Arhive oznaka: Posao

Pritisak

Ušao sam u drugi tjedan rada na novom poslu i radnom mjestu. Radi se o trgovini prehrane. Posao nije tako loš i ne bih se žalio na njega. Ali, uvijek postoji ovaj ali, u ovih desetak dana sam uvidio da ipak nisam za ovaj posao i radno mjesto. Trgovina prehrane je najteži posao u trgovini. Na žalost nisam radio u puno trgovina. Uglavnom sam do sada radio u trgovini tehničke robe, te sanitarije i kupaonske opreme. I od svih tih trgovina u ovoj trgovini prehrane mi je za sada najteže raditi. Glavni problem je u mojoj brzini rada. Ne mogu se pohvaliti svojom brzinom rada. Tako da zbog toga imam problema da se šefovi ljute na mene. Što i nije neka novost, jer gdje god da sam radio, imali su prigovore na moju brzinu rada.

I svugdje sam se suočavao sa time kako da riješim taj problem. Kako da se ispravim i natjeram da brže i bolje radim. Dijelom iz razloga što se sve teže nosim sa tim kritikama oko moje brzine rada, dijelom i iz razloga što želim da budem bolji. Ne želim da udovoljavam šefovima, jer oni uvijek nađu neke zamjerke, već iz razloga što želim da zadržim neki svoj unutarnji mir. Mir koji čovjeku puno znači. Da sačuvam svoje zdravlje. Koje je najvažnije u životu. Jer ipak na kraju krajeva čovjek ne zna koliko i dokle će raditi.

Umjesto da poradim na tome da ispravim svoje greške na poslu, ponovo razmišljam da promijenim posao i firmu. Jer ne mogu se nositi sa tim stresom i očajem oko mog lošeg rada. A to nije baš uvijek najbolje rješenje. Dobro, možda u ovom sadašnjem poslu je rješenje. Ali u nekom drugom poslu ipak možda i nije.

U svom poslovnom životu, promijenio sam mnogo posla. I kako vrijeme ide i što sam više poslova promijenio, to više se pokazuje koliko se je rad na poslu promijenio. Pri tome mislim na pritisak koji se vrši na radnika u obavljanju svog posla. Možda sam u krivu, ali ipak sve je više tog pritiska na radnika od strane poslodavca. Da sve više radnika je prisiljeno tražiti neku medicinsku pomoć.

I pri tome se pitam kako onda da čovjek ostane normalan u ovakvoj poslovnoj atmosferi. Priznajem da nisam savršen, a opet znam da mogu i ja bolje. Možda sam do sada uvijek naletio na takve poslove u kojima se nisam našao. Možda je i problem u nečem drugome. Ali što god da je u pitanju, ipak i ovaj puta ću morati pokušati pronaći neko rješenje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Prilagodba

Ovaj tjedan sam počeo raditi u novoj firmi i na novom radnom mjestu. Nakon mjesec dana odmaranja od prijašnjeg posla, ponovo se susrećem sa onim stresom oko posla koji on donosi. Što i nije ništa novo. Ali na žalost kako sam ponovo počeo raditi, te zbog privatnih obaveza, na žalost ponovo premalo imam vremena da se posvetim nekim omiljenim aktivnostima. Tako da sad ponovo moram sve uskladiti. Barem posao ne moram nositi kući, što mi nije drago, jer posao mogu ostaviti na poslu kada odem kući.

Kako sam počeo raditi, na žalost moram da ponovo nekako usklađujem poslovne i privatne obaveze. I na žalost sve je to teško uskladiti. Zapravo, onom koji zna dobro planirati, to i nije teško. Jer u dobrom planiranju je jedan dio uspjeha. A što kod mene nije baš prisutno. Tako da će mi biti potrebno još neko vrijeme da sve to uskladim. Ali nadam se da ću uspjeti s vremenom.

Život je jedno veliko učenje u planiranju, usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza, stjecanja novih znanja, bavljenjem nekim privatnim i poslovnim obavezama. I mnogo drugih stvari. I baš kada savladaš to planiranje i uđeš u neku rutinu, pojavi se nešto što ti sve to pokvari. I moraš planove prilagođavati. Također, zna se uvijek nešto pojaviti što te natjera da iznova učiš kako da sve prilagodiš. Život nije bajka, život je realnost i vječita borba za opstankom i da sve stigneš obaviti.

Nitko nije pošteđen toga. Pa tako i ja. I od kada sam počeo raditi u novoj firmi, ponovo se moram svemu prilagođavati. Kako poslovne obaveze, tako i privatne.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Stjecanje znanja

Ovih dana nekako dosta sam posvećen usavršavanju nekog novog znanja. Neki dan sam se učio kako pripremiti neku tikvicu koju sam uzgoji si na vrtu. I na kraju je ispalo jestivo. I nisam imao nekih zdravstvenih problema nakon toga. Ali unatoč svemu ipak ću morati da usavršim to znanje u pripremi tih tikvica. A i u ostatku kulinarstva. Jer kako sam polako počeo da svake godine sve više povrća uzgajam, tako se polako počinje javljati i potreba da se odvažim i krenem u kulinarske vode i da se naučim pripremati ta neka jela od povrća. Jer ipak će to povrće morati netko i da pojede. A u ovom slučaju to sam ja. A možda i sestra ako navrati u Varaždin.

Danas sam bio na nekoj radionici kako pisati životopis. I tu sam došao do nekih novih informacija o tome kako pisati molbu i životopis za posao. Pošto sam prisiljen da tražim novi posao, moram malo i dovesti u red taj svoj životopis. A i potaknulo me je i to da u Europass-u počnem pisati novi životopis. Da i taj oblik pisanja životopisa se naučim koristiti. Jer to je u današnje vrijeme dobro znati.

Nedavno sam silom prilika si morao nabaviti i neki novi kompjuter, mislim da je to neki oblik tableta. I kako je došao sa najnovijom inačicom Windowsa, konačno da se i taj operativni sustav naučim koristiti. A i da ga koristim. A i preko njega koristiti neke društvene mreže i aplikacije. Mada se još uvijek mučim oko toga da savladam kako sve to koristiti, ipak se nadam da ću uspjeti i to savladati. Jer ne će biti naodmet znati koristiti te aplikacije i nikad ne znaš gdje će ti poslužiti.

Na žalost, zbog lošeg vremena zadnjih dana, ne mogu se posvetiti vrtu koliko bih želio. Zbog čega sam žalostan. Jer ne mogu se posvetiti se njemu onoliko koliko želim. A hvala bogu ima i previše posla na njemu. A i učiti se i vidjeti kako uzgojiti neko povrće, cvijeće ili što li već. A zadnjih dana sam počeo da si kod kuće uzgojim neke sadnice neke tikvice. I sve su mi skoro niknule. I sve su mi veće. Tako da je samo pitanje dana kada ću ih morati presaditi na vrt i da vidim kako će ovaj način mi pomoći da iz sjemena uzgojim neko povrće ili što li već. I u vrtu ima uvijek nešto novo za naučiti kako uzgajati, što ti ne uspijeva i tako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Idemo dalje

Što se posla tiče, nisam izbirljiv. I nikad nisam bio izbirljiv. I ne bojim se fizičkog rada. Ali neke granice postoje, neka pristojnost i kolegijalnost postoji. Da nisam želio raditi sadašnji posao, a radio sam kao pomoćnik u skladištu na zaprimanju robe iz proizvodnje, ne bih ga se prihvatio. Unatoč tome što sam nedugo prije prihvaćanja tog posla bio operirani zbog problema sa žučnim kamencom. I nije bio to loš posao. I mogao bih ga dalje raditi, da nisu postojali neki problemi koji se nisu željeli ispraviti, da nije bio jedan kolega koji je doslovce bezobrazan i teško sa njime raditi. I unatoč molbama, kako upućene njemu, tako i drugima, stvar se nije popravljala. I na kraju ipak čovjek više to ne može izdržati pa na kraju odustaje od tog posla. Ovime se ne želim opravdavati. A i ja sam griješio u radu, ali na kraju više nisam mogao izdržati.

I tako, nakon što još riješim neke obaveze i papirologiju, uskoro sam ponovo bez posla. Ali ne gubim nadu. Jer vjerujem da će se uskoro pojaviti novi posao. I ovaj sada bivši posao sam našao vrlo brzo, nakon jedno tri tjedna nakon što sam napustio jedan prijašnji posao. Samo se moram strpjeti i uporno slati molbe. I odlaziti na razgovor za posao. Prve molbe su već poslane. I nadam se da će uskoro biti i pozivi za razgovor za posao.

Osim što već tražim posao, dosta razmišljam i o pokretanju svog posla. Razmišljam o nekoj mogućnosti samozapošljavanja. Te pomalo istražujem mogućnosti, pokušavam doći do nekih informacija o pokretanju svog vlastitog posla. Ali najveći problem trenutno je početni kapital, te poslovi kojima bi se bavio u toj svojoj firmi. Ideja ima nekih, ali još moram dosta istražiti o svim mogućnostima. Razmisliti o svim mogućnostima. Jer ta odluka nije laka. I ne treba se zaletjeti u nešto za što nisi možda još spreman.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Odluka je pala

Na kraju odluka je ipak pala. Danas sam nakon nekoliko dana razmišljanja ipak odustao od potpisivanja novog ugovora sa sadašnjim poslodavcem. Ovu odluku sam donio teško. Jer danas ostati bez posla i pronaći novi posao nije lako. Dati otkaz u današnje vrijeme je luksuz. Barem ja tako mislim. A opet ostati raditi u firmi za ovakvu malu plaču opet nije rješenje. Jer u današnje vrijeme svaka kuna i lipa se dobro važe. I dobro je došla.

Donio sam ovu odluku dosta teško. Jer nije lako biti bez posla. To sam shvatio prijašnjih godina, kada sam bio nekoliko godina bez posla i korisnik socijalne naknade. I znam koliko je teško tako živjeti. A opet, raditi za tako malo plaču opet nije lako. I to znam iz vlastitog iskustva. Tako da sam teška srca se odlučio na takvo što.

A opet više nisam mogao preći nekih stvari u toj firmi. Tako da mi sada slijedi naporna potraga za drugim poslom. Ali opet ne gubim nadu, jer znam da ću upornim slanjem molbi doprijeti do neke prilike za drugim poslom. Jer prilika se skriva iza nekog kutka. I samo je pitanje trenutka kada će se prilika stvoriti.

Također razmišljam i o pokretanju nekog vlastitog posla. Ali i tu je potrebno dosta pažljiv biti i ne zalijetati se. Jer ako nemaš neki dobar poslovni plan ili ideju, lako možeš zaći u velike probleme. Ali, problem mi je doći do početnog kapitala. Nekog poticaja, koji bi mi pomogao da nekako pokrenem posao. Ideju što bih mogao raditi imam, ali je moram nekako još razraditi. Ali o svemu tome moram još dobro razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Promjena ili ne???

Nekako u zadnje vrijeme inspiraciju za pisanje tema i tekstova za svoje blogove dobivam uglavnom navečer. Imam dojam da je u zadnje vrijeme večer najbolje doba kada mi ide pisanje. Mada i ovaj puta ne znam što ću sve napisati u ovom tekstu. Ali nadam se da će ispasti nešto dobro od njega i da čete ga pročitati.

Sutra je novi radni tjedan. I sve je bliži dan kada mi istječe ugovor u sadašnjoj firmi u kojoj radim. Trenutno radim kao skladištar u jednoj varaždinskoj firmi. Ne ću navoditi njezino ime, jer mi nisu platili propagandnu poruku. I kako vrijeme ide, a pogotovo nakon dobivanja plače prošli tjedan, nekako sve više naginjem k tome da ne potpišem novi ugovor. Jer plača je uvijek nekako ista, a posao sve naporniji. Kako fizički, tako i psihički. A da ne pišem o nekim međuljudskim odnosima. I sve to pomalo me tjera da napustim ovaj posao.

Znam da nije pametno da pišem o poslu u firmi, jer bi mogao da pročita ovaj tekst i moj poslodavac. Ali riskirati ću. Sa nadom da ga ne će pročitati. Nikad nije pametno pisati o poslu i firmi u kojoj radiš, jer poslodavac može tko zna kako shvatiti napisani tekst. I onda se moraš suočiti sa posljedicama. Koje znaju biti svakakve.

Ovaj posao skaldištara i nije tako loš, nemam se na njega što žaliti. Ali plača nije nikakva, i zbog nje ne znam jeli vrijedan truda. A i neke kolege na poslu su takve kakve i jesu. I sa kojima nije baš najbolje raditi. I koji se nisu baš spremni mijenjati. A o ostalom da ne pišem. I bolje je da ne pišem, jer samo će mi živci još više stradati.

O odlasku negdje u inozemstvu ne razmišljam. Mada bih tamo možda bolje prošao što se posla tiče. Ali ušao sam u neku fazu života u kojoj mi je drag moj rodni grad. U mladosti sam maštao da odem negdje u Ameriku da radim. Bio sam njome zadivljen. Ali sada, kada sam u nekoj srednjoj dobi, nekako mi je ipak drag ovaj rodni grad i kraj u kojem sam odrastao. Mada nije ono što smo očekivali prije jedno 25 godina i više. Ali ipak ne znam što bih napisao.

Ali što god da je u pitanju, izgleda da je opet došlo vrijeme za neke promijene u poslovnom okruženju. I mnoge opcije su u pitanju. Čak i ona opcija za otvaranje vlastitog posla. Ali što god da bude, nadam se da će na kraju ispasti dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Praznik rada

Danas slavimo praznik rada. Jedini dan u godini koji je posvečen radu. Na žalost taj rad i se jako srozao zadnjih godina. Radnici rade za minimalac i sretni su da ga dobiju. I taj isti minimalac nije ima dovoljan ni za preživljavanje, a kamo li za nešto više. Radnik je postao potlačeni ili ostao potlačeni. Nekako mi se čini da od kada je počela borba za bolje uvjete rada nije se ništa puno promijenilo. Radnici su i dalje se muče i ne vide nikakvu budućnost u radu. Barem imam ja takav dojam.

Ne znam dali da vam izrazim čestitku za ovaj praznik rada. Jer kada vidim položaj radnika i uvjete rada i ostalog što ide uz to, nekako mi nije do slavlja i čestitanja. Jer i sam sam radnik u jednom skladištu. I vidim koliko je taj rad potlačeni. I koliko je nervoze među kolegama i kolegicama. Pa mi zato nekako sve to poznato.

Ali ipak, na kraju bih vam poželio da ostatak ovog dana provedete u miru sa svojim najbližima. I uživate u odmoru, koliko vam je to moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost