Dobro se dobrim vraća

Da ljudi bi si trebali međusobno pomagati. Što i neki dobri ljudi čine i rade sa veseljem. Ali ima i onih koji samo znaju primiti pomoć i dobar si ima kada im je potrebna pomoć, ali kada od njih trebaš pomoć, onda se izvlače na sve moguće načine. I to nije lijepo od njih. I nisu vrijedni pažnje svih onih dobrih ljudi koji su voljni pomoći.

U ovih zadnjih nekoliko dana sam dosta pratio ovu akciju oko darivanja zimskih jakni za one kojima je potrebno. Što je lijepa i hvale vrijedna akcija, jer ljudima ne treba samo namirnice hrane i kozmetike, već i odjeća i obuća. A i neke druge stvari, bilo nešto od namještaja ili ogrjeva ili što li već. Ljudi u potrebi imaju različite potrebe. I uvijek se treba tome prilagoditi. A ponekad je potrebna i dovoljna samo lijepa i topla riječ i da se ima sa nekim malo popričati.

Do prije nekoliko godina sam i ja na žalost bio korisnik socijalne posluge. Ali kako sam uspio da zadnjih dvije godine da pronađem nekako neki posao i podignem se nekako na noge. I tada sam već pomagao tim dobrim volonterima u socijalnoj samoposluzi i pomognem nekako u radu. Ali ipak nisam želio zaboraviti te dobre ljude i volontere. Pa ako nisam mogao da odem u samoposlugu kupio sam neku namirnicu i dao volonterima koji su je taj dan sakupljali, a to rade obično subotom.

I zato što sam bio nekada korisnik te samoposluge ipak im nastojim nekako pomoći, kad sam u mogućnosti. Jer lijepo bi bilo da im se nekako odužim. Mada još uvijek postoji mogućnost da ponovo budem korisnik te samoposluge, ipak ne treba odustati od pomoći. Jer nikad ne znaš kada će te koja nevolja zadesiti. A i uvijek se dobro dobrim vraća.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Oglasi

Pomoć u socijalnoj samoposluzi

Nakon nekih skoro godinu dana pauziranja, danas sam ponovo volontirao u socijalno samoposluzi u Varaždinu. Naime, već nekih 5 godina u Varaždinu postoji socijalna samoposluga koja raznim namirnicama pomaže svoje sugrađane u potrebi. Ponajprije i ponajviše socijalne slučajeve. Kojih ima i previše u gradu. Ponajviše u prehrambenim namirnicama, a i u kozmetici. A i u ostalim potrebama ako im zatreba. U odjeći i obući, te namještaju i slično.

Kako opet imam dosta slobodnog vremena, odlučih se da se ponovo aktiviram i pomognem im koliko mogu. Ponajviše u slaganju namirnica na police nakon sakupljanja, a i ako ih vidim u trgovini u kojoj kupujem nastojim nešto kupiti i dati volonterima koji taj dan sakupljaju. I moram priznati da mi je bilo drago, jer sam im pomogao barem malo, jer lijepo je biti na taj način od pomoći onima kojima je najteže. I kojih je svaki dan sve više. Na žalost.

A i zna se lijepo društvo naći tamo, družiti se sa ljudima koji isto dijele želju da pomognu onima kojima je najpotrebnije. I biti dio ekipe i društva koji dijele isto mišljenje i želju, da budu od pomoći drugima. A i da pomognu onima kojima je pomoć zaista potrebna.

Mada ima onih koji ne znaju cijeniti tu pomoć, i ne žele pomoći tim ljudima, ali ipak se nađu dobri ljudi kojima nije teško pomoći. I zbog tih dobrih ljudi koji vole i znaju pomoć mi je drago pomoći. I samo još veći poticaj da i ja pomognem koliko mogu. Jer ti isti ljudi imaju veliko srce i ljubav prema onima koji su u potrebi. I koji znaju koliko je to potrebno. I to rade sa puno ljubavi i veseljem. Kao i ja. A i znam kako je tim ljudima u potrebi, jer i ja sam bio jedan od njih do nedavno. I nadam se da ne ću više biti jedan od njih. Već jedan od onih koji će im pomoći onoliko koliko mogu sa svojim znanjem i mogućnostima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlosti

Novogodišnje želje ili odluke

Iako sam si rekao za novogodišnjih želja i odluka (ako to tako smijem reći) da ću redovito i češće pisati za ovaj blog, do sada još nisam se uspio natjerati da tako i bude. Jer iznova i iznova me nešto odvuče od pisanja tekstova za ovaj blog.

Do prije nekoliko godina sam donosio novogodišnje odluke i na kraju se je uvijek završilo da ni jednu od novogodišnjih odluka nisam započeo. A niti ostvario. Pa sam se odlučio da ih više ne donosim. Već jednostavno uđem u novu godinu samo sa skromnim željama, a one su: da si nađem konačno neki stalni posao, te da se konačno nekako negdje sprijateljim sa nekom divnom ženom sa kojom bih ostvario jedno divno prijateljstvo i možda više od toga, te da mi nova godina bude bolje od prijašnje.

A kakva će godina biti, pokazat će se do kraja godine. Ako je vjerovati nekim vijestima koje sam ovih dana dobio, mogla bi biti uspješna, ali i jako teška. Prva je vijest da sam se uspio riješiti one kampilobakterije koju sam nekako dobi. Tako da sam sada čisti od nje. Što mi je drago. A loše je vijest da mi je stigla neka obavijest o ovrsi i morao sam pokrenuti neke radnje da je pokušam osporiti. A koliko ću imati uspjeha, pokazat će vrijeme.

I tako godina mi je počela tako kako je i počela. Ali nemam vremena za veselje i očajavanje. Život ide dalje. Mora se pod hitno naći neki posao, da se može od njega nekako pokušati živjeti. Te se suočavati sa svim problemima koji će se pojaviti. Ovih dana ponovo sam počeo razmišljati da se nekako aktiviram u jednoj socijalnoj samoposluzi kao volonter, a i u foto klubu da budem nekako aktivniji. Jer moram priznati da mi nekako mi to nedostaje. Da budem negdje aktivniji. I među ljudima. Među ljudima koji dijele isti cilj ili ljubav, a to je da se pomogne potrebitima u nevolji, te da ponovo pokušam se baviti fotografijom. A kako će sa time biti, nadam se da ću pisati o tome u skorije vrijeme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Crna svjetlost

Volontiranje

Prije nekoliko godina otvorila se socijalna samoposluga ovdje u Varaždinu. I, na žalost, bio sam neko vrijeme njezin korisnik. Jer sam bio nekoliko godina bezposlen, pa sam bio prisiljeni da budem korisnik i socijalne pomoći. I nakon nekoliko posjeta toj samoposluzi sam se odvažio da im se pridružim. Ponajviše iz razloga da im pomognem u radu. Jer sam uvidio da je sve više korisnika ove samoposluge. Jednostavno ne mogu da opišem razlog zašto sam se odvažio da im se pridružim. Možda iz razloga što sam se želio odužiti društvu na pomoći, te da i ja nekako pridonesem radu toj lijepoj inicijativi. Koja je na kraju dobro zaživjela. Ali i dalje se susreće u problemima u svom radu.

Nisam počeo volontirati iz neke koristi i nikad mi to nije bio cilj. Ali nakon nekog vremena sam počelo mi se to volontiranje vračati time što sam od nepoznatih ljudi dobio pomoć u trenucima kada se nisam nadao. Nisu bile to velike pomoći. Već neke skromne pomoći, poput prijevoza nazad kući nakon obavljenog razgovora za posao ili slično. A na kraju mi je to pomoglo da se trgnem iz neke depresije i zatvorenosti. I na kraju sam uspio da dobijem i posao, nakon nekoliko godina nezaposlenosti. I evo već otprilike oko godinu i pol imam posao. Mada sam u međuvremenu promijenio tri firme. Ali sretan sam da imam posao.

Ali žao mi je da od kada sam se zaposlio, na žalost, zbog pomanjkanja vremena smanjim to volontiranje. Što mi jako nedostaje, jer sam tijekom tih sati i dana provedenih u toj socijalnoj samoposluzi upoznao neke dobre ljude. Sa kojima se susrećem u gradu. I moram priznati da mi nedostaje to volontiranje. To društvo koje se je našlo u ideji da pomogne drugima. Onima kojima je to i potrebno.

I moram priznati da sam iz tog volontiranja shvatio koliko je lijepo i dobro kad ti se na dobro vrati dobrim. Kada pomažući potrebitima i sam dobiješ pomoć, kada nisi se ni najmanje nadao pomoći. Dobro, bilo je i loših trenutaka, ali o njima ne želim pisati u ovom tekstu. Već samo da podijelim onu dobru stranu volontiranja i pomaganja ljudima u potrebi. Jer nikad ne znaš kada će i tebi biti potrebna slična pomoć.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost