Vatreni

Završilo je finale nogometnog prvenstva. Naši vrli „Vatreni” na žalost nisu uspjeli da osvoje zlato na ovom prvenstvu. Ali ipak i ovo srebro je zlatnog sjaja. Jer pokazali su svijetu i nama Hrvatima kako se bori za Hrvatsku. Pokazali su zajedništvo, međusobnu ljubav i prijateljstvo, borbenost koja je nestala iz naših srca. I kako pišu mediji, političari bi trebali naučiti kako se voli Hrvatska, kako se bori, kako se živi za Hrvatsku. I slažem se sa tim istim medijima da naši vrli političari nisu zaslužili uspjeh naših „Vatrenih”.

A što se tiče naših „Vatrenih”, napravili su nešto neopisivo, nešto što se ne da riječima opisati. Ispisali su povijest hrvatskog i svjetskog nogometa. I zaslužili su da budu junaci za sva vremena. Kada vidim kakav su im doček priredili u Zagrebu, to zajedništvo ljudi koji su ih dočekali, taj ponos kojim su ih ispunili naši „Vatreni” ostao sam bez riječi, pun ponosa na te nogometaše. Koji su nam svojim ponašanjem podučili kakvi moramo biti kao ljudi. Svojim sportskim duhom i životom ispunili su nas ponosom. Koji nikad ne će nestati.

Vatreni” su nas ujedinili u onome što drugi nisu uspjeli. Što drugi nikad ne će uspjeti. Stoga im veliko hvala na danima punih ponosa, što su nam vratili vjeru i nadu u budućnost. Što su nam svojim uspjehom na prvenstvu pokazali kavi trebamo biti. Borbeni, ponosni, puni ljubavi i zajedništva. Što svima nama nedostaje.

Hvala „Vatrenima” što su pokazali svijetu kako mala Hrvatska još uvijek ima što pokazati svijet, podučiti svijet onome što nitko drugi nikad ne će. Čestitam im na uspjehu, kojeg su samo oni znali i mogli postići.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Finale nogometa

Finale je nogometnog prvenstva. Igraju Hrvati i Francuzi, za pobjednika svjetskog prvenstva. Ostao sam zadivljen igrom hrvatskih nogometaša. Koji su pokazali svojom igrom kako se bori za domovinu, kako se isplati biti uporan. Svojom igrom su svima nama pokazali kako se treba boriti, biti uporan. I kako se voli domovina. I svojom igrom ispisali povijest, ne samo male Hrvatske, već i svijeta. Svojom igrom su pokazali da mala Hrvatska ima što pokazati svijetu.

Hrvatski nogometaši su nam pokazali kroz igru kako se treba živjeti. Kako raditi. Kako se živi domoljublje. Što za razliku od naših vrlih političara ne možemo naučiti. I koji bi se mogli sakriti u mišju rupu nakon ovog što su nam naši nogometaši pokazali. I svojom igrom na svjetskom prvenstvu održali životnu lekciju. Na svim područjima života. Bez obzira da li će napustiti prvenstvo kao pobjednici ili ne. Ne možemo im zamjeriti ako se vrate i sa srebrom, jer ono što su pokazali je vrijedno divljenja. I prema čemu svi moramo čeznuti. Ne samo mi Hrvati, već i sve ostale nacije.

Današnjim danom završava ovo ludilo sa tim prvenstvom. I od sutrašnjeg dana vraćamo se polako u normalu. I zbrajanju svega što će nam ovo nogometno prvenstvo donijeti. Proživjeli smo ovo prvenstvo u odmoru od stvarnog života. I sada se treba vratiti životu, plaćanju računa režija. Preživljavanju, suočavanju sa stvarnim problemima.

Preživio sam i drugi tjedan na ovom poslu. Koji mi nije donio ništa dobro. Nakon samo desetak dana rada dobio sam otkaz. Otkaz koji ne znam kako bih protumačio. Jer ovaj razlog koji mi je obrazloženi nekako ne mogu nikako probaviti. Da tijekom ljeta baš i nema nekog posla u toj vrsti trgovine. Pa da bi me zvali možda na jesen nazad. Mora da postoji neki drugi razlog, koji na žalost ne mogu dokučiti. Ali što god da je u pitanju, pokušati ću odraditi otkazni rok. I krenuti dalje. Druge mi nema. Nakon pada dižeš se jači i kreneš dalje. Jer vjerujem da će se drugi posao već naći.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Repka

Ovih dana je počelo nogometno prvenstvo u nogometu u Rusiji. I time je počelo novo ludilo oko nastupa Hrvatske reprezentacije na ovom mundialu. Jučer je konačno nastupila i naša repka. I nakon što smo svi živjeli u brizi oko tog nastupa i da li će pobijediti ili ne, naši nogometaši su uspjeli pobijediti. Nadam se da su tom pobjedom prekinuli ono prokletstvo koje je trajalo godinama, u kojem nikako nisu mogli pobijediti prvu utakmicu na prvenstvo. A jesu li ili ne, pokazat će utakmice koje slijede. Nekako ne volim da se diže ta neka euforija oko tog navodnog prokletstva i da ćemo sada lakše. I razvijanju raznih analiza ili slično. Više volim da idemo iz utakmice u utakmicu, da se za svaku utakmicu pripremamo što je najbolje moguće. Da idemo korak po korak.

Nisam neki ljubitelj nogometa, a i sporta uopće. Nekako mi je praćenje nogometa zgadilo ponašanje jednog vrlog gospodina, koji je na nekoj čelnoj poziciji Dinama. I koji je nedavno ne pravomoćno osuđen u nekom sudskom procesu. I zbog njega sam dosta zamrzio praćenje nogometa posebno. Mada se trudim da nekako pratim rezultate nekih utakmica i sportova. Ali nekako u zadnje vrijeme me ponovo nešto vuče da počnem pratiti sport. Jer pomalo uviđam koliko propuštam. Ipak nije tako loše u njemu.

Možda me je odvuklo od praćenja sporta prevelika profesionalizacija sporta, posebno nogometa. Dok su neki drugi sportovi previše zanemareni. Da sportaši žive na rubu egzistencije. A i odvuklo me je od sporta i ona čar i želja da se čovjekom bavi sportom iz nekog gušta i ljubavi prema sportu i postizanju sportskih rezultata. Te rješavanju nekih zdravstvenih problema.

Ali unatoč svemu, ipak što god bilo, nismo svi isti. Neke sport zanima, neke ne. Jer ipak nije sve u sportu i sportskom duhu. Znam, znam sport može da ojača čovjeka, ne samo fizički, već i psihički. Može da izgradi čovjeka. Ali vjerujem i nadam se da i mnoge druge stvari mogu da isto tako čovjeka izgraditi. Možda sam u krivu, ali to je samo moje skromno mišljenje, sa kojim se drugi ne moraju složiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost