Arhive oznaka: Posao

Nepopularni potezi

Nakon onog probnog rada početkom tjedna i njegovog odustajanja, polako sam došao k sebi. Kako je taj poslodavac rekao da navratim jedan dan da mi da nešto novaca, jučer sam navratio u upravu firme. I kao i obično nije ga bilo. I nije ni uopće dao neki nalog nekoj svojoj djelatnici upute kako da to riješi sa mnom. I na žalost morao sam se odlučiti za jedan nepopularan potez, a to je da sam ga prijavio inspekciji. Koja je zaprimila moju prijavu. I sad čekam na rezultate.

Nažalost, još uvijek neki poslodavci nisu naučili lekciju kako seodnositi prema radnicima. Posebno sada u ovo vrijeme kada mladi istari bježe glavom bez obzira iz ove zemlje zbog ponašanjaposlodavaca prema radnicima. Pitam se da li će ikada naučiti. Madačitam u medijima da si neki poslodavci konačno shvatili da ovakvimplaćama ne će zadržati i pridobiti radnike, pa su odlučili se napovećanje plača. Nada se da je to konačno neki prvi znak premaboljem odnosu prema radnicima. Jer već je odavno je to trebalouraditi. Ne čekajući da politika i vlada naprave nešto po tompitanju. Jer ni vlada ni politika ne će to nikada uraditi.

Naravno,nije samo odnos poslodavaca prema radniku razlog zašto ljudi bježeiz ove države. Već i opće stanje društva i politike. Društva ipolitike koja je još uvijek zapela u nekoj prošlosti. I iz koje nenamjerava se tako brzo i lako izvući. A da ne pišem i o nekimdrugim temama. Kao što su korupcija, odnos prema ženama i takodalje. Takoda me ne čudi kada vidim o kojim temama se raspravlja u društvu,kako ne postoji volje da se raščisti sa prošlosti, i ne postojivolja da se povijest ostavi povijesti, neprestano izmišljanjekojekakvih afera, da ljudi bježe od toga, jer im je dosta.

Da,na žalost tako je to u ovoj državi. I dok ne raščistimo sa timekao društvo, nema nam budućnosti. Ako je uopće imamo i ako onauopće postoji? Što se i ja također pitam. I to bi se svi trebalipitati.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost

Oglasi

Kad ne ide, onda ne ide

Ovih dana sam pokušao da radim neki posao, ali nakon dva dana probnog rada, na žalost morao sam odustati. Jednostavno nije išlo. Ne zato što sam izbirljivi oko posla, već zbog problema sa zdravljem.

Prošli tjedan sam se javio na neki natječaj za posao, misleći da ću ga moći raditi. Fizički mislim. Ali kako sam počeo počeli su mi neki problemi oko mjesta gdje sam bio operirani prije skoro godinu dana. I prije su mi se javljali ti bolovi i grčevi. Ali ne u tolikoj mjeri i jačini. Tako da sam na žalost morao odustati od tog posla, jer više nisam mogao izdržati. Sad ili je stvar u pretjerivanju na poslu, ili krivom radu, ili u promjeni vremena, ili sam nešto krivo pojeo to zasada ne mogu znati. Ali ostaje mi gorčina nakon ovoga, jer to mi stvarno nije trebalo.

Nisam od onih ljudi koji su izbirljivi što se posla tiče i volim raditi i trudim se raditi. Jer da sam izbirljiv što se posla tiče, onda ne bih radio na poslovima sortiranja komunalnog otpada (onog koje bacate u kante u svojim kućama). Ali valjda ima jednostavno poslova koji više nisu za mene. Pogotovo nakon operacije žući. Koja je izgleda ostavila neke posljedice na moje zdravlje. Ne shvatite ovo kao neke moje jadikovke. Jer to i ne činim.

I tako na žalost moja potraga za poslom ide dalje. Sa nadom da će se pojaviti neki drugi posao. Koji ne će tako neslavno završiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Izbirljivi su

Evo prošao je još jedan radni tjedan. Početak tjedna nije počeo baš najbolje, ali zato je kraj tjedna ljepši, jer predstoji nam produženi vikend. Tjedan koji je bio za svakoga takav kakav i jeste, za nekoga uspješan, za nekoga manje uspješan.

Kako sam napisao u zadnjem postu, na početku tjedna sam bio na jednom razgovoru za posao. I na kojem su mi rekla da sam im nekako prestari i da traže mlađu osobu, k tome još sa iskustvom. Na kraju ne znam da li su je pronašli ili ne, ali nadam se da im je sa srećom. Dan dva nakon tog razgovora u kratkom kontaktu sa jednim bivšim kolegom sam čuo da su i njemu isto tako rekli da je prestari kada je kod njih bio na razgovoru za neki posao. Tako da nisam jedini kojem su tako rekli. A i saznao sam da se ta firma žali kako ne mogu naći radnike za posao. Što pokazuje kako su izbirljivi oko radnika. Ne prigovaram im zbog toga. I to mi ne ide nikako u glavu, jer taj dan nisam jedini bio na razgovoru u to vrijeme. Bilo nas je četvoro kandidata, približno istih godina. Ne znam kako su oni prošli, ali stvar je u tome da se im ljudi javljaju na natječaje. I da imaju kandidata koji su voljni raditi, ma kakav god da posao u pitanju.

Znam da je teško naći dobrog radnika, ali biti tako izbirljiv oko radnika, to mi ne ide u glavu. Proces traženja jest težak, ali kad već imaš nekoliko kandidata za posao onda uzmi nekog od njih i sa njim se snađi dok ne nađeš onog pravog. I za njega se onda boriš kako znaš i umiješ. Znam da je trenutna situacija takva kakva i jeste, da mladi sve više bježe u inozemstvo. U potragu za boljim životom. I ne čudim im se, jer kad vide kako se potencijalni poslodavci odnose prema njima pobjegnu glavom bez obzira. I onda se ti isti poslodavci čude da ne mogu naći radnike.

A što se pak mene tiče, ne odustajem od daljnje potrage za poslom. I dalje šaljem molbe, sa nadom da će se nekako negdje zalomiti neki posao. Što je samo pitanje vremena. Jer u zadnjih dva mjeseca sam bio pozvani na većinu natječaja za posao, što mi je drago, jer znači da ima nade i prilike. Samo je treba iskoristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prestari za posao

Danas sam bio na još jednom razgovoru za posao. Još jednom u nizu. I prvi puta sam doživio da su mi rekli da im izgledam prestaro za posao, te da traže mlađu osobu sa iskustvom.

Kako možda već znate, u potrazi sam za novim poslom već nekoliko mjeseci. Danas sam ušao u treći mjesec potrage za poslom. Kako nisam baš izbirljiv što se posla tiče, a opet znam da na za sve poslove, ipak ne odustajem i šaljem molbe na sve natječaje za posao, za koje vjerujem da bih znao i mogao raditi. Tako i u ovom slučaju poslao sam molbu za nekog radnika na održavanju nekih zelenih površina. I pozvali su me da danas dođem na taj razgovor i nakon kraćeg čekanja, odmah su mi rekli da nekako im ne izgledam baš mlado za taj posao. I da nisam za taj posao. Što me je dosta iznenadilo. Jer ne znam kako mogu čovjeka na osnovu izgleda da procjene da li je dobar radnik ili ne. I tako nakon kratko razgovora razišli smo se.

Izgleda da moje godine polako dolaze na naplatu i da će mi stvarati probleme u novom zapošljavanju. Ali što god da je u pitanju, moj izgleda, moje godine ili nešto drugo ne želim se predati. I ne prepustiti se očaju. Jer ipak vjerujem da ipak postoji negdje neki posao koji ću moći i znati raditi. I da ne će biti presudan moj izgled ili godine života.

Ne razumijem taj pristup i stav da se na osnovu izgleda nekog čovjeka ili njegovih godina može odmah reći da nije za taj posao. Jer izgled i prvi dojam mogu prevariti. I na kraju ispasti da ta osoba je ipak bolji radnik nego što izgleda. Ne tvrdim za sebe da sam najbolji radnik i ne želim pisati hvalospjeve o sebi. Ali ipak vjerujem da još uvijek mogu za svoje godine biti dobar radnik. I pokušati se dokazati kao dobar radnik. Ali očigledno da nekim ljudima to nije dovoljno i traže dlaku u jajetu.

A opet, slažem se, može ispasti da je ta osoba loš radnik, unatoč dobrim drugim vrlinama. Na jednom od prijašnjih poslova susreo sam se i sa jednim mladim dečkom. Nije bio baš tako loš. I ne mogu tvrditi i ne kažem da je loš dečko, jer susreo sam puno gore likove na poslovima i u raznim poduzećima, koje bi čovjek najradije izbjegavao i ne imao posla sa njima. Ali taj dečko je bio još mlad i nije imao razvijene radne navike. Pa je ubrzo dobio otkaz.

Ali preživjet će taj dečko i s vremenom steći radne navike. Ali želim reći to da čovjeka treba procijeniti više na tome kakav je radnik, kave su mu radne navike i želja i volja za rad. Bez obzira na to da li ima iskustvo u nekom poslu ili ne. Jer posao se može naučiti bolje, bez obzira na to kakvo mu je iskustvo i znanje. Jest da i u iskustvu i znanju ima dosta toga. Ali dijeliti ljude na godine života, izgled i ne znam čemu li već.

Ujedno mi se nameće i pitanje da li će uopće naći neku mlađu osobu sa iskustvom, jer kakav je trenutni trend u Lijepoj našoj, sve više mladih bježe iz ove države i zemlje. Te da si poslodavci sve više ne mogu priuštiti da traže mlade sa iskustvom. A i pitam se još kako neki čovjek može steći neko iskustvo u nekom poslu kad ga ne može dobiti posao i na njemu steći neko iskustvo.

Ja sam prije nešto više od 10 godina završio neke tečajeve za rad na kompjuteru. Točnije za operatera na računalu, te web i grafički dizajn. Ali na žalost do sada nisam imao neke prilike da se okušam u tom poslu i steknem još neko znanje. Te sam na žalost s vremenom zaboravio nešto od tog znanja. A i kako se odmah nisam zaposlio u toj industriji dizajnera, a niti bio povezan sa tom industrijom, na žalost nisam uspio se nikako približiti toj vrsti posla. Ali kako sam već napisao jednom prilikom, ne treba očajavati, jer već će se negdje pojaviti neka prilika za poslom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Probijanje leda

Na žalost, nikako da počnem sa čitanjem ove knjige „Vlak u snijegu”. Nije problem u toma da ne želim čitati, već je problem u obavezama koje su mi ovaj tjedan se pojavile. Kako privatne, tako i poslovne. Naime, kako sam u potrazi za nekim novim poslom, išao sam dosta na neke razgovore za posao. Koji za sada nisu baš urodili nekim plodom. Ali ne gubim nadu, jer već če se negdje zalomiti i dobiti neki posao. A u privatno vrijeme imao sam nekog posla na vrtu, mada je već mjesec rujan, ali još uvijek ima posla na njemu. I biti će ga još neko vrijeme.

Baš sam si jučer nakon povratka sa nekog razgovora sa posao razmišljao o tome kako su me na gotovo sve poslane molbe za prijem u radni odnos zvali na razgovor ili intervju. Što do prije jedno dvije godine nije bio slučaj. I bilo mi je drago da sam u tom pogledu probio led, da me gotovo svi potencijalni poslodavci zovu na taj intervju. Ali na žalost, još uvijek sve se svodi na taj intervju. I nikako da probijem taj led da nakon intervjua dobijem posao u tom poduzeću. I da se i tako pokušam dokazati, kroz rad na poslu, da me zadrže što dulje. Tako da mi slijedi još mnogo rada i truda da probijem taj led i da se kroz intervjue pokušam dokazati da sam dobra prilika za taj posao.

Svaki novi intervju za posao je novo dokazivanje tom budućem poslodavcu da si ti dobra prilika za suradnju. Svaki novi intervju je novo iskustvo i učenje kako se dokazati kroz intervju poslodavcu da si ti dobra prilika za posao. Jer svaki intervju je drugačiji, mada su svi donekle isti i slični. Jer svodi se na predstavljanje poslodavcu i dobivanje informacija o poslu i poslodavcu. A opet nisu svi ljudi sa kojima sam pričao isti i svaka je firma drugačija i ima pristup poslu. Tako da je svaki razgovor novo iskustvo i učenje gdje si pogriješio i što popraviti, a opet poslodavci ti daju informacije što se traži u poslu i što očekuju od tebe.

Ali ipak ne treba uvijek očajavati, već biti uporan i dosadan u slanju molbi, jer tako stvaraš priliku da se negdje zalomi i dobiješ posao. I samo treba biti pažljiv da ne zaribaš stvar, jer tko zna gdje ćeš se opet susresti sa tim ljudima. Te imati neke neugodnosti ili što li već.

A što se tiče knjige, već će se naći vremena da je pročitam. Jer dolazi zima, kada su dani sve kraći i koja će te natjerati da više budeš u kući. Pa će biti vremena za čitanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Pritisak

Ušao sam u drugi tjedan rada na novom poslu i radnom mjestu. Radi se o trgovini prehrane. Posao nije tako loš i ne bih se žalio na njega. Ali, uvijek postoji ovaj ali, u ovih desetak dana sam uvidio da ipak nisam za ovaj posao i radno mjesto. Trgovina prehrane je najteži posao u trgovini. Na žalost nisam radio u puno trgovina. Uglavnom sam do sada radio u trgovini tehničke robe, te sanitarije i kupaonske opreme. I od svih tih trgovina u ovoj trgovini prehrane mi je za sada najteže raditi. Glavni problem je u mojoj brzini rada. Ne mogu se pohvaliti svojom brzinom rada. Tako da zbog toga imam problema da se šefovi ljute na mene. Što i nije neka novost, jer gdje god da sam radio, imali su prigovore na moju brzinu rada.

I svugdje sam se suočavao sa time kako da riješim taj problem. Kako da se ispravim i natjeram da brže i bolje radim. Dijelom iz razloga što se sve teže nosim sa tim kritikama oko moje brzine rada, dijelom i iz razloga što želim da budem bolji. Ne želim da udovoljavam šefovima, jer oni uvijek nađu neke zamjerke, već iz razloga što želim da zadržim neki svoj unutarnji mir. Mir koji čovjeku puno znači. Da sačuvam svoje zdravlje. Koje je najvažnije u životu. Jer ipak na kraju krajeva čovjek ne zna koliko i dokle će raditi.

Umjesto da poradim na tome da ispravim svoje greške na poslu, ponovo razmišljam da promijenim posao i firmu. Jer ne mogu se nositi sa tim stresom i očajem oko mog lošeg rada. A to nije baš uvijek najbolje rješenje. Dobro, možda u ovom sadašnjem poslu je rješenje. Ali u nekom drugom poslu ipak možda i nije.

U svom poslovnom životu, promijenio sam mnogo posla. I kako vrijeme ide i što sam više poslova promijenio, to više se pokazuje koliko se je rad na poslu promijenio. Pri tome mislim na pritisak koji se vrši na radnika u obavljanju svog posla. Možda sam u krivu, ali ipak sve je više tog pritiska na radnika od strane poslodavca. Da sve više radnika je prisiljeno tražiti neku medicinsku pomoć.

I pri tome se pitam kako onda da čovjek ostane normalan u ovakvoj poslovnoj atmosferi. Priznajem da nisam savršen, a opet znam da mogu i ja bolje. Možda sam do sada uvijek naletio na takve poslove u kojima se nisam našao. Možda je i problem u nečem drugome. Ali što god da je u pitanju, ipak i ovaj puta ću morati pokušati pronaći neko rješenje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prilagodba

Ovaj tjedan sam počeo raditi u novoj firmi i na novom radnom mjestu. Nakon mjesec dana odmaranja od prijašnjeg posla, ponovo se susrećem sa onim stresom oko posla koji on donosi. Što i nije ništa novo. Ali na žalost kako sam ponovo počeo raditi, te zbog privatnih obaveza, na žalost ponovo premalo imam vremena da se posvetim nekim omiljenim aktivnostima. Tako da sad ponovo moram sve uskladiti. Barem posao ne moram nositi kući, što mi nije drago, jer posao mogu ostaviti na poslu kada odem kući.

Kako sam počeo raditi, na žalost moram da ponovo nekako usklađujem poslovne i privatne obaveze. I na žalost sve je to teško uskladiti. Zapravo, onom koji zna dobro planirati, to i nije teško. Jer u dobrom planiranju je jedan dio uspjeha. A što kod mene nije baš prisutno. Tako da će mi biti potrebno još neko vrijeme da sve to uskladim. Ali nadam se da ću uspjeti s vremenom.

Život je jedno veliko učenje u planiranju, usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza, stjecanja novih znanja, bavljenjem nekim privatnim i poslovnim obavezama. I mnogo drugih stvari. I baš kada savladaš to planiranje i uđeš u neku rutinu, pojavi se nešto što ti sve to pokvari. I moraš planove prilagođavati. Također, zna se uvijek nešto pojaviti što te natjera da iznova učiš kako da sve prilagodiš. Život nije bajka, život je realnost i vječita borba za opstankom i da sve stigneš obaviti.

Nitko nije pošteđen toga. Pa tako i ja. I od kada sam počeo raditi u novoj firmi, ponovo se moram svemu prilagođavati. Kako poslovne obaveze, tako i privatne.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost