Malo o čitanju dviju knjiga istovremeno

Paralelno sa čitanjem sabranih djela Vladimira Nazora počeo sam čitati i knjigu „Mirotvorci” autora Ivana Dončevića. To možda nije baš pametno, ali ipak ne mogu bez čitanja nekog romana.

Nije baš pametno da čitam istovremeno dvije knjige. Jer moguće je da se pogubim u tom istovremenom čitanju knjiga. Pogubim u tim tematikama o kojima se piše u tim knjigama. A opet to je pokušaj stjecanja nekog novog iskustva.

Naime, u tim sabranim djelima Vladimira Nazora nalaze se članci i govori Vladimira Nazora koje je pisao i govorio za vrijeme drugog svjetskog rata partizanima, pisma koja je pisao partizanima. Jednim djelom zanimljivo je čitati ta djela koja je stvorio tada Vladimir Nazor, jer može se pokušati shvatiti mentalitet te borbe. A drugim djelom kako uspoređuje partizansku borbu sa nekim povijesnim činjenicama. I u kojima spominje neke povijesne ličnosti i događaje. A i pokušava ohrabriti hrvatske borce da ustraju u borbi za oslobođenje Hrvatske od fašističkog okupatora.

Zanimljivo je i zbog toga što se može iz tih djela podsjetiti i na neka povijesne događaje. I povijest općenito. Naravno, ovo je samo moje skromno mišljenje koje sam stekao iz čitanja tih nekih djela u toj knjizi. I ne moraju se svi složiti sa mnom. Ipak ja sam samo amater u čitanju knjiga i pokušaju pisanja komentara i kritika ili kako već nazvati te tekstove koje pišem. I nisam neki profesionalni kritičar ili slično. Svatko ima pravo na svoje mišljenje o nekom djelu i to ne osporavam.

Ja sam više zaljubljenik u čitanje romana. Raznih tematika. Ponajviše povijesne tematike. Ali volim pročitati i romane drugih tematika. Do sada sam se susreo sa više manje dobrim romanima. Nisu svi, po mojem skromnom iskustvu, bili vrhunski romani, neki su bili i manje vrijedni. Ali to ne treba biti zapreka u čitanju knjiga. Jer iz svake knjige se može nešto naučiti.

„Mirotvorci” je roman o susretu dvoje prijatelja nakon dugo godina. Također i o jednom malom mjestu negdje u Hrvatskoj, te njegovim stanovnicima. O karakteru nekih likova, pojmu svijeta oko sebe. I zanimljivo je kroz čitanje promatrati te likove, kroz koje dvojbe prolaze, kako doživljavaju svoje sugrađane i kako se prema njima odnose.

Pomalo volim kroz čitanje knjiga i romana proučavati karakter likova koji se nalaze u tim romanima. Kakvi su ljudi bili nekad, te ih usporediti i sa današnjim ljudima. Ponekad mi se čini da se ljudi nisu puno promijenili kroz povijest. Jedino što su se vremena promijenila. Kao da se mentalitet ljudi uvijek prilagođava vremenu u kojem žive. I načinu kojim žive.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Malo o djelima Janka Matka

Nakon nekoliko tjedana druženja sa Jankom Matkom, danas sam polako počeo da čitam neka sabrana djela hrvatskog pisca Vladimira Nazora. Legende hrvatske književnosti.

Znam da ne mogu trpati u isti koš ova dva pisca, koja su pisali dvama različita stila. Ali ipak su po meni dali svoj prinos hrvatskoj književnosti. I šteta je što su Janka Matka povjesničari hrvatske književnosti marginalizirali. I dali Janku Matku svoje mjesto u hrvatskoj književnosti. Jer Janko Matko je svojim karakterističnim pisanjem o povijesti hrvatske i ljubavi između plemstva i seljaka, građana i plemića obilježio dio povijesti hrvatske književnosti.

Janko Matko je na svojstven način pisao o ljubavi, koja je glavna tema njegovih djela. Odličnim stilom opisao je sav prijezir plemstva prema seljaku i građaninu. Svu rastrošnost hrvatskog plemstva, te njegovom iskorištavanju hrvatskog seljaka. Hrvatskog seljaka koji neizmjerno ljubi hrvatsku zemlju, od koje živi i na kojoj živi. Hrvatskom seljaku koji je znao cijeniti moć zemlje i od koje se nije odvajao. I kojoj je posvetio sav svoj život i trud, a zemlja mu je znala uzvratiti svojim bogatim plodom. Dok plemstvo to nije znalo cijeniti.

Unatoč pomanjkanju obrazovanja, hrvatski seljak je znao biti mudar i pravedan, ali i okrutan. Znao je prave vrijednosti hrvatske zemlje, ljubavi prema bližnjemu i vjernosti u Boga. I po tome cijenim seljaka, jer ipak treba svu tu mudrost i ljubav i moć zemlje steći i cijeniti. Od zemlje živjeti, i na zemlji živjeti.

I zbog tog pisanja o tim temama u svojim romanima, Janko Matko je stekao zavidno mjesto u hrvatskoj književnosti. I, na žalost, zbog toga ga nisu prepoznali povjesničari hrvatske književnosti kao odličnog pisca. Što bi trebalo ispraviti, a hoćemo li to doživjeti to je drugo pitanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dnevnik čitanja

Kako sam prije dosta godina postao zaljubljenik čitanja romana i knjiga sličnih tematika, tako sam s vremenom počeo da vodim jedan dnevnik čitanja. Ideju za to sam dobio iz osnovno i srednjoškolskih dana, kada smo morali voditi dnevnik čitanja.

Dnevnik čitanja vodim otprilike pet godina, možda i više. A razlog tome što sam se odvažio na tu ideju da vodim dnevnik čitanja jest taj da si u njemu zabilježim dojmove o pročitanoj knjizi. I da mi tako ostane zabilježena knjiga koju sam pročitao. I s vremenom mi se je pokazala dobra ideja. Jer u ovih pet, i više godina, spisak pročitanih knjiga se je nagomilao. A i s vremenom mi je počeo služiti kao podsjetnik koje sam knjige pročitao.

Unazad nekoliko godina mi i sestra pomaže u pronalaženju zanimljivih knjiga za čitanje. Te se je i tu pokazala dobra ta ideja, jer mi taj dnevnik čitanja je poslužio da sestri javim da li sam neku knjigu pročitao ili ne. Pa mi je tako mogla sačuvati neku knjigu za čitanje, ukoliko sam bio zainteresiran za nju.

Naravno, to je samo jedna od dobrih strana vođenja dnevnika čitanja, da vas podsjeti s vremenom na neku pročitanu knjigu. I da se prisjetite dojmova o toj knjizi. A ima i jedna loša strana u pisanju dnevnika čitanja, a ona je u tome da taj dnevnik čitanja morate redovito pisati. I ažurirati spisak pročitanih knjiga.

Tako je i kod mene. I ja ga nastojim redovito pisati, ali moram priznati da ponekad mi dozlogrdi pisanje tog dnevnika. I ma koliko god mi je teško pisanje tog dnevnika, a i mrsko, ipak s druge strane mi je drago da ga pišem. Jer koliko god volim čitati pisanu riječ, toliko je volim i pisati. Makar i na kompjuteru. Jer nekako jedno bez drugoga ne ide. Jer ako voliš čitati pisanu riječ, onda je i moraš voljeti pisati.

Pišem ove retke i riječi iz želje da vam pokušam posvjedočiti o iskustvu pisanja dnevnika čitanja. Naravno, ovim putem ne želim vam nametati da i vi pišete svoju vrstu pisanja dnevnika čitanja. Jer znam da svatko od vas ima svoje privatne i poslovne brige i probleme i obaveze, koje vas sprečavaju da se posvetite jednoj ovakvoj aktivnosti. Aktivnosti koja zahtjeva vrijeme da ga se piše.

Ukoliko se i vi odvažite na jednu ovakvu aktivnost, svakako vas podržavam. A opet ako nemate vremena za nešto takvo, opet je u redu. Jer kako sam malo prije napisao, ne želim nikome nametati da se bavi jednom ovakvom aktivnosti. Već samo želim svjedočiti o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

O TV-u i Janku Matku

Nema mi ljepšega od vremena provedeno uz dobru knjigu. Barem je tako u zadnje vrijeme. Nekako mi je postalo normalno da provedem jedan dio dana uz čitanje dobre knjige, umjesto pred televizijom. I to vrijeme mi je najbolje i najljepše provedeno vrijeme. I mišljenja sam da je vrijeme uz knjigu provedeno najbolje.

Nisam protiv toga da se gleda TV, ima dobrih emisije, filmova i tko zna još čega. I iz čega se može nešto naučiti. Ali ipak, smatram da se još uvijek iz knjiga može puno toga naučiti. Zapravo se i može naučiti. Te tu aktivnost čitanja knjiga ne treba zanemariti. Već naprotiv više prakticirati.

Jer, razlika između filma i knjige je drastična. Kroz film se ne može detaljno prikazati ono što se kroz knjigu može. Koliko sam primijetio kroz gledanje nekih filmova, mnogi filmovi nisu prikazali baš sve ono što se u knjizi nalazi. Naravno, pri tome mislim na filmove koji su rađeni prema nekim romanima. Stoga je dobro da se nakon gledanja nekog filma pročita i knjiga, te se usporede razlike između filma i knjige.

Naravno, niti se kroz knjigu ne može sve prikazati što se može kroz film. Ipak, slika vrijedi tisuću riječi. Stoga je dobro da se nađe neki omjer između gledanja TV-a, filmova i dokumentaraca, te čitanja knjiga.

Već dugo nisam gledao TV. I moram priznati da mi ipak pomalo nedostaje gledanje TV-a. A opet s obzirom na kvalitetu nekih programa TV kuća, te se u zadnje vrijeme program svodi na repriziranje nekih serija i slično, ipak mi ne nedostaje TV. Pa sam sretan kada večer mogu provesti uz dobru knjigu ili roman.

Tako sam i ovaj vikend proveo uglavnom uz čitanje nekih knjiga jednog hrvatskog autora, za kojeg u zadnje vrijeme imam dojam da je dosta zapostavljen. A radi se o Janku Matku. Hrvatskog pisca, koji je pisao predivne romane iz hrvatske povijesti. Opisujući odnos između hrvatskih plemića i hrvatskih seljaka i kmetova, koji su odlazili na rad kod tih istih plemića. Te time pokušali zaraditi neku nadnicu kod njih. Da bi lakše pokušali preživjeti svoj siromašni seljački život. A i autor predivno opisuje odnos plemića prema seljacima, seljačkoj slozi, ljubavi i međusobnom pomaganju i ljubavi koju su gajili kako prema svojoj zemlji i domovini, te međusobnoj ljubavi. Dok se za većinu plemića to ne može reći.

Autor također opisuje i odnos plemića prema seljaku i hrvatskoj zemlji i domovini. Njihovom prijeziru prema zemlji i seljacima. Njihovoj pohlepi za dobiti i iskorištavanju seljaka i hrvatske zemlje. Naravno, nisu svi plemići bili zli, ima i onih koji su to znali cijeniti, samo su u manjini. Dok je hrvatski seljak pun ljubavi prema zemlji i svojoj domovini.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Put u središte zemlje

Nakon uživanja u knjizi o džungli, prošli tjedan sam počeo da čitam knjigu Julesa Verna „Put u zemljište zemlje”. Klasik svjetske književnosti. Ovo je priča o junacima koji su krenuli na put u zemljište zemlje i proživjeli mnogobrojne avanture.

Nakon uživanja knjige i priče o legendarnom Mogliju koji je odrastao u džungli među divljim životinjama, mala promjena teme knjige. „Put u središte zemlje je priča o Otu Lidenbrock i njegovom nećaku koji jednom prilikom dolaze u posjed tajanstvene poruke jednog znanstvenika iz prošlosti, koji je navodno proputovao put u središte zemlje. Te se nakon nekoliko dana odvaže i oni na taj put. Na kojem dožive mnoge avanture, susreću se sa mnogim pojavama i ostacima životinja i biljaka iz povijesti zemlje.

Naravno ovo je samo znanstvena fantastika, u kojoj jednostavno morate uživati. Priča koju jednostavno morate pročitati. Priča je to o geologiji, paleontologiji i sličnim znanostima. A i plod mašte jednog autora, da postoji prolaz u dubinu zemlje. Uzbudljiva je priča o dvojici znanstvenika željnih avanture i novog znanja. O odnosu profesora i njegovog nećaka, i odvažnom islanđaninu, koji ih prati na tom putovanju.

Naravno, ovo je samo znanstvena fantastika i to ne treba smetnuti sa uma. Jer put u središte zemlje koji se spominje u ovoj knjizi zapravo je nemoguć. I samo je plod mašte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oliver Twist

Već jedno mjesec dana čitam knjigu Oliver Twist, autora Charles Dickens. Legendarnoga autora iz Engleske, koji nas je obogatio svojim prekrasnim djelima. Vi koji ste zaljubljenici u knjige i romane, znate o kojem je autoru riječ, a i njegovim djelima.

Odvažih se da pročitam ovu knjigu konačno, da se vratim malo u mladost. I da se i njome prisjetim što smo morali u mladosti čitati za lektiru. Mada moram priznati da se nakon toliko godina nakon izlaska iz osnovne i srednje škole više ni ne sjećam što sam morao čitati za obaveznu lektiru. Ali ovo je jedna od onih knjiga koje se sjećam iz mladosti. I za nju se ne sjećam da li sam je pročitao ili ne. Ali ipak sada kada imam malo više vremena, odlučio sam se da je pročitam i da pročitam o zgodama i životu Olivera Twista. Junaku o kojem sam dosta slušao.

I moram priznati da me je doista zainteresirala ova knjiga, i svojom pričom me je prikovala uza se. I svakim novim pročitanim retkom, vukla me je dalje i dalje. Da konačno pročitam je do kraja. Radnja se vrti oko dječaka po imenu Oliver Twist. Kojem pri rođenju umire majka. I završi u tadašnjem domu za siročad. Život ga vodi šegrtovanju kod pogrebnika. Od kojeg bježi nakon nekih lažnih optužbi. I završava u Londonu. Gdje završava u jednoj bandi, koja ga uvlači u krađe i potkradanje slučajnih prolaznika. Ali ipak nekako završi kod dobrih ljudi, nakon što se razboli. Ali banda ga nekako ponovo vraća u svoje redove. Ali prilikom jedne provale, bude ranjen. Ali se oporavlja. I ostaje živjeti kod tih novih ljudi. A kako završava radnja ovog romana, pročitajte sami. Da vam ne pokvarim veselja i užitak čitanja.

Kako i sam nisam još pročitao knjigu do kraja i ne znam kako se završava ova knjiga, ne mogu vam napisati kako završava. A i sam jedva čekam da pročitam kraj ove knjige. Ali mogu vam napisati da je knjiga odlična i zanimljiva sa svojim zapletima i raspletima. I po mojem skromnom mišljenu vrijedno ju je pročitati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Usklađivanje obaveza

Moj drugi radni tjedan polako ide kraju u novoj firmi. I polako svakim danom sve više stječem znanje u poslovima. I vjerujem da ću se s vremenom naučiti raditi nove poslove.

Da,polako se sve više navikavam na novi posao. I sve više novosti u poslu dobivam. I samo si moram dati truda da ih savladam i naučim.Te će mi polako sve lakše biti na poslu. Jedini problem ovih dana mi je bila ova hladnoća koja je zavladala vani. I koja me je više iscrpila nego sam posao. Mada i sam posao je naporan i monoton. Ali vjerujem i nadam se da ću se i na to naviknuti. Nije svaki posao isti, ali ako se nešto želi onda se to i može. Svaki početak na novom poslu je težak. Ali s vremenom se i to savlada i onda postaje nešto lakše. A koliko ću ostati, još ću vidjeti.

Nažalost sa početkom rada na novom poslu imam manje vremena da se posvetim svojim omiljenim hobijima. Čitanjem knjiga, fotografijom,izradom goblena. Tako da još uvijek nekako pokušavam uskladiti svoje poslovne i privatne obaveze sa bavljenjem tim hobijima. Mada sam se najviše posvetio ovih dana izradi goblena, nadam se da ću s vremenom naći i vremena da pročitam i neku knjigu. A što se fotografije tiče, još će biti neko vrijeme u mirovanju. Jer još uvijek nisam spreman na investiciju oko kupnje novog i boljeg fotoaparata.

Trenutno radim jedan goblen koji bih jednog dana poklonio svojim nećakinjama.Da, bavim se i izradom goblena. Jednim predivnim hobijem koji me ispunjava i smiruje. Planirao sam taj goblen dovršiti do ovog Božića, te ga staviti u okvir. Ali na žalost zbog poslovnih i privatnih obaveza ne će biti gotov na vrijeme. Pa ću ga naknadno morati pokloniti nećakinjama, nekom drugom zgodom i prilikom. I za kojeg se nadam da će ih razveseliti.

Što se tiče čitanja knjiga, na žalost i on je u nekom mirovanju. Nakon što odradim smjenu na poslu i obavim neke privatne obaveze, uhvati me umor. Umor koji mi ne dozvoljava da se posvetim čitanju. Te zbog tog umora na žalost ne bih mogao da kvalitetno čitam knjigu.Tako da još uvijek pokušavam da pronađem neko doba dana kada bih mogao čitati knjigu. Ili neki dan koji bih posvetio samo knjizi. Ali vjerujem da će se i to uskladiti. Jer ipak druženje sa knjigom mije najljepše i najbolje provedeno vrijeme.

A što se fotografije tiče, odlučio sam se na to da taj hobi stavim u mirovanje, dok ne riješim neke financijske probleme i stvorim priliku da se odvažim na investiranje u bolju foto opremu. Naime,nekako sam shvatio daj je vrijeme da se osuvremenim u foto opremi ida si nabavim bolju opremu. Jer sa sadašnjim foto aparatom sam još uvijek ograničeni. Ali i za to će doći vrijeme. Samo moram da si dovedem financije u red.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost