Vrijedi li?


Prolazi još jedan tjedan kraju. Tjedan u kojem, prema prognozama meteorologa, ljetne vrućine su iza nas. I ovaj vikend bi trebalo nastupiti jedno znatnije osvježenje ili zahlađenje. Zavisi kako vam odgovara. A kako će biti, slijedi nam vidjeti.

Kada malo pogledam unazad i rezimiram ovo ljeto, prošlo je dosta nestabilno. Početak je bio ispunjen sa kišom, da bi se nastavilo sa svojim uobičajenim vrućinama. Što polako postaje neka normala. Jer priroda se na veliko buni protiv nas ljudi, koji smo svojim lošim ponašanjem i odnosom prema njoj odavno prevršili mjeru. Pa nas ne mora čuditi da ćemo idućih godina imati ovakve ekstreme i na to se moramo naviknuti.

Kada se malo osvrnem na radove u vrtu i pokušaj da uzgojim neko povrće na njemu, ispalo je dosta loše, jako loše. Ne ću upotrijebiti riječ katastrofalan, jer ipak sam uspio si nešto uzgojiti. Unatoč što sam uz vrt i vrtlarstvo vezan cijeli život, smatram se vrtlarom početnikom. Jer sve što sam u tom vrtu radio u mladosti bilo je vezano uz roditelje i još neke članove obitelji. Ali kako je većina te obitelji na kraju umrla, ostao sam sam u tom hobiju. I nakon nekoliko godina zapuštanja tog komada zemlje, odvažio sam se da sam pokušam za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji uzgojiti neko povrće. Ali na kraju nakon toliko muke sa štetočinama i bolestima uspio sam barem nešto uzgojiti.

Što se ovog pokušaja uzgoja povrća i nekog cvijeća tiče, barem se more reći da sam pokušao da nešto uzgojim. Za razliku od nekih mojih poznanika, genijalaca, koji su mi predlagali da ga prodam i da se ne mučim sa tim komadom zemlje. Što samo pokazuje kavi su to ljudi i takvi genijalni prijedlozi sve govori o njima. Ali ja sam suprotnog mišljenja. Baš se trebam boriti za taj komad vrta i zemlje. Jer u današnje vrijeme kada povrće i voće postaje sve skuplje, a i upitne kakvoće, poželjno je da se okušam u vrtlarstvu. I da si pokušam barem nešto od povrća uzgojiti. Onoliko koliko mogu i treba mi. A ako mi ponestane, još uvijek se mogu okrenuti da na tržnici kupim komad nekog povrća.

Kako je ovaj komad zemlje malo previše za mene, zadnjih godina dosta razmišljam o tome da pronađem nekoga tko nema mogućnost da si uzgoji nešto povrća. Da mu ustupim dio vrta za nekoliko gredica. Pa da zajedno se okušamo u vrtlarstvu. Ali nikako da pronađem. Ne znam da li krivo pristupam u tom pronalasku tih osoba, ili se nitko ne želi time baviti, ili već imaju mjesto gdje si ga uzgajaju. Ali što god da je u pitanju, žao mi je da nemam neko društvo sa kojim bi se bavio vrtlarstvom iz hobija. Te tako dijelio tu ljubav prema vrtlarstvu. Nadam se da će se jednog dana naći netko. Vidjet ćemo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Osvježenje

Napokon je došlo i neko osvježenje. Nakon ovih paklenih vrućina, dobro je došlo. Jer ove vrućine su postale stvarno naporne. Ali preživjeli smo. I ako je vjerovati vrlim prognozerima vremena, slijedi nam dani osvježenja. I vrućine su iza nas. Što me veseli, jer više se ne ću morati mučiti sa njima.

Ovih dana sam se morao dosta posvetiti na vrtu zalijevanju svog povrća i cvijeća i ostalog bilja koje pokušavam uzgojiti, ili spasiti od propasti. Jer ove vrućine su dosta bile naporne i za povrće, cvijeće i ostale biljke. Jer zbog nje zemlja se je doslovce sušila. I trebalo je pomoći biljkama da nekako prežive tu vrućinu. Jer vidjelo se je i na ružama koliko su vapile za vodom. Na žalost, nemam na vrtu instalirano navodnjavanje. Pa sam sve zalijevao sa vrtnom kantom. Srećom nemam puno toga za zalijevati, pa sam nekako uspio da sve to zalijevam. Ali ako se ovako nastavi, i ako stvarno ću idućih godina povećati broj biljaka koje bih volio da uzgajam, morati ću razmisliti o nekom drugom obliku navodnjavanja.

Na žalost, zbog vrta sam malo zapustio fotografiranje na Špancirfestu. Kako sam zaljubljenik u oboje, i fotografiju i vrtlarstvo, morao sam se odlučiti što mi je od ovo dvoje važnije. I odluka je pala na vrt, jer ipak na vrtu si pokušavam uzgojiti neko povrće, a i stvoriti neko malo mjesto za snimanje fotografija. Naime, želja mi je da se pokušam baviti i nekom makro fotografijom. Pa se nadam da ću s vremenom na vrtu uzgojiti neko cvijeće ili slično za snimanje takve vrste fotografije.

A što se tiče fotografije, na žalost ove godine sam ju dosta zanemario. Dijelom zbog poslovnih obaveza, dijelom zbog privatnih obaveza. Što mi je žao, jer ipak prelijepi je to hobi i aktivnost. Ali opet ne ću se žaliti, jer još uvijek ima vremena da se joj vratim. I nadam se da ću se vratiti joj uskoro, jer u planu je nabavka novog fotoaparata. Ali o tome drugom prilikom.

A i čitanje knjige „Mačak pod šljemom” ide polako dalje i kraju. I uživam u njoj. Jer govori o jednom partizanu, Iliji Kapara, koji kroz bitke sa neprijateljima i sa svojim dilemama i dramama koje proživljava tijekom bitaka. Te je zanimljivo kroz čitanje pratiti sva ta njegova razmišljanja i dvojbe kroz koje prolazi. Ali o svemu uskoro u jednom posebnom tekstu o ovoj knjizi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Ima li smisla?

Ovih dana sam se uglavnom ponovo posvetio vrtu, nego španciranju po gradu na ovogodišnjem Špancirfestu. Kako ne možeš imati ovce i novce, morao sam se odlučiti što mi je trenutno važnije. Kako osim vrtlarenja volim i fotografiju, a i bavljenje vrtlarstvom i vrtom, morao sam se odlučiti za vrt.

Naime, kako ste mogli zaključiti iz prijašnjih postova, osim što se pokušavam baviti fotografijom, imam jedan komad zemlje negdje ovdje u Varaždinu, na kojem si pokušavam uzgojiti nešto povrća. A i održati taj komad zemlje u nekom redu. I taj komad vrta me zna dosta opustiti i iz mene izvući neku nemirnost i umor. Ali volim i fotografiju, koja me potiče i na neku kreativnost. Naravno i samo pisanje tekstova za ovaj blog, a i čitanje.

Kako je ponovo nastupilo ovo vruće vrijeme, moram se dosta posvetiti zalijevanju vrta i tako pokušati da održim i spasim preostale ruže koje su mi ostale, a i ovo povrće koje sam posadio. Kako je početkom ljeta dosta bilo kišno vrijeme, i koje je dosta ostavilo traga na povrću. Naime, peronospora je poharala paradajz, a ostalo povrće neki puževi golaći, uslijedilo je i ovo vruće vrijeme.

I kada sad pred kraj ljeta malo se osvrnem na ovu sezonu, pitam se je li imalo smisla se baviti vrtom i boriti se da imaš nekog uspjeha u uzgoju. Jer na kraju nisam baš puno brao paradajza, ali ipak nešto malo. A i puževi se više gostili sa povrćem. Jer od kelja, poriluka i ostalog nekog povrća još nisam ništa ubrao. Mada još raste na vrtu to povrće. Ali ipak nekako se to povrće drži. Pa se nadam da će do jeseni ipak nešto od tog povrća uspjeti narasti dovoljno dobro da ipak uživam u njemu. Jer ipak raste polako, i pokazuje neku borbu sa sušom.

I tako, kad se malo osvrnem pitam se je li imalo sve to nekog smisla? I jeli ima smisla nastaviti? A s obzirom koliko sam imao vremena ponekad, ipak sam sam se bavio nečim, i ne može se reći da nisam si dao truda. Makar sam i pogriješio u nekim radnjama, i prekasno reagirao, te imao problema sa bolestima i štetnicima, ipak možda na kraju sam nešto pokušao uraditi i bavio se. I nisam se dosađivao po tko zna kakvim mjestima. Nadam se da ne griješim u ovim prijašnjim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Kišno ljeto

Zadnjih dana sve više čujem od poznanika da imaju i oni problem sa uzgojem vlastitog povrća. I da su im ili puževi pojeli povrće, ili im je peronospora uništila paradajz, unatoč tome što su ga pokušali zaštititi od te bolesti. Tako da nisam jedini kojeg je zadesila ova nepogoda ove godine oko uzgoja povrća. A to je vjerojatno zbog previše kiše ove godine. Jer stvarno je ima i previše ovo ljeto.

U pravilu nisam protiv kiše. I volim da pada. Posebice kada mi zalije vrt. Jer je kiša najbolja za zalijevanje vrta, voćnjaka i ostalog. Ali ne volim je kada moram ići na posao, jer tada obično pokisnem. Jer zadnjih godina, od kada nemam auto, moram na posao pješice ili biciklom. Što mi je s jedne strane i drago, jer tada uživam u šetnji u jutarnjim satima, kada je još sve svježe. A i dosta me ta šetnja do posla i nazad zna opustiti. Srećom da mi radno mjesto nije daleko, pa mogu pješice otići na posao. A i lakše se probijem kroz jutarnje gužve. Mada mi treba više vremena do posla tada. Ali barem uživam u šetnji. A i barem ne moram razmišljati gdje i kako ću auto parkirati.

Da, do sada je ovo ljeto dosta kišovito. Pa se nismo nauživali ljetnim vrućinama. A opet, dosta je ta kiša nama hobistima u vrtlarstvu uradila dosta muke i probleme. A opet ne možemo imati svako ljeto idealno za uzgoj povrća. Svako ljeto je drugačije. I sa time se moramo nositi.

Danas sam ponovo oko preostalog povrća posipao neki pužomor. Sa nadom da će uništiti ove puževe koji mi uništavaju povrće. Jer stvarno su mi napravili ogromnu štetu. Naravno i peronospora je uradila svoje. A i vidim da se mi i ruže nekako čudno drže. Pa ću valjda i njih morati spašavati. Te ću i za njih morati naći neko sredstvo, da im tako pokušam pomoći. Jer te ruže mi daju predivne cvjetove. U kojima volim uživati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Stjecanje znanja

Ovih dana nekako dosta sam posvećen usavršavanju nekog novog znanja. Neki dan sam se učio kako pripremiti neku tikvicu koju sam uzgoji si na vrtu. I na kraju je ispalo jestivo. I nisam imao nekih zdravstvenih problema nakon toga. Ali unatoč svemu ipak ću morati da usavršim to znanje u pripremi tih tikvica. A i u ostatku kulinarstva. Jer kako sam polako počeo da svake godine sve više povrća uzgajam, tako se polako počinje javljati i potreba da se odvažim i krenem u kulinarske vode i da se naučim pripremati ta neka jela od povrća. Jer ipak će to povrće morati netko i da pojede. A u ovom slučaju to sam ja. A možda i sestra ako navrati u Varaždin.

Danas sam bio na nekoj radionici kako pisati životopis. I tu sam došao do nekih novih informacija o tome kako pisati molbu i životopis za posao. Pošto sam prisiljen da tražim novi posao, moram malo i dovesti u red taj svoj životopis. A i potaknulo me je i to da u Europass-u počnem pisati novi životopis. Da i taj oblik pisanja životopisa se naučim koristiti. Jer to je u današnje vrijeme dobro znati.

Nedavno sam silom prilika si morao nabaviti i neki novi kompjuter, mislim da je to neki oblik tableta. I kako je došao sa najnovijom inačicom Windowsa, konačno da se i taj operativni sustav naučim koristiti. A i da ga koristim. A i preko njega koristiti neke društvene mreže i aplikacije. Mada se još uvijek mučim oko toga da savladam kako sve to koristiti, ipak se nadam da ću uspjeti i to savladati. Jer ne će biti naodmet znati koristiti te aplikacije i nikad ne znaš gdje će ti poslužiti.

Na žalost, zbog lošeg vremena zadnjih dana, ne mogu se posvetiti vrtu koliko bih želio. Zbog čega sam žalostan. Jer ne mogu se posvetiti se njemu onoliko koliko želim. A hvala bogu ima i previše posla na njemu. A i učiti se i vidjeti kako uzgojiti neko povrće, cvijeće ili što li već. A zadnjih dana sam počeo da si kod kuće uzgojim neke sadnice neke tikvice. I sve su mi skoro niknule. I sve su mi veće. Tako da je samo pitanje dana kada ću ih morati presaditi na vrt i da vidim kako će ovaj način mi pomoći da iz sjemena uzgojim neko povrće ili što li već. I u vrtu ima uvijek nešto novo za naučiti kako uzgajati, što ti ne uspijeva i tako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Gotov je

Danas je konačno gotov taj stari prijenosni kompjuter. Ali je i dalje u katastrofalnom stanju. I ipak si moram nabaviti neki novi. Za prvu silu imam jednu opciju. Koju ću idućih dana pokušati ostvariti. A za nešto bolje moram srediti financije. Jer danas ne možeš više bez IT tehnologije. Barem ja koji sam postao ovisan o njoj. A i mrežom svih mreža. Dobro, jednim dobrim dijelom sam postao ovisan o njoj. Ali, ipak bez nje ne možeš danas funkcionirati. Jer ipak neki poslovi, kako privatni, tako i poslovni, moraš biti ovisan o njoj.

Ima ljudi koji bježe od nje. I tu su u pravu. I lijepo je kada ne moraš u svemu ovisiti o njoj. I ne zavidim tim ljudima koji bježe od njih. A meni je užasno bilo ovih dana bez kompjutera. I nisam znao kuda bih sa sobom. Ali sam bar pokušao da se odmorim od nje. I pokušam se malo odviknuti od nje. I bilo je teško. Ali uspio sam nekako izdržati.

Na vrtu ima posla na pretek. I dalje se hrvam sa korovom i njegovim čupanjem. A danas me je neugodno iznenadio jedan posjetitelj među krumpirom. Od kojeg sam se užasavao cijelo vrijeme. A to je krumpirova zlatica. Primijetio sam i uništio prve dvije bube. Ne volim ubijati životinje, ma koje god da su u pitanju. Ali njih sam sa užitkom uništio, jer ako želim uživati u krumpiru moram je uništavati. Tako da mi ovo ljeto slijedi borba sa tom zlaticom. A kako će ta borba i bitka završiti, vidjet ćemo.

Ali barem me je prva tikvica obradovala. Naime, ovih dana je dozrela prva tikvica. I sutra slijedi pokušaj njezine pripreme. A uskoro će i ostale nadam se dozreti. Pa ću i ove godine uživati u konzumiranju tih proizvoda. A i samo je pitanje dana kada ću i prvi paradajz pobrati. A i papriku i feferon. Tako da uskoro mi polako slijede i prve berbe u tim proizvodima. Samo još moram da vidim kako najbolje spremiti feferone i čili papriku. Jer i oni će valjda uskoro krenuti sa prvim plodovima. A ovih dana mi je i neka vrsta bundeve počela nicati. Naime, prije jedno desetak dana sam si nabavio neko sjeme bundeve zucca. I konačno je ovih dana počela nicati mi iz mojeg primitivnog klijališta. Pa jedva čekam da vidim kako će i koliko izrasti. A i kako nju pripremati. Tako da ove godine ću se morati početi više učiti kuhati.

Jedna od lijepih stvari bavljenja vrtom i uzgojem povrća jest u tome da ću se morati učiti polako sve više i u pripremi tih plodova i kuhanju. Što je dobro, jer bar mi ne će biti dosadno. I naći ču si neku novu zanimaciju. A i neku temu za pisanje ovog bloga. Jer ću pokušati da i o tim mojim kuharskim doživljajima i avanturama pisati ovdje. Još bi bilo ljepše da si nađem jednu vrtlaricu sa kojom bih mogao dijeliti tu ljubav prema vrtlarstvu, uzgoju povrća i njegovoj pripremi. I na tome bih morao dobrano da poradim. Mačak Garfild mi i dalje pravi društvo na vrtu. I svojim vratolomijama i vragolijama mi pravi društvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Zašto sam krenuo u vrtlarstvo?

Zadnjih dana ponovo sam dosta čitao o navodnom uvozu nekog voća i povrća iz uvoza sumnjive kvalitete. A i o tome kako su na varaždinskoj tržnici, po tko zna koji puta dijelili neke certifikate domaćim uzgajivačima o kvaliteti domaćih proizvoda. Kao razlog da se nama kupcima na tržnici time pokuša potvrditi kako su ti proizvodi kvalitetniji od uvoznih. Hvale je vrijedna ova akcija. Jer su ipak kvalitetniji od uvoznih. Što potvrđuju razne analize uvoznih proizvoda. Ne samo povrća i voća, već i mesa. Jer zadnjih nekoliko godina se je dosta pisalo u medijima o lošoj kvaliteti proizvoda iz uvoza.

Možda su ti članci i napuhani i pretjerani. Ali ipak, ima i istine u tome. Ali ipak se je u meni pojavila sumnja u kvalitetu tih proizvoda iz uvoza, ovdje mislim na povrće i voće. Jer o tome i pišem u ovom tekstu. I nakon razmišljanja, sve više se javlja u meni poticaj da na ovom komadu zemlje koji sam naslijedio prije nekoliko godina, počnem sa nekim vlastiti uzgojem povrća i voća. I nisam samo ostao na pričama i razmišljanjima. Prošle godine sam napokon krenuo skromno u prvi uzgoj vlastitog povrća. A i nekog voća. A ove godine sam se odvažio i polako ču početi da više uzgajam povrće. Do sada sam posadio krumpir, nešto paradajza, paprike, čilija, feferona i peršinovog lista. A kako bude novaca još ću nekog povrća posaditi. Ipak tek je početak ovogodišnje sezone. I naravno ovo je samo za sada za vlastite potrebe. Jer ipak još moram obnoviti znanje oko uzgoja tog nekog povrća. A da ne pišem i potpuno se opremiti sa vrtlarskim alatom.

Naime, sve što radim na vrtu, posuđujem od neke rodbine. Mada se ne bune ništa oko toga za sada. Ali ipak morati ću si nabaviti taj alat, jer ne mogu da stalno posuđujem. Znam da će biti teško, ali ipak ne dopuštam da me to obeshrabri. A i priče oko toga da je uzgojiti krumpir dosta teško zbog krumpirove zlatice. Ali ipak ću pokušati, jer ako ne pokušam, ne ću nikad znati da li sam mogao uspjeti ili ne. Samo lijenčine pričaju ove priće.

A i moram priznati da me taj boravak u vrtu opušta i smiruje. A i dosta podiže neki moral. Jer nakon što sam posadio i uspio uzgojiti, te nešto napraviti na vrtu, osjećam se puno bolje. Smirenije. Ima nešto u obradi te zemlje i uzgoja biljaka što čovjeka ispuni i iz njega iscrpi svu negativnu energiju koja mu se nakupi tijekom dana na poslu i odnosu sa ljudima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost