Ljubavni romani

Ovih dana sam počeo da čitam neke ljubavne romane, koji su se prodavali prije mnogo godina u sklopu časopisa „Story”. Pišem prodavali su se prije mnogo godina, jer ne znam da li se još uvijek prodavaju u sklopu ovog ili sličnih časopisa. Naime, nisam baš ljubitelj toga da kupujem takvu vrstu romana u sklopu takvih časopisa. A i ne kupujem takve časopise, jer me ne interesiraju.

Prije mnogo godina, kada je još moja majka bila živa i zdrava, kupovala je taj časopis. Ne znam i ne sjećam se koji je bio razlog, ali koliko se sjećam znala ih je kupovati. Ti časopisi su na kraju završili u nekom smeću i otpadu za časopise, novine i slične materijale od papira. A ovih nekoliko ljubavnih romana ostali su sačuvani. Pa sam ih odlučio da ih pokušam pročitati da vidim kakvi su to romani. Ponajviše u nedostatku ideja koje knjige da dalje čitam. A i dok se ne odlučim koje ću knjige dalje čitati i koju tematiku knjiga. Zapravo tematika knjiga je i dalje dosta ista, povijest, trileri, SF i slično. A i razmišljam da se okušam u čitanju tematike iz područja filozofije, koja me nekako zadnjih dana i tjedna dosta privlači i nekako mi se čini misterioznom i zanimljivom.

I tako ovih dana čitam neki ljubavni roman. I moram priznati da me nije baš nekako impresionirao. Da nije nekako interesantan. Ti ljubavni romani mi se čine nekako šund literatura. Naravno neki od vas se ne će složiti sa mnom. Ali ja imam takav dojam. I nikada nisam cijenio takvu vrstu romana. Ne kažem da su posve bezvezni. I možda ih ne bi trebalo potpuno odbaciti. Onaj kome se sviđaju takvi romani, neka ih čita. I od mene ne će doživjeti osudu zbog toga.

Kao što sam možda pisao u prijašnjim postovima, svatko ima svoju omiljenu tematiku romana koju voli čitati. Kako sam malo prije napisao, mene osobno ne zanimaju ti ljubavni romani. Ali u nedostatku ideja koju knjigu dalje čitati, odvažio sam se da ih pročitam. I da bar tako malo vidim kakvi su to romani. A i dobro će mi to doći da se odmorim od romana na koje sam navikao čitati. I koje voli čitati. Ponekad je dobro napraviti takav prekid u čitanju. A i čitati uopće. Da malo napravimo odmak i odmor od čitanja, da sa nekim novim žarom nastavimo sa daljnjim čitanjem knjiga i romana.

Malo prije sam napisao da me zadnjih dana i tjedna pomalo privlači ideja da pokušam čitati neke knjige iz područja filozofije. Da pokušam uvesti u svoj hobi čitanja neko novo područje čitanja. I da malo istražim to područje, koje mi se čini pomalo mistično i zanimljivo. Nekako kao da ima neke mistike u toj filozofiji. Filozofija je jedna od najstarijih znanosti koje čovječanstvo i civilizacija poznaje i zna. Filozofija je dio civilizacije, i od kada postoji civilizacija i čovječanstvo nastoji pronaći kroz jednu takvu znanost odgovore na neka životna i ina pitanja. I još uvijek ih nastoji pronaći. A koliko ih je uspjela, sami procijenite.

A meni predstoji pronalaženje nekih knjiga od kojih ću pokušati krenuti. A u međuvremenu ću pokušati preživjeti uz te neke ljubavne romane.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Privlačna tematika

Polako čitam dalje ovu neku knjigu o izabranim djelima autora Josipa Horvata, Josipa Torbarina, te Ivo Hergešića. Polako sam prešao na izabrana djela Josipa Torbarine, koji se je bavio utjecajem djela Dantea i Pretraske na naše autore, poput Marina Držića. Te je prevodio i Williama Shakespeara na naš lijepi Hrvatski jezik.

Pošto sam tek počeo čitati neka djela od Josipa Torbarine, tek i trebam stvoriti neki dojam o tim njegovim djelima. Ali ono malo što sam pročitao dosta mi je zanimljivo, ali i pomalo teško za čitanje. Jer nisam se još susreo sa ovakvim djelima. Koja su dosta neke znanstvene tematike. A i nisam toliko dovoljno školovan da bih se posvetio čitanju takvih djela. Mada to ne bi trebalo biti prepreka, završene određenih škola, da bih se posvetio čitanju takvih djela. Jer onaj koji je dovoljno uporan i zainteresiran za ovu tematiku, može savladati razumijevanje mnogih djela iz znanstvene tematike kroz proučavanje i čitanje knjiga iz tog područja znanosti.

Jer postoje ljudi koji su završili škole za druga zanimanja, pa se u slobodno vrijeme posvećuju proučavanju djela, knjiga i članaka vezanih uz književnost, povijest i ine znanosti i postati dovoljno dobri poznavaoci neke teme iz tih područja. Pomalo i ja čeznem za takvim nečim. Da pronađem neku temu ili područje koje bih volio da proučavam. I pokušam nešto postići u tom području. I pomalo sam već u nekoj potrazi jednim takvim područjem. I odabir jedne ovakve knjige za čitanje kao što je ova o izabranim djelima je dijelom pokušaj za potragom teme i proučavanjem kako su neki pisci pisali svoja djela i eseje iz područja književnosti. Da bih vidio koliko je zanimljivo ovo područje.

Zadnjih tjedana dosta me privlači ideja o pokušaju proučavanju filozofije. Zapravo već godinama se fascinira sama ta riječ filozofija. Samo njezino značenje i što se sve krije iza te riječi, znanosti i umjetnosti. Kao da ima nešto mistično u toj riječi i znanosti. Nešto nadnaravno u toj riječi i znanosti. I baš to me vuče toj riječi da je pokušam istražiti i proučiti. Te da si rasvijetlim taj misterij.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Knjiga je za učenje i odmor

Jedna stvar koja mi se sviđa kod čitanja romana i knjiga jest ta da me čitanje opušta od svakodnevnih briga i problema, pored toga što iz njih učim i saznajem nove stvari. Kako iz povijesti, tako i iz drugih područja znanosti, književnost ili sličnog.

Da, knjiga može i opustiti čovjeka od silnih briga i problema koje čovjek ima u svom životu. Barem je tako kod mene. Ne znam kako je kod drugi, ali kod mene je tako. Jer roman ili knjiga me bar malo odvuče u svoj imaginarni svijet od silnih životnih briga i pomaže mi da se opustim i odmorim. A usput barem nešto i naučim ili saznam. Jer knjiga je ponajprije edukativna, pa ona tek sve ostalo. A da ne pišem i o tome da obogaćuje rječnik čitaoca.

Knjiga nam pomaže i u obogaćivanju slobodnog vremena, knjiga nam ispunjava slobodno vrijeme. Knjiga nas može zbližiti sa ljudima koji su također ljubitelji knjige i pisane riječi. Bilo amaterski ili profesionalno u nekom području koje nas interesira. Knjiga je predivan prijatelj koji može sprijateljiti ljude kroz njezino čitanje. I to pokazuje svo bogatstvo književnosti i svijeta literature iz različitih područja tematike. I kroz svoje pisane riječi nas učiniti boljima na svim područjima života.

Kroz čitanje knjiga učim se i pismeno izražavati. Ne samo pismeno, već i govorno. Jer obogaćuje moj rječnik. Obogaćuje moje izražavanje u pismu i govoru. I da ne čitam sve ove knjige, ne znam kako bih pisao sve ove tekstove za ovaj blog. Jer me je svo ovo vrijeme trenirala i učila kako da se pokušam izraziti kroz govor i pismo.

Znam da ovi moji tekstovi nisu dugi. Ne volim pisati duge tekstove od nekoliko tisuća riječi. A ponekad ih ni čitati. Mada ne tvrdim da su ti duži tekstovi loši, jer ponekad možeš i kroz kraći tekst od nekoliko stotina riječi izraziti svoje misli. Ovim želim reći da nije važno dužina teksta kroz broj riječi, već je važan sadržaj. Da kroz taj tekst pokušaš izraziti svoje misli koje će svi razumjeti. Shvatiti poantu sadržaja i teme teksta. A čitanje raznih knjiga i tekstova drugih autora možeš i to naučiti. Kako se izraziti i opisati nešto. Proučavanjem tekstova drugih autora učiš kako izražavati svoje misli kroz pisanu riječ, a i kroz govor.

Knjige, riječi bilo one napisane ili izgovorene su bogatstvo naše civilizacije, našeg jezika, naše kulture i ljubavi. To nas čini boljim ljudima. Bližima i bogatijima za jedno iskustvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Malo o čitanju dviju knjiga istovremeno

Paralelno sa čitanjem sabranih djela Vladimira Nazora počeo sam čitati i knjigu „Mirotvorci” autora Ivana Dončevića. To možda nije baš pametno, ali ipak ne mogu bez čitanja nekog romana.

Nije baš pametno da čitam istovremeno dvije knjige. Jer moguće je da se pogubim u tom istovremenom čitanju knjiga. Pogubim u tim tematikama o kojima se piše u tim knjigama. A opet to je pokušaj stjecanja nekog novog iskustva.

Naime, u tim sabranim djelima Vladimira Nazora nalaze se članci i govori Vladimira Nazora koje je pisao i govorio za vrijeme drugog svjetskog rata partizanima, pisma koja je pisao partizanima. Jednim djelom zanimljivo je čitati ta djela koja je stvorio tada Vladimir Nazor, jer može se pokušati shvatiti mentalitet te borbe. A drugim djelom kako uspoređuje partizansku borbu sa nekim povijesnim činjenicama. I u kojima spominje neke povijesne ličnosti i događaje. A i pokušava ohrabriti hrvatske borce da ustraju u borbi za oslobođenje Hrvatske od fašističkog okupatora.

Zanimljivo je i zbog toga što se može iz tih djela podsjetiti i na neka povijesne događaje. I povijest općenito. Naravno, ovo je samo moje skromno mišljenje koje sam stekao iz čitanja tih nekih djela u toj knjizi. I ne moraju se svi složiti sa mnom. Ipak ja sam samo amater u čitanju knjiga i pokušaju pisanja komentara i kritika ili kako već nazvati te tekstove koje pišem. I nisam neki profesionalni kritičar ili slično. Svatko ima pravo na svoje mišljenje o nekom djelu i to ne osporavam.

Ja sam više zaljubljenik u čitanje romana. Raznih tematika. Ponajviše povijesne tematike. Ali volim pročitati i romane drugih tematika. Do sada sam se susreo sa više manje dobrim romanima. Nisu svi, po mojem skromnom iskustvu, bili vrhunski romani, neki su bili i manje vrijedni. Ali to ne treba biti zapreka u čitanju knjiga. Jer iz svake knjige se može nešto naučiti.

„Mirotvorci” je roman o susretu dvoje prijatelja nakon dugo godina. Također i o jednom malom mjestu negdje u Hrvatskoj, te njegovim stanovnicima. O karakteru nekih likova, pojmu svijeta oko sebe. I zanimljivo je kroz čitanje promatrati te likove, kroz koje dvojbe prolaze, kako doživljavaju svoje sugrađane i kako se prema njima odnose.

Pomalo volim kroz čitanje knjiga i romana proučavati karakter likova koji se nalaze u tim romanima. Kakvi su ljudi bili nekad, te ih usporediti i sa današnjim ljudima. Ponekad mi se čini da se ljudi nisu puno promijenili kroz povijest. Jedino što su se vremena promijenila. Kao da se mentalitet ljudi uvijek prilagođava vremenu u kojem žive. I načinu kojim žive.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Malo o djelima Janka Matka

Nakon nekoliko tjedana druženja sa Jankom Matkom, danas sam polako počeo da čitam neka sabrana djela hrvatskog pisca Vladimira Nazora. Legende hrvatske književnosti.

Znam da ne mogu trpati u isti koš ova dva pisca, koja su pisali dvama različita stila. Ali ipak su po meni dali svoj prinos hrvatskoj književnosti. I šteta je što su Janka Matka povjesničari hrvatske književnosti marginalizirali. I dali Janku Matku svoje mjesto u hrvatskoj književnosti. Jer Janko Matko je svojim karakterističnim pisanjem o povijesti hrvatske i ljubavi između plemstva i seljaka, građana i plemića obilježio dio povijesti hrvatske književnosti.

Janko Matko je na svojstven način pisao o ljubavi, koja je glavna tema njegovih djela. Odličnim stilom opisao je sav prijezir plemstva prema seljaku i građaninu. Svu rastrošnost hrvatskog plemstva, te njegovom iskorištavanju hrvatskog seljaka. Hrvatskog seljaka koji neizmjerno ljubi hrvatsku zemlju, od koje živi i na kojoj živi. Hrvatskom seljaku koji je znao cijeniti moć zemlje i od koje se nije odvajao. I kojoj je posvetio sav svoj život i trud, a zemlja mu je znala uzvratiti svojim bogatim plodom. Dok plemstvo to nije znalo cijeniti.

Unatoč pomanjkanju obrazovanja, hrvatski seljak je znao biti mudar i pravedan, ali i okrutan. Znao je prave vrijednosti hrvatske zemlje, ljubavi prema bližnjemu i vjernosti u Boga. I po tome cijenim seljaka, jer ipak treba svu tu mudrost i ljubav i moć zemlje steći i cijeniti. Od zemlje živjeti, i na zemlji živjeti.

I zbog tog pisanja o tim temama u svojim romanima, Janko Matko je stekao zavidno mjesto u hrvatskoj književnosti. I, na žalost, zbog toga ga nisu prepoznali povjesničari hrvatske književnosti kao odličnog pisca. Što bi trebalo ispraviti, a hoćemo li to doživjeti to je drugo pitanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Dnevnik čitanja

Kako sam prije dosta godina postao zaljubljenik čitanja romana i knjiga sličnih tematika, tako sam s vremenom počeo da vodim jedan dnevnik čitanja. Ideju za to sam dobio iz osnovno i srednjoškolskih dana, kada smo morali voditi dnevnik čitanja.

Dnevnik čitanja vodim otprilike pet godina, možda i više. A razlog tome što sam se odvažio na tu ideju da vodim dnevnik čitanja jest taj da si u njemu zabilježim dojmove o pročitanoj knjizi. I da mi tako ostane zabilježena knjiga koju sam pročitao. I s vremenom mi se je pokazala dobra ideja. Jer u ovih pet, i više godina, spisak pročitanih knjiga se je nagomilao. A i s vremenom mi je počeo služiti kao podsjetnik koje sam knjige pročitao.

Unazad nekoliko godina mi i sestra pomaže u pronalaženju zanimljivih knjiga za čitanje. Te se je i tu pokazala dobra ta ideja, jer mi taj dnevnik čitanja je poslužio da sestri javim da li sam neku knjigu pročitao ili ne. Pa mi je tako mogla sačuvati neku knjigu za čitanje, ukoliko sam bio zainteresiran za nju.

Naravno, to je samo jedna od dobrih strana vođenja dnevnika čitanja, da vas podsjeti s vremenom na neku pročitanu knjigu. I da se prisjetite dojmova o toj knjizi. A ima i jedna loša strana u pisanju dnevnika čitanja, a ona je u tome da taj dnevnik čitanja morate redovito pisati. I ažurirati spisak pročitanih knjiga.

Tako je i kod mene. I ja ga nastojim redovito pisati, ali moram priznati da ponekad mi dozlogrdi pisanje tog dnevnika. I ma koliko god mi je teško pisanje tog dnevnika, a i mrsko, ipak s druge strane mi je drago da ga pišem. Jer koliko god volim čitati pisanu riječ, toliko je volim i pisati. Makar i na kompjuteru. Jer nekako jedno bez drugoga ne ide. Jer ako voliš čitati pisanu riječ, onda je i moraš voljeti pisati.

Pišem ove retke i riječi iz želje da vam pokušam posvjedočiti o iskustvu pisanja dnevnika čitanja. Naravno, ovim putem ne želim vam nametati da i vi pišete svoju vrstu pisanja dnevnika čitanja. Jer znam da svatko od vas ima svoje privatne i poslovne brige i probleme i obaveze, koje vas sprečavaju da se posvetite jednoj ovakvoj aktivnosti. Aktivnosti koja zahtjeva vrijeme da ga se piše.

Ukoliko se i vi odvažite na jednu ovakvu aktivnost, svakako vas podržavam. A opet ako nemate vremena za nešto takvo, opet je u redu. Jer kako sam malo prije napisao, ne želim nikome nametati da se bavi jednom ovakvom aktivnosti. Već samo želim svjedočiti o tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

O TV-u i Janku Matku

Nema mi ljepšega od vremena provedeno uz dobru knjigu. Barem je tako u zadnje vrijeme. Nekako mi je postalo normalno da provedem jedan dio dana uz čitanje dobre knjige, umjesto pred televizijom. I to vrijeme mi je najbolje i najljepše provedeno vrijeme. I mišljenja sam da je vrijeme uz knjigu provedeno najbolje.

Nisam protiv toga da se gleda TV, ima dobrih emisije, filmova i tko zna još čega. I iz čega se može nešto naučiti. Ali ipak, smatram da se još uvijek iz knjiga može puno toga naučiti. Zapravo se i može naučiti. Te tu aktivnost čitanja knjiga ne treba zanemariti. Već naprotiv više prakticirati.

Jer, razlika između filma i knjige je drastična. Kroz film se ne može detaljno prikazati ono što se kroz knjigu može. Koliko sam primijetio kroz gledanje nekih filmova, mnogi filmovi nisu prikazali baš sve ono što se u knjizi nalazi. Naravno, pri tome mislim na filmove koji su rađeni prema nekim romanima. Stoga je dobro da se nakon gledanja nekog filma pročita i knjiga, te se usporede razlike između filma i knjige.

Naravno, niti se kroz knjigu ne može sve prikazati što se može kroz film. Ipak, slika vrijedi tisuću riječi. Stoga je dobro da se nađe neki omjer između gledanja TV-a, filmova i dokumentaraca, te čitanja knjiga.

Već dugo nisam gledao TV. I moram priznati da mi ipak pomalo nedostaje gledanje TV-a. A opet s obzirom na kvalitetu nekih programa TV kuća, te se u zadnje vrijeme program svodi na repriziranje nekih serija i slično, ipak mi ne nedostaje TV. Pa sam sretan kada večer mogu provesti uz dobru knjigu ili roman.

Tako sam i ovaj vikend proveo uglavnom uz čitanje nekih knjiga jednog hrvatskog autora, za kojeg u zadnje vrijeme imam dojam da je dosta zapostavljen. A radi se o Janku Matku. Hrvatskog pisca, koji je pisao predivne romane iz hrvatske povijesti. Opisujući odnos između hrvatskih plemića i hrvatskih seljaka i kmetova, koji su odlazili na rad kod tih istih plemića. Te time pokušali zaraditi neku nadnicu kod njih. Da bi lakše pokušali preživjeti svoj siromašni seljački život. A i autor predivno opisuje odnos plemića prema seljacima, seljačkoj slozi, ljubavi i međusobnom pomaganju i ljubavi koju su gajili kako prema svojoj zemlji i domovini, te međusobnoj ljubavi. Dok se za većinu plemića to ne može reći.

Autor također opisuje i odnos plemića prema seljaku i hrvatskoj zemlji i domovini. Njihovom prijeziru prema zemlji i seljacima. Njihovoj pohlepi za dobiti i iskorištavanju seljaka i hrvatske zemlje. Naravno, nisu svi plemići bili zli, ima i onih koji su to znali cijeniti, samo su u manjini. Dok je hrvatski seljak pun ljubavi prema zemlji i svojoj domovini.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti