, pojmu svijeta oko sebe. I zanimljivo je kroz čitanje promatrati te likove, kroz koje dvojbe prolaze, kako doživljavaju svoje sugrađane i kako se prema njima odnose.

Pomalo volim kroz čitanje knjiga i romana proučavati karakter likova koji se nalaze u tim romanima. Kakvi su ljudi bili nekad, te ih usporediti i sa današnjim ljudima. Ponekad mi se čini da se ljudi nisu puno promijenili kroz povijest. Jedino što su se vremena promijenila. Kao da se mentalitet ljudi uvijek prilagođava vremenu u kojem žive. I načinu kojim žive.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dnevnik čitanja

Kako sam prije dosta godina postao zaljubljenik čitanja romana i knjiga sličnih tematika, tako sam s vremenom počeo da vodim jedan dnevnik čitanja. Ideju za to sam dobio iz osnovno i srednjoškolskih dana, kada smo morali voditi dnevnik čitanja.

Dnevnik čitanja vodim otprilike pet godina, možda i više. A razlog tome što sam se odvažio na tu ideju da vodim dnevnik čitanja jest taj da si u njemu zabilježim dojmove o pročitanoj knjizi. I da mi tako ostane zabilježena knjiga koju sam pročitao. I s vremenom mi se je pokazala dobra ideja. Jer u ovih pet, i više godina, spisak pročitanih knjiga se je nagomilao. A i s vremenom mi je počeo služiti kao podsjetnik koje sam knjige pročitao.

Unazad nekoliko godina mi i sestra pomaže u pronalaženju zanimljivih knjiga za čitanje. Te se je i tu pokazala dobra ta ideja, jer mi taj dnevnik čitanja je poslužio da sestri javim da li sam neku knjigu pročitao ili ne. Pa mi je tako mogla sačuvati neku knjigu za čitanje, ukoliko sam bio zainteresiran za nju.

Naravno, to je samo jedna od dobrih strana vođenja dnevnika čitanja, da vas podsjeti s vremenom na neku pročitanu knjigu. I da se prisjetite dojmova o toj knjizi. A ima i jedna loša strana u pisanju dnevnika čitanja, a ona je u tome da taj dnevnik čitanja morate redovito pisati. I ažurirati spisak pročitanih knjiga.

Tako je i kod mene. I ja ga nastojim redovito pisati, ali moram priznati da ponekad mi dozlogrdi pisanje tog dnevnika. I ma koliko god mi je teško pisanje tog dnevnika, a i mrsko, ipak s druge strane mi je drago da ga pišem. Jer koliko god volim čitati pisanu riječ, toliko je volim i pisati. Makar i na kompjuteru. Jer nekako jedno bez drugoga ne ide. Jer ako voliš čitati pisanu riječ, onda je i moraš voljeti pisati.

Pišem ove retke i riječi iz želje da vam pokušam posvjedočiti o iskustvu pisanja dnevnika čitanja. Naravno, ovim putem ne želim vam nametati da i vi pišete svoju vrstu pisanja dnevnika čitanja. Jer znam da svatko od vas ima svoje privatne i poslovne brige i probleme i obaveze, koje vas sprečavaju da se posvetite jednoj ovakvoj aktivnosti. Aktivnosti koja zahtjeva vrijeme da ga se piše.

Ukoliko se i vi odvažite na jednu ovakvu aktivnost, svakako vas podržavam. A opet ako nemate vremena za nešto takvo, opet je u redu. Jer kako sam malo prije napisao, ne želim nikome nametati da se bavi jednom ovakvom aktivnosti. Već samo želim svjedočiti o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti