Malo o čitanju dviju knjiga istovremeno

Paralelno sa čitanjem sabranih djela Vladimira Nazora počeo sam čitati i knjigu „Mirotvorci” autora Ivana Dončevića. To možda nije baš pametno, ali ipak ne mogu bez čitanja nekog romana.

Nije baš pametno da čitam istovremeno dvije knjige. Jer moguće je da se pogubim u tom istovremenom čitanju knjiga. Pogubim u tim tematikama o kojima se piše u tim knjigama. A opet to je pokušaj stjecanja nekog novog iskustva.

Naime, u tim sabranim djelima Vladimira Nazora nalaze se članci i govori Vladimira Nazora koje je pisao i govorio za vrijeme drugog svjetskog rata partizanima, pisma koja je pisao partizanima. Jednim djelom zanimljivo je čitati ta djela koja je stvorio tada Vladimir Nazor, jer može se pokušati shvatiti mentalitet te borbe. A drugim djelom kako uspoređuje partizansku borbu sa nekim povijesnim činjenicama. I u kojima spominje neke povijesne ličnosti i događaje. A i pokušava ohrabriti hrvatske borce da ustraju u borbi za oslobođenje Hrvatske od fašističkog okupatora.

Zanimljivo je i zbog toga što se može iz tih djela podsjetiti i na neka povijesne događaje. I povijest općenito. Naravno, ovo je samo moje skromno mišljenje koje sam stekao iz čitanja tih nekih djela u toj knjizi. I ne moraju se svi složiti sa mnom. Ipak ja sam samo amater u čitanju knjiga i pokušaju pisanja komentara i kritika ili kako već nazvati te tekstove koje pišem. I nisam neki profesionalni kritičar ili slično. Svatko ima pravo na svoje mišljenje o nekom djelu i to ne osporavam.

Ja sam više zaljubljenik u čitanje romana. Raznih tematika. Ponajviše povijesne tematike. Ali volim pročitati i romane drugih tematika. Do sada sam se susreo sa više manje dobrim romanima. Nisu svi, po mojem skromnom iskustvu, bili vrhunski romani, neki su bili i manje vrijedni. Ali to ne treba biti zapreka u čitanju knjiga. Jer iz svake knjige se može nešto naučiti.

„Mirotvorci” je roman o susretu dvoje prijatelja nakon dugo godina. Također i o jednom malom mjestu negdje u Hrvatskoj, te njegovim stanovnicima. O karakteru nekih likova, pojmu svijeta oko sebe. I zanimljivo je kroz čitanje promatrati te likove, kroz koje dvojbe prolaze, kako doživljavaju svoje sugrađane i kako se prema njima odnose.

Pomalo volim kroz čitanje knjiga i romana proučavati karakter likova koji se nalaze u tim romanima. Kakvi su ljudi bili nekad, te ih usporediti i sa današnjim ljudima. Ponekad mi se čini da se ljudi nisu puno promijenili kroz povijest. Jedino što su se vremena promijenila. Kao da se mentalitet ljudi uvijek prilagođava vremenu u kojem žive. I načinu kojim žive.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Dnevnik čitanja

Kako sam prije dosta godina postao zaljubljenik čitanja romana i knjiga sličnih tematika, tako sam s vremenom počeo da vodim jedan dnevnik čitanja. Ideju za to sam dobio iz osnovno i srednjoškolskih dana, kada smo morali voditi dnevnik čitanja.

Dnevnik čitanja vodim otprilike pet godina, možda i više. A razlog tome što sam se odvažio na tu ideju da vodim dnevnik čitanja jest taj da si u njemu zabilježim dojmove o pročitanoj knjizi. I da mi tako ostane zabilježena knjiga koju sam pročitao. I s vremenom mi se je pokazala dobra ideja. Jer u ovih pet, i više godina, spisak pročitanih knjiga se je nagomilao. A i s vremenom mi je počeo služiti kao podsjetnik koje sam knjige pročitao.

Unazad nekoliko godina mi i sestra pomaže u pronalaženju zanimljivih knjiga za čitanje. Te se je i tu pokazala dobra ta ideja, jer mi taj dnevnik čitanja je poslužio da sestri javim da li sam neku knjigu pročitao ili ne. Pa mi je tako mogla sačuvati neku knjigu za čitanje, ukoliko sam bio zainteresiran za nju.

Naravno, to je samo jedna od dobrih strana vođenja dnevnika čitanja, da vas podsjeti s vremenom na neku pročitanu knjigu. I da se prisjetite dojmova o toj knjizi. A ima i jedna loša strana u pisanju dnevnika čitanja, a ona je u tome da taj dnevnik čitanja morate redovito pisati. I ažurirati spisak pročitanih knjiga.

Tako je i kod mene. I ja ga nastojim redovito pisati, ali moram priznati da ponekad mi dozlogrdi pisanje tog dnevnika. I ma koliko god mi je teško pisanje tog dnevnika, a i mrsko, ipak s druge strane mi je drago da ga pišem. Jer koliko god volim čitati pisanu riječ, toliko je volim i pisati. Makar i na kompjuteru. Jer nekako jedno bez drugoga ne ide. Jer ako voliš čitati pisanu riječ, onda je i moraš voljeti pisati.

Pišem ove retke i riječi iz želje da vam pokušam posvjedočiti o iskustvu pisanja dnevnika čitanja. Naravno, ovim putem ne želim vam nametati da i vi pišete svoju vrstu pisanja dnevnika čitanja. Jer znam da svatko od vas ima svoje privatne i poslovne brige i probleme i obaveze, koje vas sprečavaju da se posvetite jednoj ovakvoj aktivnosti. Aktivnosti koja zahtjeva vrijeme da ga se piše.

Ukoliko se i vi odvažite na jednu ovakvu aktivnost, svakako vas podržavam. A opet ako nemate vremena za nešto takvo, opet je u redu. Jer kako sam malo prije napisao, ne želim nikome nametati da se bavi jednom ovakvom aktivnosti. Već samo želim svjedočiti o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

O knjigama i maci

Da, iz knjiga se može puno naučiti. O puno lijepih i pametnih stvari. Steći puno iskustva, o odnosu pojedinaca prema društvu i bližnjima. Kako o životu malog čovjeka, tako i o životu velikih ljudi. O društvenim odnosima i iskustvima.

Zato je i dobro čitati knjige raznih tematika. Mada je životna škola najbolja, ne smije se zanemariti čitanje knjiga. Jer nas one mogu samo dodatno obogatiti na svim područjima života. Barem je to moje skromno mišljenje iz iskustva koje sam stekao kroz čitanje knjiga.

I stoga su knjige jedan od čovjekovih najboljih prijatelja. Pišem „jedan od najboljih prijatelja”, jer ima i drugih prijatelja od kojih se može nešto naučiti. Primjerice od životinja, čovjeka i svih ostalih bića koje susrećemo u svom životu. Ali ipak smatram da je prijateljstvo sa knjigom ipak nešto vrijedno i lijepo i to ne smijemo i ne trebamo zanemariti. Kroz knjige oplemenjujemo svoju kulturu izražavanja, stečemo iskustvo kroz pisanu riječ.

Ali ne trebamo zanemariti i ostale aktivnosti koje nas mogu oplemeniti i obogatiti. Jer i briga o bližnjemu, druženje sa prijateljima, kako sa ljudima, tako i sa životinjama. Prošle godine sam se zbližio sa jednim mačkom. Kako sam dosta se posvetio obrađivanju jednog vrta, tamo mi je dolazio jedan lijepi žuti mačak. I koji me je svojim ponašanjem, te svojim društvom znao dosta razveseliti. I u tom našem druženju mi je pokušao pokazati koliko je lijepo imati za prijatelja poput njega. Svojim pokušajima kroz pomaganje u obradi vrta pokušao naučiti kako se družiti sa životinjom, kako se baviti sa vrtom.

Stoga sam uživao u njegovom društvu. I pokušao se naučiti kroz njega da život sa životinjom može biti lijep. Te se nositi sa stresom i ostalim brigama sa kojima sam se susretao u životu. Jer osim što je čitanje knjiga, dobro da se opustiš i odmoriš od životnih briga, lijepo je provesti vrijeme i sa životinjom.

A u mojem slučaju je bio mačak, kojeg na žalost ove godine sam dosta zapustio. I moram priznati da mi jeko nedostaje. Jedino što mi je žao što ga odmah nakon što se je rodio nisam uzeo k sebi i udomio ga. Jer dosta sam ga zavolio. Ali, na žalost, sad je kasno, jer se je navikao na drugačiji život. I teško bi se navikao na život u stanu u kojem živim. Ali to me ne bi smjelo spriječiti da jednog dana ne pokušam neku drugu macu udomiti i sa njom se družiti. I nadam se da će jednog dana mi se ostvariti želja da udomim jednu macu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Čuvari knjižnice

Knjiga „Čuvari knjižnice” je nastavak knjige „Biblioteka mrtvih” autora Glenna Coopera. Nakon što je glavni lik, agent FBI-a, Will Piper pronašao ubojicu Sudnjeg dana i otkrio tajnu Područja 51, Will Piper nastavlja živjeti mirnim životom.

Nakon što je Will Piper otkrio ubojicu Sudnjeg dana i tajnu Područja 51, Will odlazi u mirovinu i živi mirnim životom. Oženio se sa svojom partnericom iz FBI-a sa kojom je riješio ovaj slučaj i dobio dijete sa njom. Ali sudbina ima drugi plan sa njime. Nakon 15 godina od rješavanje slučaja, te objavljivanja knjige o Sudnjem danu, Willovog sina kontaktira mlada djevojka i moli ga za pomoć. I Willov sin odlazi joj u pomoć. I bude otet. Uspijeva se javiti ocu i on mu priskače u pomoć. I otkrivaju novu knjižnicu mrtvih. Koju uspijevaju uništiti.

Knjiga je puna obrata, napetosti i borbe za život. Knjiga je puna političke napetosti između triju političkih sila i borbe za knjižnicom. Will nekako nezadovoljan sa sinovim ponašanjem, tijekom otmice otkriva da je krivo procijenio sina. I shvatio koliko mu je sin ipak dobar i nalikuje na oca. Te ga ipak uspijeva spasiti od otmičara. U knjizi se odlično prikazuje odnos između oca i sina, te obiteljski odnosi. Također prikazuje pohlepu za moći velikih političkih sila. Koje se narušavaju, ali s vremenom polako moraju ponovo izgraditi diplomatske odnose. I nastaviti surađivati.

Knjiga svojim napetim radnjama i obratima jednostavno vas tjera da je morate pročitati do kraja. Cijelo vrijeme vas drži u napetosti. I do zadnjega ne znate kako će završiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Kreativnost

I dalje čitam ovu knjigu „Sluge palih Bogova”. I dalje sam zadovoljan sa ovim romanom. Koji je pun zapleta i obrata. Te jedva čekam da ovaj roman pročitam do kraja, da vidim kako će završiti. Te da li su glavni pozitivci uspjeli spriječiti u naumu da ubojica dovrši svoj posao.

Neizmjerno uživam u čitanju ovog romana, jer me odvodi u jedan svijet koji nema veze sa stvarnosti. I na taj način mi pomaže da se opustim ina trenutak zaboravim na probleme u stvarnom životu. Isto je i sa svakom drugom knjigom ili romanom. A da ne pišem o tome koliko se može naučiti iz knjiga i romana. Pogotovo to čitanje može obogatiti naš rječnik i izražavanje u govoru i pismu.

Također sam zadnjih nekoliko tjedna obnovio jedan hobi, izrada goblena. Znam da je za mene kao muškarca neobično da se bavim ovim hobijem, ali to ne bi smjelo biti neka predrasuda. Jer izrada goblena je jedan predivan hobi u kojem se može izraziti jedan oblik kreativnosti.Kreativnost kroz raznobojne konce, sa kojima možete na tkanini izraditi sliku neke životinje ili pejzaža ili portret ili što li već. I na taj način stvoriti jedno umjetničko djelo. Jer svaki goblen na kraju ispadne drugačije. I jedna predivna slika izrađena koncem i tkaninom.

A i razlog zašto sam se odlučio na izradu goblena, jer tako mogu pokušati napraviti ili izraditi jedan oblik slike. Pošto mi ruka nije za crtanje ili neki drugi oblik likovne umjetnosti, u ovoj izradi goblena sam se najbolje za sada našao. I za sada mi najbolje ide. Jer oduvijek sam nekako volio umjetnost. I divio sam se i još uvijek se divim likovnim umjetnicima kako imaju taj dar da sa vodenim bojama ili temperama ili olovkom ili čime sve još mogu na komadu papira izraditi jedno predivno umjetničko djelo. Ta sposobnost tih ljudi da na taj način izraze svoju kreativnost mi je bila jedna misterija. Misterija koju nikad ne ću razumjeti.

Umjetnost,bilo likovna, bilo kiparstvo ili ona izražena pisanom riječi je nešto predivno što treba cijeniti uživati u njoj. Umjetnost je izum koji je čovječanstvu donijela nešto plemenito i uzvišeno što se je čovječanstvu moglo dogoditi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Tužni blagdan

Sjedim i večeras pred kompjuterom i razmišljam o čemu da pišem u ovom postu. Na žalost, ne čitam trenutno nikakvu knjigu. Na mreži svih mreža uobičajene novosti. Nema baš ništa zanimljivo. Politika, najava nevremena na obali, problemi u gospodarstvu i tako dalje. Unatoč što je vikend na mreži svih mreža ništa novo.

Jutros se malo prošao tržnicom u mom predivnom Varaždinu i sve je u znaku idućeg blagdana Svih svetih. Tržnica je puna cvijeća povodom tog blagdana. Multiflora od 20 do 30 kuna, krizanteme od 5 do 8 kuna, a ostalo je cvijeće otprilike tu negdje po cijeni. Vi koji ste vjernici ili držite do ovog blagdana pretpostavljam da znate sve o ovom blagdanu. Za ovaj blagdan obilazimo groblja i grobove svojih najbližih. Pa ću i ja obići grobove svojih bližnjih.

Nažalost ni ove godine ne ću biti u mogućnosti da odem na grob svom jedinom i najdražem nećaku. Koji je umro prije dvije godine od posljedica trovanja salmonelom. I zbog toga mi je žao, jer jako mi nedostaje. Njegovu dječjom zaigranosti i onu njegovu nevinost ništa mi ne će nadomjestiti. Kada su mi roditelji umrli, a i još neki članovi obitelji nisam plakao, jer znam da su oni proživjeli svoj život i ostvarili nešto u svom životu. Ali kad je moj nećak umro,na njegovom sprovodu sam plakao kao kišna godina. I još uvijek plačem. Jer on nije zavrijedio da ode na početku svog života. Za nikim nisam toliko plakao kao za svojim nećakom.

Ali dosta o tužnim temama. Pisao sam malo prije da mi nedostaje čitanje.I to je istina. Nakon zadnje pročitane knjige pomalo sam se zasitio čitanja. Ali sada nakon nekoliko tjedana ponovo sam se za želio čitanja. I među knjigama koje imam kod kuće sam u potrazi za nekom novom knjigom. Kako sam na žalost u jednoj maloj financijskoj krizi,ne mogu si priuštiti članarinu u gradskoj knjižnici. Pa se moram nekako snalaziti sa ovim knjigama koje imam kod kuće. S jedne strane to je i dobro, barem ću pročitati te knjige koje imam kod kuće. Da uzalud ne stoje na polici.

Nekako ne volim pisati duge tekstove. A opet volim pisati. Od kada sam počeo čitati, postao sam strastveni zaljubljenik u pisanu riječ. I ne mogu vam opisati koliko su mi predivne te riječi napisane na komadu papira. U te predivne knjige koje te odvedu u jedan poseban svijet knjiga, mašte, priča i svijeta koji u stvarnosti ne postoje. I ta stvarnost te ispuni onim što ponekad ne možeš naći u stvarnom svijetu. Žao mi je da prije nisam to shvatio, ali drago mi je da sam sada to shvatio. I volio bih da i vi to možete shvatiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti.

Crna svjetlost

Vlak u snijegu

Sjećate li se knjige „Vlak u snijegu” autora Mato Lovrak, a i istoimenog filma. Ja se osobito sjećam filma, ali knjige baš i ne. Naime, kako je ovih dana počela nova školska godina, jedna od mojih nećakinja ima u školskoj lektiri tu knjigu za pročitati. I to me je potaknulo da se vratim malo u svoje školske dane i mladost.

Jer i moja generacija je možda imala isto za lektiru pročitati tu knjigu. Pišem „možda”, jer nakon gotovo 30 godina više se i ne sjećam koje smo knjige morali pročitati za školsku lektiru. Ali dobro se sjećam filma i svu tu djecu koja su kao neku nagradu dobila izlet u Zagreb. Te na povratku kući sa vlakom zapeli u zapuhu snijega.

I to, što jedna od nećakinja ima za lektiru pročitati tu knjigu, potaknulo me je da pokušam pročitati i ja tu knjigu. I prisjetiti se i kroz nju cijele te radnje oko tog vlaka i snijega. Te pokušati usporediti knjigu sa filmom. Naravno, kako sam već nekoliko puta gledao taj film, biti će teško čitati knjigu, jer mi je poznata radnja. A i zbog toga što će mi se kao glavni likovi javljati ti junaci iz filma. Te što ne ću moći stvoriti svoju viziju kako su izgledali ti likovi. I u tome je problem. Jer po mojem skromnom mišljenju uvijek je bolje pročitati knjigu, pa kroz nju stvoriti viziju kako su likovi izgledali, kako se radnja odvijala. Pa onda pogledati film i usporediti ga sa knjigom.

Ponekad je dobro nakon nekoliko desetljeća pročitati neku knjigu koju smo čitali u djetinjstvu i mladosti. Pa se tako podsjetiti na mladost. I što smo nekad čitali. Moram priznati da mi je pomalo drago što me je ta nećakinjina lektira potaknula da pokušam pročitati ovu knjigu i da se podsjetim na svoju mladost i školske dane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost