Doživljaji

Kroz vrijeme traženja posla proživio sam svašta i mnogi od tih doživljaja nije za javnost. Bili su oni lijepi događaji, a i oni loši. Ali iz svakog događaja sam izašao za jedno novo iskustvo.

Tražeći posao, proživio sam dosta raznih događaja. I ne bi sivi stali u jedan ili nekoliko postova. Jedna stvar koja mi se događa jest ta da dok sam počeo raditi i odradio nekoliko dana, znali su mi se javljati iz nekih poduzeća da me pozovu na intervju za posao. Ali na žalost morao sam ih odbiti, zbog toga što sam već potpisao ugovor i radio nekoliko dana. I nisam mogao već nakon nekoliko dana dati otkaz u tom poduzeću. I preći raditi u to poduzeću. Jer ja sam takav kada jednom počnem raditi u nekom poduzeću, onda nastojim odraditi taj ugovor o radu do kraja. I ako sam zadovoljan onda volim i ostati raditi u tom poduzeću. Mada se je u zadnja dva do tri posla pokazalo da je bolje bilo da sam odmah otišao, jer se je pokazalo da sam ubrzo dobio otkaz zbog bolovanja.

Prošle godine krajem studenog sam počeo raditi u jednoj mesnoj industriji ovdje u Varaždinu. Kako sam prije početka rada morao proći neki sanitarni pregled, prošao sam ga bez problema i bilo je sve u redu. I nakon nekih dva tjedna završio sam na bolovanju, jer sam u tom pogonu u kojem sam radio pokupio neku bakteriju. Zbog koje mi nisu dali da se vratim na posao. I zbog toga mi nisu produžili ugovor, jer sam bio na bolovanju. Unatoč tome što su znali i bili obavješteni o kojoj se bolesti radi. I zbog koje nisam mogao raditi dok se je ne riješim. Ali to ih nije spriječilo da mi daju otkaz.

Na zadnjem poslu sam završio na bolovanju zbog operacije bruha. I o tome sam pisao u prijašnjim poslovima. I ovdje mi je poslodavac dao otkaz. I svom silom je želio da mi ga da pod bolovanjem. Ali sam ipak nekako uspio odraditi bolovanje i na kraju ipak dobio otkaz. Tako da se je i tu pokazalo da poslodavac nije osoba sa kojom se treba imati bilo kakav posao.

Za vrijeme odlazaka na intervjue za posao znala mi se događati i jedna lijepa stvar. A ona je bila u tome da sam morao ići malo izvan grada na neki intervju za posao. I kako sam jedan dio do te firme proći pješice, od autobusne stanice do tog poduzeća, znali su mi neki nepoznati ljudi stati i pokupiti me i odvesti dio puta do grada. Na čemu sam ostao ugodno iznenađeni. Da mi nepoznati ljudi stanu i izađu tako ususret. I na čemu sam im veoma zahvalan. I to mi pokazuje da ima još dobrih ljudi koji su spremni pomoći osobi u nevolji. I pomalo mi vraća vjeru u ljude.

Bila je i jedna situacija sa jednim poduzećem da su mi na razgovoru za posao rekli da će me zaposliti i obavijestiti u roku od dva dana kada da dođem na potpisivanje ugovora. A kada su prošla ta dva dana, nazvali me i rekli mi da ipak ne će sa mnom potpisati ugovor. Ne mogu vam opisati ogorčenje koje sam tada osjećao i kako sam se jadno osjećao. Da su se tako poigrali sa mnom. Što nije bilo lijepo od njih i samo su pokazali kakvi su kao poslodavac.

Nije se lijepo tako poigravati sa ljudima, reći im jedno i onda sasvim drugo napraviti. Jer svi mi imamo osjećaje i svoje probleme i obaveze koje moramo rješavati. I posao nam puno znači. A to što su me tako odbili je njihov problem, a ne moj. Jer sam uspio pronalaziti do sada poslove. A i uspjet ću ponovo pronaći neki novi posao. A oni su na gubitku, jer su možda u meni izgubili dobrog radnika, sa koji bi mogli biti zadovoljni. Dok sa nekim drugima bi možda imali samo probleme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Oglasi

Idem dalje

Da, tako je to. Jučer sam probio led sa tim prvim razgovorom za posao u potrazi za novim poslom. I ne znam koliko će dugo trajati ta moja potraga za novim poslom ovaj puta. Jer svaki puta je drugačije.

Drago mi je da sam jučer obavio taj razgovor za posao, jer mi je malo podiglo moral i nadu u toj potrazi za novim poslom. Kako obavim koji razgovor za posao, tako se i ja bolje osjećam. Jer ta potraga me pomalo čini depresivnim. Jer sve se svodi samo na slanje molbi i pomalo su rijetki poslodavci koji me pozovu na razgovor za posao. Ne znam u čemu je problem, ali ipak se ne predajem. I šaljem molbe na svaki natječaj za posao za koji smatram da sam sposoban da ga radim.

Znam da ne mogu raditi svaki posao i da ne znam raditi svaki posao. Da nisam za svaki posao. Ali još uvijek ima dovoljno poslova koje bih znao raditi i u kojima imam iskustva. Ponajviše u radu u skladištu i na proizvodnim linijama. A ponešto i u trgovini. I na takve natječaje se nastojim javljati. Naravno, šaljem i na još neke druge poslove, poput onih poslova na čišćenjima poslovnih prostora, rada u tvornicama na raznim linijama i sličnim poslovima. Naravno, nije isto raditi na svakoj liniji, ali to se dade naučiti. I može se brzo savladati znanje rada na nekoj proizvodnoj liniji. Nije to neki problem. A i na poslovima u skladištu i čišćenju prostora i slično.

Nisam izbirljiv što se posla tiče. I rado ću prihvatiti se bilo kakvog posla, samo da je poslodavac u redu, a i kolege na poslu također. Ali to je teško postići, jer još uvijek je većina poslodavca dosta neugodna i nije prema radnicima baš naklonjena. U ovom kaosu koji vlada na tržištu rada, kada se sve više ljudi odlučuje na odlazak iz Lijepe naše, jedna stvar je nekako postala dobra i pozitivna. A to je da radnici koji su već u godinama počinju dobivati priliku da se zaposle. Radnici koji spadaju u skupinu koja se teže zapošljava se sve lakše zapošljava. Jer poslodavci su sve više prisiljeni da se i njima okreću. Što je sasvim lijepa novost. Jer i ja spadam u tu skupinu radnika. I to me samo motivira i pruža nadu da ću se uskoro negdje ponovo zaposliti. Samo treba biti uporan i strpljiv.

A u međuvremenu dok ne pronađem neki novi posao, pokušat ću obnoviti neka znanja i obnoviti neke hobije, što bi mi možda moglo pomoći u potrazi za poslom i u budućem radu. Jer u današnje vrijeme stalno moraš raditi na sebi i svom usavršavanju, ako želiš opstati na tržištu rada.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Počeli razgovori za posao

Moja potraga za novim poslom se nastavlja. Danas sam nakon dužeg vremena bio na nekom razgovoru za posao. Koji je prošao uobičajeno. Tako da je ovime počela ista ona stara rutina, kada ću obilaziti firme i te razgovore za posao sa nadom da će se negdje zalomiti posao.

Da, polako je počelo sa tim razgovorima za posao. Razgovor za posao je bio kao i većina drugih razgovora. I nemam što drugo dodati. Ovim razgovorom za posao počela je ona frustracija oko tih razgovora za posao, kada samo obilazim te firme i sve se samo svodi na te razgovore za posao. I što nikako da probijem taj ledeni zid na tim razgovorima za posao. Razumijem da se to mora obaviti, da se dobije one neke prve i početne informacije o firmi i poslodavcu i poslu. Ali moram priznati da mi je već dosta tih razgovora i da bih se više volio dokazati kroz neki probni rad na poslu, nego se toliko predstavljati na tim razgovorima za posao. Lako je u teoriji se dokazivati, ali više cijenim da se kroz praktičan rad dokazujem na poslu i da li smo ta firma i ja za poslovnu suradnju.

Ali bez obzira na to da li ću u ovoj firmi dobiti posao ili ne, dalje ću slati molbe i dalje pregledavam natječaje za posao. I kao što sam pisao u prijašnjim postovima, uporno ću slati molbe dok se negdje ne zalomi neki posao. Samo se nadam da će budući poslodavac biti bolji čovjek od ovog poslodavca iz servisa za čišćenje u kojem sam radio do nedavno. Ne želim ga spominjati, jer se je poslodavac ponio bezobrazno.

Mada se konstantno javljaju u natječajima jedne te iste firme, ali ipak se zna pojaviti neka nova firma kojoj se možeš javiti. Kako sam ovisnik o mreži svih mreža, jednom prilikom sam naišao na članak u kojem se je spominjalo da ako neka firma stalno traži nove radnike, onda sa tom firmom nešto nije u redu ili u toj firmi nešto nije u redu, jer stalno traže nove radnike i velika je fluktuacija radnika. Što je istina, jer sam kroz rad u mnogim firmama uvidio da postoje neki problemi bilo sa poslodavcem ili plaćom ili je u pitanju nešto sasvim treće. Tako da treba izbjegavati ovakve firme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Ponovo nezaposlen

Kako je moje bolovanje završilo, tako sam ipak dobio otkaz. I nakon toga osjećam mučninu, jer taj moj bivši poslodavac je pokazao svoju pravu sliku o sebi i svoj odnos prema radnicima. Dobro je da je to na početku pokazao, kakva je osoba i sa takvom osobom ne trebam imati ikakav poslovni odnos.

Nakon svega što sam proživio u zadnjih skoro dva mjeseca ostaje mi gorčina i mučninu u sebi. Da me jedna takva osoba tako besramno je gnjavila za vrijeme bolovanja i optužila za nešto što nisam kriv. I da sam naletio na jednu takvu osobu. Žalosno je da takvi ljudi postoje i da su na poziciji direktora u firmi. I da zloupotrebljavaju na takav način svoj položaj. A ne shvaćaju da nema nas radnika ne bi ni oni imali svoje firme. Ne želim nikome zlo, jer ono se može mi vratiti kao bumerang u puno gorem obliku. Ali već će mu se nekako vratiti. Samo je pitanje vremena.

I tako sam ovih dana ponovo nezaposlen. I polako pokušavam doći k sebi i shvatiti što se je dogodilo. Te sređujem ono potrebno da ostvarim neka prava kao nezaposlena osoba. Dok ne nađem neki novi posao. Koji će se već pojaviti, samo je potrebno strpljenje i upornost u slanju molbi i odlasku na intervjue. I samo je pitanje vremena kada će se zalomiti neki novi posao.

Pomalo me je i strah oko tog novog posla, da se ponovo mi ne zalomi da zbog nečeg opet ne odem na bolovanje. I zbog toga ostanem bez posla. Jer sam i u predzadnjoj firmi ostao bez posla jer sam završio na bolovanju. Tada sam pokupio neku bakteriju na poslu zbog koje sam završio na bolovanju. A da stvar bude još ljepša, nakon nekoliko tjedana direktor te firme se je žalio kako ne može naći radnike. Naravno da ih ne može naći, kada svi bježe od te firme i ne žele da rade za poslodavca koji se prema radnicima se odnosi sa nepoštivanjem.

Da bi stekao poštovanje radnika, moraš pokazati da ga poštuješ, priznati njegova prava i pošteno platiti, pa ćeš steći njihovo poštovanje. Ljudi nisu glupi i ne daju se maltretirati od poslodavaca. I to je jedan od razloga zašto ljudi bježe iz Lijepe naše. Mada i vani ne cvjetaju ruže, ali barem znaju za što rade. Barem ja tako razmišljam. Da sam mlađi možda bih i ja otišao, ali sada u ovim svojim srednjim godinama nekako mi se ne da napuštati svoj predivni grad u kojem živim cijeli život. I u kojem već imam na neki način izgrađen život. I nemam više živaca da odem negdje i sve ponovo ispočetka gradim.

I nakon svega, ipak se nadam da će se uskoro pojaviti neki posao. Ponuda barem ima, samo je potrebno pametno odigrati igru. A koliko ću uspjeti, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Koristan osjećaj

Sjedim za kompjuterom i razmišljam što da napišem u ovom postu. Kako sam cijeli ovaj tjedan radio podnevnu smjenu, na žalost nisam bio u mogućnosti da čitam knjigu koliko sam želi. Što je pomalo dobro, jer sam se malo odmorio od čitanja. Jer zbog obaveza, kako privatnih tako i poslovnih nisam imao baš vremena da se posvetim čitanju.

Da, na žalost ovaj tjedan nisam imao vremena za čitanje knjige onoliko koliko sam želio i navikao da čitam. Što je donekle i dobro, jer sam se malo odmorio od čitanja. Dobro je ponekad uzeti nekoliko dana odmora od čitanja, da se malo predahnemo. Jer kao i u drugim poslovima, i u čitanju se može dosta umoriti. Što uzrokuje gubitak koncentracije. A i nakon odmora ponovo nam se može javiti žar i želja za daljnje čitanje. Jer čitanje mora biti užitak, a ne neka obaveza i briga. Naravno sa čitanjem obogaćujemo svoj rječnik, svoju kulturu, svoj život. Čitanje je nešto najljepša aktivnost koju možemo imati u slobodno vrijeme.

Kako sam počeo raditi, tako su počele i one slatke brige oko odlaska na posao, slatke brige rada na poslu, koje su uobičajene u svakom poslu. Te onaj užitak umora na kraju smjene kada ideš kući da se odmoriš i da si odradio još jedan dan. Sa nadom da ćeš dobiti plaču na vrijeme, ma koliko ona mala bila. Te da ćeš moći platiti račune, nešto si priuštiti što ti treba u životu. Ako si čovjek može išta priuštiti u životu sa ovim malim plaćama. Jer plaće su male, ali čovjek mora da bude sretan da je dobije.

Zadnjih nekoliko mjeseci sam bio korisnik Centra za socijalnu skrb. I moram priznati da ovo nije život. Barem u mojem slučaju. Naknada nije bila dovoljna da si pokriješ ni ono najosnovnije u životu. I to je bilo vegetiranje u životu, i daleko od života koji bih morao i mogao imati. Tako da mi je ovaj posao samo poticaj u životu da se što prije skinem sa socijalne skrbi, jer mi je postalo mučno u životu tih nekoliko mjeseci. Jer dok su drugi radili, ja sam gubio vrijeme uzalud. Vodio rat sa vjetrenjačama u vidu poslodavaca, da me zaposle i pruže priliku da im se dokažem na poslu i djelu. I bila je to uzaludna borba, koja je na kraju ipak rezultirala da sam kod sadašnjeg poslodavca zaposlim i pokušam dokazati da me što dulje zadrži na poslu. I da tako nešto pokušam ostvariti u životu.

Lijepo je dobiti priliku da radiš negdje i da se osjećaš korisnim. Jer ovi mjeseci bez posla i na socijali su me jako psihički ubijali, jer nisam nigdje radio i osjećao se bijedno i jadno. Da nije bilo knjiga i romana, vjerujem da bih poludio do kraja. Knjiga mi je barem malo i na kratko davala neku utjehu i bijeg od svakodnevnih briga. Te pružala neku utjehu i veselje koju nisam drugdje nalazio. Lijepo se je osjećati korisnim i da si negdje koristan. Ma koliko težak posao bio, ma koliko sve naporno bilo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Promijenila se vremena

Evo preživio sam prva dva dana na poslu. Naime,za one koji ne znaju ovih dana sam počeo raditi u novom poduzeću,na novom radnom mjestu. Nakon što sam prekjučer konačno dovršio neki liječnički pregled, otišao sam u to poduzeće i potpisao sam ugovor o radu. I jučer sam počeo raditi. Konačno nakon nekoliko mjeseci da ponovo radim. Mada je ugovor na mjesec dana, ne ću se žaliti.

Posao jest fizički naporan i monoton, ali sretan sam da sam dobio priliku da se pokušam dokazati. Dovoljno dokazati da me zadrže što dulje na ovom poslu. Mada su prvi dani bili naporni i problema i učenje u snalaženju na poslu, tko je tko, gdje se što nalazi i slični problemi u tome. Ali uspio sam preživjeti. Mada ću još puno toga morati savladati i naučiti, ali vjerujem da će se i to s vremenom posložiti. Ne možeš već prve dane sve saznati i naučiti. A i steći neku rutinu. Tako da mi slijede dani stjecanja rutine na poslu i oko posla. Ali i to će se posložiti. Glavno je da sam počeo raditi i sretan sam zbog toga.

Da vremena su se promijenila. I koliko sam ovih dana uvidio, ni ovaj poslodavac nema više nema puno izbora oko radnika,jer svi bježe iz ove države, bez obzira na svoju dob. Tako da su počeli primati i radnike nazad koji su ih napustili, a i dob radnika im nije važna. Ali ipak negdje sam čuo da se i dalje poslodavci loše ponašaju prema radnicima. Tako da se i to mora promijeniti.Treba se boriti da se i to promijeni, jer to ponašanje poslodavaca više nije za toleriranje.

Mada moram priznati da sam ovih dana, a i danas, bio dosta nervozan kako će biti na ovom poslu prvih dana.Ali na kraju nije bilo tako strašno. I posao nije toliko strašan.Barem u ovom pogonu gdje sam počeo raditi. I kao i obično, uzalud sam bio nervozan i uznemiren. Samo si sada moram dati truda da ga što bolje radim i da se naviknem i na ovaj posao. Što prije i što bolje. Pa ćemo vidjeti kako će sve ići dalje.

Danas dobiti posao je kao osvojiti jack pot na lutriji. A još ga je teže zadržati. Ali što se hoće i želi, nije teško. Jer lijepo je biti zaposlen. I dobivati svoju plaču, makar nije velika. Ali dobrano i uz puno muka i truda zarađena. I lijep je osjećaj dobivati plaču,ma koliko mala bila.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Nepopularni potezi

Nakon onog probnog rada početkom tjedna i njegovog odustajanja, polako sam došao k sebi. Kako je taj poslodavac rekao da navratim jedan dan da mi da nešto novaca, jučer sam navratio u upravu firme. I kao i obično nije ga bilo. I nije ni uopće dao neki nalog nekoj svojoj djelatnici upute kako da to riješi sa mnom. I na žalost morao sam se odlučiti za jedan nepopularan potez, a to je da sam ga prijavio inspekciji. Koja je zaprimila moju prijavu. I sad čekam na rezultate.

Nažalost, još uvijek neki poslodavci nisu naučili lekciju kako seodnositi prema radnicima. Posebno sada u ovo vrijeme kada mladi istari bježe glavom bez obzira iz ove zemlje zbog ponašanjaposlodavaca prema radnicima. Pitam se da li će ikada naučiti. Madačitam u medijima da si neki poslodavci konačno shvatili da ovakvimplaćama ne će zadržati i pridobiti radnike, pa su odlučili se napovećanje plača. Nada se da je to konačno neki prvi znak premaboljem odnosu prema radnicima. Jer već je odavno je to trebalouraditi. Ne čekajući da politika i vlada naprave nešto po tompitanju. Jer ni vlada ni politika ne će to nikada uraditi.

Naravno,nije samo odnos poslodavaca prema radniku razlog zašto ljudi bježeiz ove države. Već i opće stanje društva i politike. Društva ipolitike koja je još uvijek zapela u nekoj prošlosti. I iz koje nenamjerava se tako brzo i lako izvući. A da ne pišem i o nekimdrugim temama. Kao što su korupcija, odnos prema ženama i takodalje. Takoda me ne čudi kada vidim o kojim temama se raspravlja u društvu,kako ne postoji volje da se raščisti sa prošlosti, i ne postojivolja da se povijest ostavi povijesti, neprestano izmišljanjekojekakvih afera, da ljudi bježe od toga, jer im je dosta.

Da,na žalost tako je to u ovoj državi. I dok ne raščistimo sa timekao društvo, nema nam budućnosti. Ako je uopće imamo i ako onauopće postoji? Što se i ja također pitam. I to bi se svi trebalipitati.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost