Arhive oznaka: Posao

Nemirna godinama

Ovu godinu mogu nazvati da mi je bila dosta nemirna godina. Ne ću reći burna, ali svakako je bila nemirna. I poslovno, i privatno i zdravstveno. To je ukratko rezime ove moje 2018. godine.

Nakon što sam krajem 2017 godine obavio operaciju žučnog kamenca, te dao otkaz u jednoj firmi, ova godina mi je počela bez posla. Ali srećom brzo sam našao posao u jednom skladištu. Iz kojeg su me doslovce kolege, a i šef otjerali svojim ponašanjem i uvredama. Vrijeđajući čak i moju majku. A da ostale psovke ne spominjem, jer su mi i dan danas odvratne i imam traumu od toga. A i da ne spominjem bezobrazno nisku plaču. Ali ubrzo sam našao posao u nekoj trgovini, u kojoj su me držali nekih mjesec dana. I nakon koje sam skoro dobio srčani infarkt kada sam vidim plaču. Ali nakon nekoliko mjeseci našao sam si posao u jednoj prehrambenoj industriji. I oni su me otjerali kao odbačenu prljavu krpu, kada sam bio prisiljeni da odem na bolovanje, jer sam nekako negdje pokupio neku bakteriju. Tako da se i ova godina završava bez posla i lošeg zdravlja.

Zdravlje mi je i ove godine bilo u banani. Na proljeće sam morao prohodati neku prehladu ili što li već, jer nisam mogao doći do doktora. Ali sam preživio. Da bih na kraju osmog mjeseca mi opet pozlilo da sam završio na hitnoj, jer su doktori mislili da imam srčani infarkt, kada sam vidio kakvu sam plaču dobio i kako su me u onoj trgovini izigrali. Ali na kraju je ispalo da sam valjda imao dispneju ili kako se već zove. Ali sam se i nakon ovog oporavio. Ali sam na jesen završio kod nekog doktora u bolnici, da mi prepiše neku terapiju. Ali nevolje su ponovo došle početkom dvanaestog mjeseca i kada su mi doktori otkrili da sam negdje nekako pokupio kampilobakteriju. Vjerojatno na poslu. A nekih dva tjedna prije je nisam imao. Tako da mi ova godina isto završava u nekom oporavku od bolesti.

Privatno nisam ništa bolje. Nije bilo ni nemiran život, a ni miran. Ali ne ću se žaliti, jer moglo je biti i gore, ali moglo je biti bolje. Ali ma kako god okrenuo, ispalo je tako kako je ispalo. Te se nadam da će iduća godina biti bolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Odbačena krpa

Danas sam konačno dobio prve dokumente iz sada bivše firme. Još mi preostaje riješiti neke stvari i više ne ću imati posla sa njima. I nakon svega toga ostaje mi gorčina na tu firmu, jer su pokazali svoju pravu narav. Pri tome mislim na firmu kao poslodavca, a radnicima ništa ne zamjeram.

Da, radnicima ne mogu ništa zamjeriti, jer neki od njih su se pokazali kao dobre kolege koji su me upozorili na neke stvari koje nisam smio uraditi. Ali šefovi i poslodavci su pokazali kakvi su kao šefovi. Ponajviše me je iznenadilo to što mi nitko nije javio na vrijeme da imam pravo na božićnicu u nekom paketu i bonu kojeg moram iskoristiti u nekom dućanu od firme. Te se sutra nekako potruditi da se organiziram da taj paket nekako dovezem kući, te da odem u taj neki dućan i da iskoristim taj bon. Ne znam kako, ali imam neku opciju, koja će me na žalost nešto koštati, ali dugog rješenja nemam i ne vidim.

Pravo je čudo da su mi dali tu božićnicu, koja će mi dobro doći. Ali sve to ostaje u gorčini što su me tako izigrali. I osjećam se kao odbačena prljava krpa, jer tako su se prema meni i ponijeli. Kao prema odbačenoj prljavoj krpi. Naime, prema nekim informacijama kada su saznali što me je zadesilo, koja bolest, mogli su mi prvo ponuditi neko drugo radno mjesto, gdje sa tom bolesti ne bi ugrozio tu proizvodnju, pa kad se riješim i ozdravim vratiti nazad u proizvodnju. Ali očigledno da ovim šefovima i poslodavcima to nije bilo na pameti, već me odbaciti kao neku prljavu krpu.

Jer, tako se i osjećam, odbačeno kao prljava krpa. Ali ne ću se žaliti, jer vjerujem i nadam se da ću se već nekako snaći. Mada će mi sa tom bolesti i tom bakterijom biti sužen izbor poslova i natječaja na koje se mogu javiti. Ali kako sam napisao, vjerujem da će se ubrzo pojaviti neko rješenje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Kako se zarazio?

Počinjem pisati ovaj tekst sa željom da svjedočim kako sam dobio ovu bakteriju od koje trenutno bolujem kako sam došao do nje. A ne da nekog vrijeđam. I da vama posvjedočim kroz što prolazim. A i u prijašnjim tekstovima sam isto tako želio svjedočiti o svemu što prolazim kroz život, a ne da nekoga uvrijedim. Stoga vas molim da m oprostiti ako se nakon moji tekstova neki od vas osjete uvrijeđeno.

Naime,kako sam pisao u prijašnjem tekstu, ovih dana, jedno desetak dana,sam ponovo na bolovanju. I prije dva dana sam saznao u čemu je problem. Kada je sve to počelo, i kada sam prvi puta dobio dosta visoku temperaturu, prvo što sam mislio da će me sinusi opet gnjaviti i mučiti. Ali na žalost nisu oni bili u pitanju. Kako sam se oporavio, uspio sam još dva dana da nekako radim. Te sam treći dan ujutro dobio i proljev. Te sam pomislio tada je je to možda obična viroza. I javio sam na posao da nisam u stanju raditi, te da moram doktoru da vidim što je. Kako sam bio poučen nakon one tragedije sa salmonelom koja je pogodila moju obitelj prije dvije godine, otišao sam do doktora, da vidim je li to bila obična viroza ili je u pitanju nešto drugo. Kako salmonela i obična viroza imaju gotove iste simptome, odlučio sam da se savjetujem sa doktorom. Da vidimo što zapravo problem.

I tako doktor me je uputio da odnesem stolicu na pregled u bolnicu na mikro biologiju. Ali kako sam sam se polako počeo oporavljati dogovorio se sa doktorom da prekinemo bolovanje i da se vratim na posao. A i kako nalaz nije još stigao, mislio sam da je sve u redu.Mada neke izjave doktora nisu baš mi pružale nadu da će biti bolovanje. I tako ovaj ponedjeljak zaključili bolovanje. Ali dan kasnije došao mi je jedan gospodin sa nekog Zavoda za epidemiologiju i još nekog u kućnu posjetu i obavijestio me je nalaz došao i da imam tu neku kompilo bakteriju. I da nažalost još nisam spreman za odlazak na posao. Što me je naravno iznenadilo. Te je ispunio neki anketni list preko kojeg je uzeo neke podatke. I poslao me nekoj doktorici na taj zavod da sa njom riješim neke stvari.

I tako sam otišao i os doktorice dobio neki nalaz ili pismo, ne znam kako da ga nazovem, sa kojim sam otišao popodne svom doktoru. Kojij e na kraju otvorio novo bolovanje pod novom šifrom. Jer je i on dobio nalaz. Te prepisao neke antibiotike koje moram piti i preporučio mi neku prehranu. I tako sam ostao na bolovanju do daljnjega. Jer koliko sam shvatio u razgovoru sa doktorima da moram ostati na bolovanju i da ne smijem po nekom zakonu ići raditi dok se ne očistim od te bakterije. I dok dvije stolice ne pokažu dva negativna nalaza na tu bakteriju.

A prije nego sam prije jedno tri tjedna morao obaviti sanitetski pregled, na njemu nisu našli nikakvu bakteriju. Tako da sam se morao zaraziti negdje nakon tog nalaza. A kako radim u nekom prehrambenom poduzeću, dok god imam tu bakteriju ne smijem raditi u takvom poduzeću. A radim u mesnoj industriji. Stoga sam zbog toga ostao na bolovanju. A dokle, još ne znam.

A kako sam i gdje dobio tu bakteriju, ne mogu sa sigurnosti reći gdje.Ali najvjerojatnije sam dobio na poslu, jer jedino tamo sam tu bakteriju mogao dobiti. Jer radim sa sirovim mesom. A koliko sam shvatio, jedino tako se može dobiti ta bakterija. Istina je da sam jeo neka jaja i pileće meso. Ali ona su bila dobro termički obrađena, pa sumnjam da sam dobio preko te hrane. A i preko mačka sa kojim sam bio isto u kontaktu sumnjam da sam dobio tu bakteriju. A trudio sam se kako na poslu, tako i privatno da dobro obavim svoju higijenu. Ali je na kraju ispalo da se je ta bakterija nekako ipak provukla i zarazila me je. Te prisilila na bolovanje.

Mada moram priznati da sam u dosta navrata na poslu osjetio da to meso dosta smrdi. A kako radim sa svježe zaklanim pilićima, čudno mi je bilo da to meso tako smrdi. Sa čime se nikad u životu nisam susreo.Jer gdje god da sam kupovao sirovo meso nikad nisam osjetio ovakav smrad. Istina je meso ima onaj svoj karakterističan miris, ali nikad nisam osjetio smrad tog mesa. Tako da sam nakon ovog ostao u čudu i pitanju o čemu se radi. Ili je meso loše obrađeno ili bilo zaraženo ili nešto sasvim treće. Možda nikad ne ću saznati istinu, ali ostaje gorčina u meni da sam zaražen sa bakterijom sa kojom se nikad nisam susreo za svog života i prvi puta je u životu čuo za nju. Te se sada moram suočiti sa njom i nekako se je riješiti i oporaviti od nje. Jer druge mi nema.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Usklađivanje obaveza

Moj drugi radni tjedan polako ide kraju u novoj firmi. I polako svakim danom sve više stječem znanje u poslovima. I vjerujem da ću se s vremenom naučiti raditi nove poslove.

Da,polako se sve više navikavam na novi posao. I sve više novosti u poslu dobivam. I samo si moram dati truda da ih savladam i naučim.Te će mi polako sve lakše biti na poslu. Jedini problem ovih dana mi je bila ova hladnoća koja je zavladala vani. I koja me je više iscrpila nego sam posao. Mada i sam posao je naporan i monoton. Ali vjerujem i nadam se da ću se i na to naviknuti. Nije svaki posao isti, ali ako se nešto želi onda se to i može. Svaki početak na novom poslu je težak. Ali s vremenom se i to savlada i onda postaje nešto lakše. A koliko ću ostati, još ću vidjeti.

Nažalost sa početkom rada na novom poslu imam manje vremena da se posvetim svojim omiljenim hobijima. Čitanjem knjiga, fotografijom,izradom goblena. Tako da još uvijek nekako pokušavam uskladiti svoje poslovne i privatne obaveze sa bavljenjem tim hobijima. Mada sam se najviše posvetio ovih dana izradi goblena, nadam se da ću s vremenom naći i vremena da pročitam i neku knjigu. A što se fotografije tiče, još će biti neko vrijeme u mirovanju. Jer još uvijek nisam spreman na investiciju oko kupnje novog i boljeg fotoaparata.

Trenutno radim jedan goblen koji bih jednog dana poklonio svojim nećakinjama.Da, bavim se i izradom goblena. Jednim predivnim hobijem koji me ispunjava i smiruje. Planirao sam taj goblen dovršiti do ovog Božića, te ga staviti u okvir. Ali na žalost zbog poslovnih i privatnih obaveza ne će biti gotov na vrijeme. Pa ću ga naknadno morati pokloniti nećakinjama, nekom drugom zgodom i prilikom. I za kojeg se nadam da će ih razveseliti.

Što se tiče čitanja knjiga, na žalost i on je u nekom mirovanju. Nakon što odradim smjenu na poslu i obavim neke privatne obaveze, uhvati me umor. Umor koji mi ne dozvoljava da se posvetim čitanju. Te zbog tog umora na žalost ne bih mogao da kvalitetno čitam knjigu.Tako da još uvijek pokušavam da pronađem neko doba dana kada bih mogao čitati knjigu. Ili neki dan koji bih posvetio samo knjizi. Ali vjerujem da će se i to uskladiti. Jer ipak druženje sa knjigom mije najljepše i najbolje provedeno vrijeme.

A što se fotografije tiče, odlučio sam se na to da taj hobi stavim u mirovanje, dok ne riješim neke financijske probleme i stvorim priliku da se odvažim na investiranje u bolju foto opremu. Naime,nekako sam shvatio daj je vrijeme da se osuvremenim u foto opremi ida si nabavim bolju opremu. Jer sa sadašnjim foto aparatom sam još uvijek ograničeni. Ali i za to će doći vrijeme. Samo moram da si dovedem financije u red.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Stres i nebriga

U prijašnjim postovima sam pisao o tome kako je nastupilo vrijeme u kojem poslodavci se našli u situaciji da ne mogu birati radnike,zbog masovnog odlaska ljudi svih dobi iz Lijepe naše.

Pisao sam o ovoj temi, jer slažem se sa svima ostalima koji dijele ovo moje mišljenje. Ili bolje napisati da ja dijelim njihovo mišljenje.Na žalost zbog općeg stanja u gospodarstvu i u ostalim dijelovima društvenog života, odlazak ili možda bolje napisati bijeg ljudi iz ove zemlje je postala realnost i stvarnost današnjeg vremena.Konačno je došla na naplatu loše vođena politika svih prijašnjih vlada, odnos prema malim ljudima i radnicima. Od vrha vladajuće garniture do najnižih slojeva društva. Ta nebriga prema ljudima i zanemarivanje njihovih potreba. A da o ostalim temama ne pišem.

I tome se ne vidi kraja, toj nebrizi prema ljudima, radnicima, društvu.To izbjegavanje sa suočavanjem sa prošlosti i inim temama. Ljudima,narodu je dozlogrdilo ovo stanje u Lijepoj našoj i počeli su bježati samo da više ne moraju podnositi sva ta ponižavanja. A vladajućoj garnituri to nikako da dopre do mozga. Tako da zbog toga ne vjerujem da će se egzodus naših sugrađana ne će tako skoro zaustaviti.

Jedan od problema sa kojim se susrećem kod svakog početka rada u novoj firmi i na novom radnom mjestu jest to da se iznova moram učiti o novom poslu, upoznavati nove radne kolege sa kojima počinjem raditi.Stjecanje nove rutine u poslu i životu. I to postaje sve više stresno za moje zdravlje i život. I sve mi se je teže nositi sa time. Jer u zadnjih dvije godine ovo mi je peto radno mjesto i peta firma u kojoj sam se zaposlio. I nadam se da ću ovaj puta ostati malo duže. A da li ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Problemi sa radnicima

Preživio sam i prvi radni tjedan na novom poslu. I danas sam se samo posvetio odmoru. I uživanju u odmoru. A što se tiče posla sretan sam da sam a dobio i da ga imam. Makar sam ugovor dobio na mjesec dana, ali ipak sam sretan.

Dobiti posao danas je kao dobiti neki dobitak na lutriji. A još ga je teže i zadržati. Mada i to polako sve više ne vrijedi, jer ljudi svih dobi bježe iz Lijepe naše zbog ovog stanja u njoj. I kao što sam možda pisao, poslodavci moraju mijenjati svoj odnos prema radnicima.Jer više nemaju izbora. I moraju se nekako snaći sa ovim radnicima koji su još ostali u Lijepoj našoj.

Možda je i to razlog zašto sam tako lako dobio ovaj sadašnji posao. Jer ova sadašnja firma isto muku muči sa pronalaskom radnika. A i muku muče sa time da koliko god zaposlili nove radnike, stari im bježe. Već sam ovih dana doživio i to da je jedna od starijih radnica dala otkaz. Razlog tome nisam saznao, a i nije važno. Ali gorčina je u tome da i iz ove firme radnici bježe.I to je realnost.

Također me je ovih dana iznenadila i vijest iz jedna varaždinske firme, u kojoj sam donedavno i ja radio, da im je plača isplaćena u dva djela. I da i oni imaju problema sa radnicima. Što i nije neka novost. Jer sa njima muku muče već duže vrijeme. I ne čudi me da imaju problema sa pronalaskom radnika, kada ih ne plaćaju baš najbolje. A svatko odlazi tamo gdje može zaraditi bolju plaču.

I ta plača je jedan od najvećih problema sa kojima se svi suočavaju.Dok god radnici budu potplaćeni, biti će problema sa pronalaskom radnika. I dok se to ne riješi, biti će problema. Naravno nije samo plača problem, već i društvene prilike u zemlji. I zbog kojih ljudi bježe iz ove zemlje. Ali to je druga priča.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Promijenila se vremena

Evo preživio sam prva dva dana na poslu. Naime,za one koji ne znaju ovih dana sam počeo raditi u novom poduzeću,na novom radnom mjestu. Nakon što sam prekjučer konačno dovršio neki liječnički pregled, otišao sam u to poduzeće i potpisao sam ugovor o radu. I jučer sam počeo raditi. Konačno nakon nekoliko mjeseci da ponovo radim. Mada je ugovor na mjesec dana, ne ću se žaliti.

Posao jest fizički naporan i monoton, ali sretan sam da sam dobio priliku da se pokušam dokazati. Dovoljno dokazati da me zadrže što dulje na ovom poslu. Mada su prvi dani bili naporni i problema i učenje u snalaženju na poslu, tko je tko, gdje se što nalazi i slični problemi u tome. Ali uspio sam preživjeti. Mada ću još puno toga morati savladati i naučiti, ali vjerujem da će se i to s vremenom posložiti. Ne možeš već prve dane sve saznati i naučiti. A i steći neku rutinu. Tako da mi slijede dani stjecanja rutine na poslu i oko posla. Ali i to će se posložiti. Glavno je da sam počeo raditi i sretan sam zbog toga.

Da vremena su se promijenila. I koliko sam ovih dana uvidio, ni ovaj poslodavac nema više nema puno izbora oko radnika,jer svi bježe iz ove države, bez obzira na svoju dob. Tako da su počeli primati i radnike nazad koji su ih napustili, a i dob radnika im nije važna. Ali ipak negdje sam čuo da se i dalje poslodavci loše ponašaju prema radnicima. Tako da se i to mora promijeniti.Treba se boriti da se i to promijeni, jer to ponašanje poslodavaca više nije za toleriranje.

Mada moram priznati da sam ovih dana, a i danas, bio dosta nervozan kako će biti na ovom poslu prvih dana.Ali na kraju nije bilo tako strašno. I posao nije toliko strašan.Barem u ovom pogonu gdje sam počeo raditi. I kao i obično, uzalud sam bio nervozan i uznemiren. Samo si sada moram dati truda da ga što bolje radim i da se naviknem i na ovaj posao. Što prije i što bolje. Pa ćemo vidjeti kako će sve ići dalje.

Danas dobiti posao je kao osvojiti jack pot na lutriji. A još ga je teže zadržati. Ali što se hoće i želi, nije teško. Jer lijepo je biti zaposlen. I dobivati svoju plaču, makar nije velika. Ali dobrano i uz puno muka i truda zarađena. I lijep je osjećaj dobivati plaču,ma koliko mala bila.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti