O razlikama u ljubavi i plemstvu

Ovih dana sam počeo da čitam zadnju knjigu koju imam kod kuće od Janka Matka pod naslovom „Moć zemlje”. Knjiga govori o Veri pl. Jurić i njezinoj obitelji, te o seljacima Kereminca i seljačkoj obitelji Josipa Krnečić. To je roman o seljaku i vlastelinki.

Još uvijek sam na početku knjige. Ali prema ovome što sam pročitao radi se o ljubavi vlastelinke Vere i seljaka Jure. I ponovo autor piše o zabranjenoj ljubavi između seljaka i vlastelinstva. Jer autor Janko Matko u svojim djelima piše uglavnom o tim ljubavima između plemstva i seljaka. Jer ljubav je neiscrpna tema za romane. Posebno o ljubavi između seljaka i vlastelinstva, plemstva. Te opisuje o tom jazu i razlici između plemstva i malih ljudi, građana i seljaka. O seljačkoj ljubavi prema zemlji, te o iskorištavanju plemstva te iste zemlje i seljaka za neke svoje prohtjeve i održavanju rastrošnosti.

Moram priznati da su mi se svidjela ta djela i romani u kojima je autor pisao o tim ljubavima plemstva i seljaka i građana. O tom nepremostivom jazu između tih dviju skupina ljudi. O jazu kojeg su nekako podjednako podržavali stariji pripadnici tih skupina ljudi. O međusobnom prijeziru, kojeg se je moglo riješiti i osloboditi, samo da je postojala volja da se konačno taj jaz premosti. Jer čovjek je čovjek , bez obzira da li pripada plemstvu, seljaku ili građanima.

Jer ljubav je ljubav i ona pogađa svakog čovjeka, ma kojem god staležu pripao. Isto je i sa bolestima i smrti. Jer ljubav ne poznaje razlike među ljudima, bilo da pripadaju nekom staležu ili običnom seljaku. I kada te ljubav pogodi, nema ti spasa. Moraš se sa njom nositi kako znaš i umiješ. Jer ljubav je ljubav, nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi. I od nje ne treba bježati, već je naučiti prihvatiti i nositi se sa njom. Živjeti sa njom i njegovati je kao uzvišeni osjećaj.

Kao što sam već napisao, ljubav je predivna tema za pisanje nekog romana. A vjerujem i zahvalna tema za pisanje, jer sa njome možeš puno toga izreći. Ako ljubav ne doživiš, ne možeš je razumjeti. Ljubav moraš proživjeti i doživjeti da bi je mogao razumijeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Svjetlo ugaslih očiju

Nemam baš volje da o istoj knjizi pišem dva puta. Ali u zadnja dva posta sam uradio iznimku. Nadam se da su vam bili zanimljivi.

Ali moram biti iskren da me je ova knjiga „Dragulji i strasti” dosta impresionirala. I da je jedna od najboljih djela hrvatskog književnika Janka Matka. Dok knjiga „Svjetlo ugaslih očiju” mi nije bila baš najbolja. I sa nekom mukom sam je čitao. Ali opet nekako je bila čitljiva.

Radnja ovog romana odvija se oko obitelji Brezičić. Tomislav Brezičić vrača se iz vojske. I zaljubi se u siromašnu Janu. Sa kojom se ženi, unatoč prigovorima obitelji, te pritiscima da se oženi sa nekom imućnijom ženom. Tomislavova obitelj čini sve da ga spriječi u toj ženidbi, ali na kraju ipak popušta. Te Tomislav i Jana imaju lijep život, koji ih obdari sa mnogo djece. Ali dožive tragediju da im se jedan od mlađih sinova Dragomir razboli i nakon bolesti ostane slijep. I svim zagovorima i molitvama i zavjetima majke Jane, dijete ipak ostaje slijepo. Ali u toj nesreći ipak uspije završiti neke škole i završiti zanat.

Ali Dragomiru srce ne miruje. I željan je da se jednog dana i on oženi. Ali uporno doživljava razočarenja. Ali ipak na kraju pronalazi konačno jednu djevojku i sa njom osnuje obitelj.

Roman odlično opisuje gordost jedne obitelji, pohlepu seljaka za zemljom. Jaz među bogatijim i siromašnijim seljacima. Pretjerana molitva s jedne strane, dok sa druge strane korištenje copranja i magije u svakodnevnom životu. Te prijezir zdravih ljudi prema slijepom čovjeku i nerazumijevanju potreba slijepog čovjeka. Te samo prividna briga braće i sestara prema slijepome, a opet sram od te iste slijepe osobe.

Roman lijepo opisuje i borbu slijepog Dragomira za boljim životom, praštanje braći zbog njihove gordosti i njihovog nerazumijevanja. Te upornom strpljenju u potrazi za voljenom osobom. I praštanje djevojkama na njihovom upornom odbijanju Dragomira samo zato što je slijep.

Čitajući o tom odnosu djevojaka prema slijepom Dragomiru čovjek shvaća kako su većina djevojaka spremne vidjeti samo manu Dragomira, a to je sljepoća, dok njegove vrline ne vide. Njegovu ljubav prema majci i ocu, te praštanju braći na njihovoj gordosti. A i upornoj borbi za životom i spremnosti pomoći najpotrebitijima, te njegovoj vjeri u Boga.

Teško je bilo čitati sve te borbe koje su se odvijale u Dragomiru kroz život, kako se bori sa prijezirom ljudi oko sebe, te sumnje u vjeru i Boga. Trpljenju koje je prolazio kroz ponižavanje djevojaka koje nisu bile spremne prihvate Dragomira takvim kakav i jest. Ali ipak na kraju Dragomir pronalazi svoj mir i sreću.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Majčina ljubav i opsjednutost biserima

Nakon pročitane knjige „Žrtva” od autora Janka Matka, počeo sam čitati knjigu „Dragulji i strasti” istog autora. Knjiga je to o ljubavi mladog ribara i kontese, strasti prema biserima, jazu između plemića i običnih ljudi.

To je kratki opis knjige „Dragulji i strasti”. Grofica Herber posjeduje ogrlicu bisera, koju je naslijedila od svoje svekrve i majke grofa Herbera. Za tom ogrlicom čak je i kraljevska obitelj Habsburg bacila oko. Ali obitelj grofa Herber uspijeva odoljeti napadajima kraljevske obitelji i ogrlica ostaje u obitelji. Nekoliko godina nakon tog događaja grofica i grof Herber kreču na Jadransko mora, u okolicu Šibenika, gdje uz pomoć mladog ribara Ranka Petričić uspijevaju očistiti ogrlicu. I pri tome se Ranko i kontesa Ana Marija Herber zaljubljuju i nakon bijega sa broda uplove u bračnu luku. Nakon svih odbijanja Ane Marije da se uda za kneza, kojeg su joj odredili roditelji.

Prema oporuci prabake grofa Herbera ogrlica bisera se mora prenositi sa majke na kćer ili snahu prilikom udaje. Udajom Ane Marije za Ranka Petričić, kreće borba za pravo nad ogrlicom. Pri čemu se ne biraju sredstva.

Grofica Herber odbija predati kćeri ogrlicu, jer je opsjednuta ogrlicom i biserima. Pri čemu ne preza čak i od trovanja kćeri i njezine odgojiteljice.

Zgrozila me je sama grofica Herber tim činom, trovanjem svoje vlastite kćeri i djeteta kojeg je nosila pod svojim srcem, samo da bi izbjegla predati biserje svojoj kćeri. Te odbijanjem prihvaćanja braka svoje kćeri i zeta. Te da ta činjenica da je grofica Herber spremna na taj podli čin, samo da bi sačuvala biserje u svom vlasništvu, za kojim je bila opsjednuta.

Odrastao sam u uvjerenju da majka je spremna na sve radi svoje djece. Da je majčinska ljubav prema svojem djetetu najplemenitija i najveća ljubav koja se može upoznati. Te da je majka spremna sve učiniti da spasi svoje dijete i za njega sve učiniti, samo da preživi i uspije u svojem životu.

Ali da je majka spremna ubiti svoje dijete iz ljubavi prema biserima me je zgrozilo. Da je jedna majka spremna i na jedan takav čin, da ubije svoje dijete, samo da udovolji svojoj strasti prema toj bisernoj ogrlici. Nikako ne mogu da shvatim tu ludost, opsjednutost jedne majke, da je na sve spremna. Koja to opsjednutost i ludost mora biti da majka uradi nešto takvo?

Nikad u životu ne ću moći shvatiti majke koje su bile spremne da žrtvuju svoju djecu za neke svoje porive, ovisnosti ili čega li već. Jer, kako sam malo prije napisao, majčina ljubav je nešto najljepše što se može upoznati. I uvijek ću se diviti toj ljubavi i majčinoj spremnosti na žrtvu za svoje dijete.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti