Lijep osjećaj

Polako se navikavam na nezaposlenost. Polako se navikavam na život bez posla, koji mi jako nedostaje. Ma koliko god bio stresan i kakav god da je nedostaje mi posao. Te slatke brige oko odlaska na posao i rada.

Da, polako se ponovo navikavam na nezaposlenost. I na to da nisam na bolovanju. Jer kada si na bolovanju, onda si na bolovanju i nema skitanja po gradu ili kakvom već mjestu. Ja ionako nisam mogao da se skićem po gradu, jer u danima i tjednima nakon operacije osjećao sam bolove u trbuhu oko mjesta gdje sam operirani. A i bio sam još dosta slab nakon operacije. Pa zbog toga nisam mogao da se skićem gradom i raznim drugim mjestima. Pa sam provodio vrijeme kod kuće. Što mi je dosta teško palo, jer sam navikao da idem u grad da obavljam neke svoje privatne poslove. A i trebalo je otići na posao ili već nekamo. Tako da sam sa veseljem (pomalo) dočekao zatvaranje bolovanja. Da se mogu malo maknuti iz kuće.

I moram priznati da mi je dobro došlo to zatvaranje bolovanja. Jer privatne obaveze me tjeraju da odem do grada da obavim nešto. Uvijek se nađe neki račun od režija koji se mora platiti, o nabavi namirnica da ne pišem. A i mogućnost da odlazim malo do foto kluba da budem među ljudima. Jer ta zatvorenost u stanu me je izluđivala do krajnjih granica ludila. Jer volim da budem među ljudima. Da se družim i čujem neke novosti i tako dalje.

Moram priznati da je lijep osjećaj kada možeš ići do grada da obaviš neku obavezu. Da pokušaš riješiti neki problem. Da obaviš kupovinu nekih namirnica. Da se usput prošećeš malo gradom i na svježem zraku. Posebno mi je lijep osjećaj kada dobiješ plaču, da možeš platiti neke račune od režija. Da si nabaviš potrebne stvari za kuću i tako dalje, i tako dalje.

Ovih dana sam obnovio jedan hobi, po tko zna koji puta. A to je izrada goblena. Lijepo je kada imaš jednu takvu aktivnost, poput izrade goblena, kojom možeš da ispuniš svoje slobodno vrijeme. I istinski uživam u tome, da izrađujem goblene. Mada si taj hobi u zadnje vrijeme mogu priuštiti jedino kada imam novce. Jer je dosta skupi hobi. Ne ekstremno, ali zahtjeva pomalo neke izdatke oko nabavke tkanine sa motivom i konca za izradu. Naravno, uživam i u čitanju knjiga. Ali ne mogu stalno da budem zadubljen u knjigu čitajući je. Ipak, moraš se i od čitanja odmoriti. Mada od kada ponovo izrađujem goblene, ne čitam onoliko koliko bih želio, ali nađem vremena i za čitanje.

A što se posla tiče i potrage za novim poslom, polako sve više šaljem molbe. Naravno šaljem molbe na natječaje za posao za koje smatram da bi ih mogao i znao i umio raditi. Mada nisam izbirljiv što se posla tiče, ipak znam da nisam sposoban za sve poslove. Pa tako ne šaljem molbe na sve moguće natječaje. I ako budem uporan u slanju molbi, već će se negdje zalomiti i naći neki posao. Samo trebam biti uporan u slanju, pažljiv na intervjuima za posao, strpljiv i negdje će se zalomiti neki posao. Samo se nadam da će taj budući poslodavac biti bolji od prijašnjih.

Naravno, od pokretanja svog nekog posla i osnivanja svoje firme nisam odustao. Samo je sve to još u nekoj fazi planiranja i istraživanja i pripreme. Jer nije tako jednostavno se baciti u poduzetničke vode. Ne treba srljati u te poduzetničke vode. Da ne bude poslije povuci potegni ili što li već.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost