Isprika i posjeta

Na početku ovog posta želio bih se svima koji su čitali nekoliko zadnjih mojih postova na ovom blogu ispričati što sam imao jezične i pravopisne greške. I što nisu mogli pročitati moje postove onako kako treba.

Naime,zadnjih jedno mjesec dana, koristim jedan novi uređivač na ovom blogu. Kojeg se možda i vi uočili. A ime mu je Gutenberg. Prije nekih mjesec dana sam primijetio na svojoj upravljačkoj ploči ovu ponudu i odvažio sam se ga početi koristiti. I naravno još ga učim koristiti. Koliko sam pogriješio u tome vrijeme će pokazati. A i poveo sam se za time da u slobodno vrijeme pokušam naučiti koristiti te neke vještine u korištenju tih nekih programa. Sa željom da usavršim svoje znanje iz područja informatike i korištenja te informatičke tehnologije. Kako programski tako i hardverski.

Kako smo odavno ušli u korištenje te informatičke tehnologije, tako se je i pojavila potreba za neprestanim učenjem sa svim tim novim tehnologijama. I na žalost tu nikad ne ćemo doći na zelenu granu,jer gotovo svakodnevno se pojavi nešto novo što treba naučiti i savladati. Tako je i kod mene. Pa su greške moguće.

Prošao je i ovaj blagdan Svih svetih. Kao i prošlih godina, i ove godine su me ugodno iznenadile posjetom moje jedine i najdraže nećakinje Jelena i Nikolina sa svojim dolaskom. Naravno sa svojim roditeljima. Običaj je među nama da za ovaj blagdan obavezno dođu. I nadam se da će se to i nastaviti. Lijepo su me iznenadile koliko su narasle, koliko su sazrele. Kad ne vidiš nekog člana obitelji godinu dana uživo i jedino se čuješ sa njime preko telefona, tek onda shvatiš i uvidiš koliko se je promijenio.

Zahvalan sam Bogu na ovakvim susretima, jer su oni rijetki. Nisam neki veliki vjernik, a po najmanje praktični vjernik. Ali trudim se biti zahvalan Bogu na ovakvim susretima. A i na mnogo čemu drugome.

Ujedno su me moje drage nećakinje obradovale jednom hrpom knjiga za čitanje. Tako da sad imam što za čitati. A i ja sam njima sam podario nekoliko knjiga za lektiru. A i nekim priručnicima za školu i za koje se nadam da će im koristiti. A ja se nadam da kako ću pročitati koju knjigu uspjeti napisati neki osvrt na nju i objaviti ga ovdje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Oglasi

Život ide dalje

Žalostan je bio ovaj tjedan u mojoj obitelji. Kao što sam pisao u prijašnjem postu obilježili smo drugu godišnjicu smrt našeg dragog i neprežaljenog sina i nećaka Mirka. Koji nas je prerano napustio. I zauvijek će ostati nam u sjećanju i našim srcima.

Da, bio je ovaj tjedan tužan, jer u pitanju je dijete, koje se je tek počelo učiti o životu i koji je možda ovih mjeseci trebao krenuti i u školu. Ali na žalost to se nikad nije dogodilo. Te nam ostaje samo tuga u srcu. Sa kojom ćemo se morati nositi ostatak svog života.

Ali život ide dalje i moramo se vratiti stvarnom životu. Moja potraga za poslom se nastavlja dalje. I ovaj tjedan sam bio na dva razgovara za posao, koji na kraju nisu uspješno završili. Te se potraga nastavlja. Vjerujem, nadam se da će se pojaviti već neka prilika. Samo trebam biti uporan. Ovaj puta mi nisu prigovorili budući poslodavci oko mojih godina, ali opet ostaje gorčina nakon tih razgovora. Jer nikako da se probije taj zid koji se je pojavio preda mnom. I sve teže ga je probiti.

Razumijem da poslodavci traže radnika odgovornog radnika sa iskustvom. I ja bih na njihovom mjestu. Ali u ovo vrijeme, kada sve više ljudi raznih dobi napušta ovu državu, mogli bi ti isti poslodavci malo i olabaviti, pa pokušati i sa ovima koji se još drže ovdje i ne odustaju, nekako se snaći. Jer i među ovim radnicima se može naći dovoljno dobar kadar da se dalje napreduje. Ali kad neće pa neće. Njihov je problem.

A u međuvremenu, dok se ne nađe novi posao, pokušavam se nekako savladati nove vještine u korištenju kompjutera. Kako sam već možda pisao, iznova i iznova se treba educirati na svim područjima. Jer sve se razvija, pa tako treba i znanje razvijati i obnavljati. A da li će mi poslužiti to novo znanje, nadam se da ću uskoro i saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prilagodba

Ovaj tjedan sam počeo raditi u novoj firmi i na novom radnom mjestu. Nakon mjesec dana odmaranja od prijašnjeg posla, ponovo se susrećem sa onim stresom oko posla koji on donosi. Što i nije ništa novo. Ali na žalost kako sam ponovo počeo raditi, te zbog privatnih obaveza, na žalost ponovo premalo imam vremena da se posvetim nekim omiljenim aktivnostima. Tako da sad ponovo moram sve uskladiti. Barem posao ne moram nositi kući, što mi nije drago, jer posao mogu ostaviti na poslu kada odem kući.

Kako sam počeo raditi, na žalost moram da ponovo nekako usklađujem poslovne i privatne obaveze. I na žalost sve je to teško uskladiti. Zapravo, onom koji zna dobro planirati, to i nije teško. Jer u dobrom planiranju je jedan dio uspjeha. A što kod mene nije baš prisutno. Tako da će mi biti potrebno još neko vrijeme da sve to uskladim. Ali nadam se da ću uspjeti s vremenom.

Život je jedno veliko učenje u planiranju, usklađivanju privatnih i poslovnih obaveza, stjecanja novih znanja, bavljenjem nekim privatnim i poslovnim obavezama. I mnogo drugih stvari. I baš kada savladaš to planiranje i uđeš u neku rutinu, pojavi se nešto što ti sve to pokvari. I moraš planove prilagođavati. Također, zna se uvijek nešto pojaviti što te natjera da iznova učiš kako da sve prilagodiš. Život nije bajka, život je realnost i vječita borba za opstankom i da sve stigneš obaviti.

Nitko nije pošteđen toga. Pa tako i ja. I od kada sam počeo raditi u novoj firmi, ponovo se moram svemu prilagođavati. Kako poslovne obaveze, tako i privatne.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost