Radujem se vikendu

Ni u ovom postu nemam baš neke ideje o čemu da pišem. Zbog nekih obaveza preko tjedna ne stignem se baviti nekim svojim hobijima. I više sam posvećen rješavanju tih obaveza koje su iskrsnule. I koje će se još neko vrijeme otegnuti. Ali veselim se vikendu u kojem se nadam da ću se uspjeti posvetiti malo nekim hobijima.

Na poslu je naporno kao i uvijek. Posla puno, a vremena malo. Ali sretan sam da ima posla i da mogu nešto raditi. Unatoč svoj toj krizi kroz koju prolazimo već duže vrijeme. Ona radna subota je izgleda uradila svoje. Pa jedva čekam da dođe vikend, pa da se mogu malo duže odmarati i spavati ujutro. Unatoč što je posao fizički naporan, sretan sam da mogu raditi nešto na poslu. I što mogu obavljati neke radne zadatke. Mada još puno toga moram naučiti kako raditi i rješavati. Ali i to će se valjda uskoro popraviti.

Odmor za vikend je samo jedan od razloga zašto se radujem vikendu. Koji mi je jako potreban. A i radujem se vikendu jer razmišljam i planiram da odem do jednog centra koji se bavi prodajom opreme i ostalog vezanog uz kućne ljubimce. Naime, do prije nekoliko mjeseci sam imao akvarij. Ali iz nepoznatog razloga ribice su mi umrle. Pa sam ovih nekoliko mjeseci iskoristio da malo bolje očistim akvarij. I sad nakon nekoliko tjedna rada tog akvarija bez ribica, razmišljam da odem do tog nekog pet centra da vidim da li imaju kakve ribice. I da, ako nisu preskupe, si pokušam nabaviti nekoliko ribica. Da ponovo pokušam da se njima bavim i imam akvarij u potpunosti. A i da uživam u ribicama. I da se ponovo pokušam njima baviti. Jer nedostaju mi te ribice.

Kada jednom počneš se baviti akvarijem i brigom o akvarijskim ribicama ostaneš u tome zauvijek. I uvijek ćeš naći načina da imaš neke ribice u akvariju kao ljubimce. I nastojati im priskrbiti brigu najbolje što možeš.

Razmišljao sam ovih mjeseci da si nabavim i neku macu. Ali nakon podužeg razmišljanja sam zaključio da još nisam spreman da imam neku macu na brizi. Ne kažem da su mace loše. Zapravo da su predivna bića kojima se isplati posvetiti, te ih imati za prijatelja. Ali to ne znači da jednog dana si ne ću nabaviti macu. Samo moram prije toga si srediti neke stvari po stanu.

A i radujem se vikendu i zbog toga što se nadam da ću uspjeti si dalje malo čitati knjigu. Jer preko tjedna nisam stigao da pročitam ni retka od romana kojeg sam nedavno počeo čitati. I jedva čekam da pročitam dalje kako se je počela odvijati radnja tog romana „Kletva”, Augusta Šenoe. I da tako malo čitam o povijesti jednog našeg grada.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

O knjigama i maci

Da, iz knjiga se može puno naučiti. O puno lijepih i pametnih stvari. Steći puno iskustva, o odnosu pojedinaca prema društvu i bližnjima. Kako o životu malog čovjeka, tako i o životu velikih ljudi. O društvenim odnosima i iskustvima.

Zato je i dobro čitati knjige raznih tematika. Mada je životna škola najbolja, ne smije se zanemariti čitanje knjiga. Jer nas one mogu samo dodatno obogatiti na svim područjima života. Barem je to moje skromno mišljenje iz iskustva koje sam stekao kroz čitanje knjiga.

I stoga su knjige jedan od čovjekovih najboljih prijatelja. Pišem „jedan od najboljih prijatelja”, jer ima i drugih prijatelja od kojih se može nešto naučiti. Primjerice od životinja, čovjeka i svih ostalih bića koje susrećemo u svom životu. Ali ipak smatram da je prijateljstvo sa knjigom ipak nešto vrijedno i lijepo i to ne smijemo i ne trebamo zanemariti. Kroz knjige oplemenjujemo svoju kulturu izražavanja, stečemo iskustvo kroz pisanu riječ.

Ali ne trebamo zanemariti i ostale aktivnosti koje nas mogu oplemeniti i obogatiti. Jer i briga o bližnjemu, druženje sa prijateljima, kako sa ljudima, tako i sa životinjama. Prošle godine sam se zbližio sa jednim mačkom. Kako sam dosta se posvetio obrađivanju jednog vrta, tamo mi je dolazio jedan lijepi žuti mačak. I koji me je svojim ponašanjem, te svojim društvom znao dosta razveseliti. I u tom našem druženju mi je pokušao pokazati koliko je lijepo imati za prijatelja poput njega. Svojim pokušajima kroz pomaganje u obradi vrta pokušao naučiti kako se družiti sa životinjom, kako se baviti sa vrtom.

Stoga sam uživao u njegovom društvu. I pokušao se naučiti kroz njega da život sa životinjom može biti lijep. Te se nositi sa stresom i ostalim brigama sa kojima sam se susretao u životu. Jer osim što je čitanje knjiga, dobro da se opustiš i odmoriš od životnih briga, lijepo je provesti vrijeme i sa životinjom.

A u mojem slučaju je bio mačak, kojeg na žalost ove godine sam dosta zapustio. I moram priznati da mi jeko nedostaje. Jedino što mi je žao što ga odmah nakon što se je rodio nisam uzeo k sebi i udomio ga. Jer dosta sam ga zavolio. Ali, na žalost, sad je kasno, jer se je navikao na drugačiji život. I teško bi se navikao na život u stanu u kojem živim. Ali to me ne bi smjelo spriječiti da jednog dana ne pokušam neku drugu macu udomiti i sa njom se družiti. I nadam se da će jednog dana mi se ostvariti želja da udomim jednu macu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Ne gubiti nadu

Na žalost, tako mi je prošlo ovogodišnje iskustvo sa početkom bavljenja vrtlarstvom ove godine. Jer još uvijek sam početnik u ovom hobiju. I još uvijek moram da puno toga naučim. Ali vjerujem, nadam se da ću uz uporni rad i učenje naučiti se baviti sa tim hobijem. Jer bolje mi je da nešto pokušavam raditi na tom komadu zemlje, nego da kradem bogu dane. Jer bio bi grijeh da zapustim zemlju i da je ne pokušam iskoristiti. A i svoje vrijeme. Mada nemam uspjeha, ali ne gubim nadu i vjeru.

Nikad ne treba gubiti nadu i vjeru. Jer bez nje smo izgubljeni. Unatoč neuspjehu, ipak polako razmišljam da nastavim dalje. Ovih dana ću pokušati nabaviti nove sadnice i pokušati ih uzgojiti do početka jeseni. A i možda posadim nešto što će mi na proljeće početi dalje rasti. Jer ako sam dobro shvatio, neko povrće može preživjeti zimu uz adekvatnu zaštitu. Ali moram još to sve istražiti.

Prije nekoliko tjedna sam na vrtu posadio i jednu sadnicu smilja i lavande. Sa željom da vidim kako će mi krenuti njihov uzgoj. I da li će preživjeti zimu i prve proljetne mrazove. Također mi je želja da konačno ove godine na jesen pokušam nabaviti i neke sadnice aronije, brusnice, ogrozda i sličnih voćaka. Da vidim da li će se primiti na ovoj zemlji. I kako se brinuti i uzgajati to predivno voće. Jer ovo voće, osim što je ukusno, jer i odlično za zdravlje. Pa mi je želja da ih pokušam uzgojiti za vlastite potrebe.

Svi ovi pokušaji uzgoja tog povrća su uglavnom iz hobije i za vlastite potrebe. Jer još uvijek nemam ambicija da krenem u neku veću proizvodnju. Pogotovo nakon ovakvog početnog neuspjeha. Koji me je dosta uzdrmao. I pokosio. Jer ipak vrtlarstvo je podložno vremenskim uvjetima. I uvijek neka borba za opstanak. Borba da si nešto pokušaš uzgojiti. Da imaš nešto svoje. Jer onda bar znaš kako si uzgojio ovo povrće. Dok za ovo kupljeno u trgovini nikad nisi siguran kako je uzgojeno. Kakvim pesticidima uzgajano.

Od ove godine imam i jednog prijatelja na vrtu. Jednog predivnog žuto bijelog mačka, kojeg su moje jedine i najdraže nećakinje nazvale Garfild. I koji mi pomaže u vrtu i pravi mi društvo. I svojim zafrkancijama me zabavlja. Lijepo je imati jednu takvu životinju pored sebe. Jer mi je to još jedna terapija i podrška u životu. I ma koliko god bio vražičak, ipak je lijepo društvo. Koje te izvuče iz depresije. Jer briga o životinji je dobra terapija u borbi sa depresijom i sličnim brigama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ah ta kiša i obaveze

Danas nije moj dan. Danas zbog kiše nisam išao na vrt. Što mi je pomalo žao, jer nisam mogao si nešto uraditi na vrtu. A i vidjeti mog prijatelja mačka Garfilda. Koji je isto valjda žalostan. Barem mi tako kaže baka, sa kojom živi. Jer mi je pričala da kad me nema, da me samo čeka i da je dosta povučeni. Jer se nema sa kime poigrati i da ga ja malo mazim. Jer jako se voli maziti sa mnom i zabavljati.

A što se tiče vrta, s druge strane mi je drago da je pala kiša, jer zemlja je opet vapila za njom. A i kiša najbolje zalije posađene biljke. Tako da mi je drago zbog toga. A opet, danas sam si želio posijati neke sjemenke dinje, na koje sam naišao u nekoj trgovini. Sa željom da vidim da li će mi uspjeti uzgoj. Znam da sam ranije morao to posijati. Ali jednostavno zbog nekih briga i obaveza, što zbog posla, što zbog privatnih obaveza, ove godine jednostavno ne stižem. Tako da sam u razmišljanju da si na vrtu s vremenom pokušam napraviti neko klijalište ili postavim neki staklenik, gdje bih ranije pokušao uzgojiti iz sjemena neke biljke za sadnju u vrtu. Ali još ću vidjeti o svemu tome, posebno kupnja staklenika. Jer je to malo veća investicija.

Ali, unatoč kiši, barem sam se malo odmorio i radio si reda po kući. Uspio sam malo nekim gnojivom neke nove palme pognojiti. Da im tako pokušam pomoći oko daljnjeg razvoja. Jer i biljke moraju jesti i piti, kao i mi ljudi. Nadam se da ih nisam previše pognojio. Da, još uvijek ih imam. I polako rastu. I nadam se da će sada još bolje rasti. Jer želja mi je sa njima pokušati pokrenuti neki poslić i dodatnu zaradu. Ali o tom možda nekom drugom prilikom.

A i uspio sam malo i ribicama u akvariju očistiti filter i promijeniti nešto vode. Mada ću još jednom tijekom tjedna to pokušati uraditi, jer još im bolje treba to neko kamenje i dno očistiti. Imam dojam da su dosta narasle od kada sam ih nabavio. Jer su nekako veće. I sve češće im moram čistiti akvarij. Moram priznati da me i te ribice dosta vesele i potiču da sam bolje volje, jer me svako jutro isprate na posao, a kad dođem kući vesele se mojoj pojavi. Jer znaju da ću ih nahraniti i da ne će biti same. Lijepo je imati neku životinju u kući, koja se veseli tvojem društvu. I koja ti pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Opuštajući radovi i druženje

Uz sve obaveze koje imam u zadnje vrijeme dosta sam okupiran ovim svojim mačkom Garfildom. I svaki dan me dočeka kada dođem na vrt. I svaki put me nekom svojom vragolijom nasmije ili iznenadi. Danas nije baš želio da jede iz one posude u koju mu stavljam hranu. Mali vražičak je nanjušio da ju nisam oprao. Pa valjda nije želio da jede iz prljave posude. Mali gospodin se je umislio. Jer je nisam oprao. Pa se valjda ljutio. A možda je bio i sit, jer je negdje dobio hranu. Tko bi ga znao.

Ali ipak i dalje se družimo. I pomaže mi oko štihanja greda. I danas je opet kopao po onom dijelu koji sam već obradio. Tako da smo stvarno postali vrtlarski par koji uživa u ovim lijepim i vrućim danima na vrtu. Čak me tjera da se u pauzama igram sa njime i da se malo odmorim od posla u vrtu. I vidi se još da je zaigrani i traži pažnju od mene. Ponekad se malo naljuti pa ode nekud, pa se vrati i opet mi pravi društvo. Imati macu za društvo je predivno iskustvo. Koje me opušta i tjera umor od mene. Kao i ova obrada vrta.

Znam da sam vam već dosadan sa ovom mačkom i vrtom. Ali trenutno mi je pisanje o ovim temama najinteresantnija tema. Posebno ovo druženje sa Garfildom. Druženje koje tjera neku tjeskobu i depresiju od mene. I pomaže mi da se malo opustim i odmorim. Jer zadnjih dana me dosta drži taj neki umor od svega. A i samo obrađivanje vrta također. Jer nekako imam dojam da zemlja iz mene izvlači taj umor i depresiju i tjeskobu. I što ne znam kako da objasnim. Izgleda da nešto takvo izvlači iz čovjeka sve ono negativno. I tjera ga da ne bude toliko umoran i tjeskoban. I opušta ga.

A i ono što voliš raditi nekako te opušta. A i to druženje sa mačkom isto. I stvarno ima neke istine u tome da mačke utječu pozitivno na čovjeka. A i ribice u akvariju. A za ostale životinje ne znam. Jer nemam neko iskustvo sa njima, kao sa ovom mačkom i ribicama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Garfild

Pisao sam u prijašnjim tekstovima o jednom žuto – bijelom mačku, koji mi pravi društvo na vrtu. Ne znam kojeg je spola, jer kod maca je to teško utvrditi. Barem meni. Ali meni to nije važno. Glavno mi je da sam u njemu našao jedno lijepo društvo. I da mi pravi društvo. Jer pomalo mi je dosadno na vrtu. A susjede ne vidim svaki dan.

Zadnjih nekoliko dana sam objavio na jednoj društvenoj mreži njegove fotografije sa vrta, kako se zabavlja sa mnom i ponekad mi pomaže u nekim radovima. I dalje mi pomaže, onako kako mačke znaju. Zanimljivo mi je bilo ovih dana ga gledati kada sam štihao nešto na vrtu, kako se zabavlja sa tom zemljom. Čak i sa zanimanjem proučava neke gliste koje su se pojavile na tom komadu obrađene zemlje. A i neki dan sam nešto grabljao i on je u to vrijeme isto mi pomagao. I to se je jednoj susjedi jako svidjelo, da se je morala nasmijati tome kako je taj mačak skakao oko tih grablja i trave koju sam sakupio. Lijepo je bilo vidjeti tog mačka u akciji. Jer stvarno zna me u nekim situacijama nasmijati.

Malo sam skrenuo s teme. Naime, kako mi je sestra isto na toj društvenoj mreži i vidjela je te neke fotografije. I pokazala ih je mojim nećakinjama (njezinim kćerkama) i mlađa nećakinja je rekla da ju podsjeća na “Garfielda”, onog poznatog mačka iz istoimenog crtića. I to mi je dalo ideju da tom mačku dam ime po tom mačku iz tog crtića. Samo što sam u imenu izostavio ono slovo “e”. I tako je dobio ime. I nadam se da će tako ostati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Malo o kućnim ljubimcima

Pisao sam da se u slobodno vrijeme bavim pomalo akvaristikom. I da imam jedan manji akvarij sa nekoliko ribica. Zadnjih tjedna se dosta mučim sa filterom, i nekako imam dojam da mi ne radi dobro. Zapravo i dalje radi i filtrira vodu, ali ne pušta one mjehurić koje bi trebao. I nikako da otkrijem u čemu je problem. Tako da sam dosta očajan po tom pitanju. A primijetio sam zadnjih dva tjedna da ima dosta otpada na dnu ispod kamenčića. Možda je problem u tome. I nikako da nađem vremena da ovaj akvarij dobro očistim od te prljavštine i da iznova krenem. A kao posljedica toga je ta da sam ovaj zadnji vikend izgubio jednu ribicu. Koja je valjda umrla zbog toga. Što mi je žao. Ako čita koji akvarista ovaj post, molimo bih ga za savjet. Možda ovaj vikend konačno i to uradim. Jer sam preko tjedna dosta zauzet poslovnim i privatnim poslovima.

Pojavio se i novi ljubimac u mojem skromnom životu. A to je jedan prekrasan žuto bijeli mačak. Koji živi kod bake. I pravi mi društvo na vrtu, kojeg pokušavam nekako održavati zadnjih godina. I dosta sam se zbližio sa ovim mačkom. I zadnjih dana sam ga počeo sve više hraniti, jer mi ga je žao. A i zato što sam ga dosta zavolio, jer uvijek kada dođem na vrt i baki sa nekim posebnim veseljem me dočeka. Kao da osjeća da volim i obožavam mačke. Jer mačke su jedne od mojih omiljenih životinja. Ne znam što me je toliko privuklo k njima, ta njihova umiljatost ili ta njihova posebna ljepota ili nešto drugo. Ali što god da je u pitanju, mačke su nešto posebno i jednostavno ih moraš voljeti.

Čovjek koji ne voli životinje nije čovjek. Ne znam kako ljudi ne mogu voljeti neku od vrsta životinja. Nikada nisam razumio ljude koji su se nasilno odnosili prema životinjama. Jer i ona su živa bića, kao i mi ljudi. Znam da se mi ljudi ne možemo uspoređivati sa životinjama. Ali ne znam kako možeš biti čovjek ako ne voliš neku od životinja. Jer ako ne voliš životinje ne možeš voljeti ljude, ako si nasilan prema životinjama, onda si nasilan i prema ljudima. Nekako te ljubav i briga za životinje ne čini čovjekom. Jer smatram da ako nisi u stanju voljeti životinje, kao kućne ljubimce, onda ne možeš voljeti i ljude. Nekako te ljubav prema životinji čini boljim i prema ljudima. Ovo je samo moje skromno mišljenje koje se ne mora slagati sa vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Još neki razlog…

U prošlom postu sam pisao malo o razmišljanju da udomim jednu predivnu macu, žuto bijele boje. A i da imam akvarij sa nekim ribicama. Te da se bojim, s obzirom na karakter maca, da će mi napraviti neku štetu sa tim akvarijom i ribicama dok me nema kod kuće. I to je još jedan od razloga zašto još nisam spreman da udomim tu macu. To što me dobar dio dana nema kod kuće i što tu macu ne bih imao pod kontrolom.

Naime, zadnjih mjeseci kako sam se pokušao odlučiti o udomljavanju te mace, malo sam preko mreže svih mreža informirati o macama i njihovoj brizi i držanju u stanu. I jedna od informacija na koju sam naišao jest ta da mace znaju biti uporne i maštovite u postizanju svog cilja. Da nađu neko riješenje kako da dođu do neke stvari. I taj je razlog zašto sam odgodio udomiti macu. Barem jedan od razloga. Nije mi toliki problem briga oko nje i u nabavljanju hrane i ostalih potrepština za nju. Ali to što imaju takav karakter (ako to smijem tako napisati) me je pomalo odbilo od udomljavanja.

A drugi je razlog taj, što me tijekom dana, posebno radnog dana nema većim djelom kod kuće, zbog poslovnih obaveza, a i nekih privatnih obaveza. Te bi zbog toga bila sama i ne bi bila pod kontrolom. A prema mojem skromnom sudu, ipak mace moraju biti pod nekom kontrolom. Mada znaju biti samostalne i slično. Ali opet, ipak se moraš sa macama baviti i pokušati ih koliko toliko odgojiti da ti ne rade nered po kući. Ako je to uopće moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Mace

Što sam stariji to više volim životinje. I to više mi je želja da imam još nekoliko kućnih ljubimaca. Kako sam već možda pisao u nekim prijašnjim tekstovima na ovom blogu, zadnjih skoro godinu dana imam jedan akvarij u kojem imam 5 ribica. Pisao sam već kako muku mučim da ga bolje smjestim u svom dnevnom boravku. Jer sam u ovih godinu dana postao zaljubljenik u akvaristiku. I ne želim se odreći ovog lijepog hobija. Mada sam još uvijek početnik u akvaristici i držanju ribica, moram još puno toga naučiti. Što se nadam da će s vremenom biti još i veće.

Naravno, ribice nisu moje jedine omiljene životinje. Već dugo si želim nabaviti i jednu malu mačku i o njoj se brinuti. Ne znam što je to u mačkama da me nešto vuče k njima. I da ih jako volim. Možda ta njihova umiljatost, možda taj njihov karakter. Ali što god da je u pitanju, mačke su jedne od mojih omiljenih životinja. I sve mi je veća želja da imam jednu macu koja bi mi pravila društvo u mom životu.

I zadnjih nekoliko mjeseci sam bio dosta opsjednut idejom da udomim jednu žuto bijelu macu. Koja je trenutno kod jedne moje članice obitelji. Ali kako vrijeme ide i kako sam malo razmišljao i istraživao o držanju maca, na kraju sam odustao od njezina udomljavanje. A i odgodio. Jer je dosta divlja maca. A i prema onom što sam pročitao o mačkama, shvatio sam da su dosta maštovite životinje u postizanju svog cilja. A kako imam taj akvarij sa ribicama, vjerujem da bi ta maca mogla mi napraviti neku štetu sa tim akvarijem. A ja bih želio da i taj akvarij zadržim, a opet da imam tu neku macu za kućnog ljubimca. Ali kako ne možeš da imaš ovce i novce, i nakon dosta premišljanja, odlučio sam da za sada odgodim da imam tu macu kod kuće. Jer trenutna situacija nije baš prava da imam i tu macu za ljubimca. Pa ću pričekati još neko vrijeme sa nekim udomljavanjem mace. Dok mi se ne stvore bolji životni uvjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Smještaj akvarija

Ovih dana sam dosta okupirani sa premještanjem akvarija na drugo mjesto. Naime, kako nisam imao nikakvo iskustvo oko držanja akvarija u stanu, i još uvijek ga nemam dovoljno, nastojao sam se prije malo informirati o tom hobiju. I jedna od važnijih stvari u tom hobiju jest dobar smještaj akvarija u stanu. Osim što ne smije biti u blizini prozora, da ne bude previše na udaru od sunca i svjetlosti, a niti predaleko da opet ima dovoljno svjetlosti, jedna od stvari jest i da ne bude negdje u blizini vratiju. Jer kako se kroz vrata između prostorija najviše prolazi može doći do slučajnog oštećenja akvarija ili nečeg sličnog.

Kako sam već pisao, prije jedno sedam ili osam mjeseci sam si nabavio akvarij od nekih četrdeset litara. I pri tome sam imao dosta dvojbe oko njegova smještaja u dnevnom boravku. Jer sam se odlučio da akvarij smjestim u dnevnu sobu. Ali kako baš imam sobu natrpanu sa puno ormara, odvažio sam se ga smjestiti na jedan manji ormarić, koji sam sa njime smjestio u blizini vrata privremeno. Ali sada nakon toliko mjeseci, konačno sam se odlučio pozabaviti da ga smjestim na bolju poziciju. I za sada je odluka pala na jedan ormar, koji se nalazi na nekoj sredini između vrata i prozora. Jer nekako mi se čini da bi tu bila dobra pozicija za njega. Nije na nekom prolazu, a opet previše izložen prozoru.

Svjetlost je isto dosta važna za akvarij, zbog samih ribica, a pogotovo zbog biljaka u njemu. Na žalost, za sada nemam baš puno biljaka u njemu, ali i to će se popraviti uskoro. A drugi razlog jest i u tome što zadnjih mjeseci razmišljam da udomim neku macu od neke rodbine. A koliko poznajem mace, a i čuo o njima, mace vole ribe i veliki su majstori kako doći do nečega. I ta maca bi mi mogla napraviti jedan dar-mar oko akvarija. A to ne bih želio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost