Promijenila se vremena

Evo preživio sam prva dva dana na poslu. Naime,za one koji ne znaju ovih dana sam počeo raditi u novom poduzeću,na novom radnom mjestu. Nakon što sam prekjučer konačno dovršio neki liječnički pregled, otišao sam u to poduzeće i potpisao sam ugovor o radu. I jučer sam počeo raditi. Konačno nakon nekoliko mjeseci da ponovo radim. Mada je ugovor na mjesec dana, ne ću se žaliti.

Posao jest fizički naporan i monoton, ali sretan sam da sam dobio priliku da se pokušam dokazati. Dovoljno dokazati da me zadrže što dulje na ovom poslu. Mada su prvi dani bili naporni i problema i učenje u snalaženju na poslu, tko je tko, gdje se što nalazi i slični problemi u tome. Ali uspio sam preživjeti. Mada ću još puno toga morati savladati i naučiti, ali vjerujem da će se i to s vremenom posložiti. Ne možeš već prve dane sve saznati i naučiti. A i steći neku rutinu. Tako da mi slijede dani stjecanja rutine na poslu i oko posla. Ali i to će se posložiti. Glavno je da sam počeo raditi i sretan sam zbog toga.

Da vremena su se promijenila. I koliko sam ovih dana uvidio, ni ovaj poslodavac nema više nema puno izbora oko radnika,jer svi bježe iz ove države, bez obzira na svoju dob. Tako da su počeli primati i radnike nazad koji su ih napustili, a i dob radnika im nije važna. Ali ipak negdje sam čuo da se i dalje poslodavci loše ponašaju prema radnicima. Tako da se i to mora promijeniti.Treba se boriti da se i to promijeni, jer to ponašanje poslodavaca više nije za toleriranje.

Mada moram priznati da sam ovih dana, a i danas, bio dosta nervozan kako će biti na ovom poslu prvih dana.Ali na kraju nije bilo tako strašno. I posao nije toliko strašan.Barem u ovom pogonu gdje sam počeo raditi. I kao i obično, uzalud sam bio nervozan i uznemiren. Samo si sada moram dati truda da ga što bolje radim i da se naviknem i na ovaj posao. Što prije i što bolje. Pa ćemo vidjeti kako će sve ići dalje.

Danas dobiti posao je kao osvojiti jack pot na lutriji. A još ga je teže zadržati. Ali što se hoće i želi, nije teško. Jer lijepo je biti zaposlen. I dobivati svoju plaču, makar nije velika. Ali dobrano i uz puno muka i truda zarađena. I lijep je osjećaj dobivati plaču,ma koliko mala bila.

Toliko od mene večeras, jer umoran sam i odoh polako na počinak.

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Nepopularni potezi

Nakon onog probnog rada početkom tjedna i njegovog odustajanja, polako sam došao k sebi. Kako je taj poslodavac rekao da navratim jedan dan da mi da nešto novaca, jučer sam navratio u upravu firme. I kao i obično nije ga bilo. I nije ni uopće dao neki nalog nekoj svojoj djelatnici upute kako da to riješi sa mnom. I na žalost morao sam se odlučiti za jedan nepopularan potez, a to je da sam ga prijavio inspekciji. Koja je zaprimila moju prijavu. I sad čekam na rezultate.

Nažalost, još uvijek neki poslodavci nisu naučili lekciju kako seodnositi prema radnicima. Posebno sada u ovo vrijeme kada mladi istari bježe glavom bez obzira iz ove zemlje zbog ponašanjaposlodavaca prema radnicima. Pitam se da li će ikada naučiti. Madačitam u medijima da si neki poslodavci konačno shvatili da ovakvimplaćama ne će zadržati i pridobiti radnike, pa su odlučili se napovećanje plača. Nada se da je to konačno neki prvi znak premaboljem odnosu prema radnicima. Jer već je odavno je to trebalouraditi. Ne čekajući da politika i vlada naprave nešto po tompitanju. Jer ni vlada ni politika ne će to nikada uraditi.

Naravno,nije samo odnos poslodavaca prema radniku razlog zašto ljudi bježeiz ove države. Već i opće stanje društva i politike. Društva ipolitike koja je još uvijek zapela u nekoj prošlosti. I iz koje nenamjerava se tako brzo i lako izvući. A da ne pišem i o nekimdrugim temama. Kao što su korupcija, odnos prema ženama i takodalje. Takoda me ne čudi kada vidim o kojim temama se raspravlja u društvu,kako ne postoji volje da se raščisti sa prošlosti, i ne postojivolja da se povijest ostavi povijesti, neprestano izmišljanjekojekakvih afera, da ljudi bježe od toga, jer im je dosta.

Da,na žalost tako je to u ovoj državi. I dok ne raščistimo sa timekao društvo, nema nam budućnosti. Ako je uopće imamo i ako onauopće postoji? Što se i ja također pitam. I to bi se svi trebalipitati.

Tolikood mene u ovom postu, čitamo se…

Lijeppozdrav i hvala na posjeti

Crnasvjetlost

Izbirljivi su

Evo prošao je još jedan radni tjedan. Početak tjedna nije počeo baš najbolje, ali zato je kraj tjedna ljepši, jer predstoji nam produženi vikend. Tjedan koji je bio za svakoga takav kakav i jeste, za nekoga uspješan, za nekoga manje uspješan.

Kako sam napisao u zadnjem postu, na početku tjedna sam bio na jednom razgovoru za posao. I na kojem su mi rekla da sam im nekako prestari i da traže mlađu osobu, k tome još sa iskustvom. Na kraju ne znam da li su je pronašli ili ne, ali nadam se da im je sa srećom. Dan dva nakon tog razgovora u kratkom kontaktu sa jednim bivšim kolegom sam čuo da su i njemu isto tako rekli da je prestari kada je kod njih bio na razgovoru za neki posao. Tako da nisam jedini kojem su tako rekli. A i saznao sam da se ta firma žali kako ne mogu naći radnike za posao. Što pokazuje kako su izbirljivi oko radnika. Ne prigovaram im zbog toga. I to mi ne ide nikako u glavu, jer taj dan nisam jedini bio na razgovoru u to vrijeme. Bilo nas je četvoro kandidata, približno istih godina. Ne znam kako su oni prošli, ali stvar je u tome da se im ljudi javljaju na natječaje. I da imaju kandidata koji su voljni raditi, ma kakav god da posao u pitanju.

Znam da je teško naći dobrog radnika, ali biti tako izbirljiv oko radnika, to mi ne ide u glavu. Proces traženja jest težak, ali kad već imaš nekoliko kandidata za posao onda uzmi nekog od njih i sa njim se snađi dok ne nađeš onog pravog. I za njega se onda boriš kako znaš i umiješ. Znam da je trenutna situacija takva kakva i jeste, da mladi sve više bježe u inozemstvo. U potragu za boljim životom. I ne čudim im se, jer kad vide kako se potencijalni poslodavci odnose prema njima pobjegnu glavom bez obzira. I onda se ti isti poslodavci čude da ne mogu naći radnike.

A što se pak mene tiče, ne odustajem od daljnje potrage za poslom. I dalje šaljem molbe, sa nadom da će se nekako negdje zalomiti neki posao. Što je samo pitanje vremena. Jer u zadnjih dva mjeseca sam bio pozvani na većinu natječaja za posao, što mi je drago, jer znači da ima nade i prilike. Samo je treba iskoristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost