Ovisnost o knjizi

Nema mi ljepšega kada dan provedem u čitanju knjige. Jer poneke knjige su toliko zarazne sa svojim sadržajem, da te jednostavno prikuju za sebe. I svojim sadržajem te tjeraju da je pročitaš do kraja.

Da li se i kod vas javlja ta situacija da vas ponekad knjiga sa svojim sadržajem prikuje za sebe, da zapustite svoje obaveze u životu? To se eto ovih dana događa i meni. Da me jednostavno knjiga toliko okupira da zapustim neke svoje obaveze u ostalom djelu života. Što na žalost je prevršilo svaku mjeru. Dobro, možda nije baš tako tragično, ali opet je ozbiljan problem. Kao neka ovisnost, samo tu se radi o ovisnosti o čitanju. Pitam se da li je to neki poremećaj ili ne. Ili je samo u pitanju lijenost ili nešto slično.

Ovih dana istinski su me okupirale knjige Karla Maya. Jednog odličnog njemačkog pisca, i čija me djela su doslovce zadivila. Djela, koja su ispunjena dijelom sa humorom, odličnim prikazom duhovnosti i kulture američkih Indijanaca, prikazom prijateljstva odanosti među prijateljima, bez obzira na razliku u rasi, kulturi i duhovnosti.

Te se sve više pitam zašto ga povjesničari književnosti toliko zanemaruju i odbijaju uvrstiti u povijest književnosti. Kako njemačke, tako i svjetske. Jer Karl May nas je svojim djelima i romanima zadužio. Ne samo zadužio, već i oplemenio. Jer u svojim djelima je opisao onu pozitivnu stranu čovjeka, a ne samo negativnu. Te da se pojedinac ipak može s vremenom promijeniti, samo kada ga se povede na pravi put.

Vjerujem da čovjek može uz malo truda da se promijeni i riješi loših navika i ovisnosti, uz mali poticaj pozitivnih misli i odnosa prema njemu. Vjerujem da ću i ja se idućih dana se uspjeti trgnuti i posvetiti se i ostalim obavezama koje me zovu da im se posvetim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Ovisnost pušenje

Na pisanje ovog posta potaknula me je jedna blogerica sa drugog blog servisa. I u kojem je navela za mene porazne podatke, da sve mlađe osobe počnu pušiti. Već potkraj osnovne škole. I od većine koja je probala, njih jedno 10 posto nastavi pušiti.

Da,na žalost sve više djece i sve mlađa djeca počinju pušiti. Itime unose 4 000 vrste otrova, a najpoznatiji je nikotin, koji stvaraovisnost. Ovo je za mene strašan podatak. Od kojeg sam ostao bezriječi. I na žalost ti otrovi truju pluća pušaća. I ti otroviuzrokuju najgoru bolest, a ona se zove rak. A da o ostalim bolestimane spominjem.

Žalosnoje da je ta ovisnost o cigareti uhvatila tolike razmjere. I sve višemeđu mladima, koji već pod kraj osnovne škole počinju pušiti.Žalosno je vidjeti mlade osobe sa cigaretom u ruci i da tako mladiveć truju svoja pluća i tijelo. Da od najranije dobi su pokleknuliovoj ovisnosti. Nažalost još nisam čuo za neki program kojim bi se potaknulo mladeda ne pokleknu toj ovisnosti. I pitam se da li postoji? Sumnjam dapostoji zbog pohlepe duhanske industrije za kapitalom.

Ija sam na žalost pušač. Na sreću nisam počeo pušiti umladenačkoj dobi pušiti. Već u dosta zreloj dobi. Prije jednodeset godina, nakon smrti oca. Na žalost, više se ne sjećam pravograzloga koji me je potaknuo na tu žalosnu aktivnost. Možda nekaradoznalost, možda taj šok nakon smrti oca, jer njegovom smrti mise je život izokrenuo. Ali što god da je bilo, možda je ta smrtoca bila okidač za tu ovisnost. I od tada se nikako nisam mogaosnaći dovoljno snage da prestanem sa tom ružnom navikom. Bilo jenekoliko pokušaja, ali uvijek sam pokleknuo.

Ovaovisnost o cigareti je moja jedina ovisnost. Nikada nisam imaopotrebu da probam bilo koju vrstu droge. Nisam ni alkoholičar.Istina je da popijem ponekad u društvu neko piće, i na tome se zasada moja potreba za alkoholom zadržava. Ne naganjam žene niti samženskar. Tako da jedino je ta ovisnost u cigareti moja jedinaovisnost. I za koju se nadam da ću se jednog dana uspjetiosloboditi.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost